Valjda je prošlo 20 godina.
Od kad nisam bil na tak dobroj starinskoj berbi grožđa.
Ma znam da bute rekli gle samo pije i jede,a opće više ne lovi ribe.
Al kad je tak.
Dakle moj Šulkolega me pozval na berbu.
Koliko sam put već bil (kod drugih) ali nisam fakat mislil da bi kod njega bilo tak dobro.
Njegovi su nekad imali birtiju u Zagorju,u malom mjestu Peršaves.
Tam smo ujutro došli,i valjda kak je običaj fruštikali.
Šunku pečenu u kruhu i domače kobase.I bučnicu.
Onda smo počeli brati.Prvo bijelo,a poslije crno.Još uvijek se strogo odvajalo,jer kao da birtija još uvijek dela.
Žene pjevaju berući,Šulkolega,jušće i hiće one jake petarde.
Svaki put kad pukne sa susjednih brega neko zajušće.
Danas su svi brali.
Putari nose brente,ženske popevaju,vrijeme lijepo,ma idila,baš kao u
Ivici Kičmanoviću (U Registraturi).Pravi Zagorski štih.
Kad se pobralo bijelo,išlo se na obed.
Šulkolegov šogor je dopeljal odojka na ražnju-traktorom.
(Šteta kaj konji nisu više in).Dakle odojak,grah-šalata (onaj krupni),
gibanice makovnjača i orehnjača.
Namjerno ne spominjem pijaču,zato kaj nisam smel piti.
0,0 je još na snazi.A kaj su drugi pili to si samo zamislite...sve.
Pa smo onda brali crno.
Dakle grojzdje je pobrano,zmuljano,i sad idemo u birtiju (onu iz početka priće). Stolovi spojeni, na njima tanjuri,čaše,pijača...
Stiže purica i mlinci,i cikla.I kaj je ostalo odojka,grah-šalata,....
Pjesma, jedna za drugom.Onak glasno,ali polako.
Zagorke to baš znaju.Zaboravil sam napomenuti da poslije svake pjesme ide zdravica,ili bar ono živili,uz juškanje.
Peršaves ori.
Poslije kave smo ja i Šnajderica,morali napustit te drage i vesele ljude.
Morali smo svratiti do njene sestre u D.Selo,na rođendan.
Hajde tu sam skoro doma,pa sam si dopustil jedan gemišt.
Da pobere masnoću.
A sad dok Vam ovo pišem, više se ne kontroliram,i ne brojim.

Puno Vas pozdravljam...Bistro...Franc