Povodom nesretnog događaja na sniježnom raftingu
u Begovom Razdolju...




Smrtno stradali Zagrepčanin spuštao se s još 6 osoba čamcem na skijaškoj stazi u Begovu Razdolju. No, zbog ubrzanja, preletjeli su grudobran i cestu i pali na parkiralište.
Z. Ž. je pritom zadobio prijelom baze lubanje, 30-godišnjem Ogulincu teško je ozlijeđena kralježnica te je operiran na riječkom KBC-u, a 41-godišnji Zagrepčanin lakše je ozlijeđen.
Ostalih četvero, među kojima su tri žene, nije ozlijeđeno.





Post objavljen 10.08.2005...

Danas neću ništa o ribolovu.Danas ću o hrabrosti.
Kaj je to kaj ljude tjera na planine?Kaj ih tjera u rat?Zakaj voze formulu?Idu na mjesec?I bezbroj drugih znanih i neznanih junaka.
Neznam.Može biti zbog love.Može biti zbog slave.Može biti zbog domoljublja.Ako čovjek želi protiv prirode onda mi to nema smisla.
Zar je morao onaj alpinist baš onuda gdje je najteže?Nije,i to mi nema smisla.Bangie jumping idiotarija.Ako se desi nekaj,kaj je moralo?
Zakaj?Kaj zbog adrenalina?Uzbuđenja?Kaj got.Piloti (neću ih zvati vozaći)formule riskiraju život za proizvođaće guma,motora,ulja...
Hajde njih bar plate.Imaju kakav-takav razlog.Druga je stvar vojnik,borac,dragovoljac,junak.On zna i riskira.Zna zašto je tamo,zna da može stradati.Ali ide,ide..do kraja.Za sebe,svoju obitelj,svoju domovinu.Za bolje sutra,za svoju djecu.On ima cilj.
Idu ljudi u svemir.Ovi zadnji su znali da da letjelica možda neće izdržati,ali išli su.Svjesno.za čovječanstvo?Možda,iako mi se stalno mota ona stara...Veliki brat vas motri.Prati svaki vaš korak.
Uzmimo sad onog planinara i npr.nekoga tko skoći u vodu i spašava
nekoga nepoznatog,ili možda dijete.
Uzmimo pilota formule, i npr.dobrovoljnog davatelja krvi.
Zaista se treba upitati i zamisliti tko su junaci a tko su luđaci.
Ako ćete mene pitati bio sam i borac,dobrovoljni davaoc sam krvi,
spasio sam nekoliko djece od utapljanja(Bog mi je dao da se nađem na pravom mjestu u pravo vrijeme).A opet ne smatram se nikakvim herojem.Samo imam određene osjećaje.
Zato valjda neću nikada shvatiti padobrance,planinare,ronioce na dah,
artiste u cirkusima bez mreže i mnoge druge ljude koji čine takve stvari gdje im je ugrožen život.
Ljude to uzbuđuje...Možda...
Ja sam valjda suviše staromodan i nešto sasvim drugo me uzbuđuje.
A to sigurno nisu ni ratovi,ni krvoproliča,ni strahovite brzine.
Uzbuđuje me što gledam svoju djecu kako rastu,kako se probijaju kroz život,uzbuđuje me moja Šnajderica(još uvijek) kad razgovaramo o planovima,o budučnosti ,uzbuđuje me ribolov,nogomet,tenis,i sretan sam što moja djeca imaju tatu.MENE.
A koliko djece to nema...nažalost.Jer su njihovi očevi bili piloti,alpinisti,
padobranci.....

Ponovno se pitam dali sam u krivu?
Bistro Vam bilo...Franc