Bez motiva ni riba ne pliva

četvrtak, 23.08.2007.

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Trebalo mi je malo novih lica na mom blogu i zaista mi je drago da ste me posjetili. Trebalo mi je da me malo ljudi s iskustvom spuste na zemmlju i otvoreno mi kažu svoje mišljenje o mom mladenačkom zavaravanju.

Uvijek kad pomislim da sam postala žena, shvatim da sam u srcu jedna velika djevojčica koja još uvijek gleda ljubavne filmove i sanja o princu. Sve što se oko mene događa znam i svjesna sam, ali jednostavno ne želim vjerovat da je to i moja stvarnost. Uvijek je to nečija druga stvarnost.

Umjesto da uživam u trenucima i onome što imam s njim ja kopam i tražim zašto to nešto što mi se događa u stvari ne vrijedi...

Pitam se zar nije bolje ostati sam... Može li čovjek ostati sam,

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Trebalo mi je malo novih lica na mom blogu i zaista mi je drago da ste me posjetili. Trebalo mi je da me malo ljudi s iskustvom spuste na zemmlju i otvoreno mi kažu svoje mišljenje o mom mladenačkom zavaravanju.

Uvijek kad pomislim da sam postala žena, shvatim da sam u srcu jedna velika djevojčica koja još uvijek gleda ljubavne filmove i sanja o princu. Sve što se oko mene događa znam i svjesna sam, ali jednostavno ne želim vjerovat da je to i moja stvarnost. Uvijek je to nečija druga stvarnost.

Umjesto da uživam u trenucima i onome što imam s njim ja kopam i tražim zašto to nešto što mi se događa u stvari ne vrijedi...

Pitam se zar nije bolje ostati sam... Može li čovjek ostati sam? I uživati u tome znajući da ga u tom slučaju barem nitko ne vara?

A opet razmišljam, kad bi sad recimo ova moja ljubav bila

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Trebalo mi je malo novih lica na mom blogu i zaista mi je drago da ste me posjetili. Trebalo mi je da me malo ljudi sa životnim iskustvom spuste na zemlju i otvoreno mi kažu svoje mišljenje o mom mladenačkom zavaravanju.

Uvijek kad pomislim da sam postala žena, shvatim da sam u srcu jedna velika djevojčica koja još uvijek gleda ljubavne filmove i sanja o princu. Sve što se oko mene događa znam i svjesna sam, ali jednostavno ne želim vjerovat da je to i moja stvarnost. Uvijek je to nečija druga stvarnost.

Umjesto da uživam u trenucima i onome što imam s njim ja kopam i tražim zašto to nešto što mi se događa u stvari ne vrijedi...

Pitam se zar nije bolje ostati sam... Može li čovjek ostati sam? I uživati u tome znajući da ga u tom slučaju barem nitko ne vara?

A opet razmišljam, kad bi sad recimo ova moja ljubav potrajala duuuuuuugo kome ja mogu garantirat da se meni neće dogoditi situacija kojoj neću odolit? Kome ja mogu tvrditi da ja neću napraviti ono čega se u ovim rečenicama grozim?

Zašto jednostavno ne razvuči osmijeh, zašto se ne opustit i voljeti. Definitivno odlučujem da ću otvoriti srce i dopustiti da g

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Ah

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Da trebalo mi je malo novih lica na mom blogu i zaista mi je drago da ste me posjetili. Trebalo mi je da me malo ljudi s iskustvom spuste na zemmlju i otvoreno mi kažu svoje mišljenje o mom mladenačkom zavaravanju.

Uvijek kad pomislim da sam postala žena, shvatim da sam u srcu jedna

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Trebalo mi je malo novih lica na mom blogu i zaista mi je drago da ste me posjetili. Trebalo mi je da me malo ljudi sa životnim iskustvom spuste na zemlju i otvoreno mi kažu svoje mišljenje o mom mladenačkom zavaravanju.

Uvijek kad pomislim da sam postala žena, shvatim da sam u srcu jedna velika djevojčica koja još uvijek gleda ljubavne filmove i sanja o princu. Sve što se oko mene događa znam i svjesna sam, ali jednostavno ne želim vjerovat da je to i moja stvarnost. Uvijek je to nečija druga stvarnost.

Umjesto da uživam u trenucima i onome što imam s njim ja kopam i tražim zašto to nešto što mi se događa u stvari ne vrijedi...

Pitam se zar nije bolje ostati sam... Može li čovjek ostati sam? I uživati u tome znajući da ga u tom slučaju barem nitko ne vara?

A opet razmišljam, kad bi sad recimo ova moja ljubav potrajala duuuuuuugo kome ja mogu garantirat da se meni neće dogoditi situacija kojoj neću odolit? Kome ja mogu tvrditi da ja neću napraviti ono čega se u ovim rečenicama grozim?

Zašto jednostavno ne razvuči osmijeh, zašto se ne opustiti i voljeti. Definitivno odlučujem da ću otvoriti srce i dopustiti da ga ispuni ljubav, moja prema njemu i njegova prema meni. Pa što bude. Ne želim se više ni trenutka bojati ljubavi. Želim uživati u njoj pa rekao bi Aki:

... pusti nek' traje, sve dok traje dobro je...

Ljubi Vas djevojčica

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Trebalo mi je malo novih lica na mom blogu i zaista mi je drago da ste me posjetili. Trebalo mi je da me malo ljudi sa životnim iskustvom spuste na zemlju i otvoreno mi kažu svoje mišljenje o mom mladenačkom zavaravanju.

Uvijek kad pomislim da sam postala žena, shvatim da sam u srcu jedna velika djevojčica koja još uvijek gleda ljubavne filmove i sanja o princu. Sve što se oko mene događa znam i svjesna sam, ali jednostavno ne želim vjerovat da je to i moja stvarnost. Uvijek je to nečija druga stvarnost.

Umjesto da uživam u trenucima i onome što imam s njim ja kopam i tražim zašto to nešto što mi se događa u stvari ne vrijedi...

Pitam se zar nije bolje ostati sam... Može li čovjek ostati sam? I uživati u tome znajući da ga u tom slučaju barem nitko ne vara?

A opet razmišljam, kad bi sad recimo ova moja ljubav potrajala duuuuuuugo kome ja mogu garantirat da ja neću bit ta kojoj se neće dogoditi situacija kojoj neću odolit? Kome ja mogu tvrditi da ja neću napraviti ono čega se u ovim rečenicama grozim?

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Trebalo mi je malo novih lica na mom blogu i zaista mi je drago da ste me posjetili. Trebalo mi je da me malo ljudi sa životnim iskustvom spuste na zemlju i otvoreno mi kažu svoje mišljenje o mom mladenačkom zavaravanju.

Uvijek kad pomislim da sam postala žena, shvatim da sam u srcu jedna velika djevojčica koja još uvijek gleda ljubavne filmove i sanja o princu. Sve što se oko mene događa znam i svjesna sam, ali jednostavno ne želim vjerovat da je to i moja stvarnost. Uvijek je to nečija druga stvarnost.

Umjesto da uživam u trenucima i onome što imam s njim ja kopam i tražim zašto to nešto što mi se događa u stvari ne vrijedi...

Pitam se zar nije bolje ostati sam... Može li čovjek ostati sam? I uživati u tome znajući da ga u tom slučaju barem nitko ne vara?

A opet razmišljam, kad bi sad recimo ova moja ljubav potrajala duuuuuuugo kome ja mogu garantirat da se meni neće dogoditi situacija kojoj neću odolit? Kome ja mogu tvrditi da ja neću napraviti ono čega se u ovim rečenicama grozim?

Zašto jednostavno ne razvuči osmijeh, zašto se ne opustit i voljeti. Definitivno odlučujem da ću otvoriti srce i dopustiti da ga ispuni ljubav, moja prema njemu i njegova prema meni. Pa što bude

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Trebalo mi je malo novih lica na mom blogu i zaista mi je drago da ste me posjetili. Trebalo mi je da me malo ljudi sa životnim iskustvom spuste na zemlju i otvoreno mi kažu svoje mišljenje o mom mladenačkom zavaravanju.

Uvijek kad pomislim da sam postala žena, shvatim da sam u srcu jedna velika djevojčica koja još uvijek gleda ljubavne filmove i sanja o princu. Sve što se oko mene događa znam i svjesna sam, ali jednostavno ne želim vjerovat da je to i moja stvarnost. Uvijek je to nečija druga stvarnost.

Umjesto da uživam u trenucima i onome što imam s njim ja kopam i tražim zašto to nešto što mi se događa u stvari ne vrijedi...

Pitam se zar nije bolje ostati sam... Može li čovjek ostati sam? I uživati u tome znajući da ga u tom slučaju barem nitko ne vara?

A opet razmišljam, kad bi sad recimo ova moja ljubav potrajala duuuuuuugo kome ja mogu garantirat da se meni neće dogoditi situacija kojoj neću odolit? Kome ja mogu tvrditi da ja neću napraviti ono čega se u ovim rečenicama grozim?

Zašto jednostavno ne razvuči osmijeh, zašto se ne opustiti i voljeti. Definitivno odlučujem da ću otvoriti srce i dopustiti da ga ispuni ljubav, moja prema njemu i njegova prema meni. Pa što bude. Ne želim se više ni trenutka bojati ljubavi. Želim uživati u njoj pa rekao bi Aki:

... pusti nek' traje, sve dok traje dobro je...

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Trebalo mi je malo novih lica na mom blogu i zaista mi je drago da ste me posjetili. Trebalo mi je da me malo ljudi s iskustvom spuste na zemmlju i otvoreno mi kažu svoje mišljenje o mom mladenačkom zavaravanju.

Uvijek kad pomislim da sam postala žena, shvatim da sam u srcu jedna velika djevojčica koja još uvijek gleda ljubavne filmove i sanja o princu. Sve što se oko mene događa znam i svjesna sam, ali jednostavno ne želim vjerovat da je to i moja stvarnost. Uvijek je to nečija druga stvarnost.

Umjesto da uživam u trenucima i onome što imam s njim ja kopam i tražim zašto to nešto što mi se događa u stvari ne vrijedi...

Pitam se zar nije bolje ostati sam... Može li čovjek ostati sam? I uživati u tome znajući da ga u tom slučaju barem nitko ne vara?

A opet razmišljam, kad bi sad recimo ova moja ljubav potrajala duuuuuuugo kome ja mogu garantirat da ja neću bit ta kojoj se neće dogoditi situacija kojoj neću odolit? Kome ja mogu tvrditi da ja neću napraviti ono

MLADENAČKO ZAVARAVANJE

Trebalo mi je malo novih lica na mom blogu i zaista mi je drago da ste me posjetili. Trebalo mi je da me malo ljudi s iskustvom spuste na zemmlju i otvoreno mi kažu svoje mišljenje o mom mladenačkom zavaravanju.

Uvijek kad pomislim da sam postala žena, shvatim da sam u srcu jedna velika djevojčica koja još uvijek gleda ljubavne filmove i sanja o princu. Sve što se oko mene događa znam i svjesna sam, ali jednostavno ne želim vjerovat da je to i moja stvarnost. Uvijek je to nečija druga stvarnost...

nedjelja, 19.08.2007.

LJUBAV ILI PREVARA

Shot at 2007-08-19

Uvijek sam fascinirala samu sebe brzinom kojom mi netko priraste srcu... Odmah poletim, i nakon mjesec dana se vidi jesam li odletila pod oblake ili sam pri prvom zamahu krila ljosnula o tlo i još jednom odšetala iz nečijeg života... Nakon svih veza i vezica, ljubavi i prevara, pitam se jesam li ja uopće ikada istinski voljela... S obzirom da mi je najduža veza trajala jedva godinu dana, sumnjam da sam osjetila ljubav u pravom smislu te riječi.

Ljubav za mene znači biti spreman dati sve za odabranog, čak ne moram ni primati upola koliko dajem, ali definitivno zahtijevam na poštovanju mene kao jedinke. Ljubav se za mene gradi od zaljubljenosti, leptirića, držanja za ruku, tulumarenja, romantičnih šetnji, kupanja, zajedničkog tuširanja, sexa, vođenja ljubavi, kuhanja, prepiranja, smijanja, svađanja, plakanja, razumijevanja, kompromisa, razglabanja, uvažavanja mišljenja... Mogla bih do sutra nabrajati... Koliko se tih stvari mora poklopiti između dvije duše da bi uopće mogli pokušati sagraditi nešto. Da bi se uopće upustili u ljubav u punom smislu...

Pri odabiranju njega, pikiranju na suprotni spol, uvijek mi je bitan prvi dojam, nekako se uvijek oslanjam na prvi pogled... I znate što, u 98% slučajeva pogriješim, ali što je još gore, ne opametim se...

Ovaj put je bilo drugačije.

Upoznali smo se u banci, preko posla... Proveli smo jedno jutro zajedno na seminaru... Bila sam uvjerena da me odmah počeo kuvat, on tvrdi da nije. Isti dan je nabavio moj broj da me navodno pita savjet u svezi prodavanja nekih dionica. Hm... Par dana kasnije iz čiste dosade, ali i znatiželje, zovem ga na brzinsku kavu... Tjedan kasnije se pojavljuje na Hvaru na HRF-u. Pijan do boli, stoji kraj mene ko mutav, s bocom u ruci i tupim pogledom. Tu sam odustala. Nije mi se svidio. Trebao mi je netko luđi, življi... Nije se micao od mene cijelu večer, kad god sam se okrenula bio je negdje tu... Kad je odlazio tvrdi da sam ga poljubila u vrat... Hm... Ne sjećam se toga... Djelovao je od samog početka kao ozbiljan tip, tip koji nije za zajebanciju, nego netko na koga mogu računati na duge staze. Pitanje je bilo želim li to... Nisam se baš trudila. Nakon HRF-a dobivam poruku da mi je dužan večeru da se ispriča jer je bio prepijan...

Odlazimo na večeru jednom kad nisam znala što ću sa sobom, prošlo je od poziva 10-tak dana... Nisam se nikad tako ponila prema prilici da budem s nekim tko mi je privlačan... Večera je prošla u prijateljskom tonu, pojeli, popričali i otišli kući...

Nakon toga odlazim ponovno na Hvar i tamo bivam opkoljena oženjenim tipovima koji bez imalo srama pokušavaju mene i Gogsi odvući sa sobom. Završavam u 6 ujutro u hotelskoj sobi, sjedam na krevet i plačem ko ljuta godina jer ne želim vjerovat da ću jednog dana sjediti kući, s djecom, čekajući najdražeg da dođe s poslovnog puta ili nešto slično, a on će se friško s jebačine vratiti u moj zagrljaj. Nikad se neću s tim pomirit, i nadam se da nikad neću biti glupo žensko zarobljeno u okovima braka i života da se neću oduprijeti takvoj situaciji ako mi se ne daj Bože dogodi...

Vraćam se u Split, razočarana nezaobilaznim činjenicama suvremenog svijeta po tko zna koji put... I shvaćam da je možda ipak on jedan od onih rijetkih koji nisu skloni takvim izletima... Isti dan povratka ga zovem da nam se pridruži na klapama u Kaštelima. Pristaje. Ne samo da pristaje, nego kraljica kasni sat vremena bez pardona, a on čeka... Tek tu počinju naznake da bismo ja i on mogli nešto i pokušati, ali i dalje ostajemo na stiskanju ruke i čujemo se. Nikad duže nije trajalo to prijateljsko natezanje...

Sutradan mu šaljem mail da sam pod velikim stresom i pritiskom na poslu i da mi da još malo vremena da stavim karte na stol.

Nalazimo se nakon par dana i službeno postajemo par. Službeno between us.

Vrlo brzo počinjem lagano lebdjeti prema oblacima, ali svakim mojim mahom on me nekim svojim postupcima i izjavama vrati nazad na zemlju. Što uopće nije loše, ako ima granice...

Njegova ljubavna priča je totalna suprotnost mojoj: ja i veze - presmiješno da bih se zadržavala na tome, on u vezi od 19-te do 27-me, prekinuli ove godine u drugi mjesec, pred zarukama doslovno... I sad je sam i slobodan nakon 8 godina veze i ljubavi. Što mu je drugo na pameti nego žene, žene, žene i žene... I onda doletim ja, iz neba pa u rebra. Ja koja grčevito trebam VEZU, LJUBAV, SIGURNOST, i sve što ide uz to... Ja koja želim početi graditi nešto s nekim. Kojoj je puna kapa MUŠKOG RODA.

Moj dragi, koliko god uživao sa mnom, ima zavidan broj obožavateljica, i ne znam jeli odolijeva svima.

Iako smo zajedno jako kratko, iako on uporno pizdi kako smo mi u modernoj neozbiljnoj vezi, iako me uporno spušta na zemlju s podjebavanjem oko eventualnih ljubavnica, ja gubim glavu i počinjem gubiti tlo pod nogama. Ovaj put mi se ne sviđa taj osjećaj. Previše riskiram upuštajući se dublje u vezu s nekim tko nije siguran želi li je uopće...

Čak smo bili zajedno na godišnjem, 3 dana Korčule... Ne mogu reći da mi nije bilo dobro kad me dragi vodio svugdje, kuhao mi večere, vodio ljubav sa mnom, budio se kraj mene s osmijehom na licu... Ne treba mi više. Ali riba sumnjičava i nesigurna kakva je, dočepala se mobitela u kojem nalazi poruke od Antonije Projić (ako je itko zna neka mi se žena javi i objasni tko je ona mom momku). Ne želim vam pisati o porukama koje sam našla, jer i dalje nisam sigurna jeli ona neka njegova jebaljka ili rodica koja ima bračne probleme. Prema porukama je moguće i jedno i drugo. U stvari mislim da se s ovim drugim samo tješim. Ipak mislim da se rodica ne bi javljala tako često...

U međuvremenu se moj dragi polako ali sigurno zaljubljuje u mene. Ja i dalje ne znam tko je A.P., ali znam da je i jučer dobio poruku: Jesi živ, ljube?

Ne smijem mu reć sve detalje jer mi je krivo što sam na tako nizak i bezobrazan način kopanja po njegovom mobitel saznala za nju. Pokušavam sve saznat drugim putem... Već sam ga dva puta napala da mu ne vjerujem, da me vara i ako saznam da će mu biti žao jer kod mene nema oprosta. On je zgrožen s mojim reakcijama, a ja se raspadam u sebi. Plačem nekad, nekad samu sebe razuvjeravam... Neće to još dugo trajati, ne brinite. Ne trebate mi davati savjete koje sam do nedavno davala ostalim blogericama, tipa muška svinja, ostavi ga, nije zaslužio i to. Sve će Riba to rješiti u svoju korist. Što god da se događa ili ne među njima, on se pomalo zaljubljuje u mene. A ja čekam svojih 5 minuta, da mu vratim milo za drago, ne prevarom... To je najlakše napraviti... Boljet će ga, ako se moje strepnje pokažu točnima... Boljet će ga više nego mene, jer me ne može boljeti ako me vrijeđa govno od čovjeka. Uvreda od govna nikad nije boljela. Boljet će me surova stvarnost, ali i to po n-ti put, pa je lako jer znam kako to izgleda.

Razvući će Riba osmijeh i opet obući odijelo frajerice. Do slijedeće žrtve.

A možda ipak sve ovo ispadne žensko umišljanje i pretjerivanje, stvaranje situacije onakvom kako samo mi to umijemo...

Ne znam. Jedino rješenje vidim da dođem do Antonije. Šta vi mislite o tome? Kako da curu koju ne znam odvučem na kavu i saznam tko je i što ima s mojim dragim?

On se sa svojim slatkastim pogledom i zagrljajem uvijek izvuče, kad bih čula od nje ono što sumnjam rješila bih ga se po kratkom postupku.

Ili sam ipak luda?

srijeda, 08.08.2007.

STOOOO GODINA…

Uf dragi moji nikad nije bilo teže počet pisat… Stvarno ne znam odakle bi počela jer sam prošla toliko toga u ovih mjesec, dva. Krenula sam sa Hvarom, to sam nešto spominjala:

• HRF sa našom dragom hrvatskom elitom i alkoholom...


Shot with FE190/X750 at 2007-08-07

• otvaranje hotela Adriane sa mojom dragom poslovnom elitom… Tu sam upoznala onog glumca iz Ville Marije, ubijte me zaboravila kako se zove, ali hodao je sa Veljačom i rodom je s Korčule… I zamislite ja i Gogsi smo njega i priku odjebale zbog ludog plesa sa mojima iz firme… Nisam mogla sebi doć kad sam ujutro shvatila sve to… I alkohol…
• Večeri klapa u Kaštelima, na kojima sam definitivno odlučila prohodati sa jednim o kojem ništa nisam htjela reć…
• Pa opet Hvar, uvala pitaj Boga koja, 5 kuća, mi u šestoj, Mija draga i njenih 6 purgerčića, luda kuća… Alkohol
• Otvaranje Splitskog ljeta na tvrđavi Gripe, s kojeg sam upola predstave utekla udrit jenega, da bi tu istu večer lagano pripita izgubila ključe od Gogsijevog auta, a moja je majka otišla s mojim doma… I opet alkohol…
• Hercegovina, selo Tihaljina, tulum u kući na dva kata s bazenom i vrtom. Nas 20 samo koji borave u kući, mahom iz Zagreba, da i Iva Šulentić je prisustvovala… Iako ni dan danas nemam pojma šta je ona na TV-u, voditeljica čega? Ali simpa cura šta je da je… Moj dragi i najdraži prijatelj iz Zagreb grada je napravio odličan tulum i još bolje sutrašnje druženje u prirodi i veliko mu hvala na podsjetniku kakvih sve ljudi, dobrih i dragih ima na ovom svijetu. Naravno nije prošlo bez alkohola


Shot with FE190/X750 at 2007-08-07

• Zagreb malo radila u novom uredu i završila u Samoboru na Tonija Cetinskog… Lude 3 zagrepčanke i ja… Malo se smrzle, ali to je tek početak smrzavanja ovo ljeto…


Shot with FE190/X750 at 2007-08-07

• Zadar, točnije Petrčane sa mojom dragom Sandolinom, na nekom propalom partiju, koji nije bio preloš, ali me ubilo dvoje od četvero dj-a od kojih je jedna moja prija koju sam došla čut, a ona je odsvirala jednu pjesmu. Tu sam večer trebala završiti na Dugom otoku s tim dj-eveima ali kako me nisu baš impresionirali ni glazbom ni zabavom ni duhom ni ničim, odustajem i ostajem spavat u Zadru… Ovde je bilo malo manje, ali samo malo manje alkohola. Taman kad sam se nakon 4 dana odlučila doći doma i vidjet majku nakon mjesec dana… dobivam poziv od mojih Karlovčana na:
• Zrće… Godišnjica upoznavanja hahahahahaha. I naravno nije mi trebalo ni pola sata da se iskombiniram. Srića nisam javila majci da dolazim… A tamo prvo se nalazim za Đujem i Krizijem i počnem lagano pit, nakon toga se nalazimo u Srećku (kamp u Novalji) sa Camijem i Debelim. Nemo dolazi kasnije… Mi smo nakon jahanja bika i igranja na stolni nogomet uživo, ja i njih 5 luđaka kao Sexy Boys Karlovac se tako lipo prepili . Pridružuju nam se Rođo zvani Uporan i netko s njim kojem se ne sjećam ni face ni imena… Zbog rano popodnevnog opijanja odlučim ubit oko i dok pokušavam zaspat skužim da su me budale prijavile na natjecanje u jahanju bika jer me na mikrofon neka vesela žena non stop proziva… Gospodična ja gospodična ja, nema gospodične ja…. Nasmijala sam se u polusnu jer za jahanje nisam bila raspoložena. Na vecer luda kuća, ples do zore i upoznavanje novih riba… Sve je bilo dobro do zore, ali morala je Riba nešto sjebat. Izgubila ja ključ od auta, ovog puta svog i ovog puta mnoooogooo dalje od doma… Preskočit ću kako sam se u tim jutarnjim satima osjećala jer se ne želim uopće sjećat. Momci su me vozili doma… 5 sati jutarnje vožnje drito iz vani… Doma po ključ i nazad, da bih na izlasku s parkinga shvatila da uopće nismo pitali na naplatnoj kućici jesu li našli ključ… Ajme Bože di sam pamet ostavila da mi je znat… Čovjek mi ga je izvadio, mislim ključ… Nakon 7 sati agonije moje… Neka, tako i triba, baš me kaznio, nakon ovoliko alkohola bilo je i vrime…


Shot with FE190/X750 at 2007-08-08

• Komiža je moja zadnja postaja… Do sutra. Gogsi, ja i moj kolega… A bidan momak šta je s nama proživio. Luda kuća, puno trošenja novaca, ali puno spize i alkohola… Malo sna i malo robe, uslijedila je prehlada… A sutra krečem dalje, nema stajanja.
• Korčula – romantičan i miran vikend, s više sexa nego alkohola… To želim, a kako će biti javim Vam…

U međuvremenu ovih događanja sam se zaljubila, u jednog krasnog momka kojemu bi bilo bolje da ne zna koliko ima alkohola u ovom postu jer bi se zapitao jesam li ja normalna cura… I to je sve što ću vam za sada reć o njemu…

I saznala da najvjerovatnije odlazim u Zagreb raditi na godinu, dvi, tri…

I odlučila u tom slučaju odradit još koju školu, faks ili slično…

I na dobrom sam putu da ovu Novu godinu dočekam u Parizu!

Pusa dragi ljudi, hvala vam što čirnete kod mene i skužajte šta me nema stoooo godina, ali mislim da vam je sada sve jasno… Vratit ću se ja, čim uhvatim vremena!

<	kolovoz, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

08/2007 (13)
06/2007 (2)
05/2007 (3)
04/2007 (4)
03/2007 (6)
02/2007 (3)
01/2007 (6)
12/2006 (11)
11/2006 (13)
10/2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?