LJUBAV ILI PREVARA

nedjelja, 19.08.2007.

Shot at 2007-08-19

Uvijek sam fascinirala samu sebe brzinom kojom mi netko priraste srcu... Odmah poletim, i nakon mjesec dana se vidi jesam li odletila pod oblake ili sam pri prvom zamahu krila ljosnula o tlo i još jednom odšetala iz nečijeg života... Nakon svih veza i vezica, ljubavi i prevara, pitam se jesam li ja uopće ikada istinski voljela... S obzirom da mi je najduža veza trajala jedva godinu dana, sumnjam da sam osjetila ljubav u pravom smislu te riječi.

Ljubav za mene znači biti spreman dati sve za odabranog, čak ne moram ni primati upola koliko dajem, ali definitivno zahtijevam na poštovanju mene kao jedinke. Ljubav se za mene gradi od zaljubljenosti, leptirića, držanja za ruku, tulumarenja, romantičnih šetnji, kupanja, zajedničkog tuširanja, sexa, vođenja ljubavi, kuhanja, prepiranja, smijanja, svađanja, plakanja, razumijevanja, kompromisa, razglabanja, uvažavanja mišljenja... Mogla bih do sutra nabrajati... Koliko se tih stvari mora poklopiti između dvije duše da bi uopće mogli pokušati sagraditi nešto. Da bi se uopće upustili u ljubav u punom smislu...

Pri odabiranju njega, pikiranju na suprotni spol, uvijek mi je bitan prvi dojam, nekako se uvijek oslanjam na prvi pogled... I znate što, u 98% slučajeva pogriješim, ali što je još gore, ne opametim se...

Ovaj put je bilo drugačije.

Upoznali smo se u banci, preko posla... Proveli smo jedno jutro zajedno na seminaru... Bila sam uvjerena da me odmah počeo kuvat, on tvrdi da nije. Isti dan je nabavio moj broj da me navodno pita savjet u svezi prodavanja nekih dionica. Hm... Par dana kasnije iz čiste dosade, ali i znatiželje, zovem ga na brzinsku kavu... Tjedan kasnije se pojavljuje na Hvaru na HRF-u. Pijan do boli, stoji kraj mene ko mutav, s bocom u ruci i tupim pogledom. Tu sam odustala. Nije mi se svidio. Trebao mi je netko luđi, življi... Nije se micao od mene cijelu večer, kad god sam se okrenula bio je negdje tu... Kad je odlazio tvrdi da sam ga poljubila u vrat... Hm... Ne sjećam se toga... Djelovao je od samog početka kao ozbiljan tip, tip koji nije za zajebanciju, nego netko na koga mogu računati na duge staze. Pitanje je bilo želim li to... Nisam se baš trudila. Nakon HRF-a dobivam poruku da mi je dužan večeru da se ispriča jer je bio prepijan...

Odlazimo na večeru jednom kad nisam znala što ću sa sobom, prošlo je od poziva 10-tak dana... Nisam se nikad tako ponila prema prilici da budem s nekim tko mi je privlačan... Večera je prošla u prijateljskom tonu, pojeli, popričali i otišli kući...

Nakon toga odlazim ponovno na Hvar i tamo bivam opkoljena oženjenim tipovima koji bez imalo srama pokušavaju mene i Gogsi odvući sa sobom. Završavam u 6 ujutro u hotelskoj sobi, sjedam na krevet i plačem ko ljuta godina jer ne želim vjerovat da ću jednog dana sjediti kući, s djecom, čekajući najdražeg da dođe s poslovnog puta ili nešto slično, a on će se friško s jebačine vratiti u moj zagrljaj. Nikad se neću s tim pomirit, i nadam se da nikad neću biti glupo žensko zarobljeno u okovima braka i života da se neću oduprijeti takvoj situaciji ako mi se ne daj Bože dogodi...

Vraćam se u Split, razočarana nezaobilaznim činjenicama suvremenog svijeta po tko zna koji put... I shvaćam da je možda ipak on jedan od onih rijetkih koji nisu skloni takvim izletima... Isti dan povratka ga zovem da nam se pridruži na klapama u Kaštelima. Pristaje. Ne samo da pristaje, nego kraljica kasni sat vremena bez pardona, a on čeka... Tek tu počinju naznake da bismo ja i on mogli nešto i pokušati, ali i dalje ostajemo na stiskanju ruke i čujemo se. Nikad duže nije trajalo to prijateljsko natezanje...

Sutradan mu šaljem mail da sam pod velikim stresom i pritiskom na poslu i da mi da još malo vremena da stavim karte na stol.

Nalazimo se nakon par dana i službeno postajemo par. Službeno between us.

Vrlo brzo počinjem lagano lebdjeti prema oblacima, ali svakim mojim mahom on me nekim svojim postupcima i izjavama vrati nazad na zemlju. Što uopće nije loše, ako ima granice...

Njegova ljubavna priča je totalna suprotnost mojoj: ja i veze - presmiješno da bih se zadržavala na tome, on u vezi od 19-te do 27-me, prekinuli ove godine u drugi mjesec, pred zarukama doslovno... I sad je sam i slobodan nakon 8 godina veze i ljubavi. Što mu je drugo na pameti nego žene, žene, žene i žene... I onda doletim ja, iz neba pa u rebra. Ja koja grčevito trebam VEZU, LJUBAV, SIGURNOST, i sve što ide uz to... Ja koja želim početi graditi nešto s nekim. Kojoj je puna kapa MUŠKOG RODA.

Moj dragi, koliko god uživao sa mnom, ima zavidan broj obožavateljica, i ne znam jeli odolijeva svima.

Iako smo zajedno jako kratko, iako on uporno pizdi kako smo mi u modernoj neozbiljnoj vezi, iako me uporno spušta na zemlju s podjebavanjem oko eventualnih ljubavnica, ja gubim glavu i počinjem gubiti tlo pod nogama. Ovaj put mi se ne sviđa taj osjećaj. Previše riskiram upuštajući se dublje u vezu s nekim tko nije siguran želi li je uopće...

Čak smo bili zajedno na godišnjem, 3 dana Korčule... Ne mogu reći da mi nije bilo dobro kad me dragi vodio svugdje, kuhao mi večere, vodio ljubav sa mnom, budio se kraj mene s osmijehom na licu... Ne treba mi više. Ali riba sumnjičava i nesigurna kakva je, dočepala se mobitela u kojem nalazi poruke od Antonije Projić (ako je itko zna neka mi se žena javi i objasni tko je ona mom momku). Ne želim vam pisati o porukama koje sam našla, jer i dalje nisam sigurna jeli ona neka njegova jebaljka ili rodica koja ima bračne probleme. Prema porukama je moguće i jedno i drugo. U stvari mislim da se s ovim drugim samo tješim. Ipak mislim da se rodica ne bi javljala tako često...

U međuvremenu se moj dragi polako ali sigurno zaljubljuje u mene. Ja i dalje ne znam tko je A.P., ali znam da je i jučer dobio poruku: Jesi živ, ljube?

Ne smijem mu reć sve detalje jer mi je krivo što sam na tako nizak i bezobrazan način kopanja po njegovom mobitel saznala za nju. Pokušavam sve saznat drugim putem... Već sam ga dva puta napala da mu ne vjerujem, da me vara i ako saznam da će mu biti žao jer kod mene nema oprosta. On je zgrožen s mojim reakcijama, a ja se raspadam u sebi. Plačem nekad, nekad samu sebe razuvjeravam... Neće to još dugo trajati, ne brinite. Ne trebate mi davati savjete koje sam do nedavno davala ostalim blogericama, tipa muška svinja, ostavi ga, nije zaslužio i to. Sve će Riba to rješiti u svoju korist. Što god da se događa ili ne među njima, on se pomalo zaljubljuje u mene. A ja čekam svojih 5 minuta, da mu vratim milo za drago, ne prevarom... To je najlakše napraviti... Boljet će ga, ako se moje strepnje pokažu točnima... Boljet će ga više nego mene, jer me ne može boljeti ako me vrijeđa govno od čovjeka. Uvreda od govna nikad nije boljela. Boljet će me surova stvarnost, ali i to po n-ti put, pa je lako jer znam kako to izgleda.

Razvući će Riba osmijeh i opet obući odijelo frajerice. Do slijedeće žrtve.

A možda ipak sve ovo ispadne žensko umišljanje i pretjerivanje, stvaranje situacije onakvom kako samo mi to umijemo...

Ne znam. Jedino rješenje vidim da dođem do Antonije. Šta vi mislite o tome? Kako da curu koju ne znam odvučem na kavu i saznam tko je i što ima s mojim dragim?

On se sa svojim slatkastim pogledom i zagrljajem uvijek izvuče, kad bih čula od nje ono što sumnjam rješila bih ga se po kratkom postupku.

Ili sam ipak luda?

19.08.2007. u 16:28 • 16 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	kolovoz, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

08/2007 (13)
06/2007 (2)
05/2007 (3)
04/2007 (4)
03/2007 (6)
02/2007 (3)
01/2007 (6)
12/2006 (11)
11/2006 (13)
10/2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Ne sanjam svoj život, nego živim svoj san... Ne vjerujem ženama, one vjeruju meni... Ne igram se sa sudbinom, samo je ponekad izazivam... I živim od danas do kraja... Meni ništa nije nemoguće... A pogotovo ne LJUBAV...

Tko sam ja da opisujem samu sebe... Blog je tu da pokušam i samoj sebi objasniti sebe...