DAY AFTER I MUŠKA LJUBOMORA

ponedjeljak, 20.11.2006.

Volim partije iako tko me ne zna, na prvi pogled nikad ne bi pomislio… Nisam sad tipična partijanerica, koja ne propušta nijedan party, ali volim taj feeling, taj osjećaj kada masa ljudi diše kao jedan, giba se u ritmu i uživa u glazbi. Takav se osjećaj ne može doživjeti nigdje nego na partiju. Bar ga ja nigdje nisam osjetila… Znam da je sav taj osjećaj koji me toliko ispunjava zadovoljstvom i srećom tek privid nečeg skrivenog u meni potaknuto raznoraznim stimulansima koji prikazuju iskrivljenu stvarnost, ali nekako se nikako ne mogu pomirit s činjenicom da ću taj osjećaj u skorije vrijeme morati ostaviti kao uspomenu, kao dio proživljene mladosti… zujo

I tako smo sinoć moja draga prija Nike i ja nakon dugoooo vremena otišle ponovno skupa na party. Bio je to nekakav private party u nekakvom underground klubu. Lijepo smo se sredile, šta fizički šta psihički. Prije plesa obavile smo standrdan ritual lokanja i svega što ide uz to, same, u autu, uz žensku priču o muškarcima, vezama, osjećajima, odrasatanju i čega još sve ne… Da mi je sinoć bio kompjuter, baš bih vam lijepo napisala što se roji u glavama dvije cure koje shvaćaju da se bliži onaj korak kojeg trebamo napraviti da bi prešli barem dijelom u život odraslih. I opet smo ustvrdile kao poantu večeri da se SVE DOGAĐA S RAZLOGOM. party

Krenule smo onako nabrijane u akciju. Bio je to party jedne generacije. Generacije koja je svoju mladost provela u Metropolisa koji je vikendom postajao naš dnevni boravak. Svi smo mi u tom disku imali prve izlaske, prva pijanstva, prve ljubavi, prva brijanja, kršila su se prva pravila, Neki se nisu nimalo promijenili, ali svi ti ljudi žive nekakav svoj stvarni život i uvijek ih nekad nađem u nekakvom klubu kako bježe od stvarnosti… I sviđa mi se biti dio tog bijega. wink

Na mjestu zločina susrećemo treću dragu priju s momkom i ekipom. Lagano pijana njihala se u ritmu bubalice… Odmah smo se spojile u jedno, sve tri…bez iti jedne riječi, bio je dovoljan samo onaj ubiveni pogled eek i osmijeh nam nije silazio s lica… Ali nikako nije moglo sve proći kako triba kad je od dotične treće (u daljnjem tekstu Anđeo) momak u blizini. O tom liku neću puno pričat jer mi se iskreno ne da trošiti riječi na takvog čovjeka (čitati: ne volim ga nimalo ali njezin odabir poštujem). Pratila sam ga pogledom, nesvjesno iskreno, ali skontala sam taj njegov pogled na njoj dok pleše, i onaj sjaj u očima kad joj se netko približi, ljubomora mu je izvirala iz svakog dijela tijela jer ona ipak ne bi smjela tako plesat… I nije dugo potrajalo, u prolazu mi je rekla da ide MINUT vanka… Samo sam u jednom momentu poželila da se vrati do mene.

Neću Vam duljiti o ovome jer i ne znam još točan kraj priče. Nadam se da imam dovoljno pametnog anđela kraj sebe koji će na vrijeme shvatiti što je najbolje za nju i biti sretna. Ali ne mogu razumjeti jeli stvarno postoji tolika bolesna ljubomora muškarca prema svojoj curi? ps. zajedno su već 5 godina… meni je nekako ljubomora = nepovjerenje, a odnos bez povjerenja nema nikakav smisao. Sve ima svoje granice pa tako i ljubomora, u manjim dozama je zdrava reklo bi se. Ali skakati na svakoga ko mi se nađe u blizini jer smo vani među društvom, pijemo, zabavljamo se, plešemo i dobro nam je… Kao došle smo tu samo izazivat i po mogućnosti zabrijat da ne kažem pojebat s nekim nadrogiranim partijanerom dok momak ispija pivo za šankom??? Ne razumin, koji je to sklop u glavi što radi takvu grozotu u mislima… lud

Šteta što je ova priča narušila jedan odličan party generacije. Anđeo je krenuo kući, ali nas dvi smo zapartijale do kraja… Isplesala sam se za narednih mjesec dana. Baš sam guštala, bar ja mislim jer cijeli ovaj day after kojeg mrzim iz dna duše, ovaj put mi je nekako drugačiji od prijašnjih. Gubim se lagano, nisam zadovoljna sa sobom u toj nerealnosti. Opet sam se razbila previše nut . Nekako mi to više ne dolikuje. Ne bih se voljela gledati sa strane kako sam sinoć izgledala u nekim momemtima. Prije se nisam zamarala s ovim sranjima, živila sam iz dana u dan i uvjeravala sebe kako mislim ja na budućnost, ali izgubila sam se negdje usput. Svako toliko bježim na ovaj ili onaj način. Opet kad malo dublje zavirim pod površinu svih ljudi oko mene, svi nakako bježe, razlika je samo u tome koliko ko krši zakone u tom bijegu. Odrastam, počinjem shvaćati da stvarno odrastam i da će se neke stvari koliko god ja bježala od njih morati dogoditi bez obzira što je meni lijepo ovako i nezamislivo bilo kako drugačije… Ili je to samo day after? rolleyes

20.11.2006. u 09:33 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

08/2007 (13)
06/2007 (2)
05/2007 (3)
04/2007 (4)
03/2007 (6)
02/2007 (3)
01/2007 (6)
12/2006 (11)
11/2006 (13)
10/2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Ne sanjam svoj život, nego živim svoj san... Ne vjerujem ženama, one vjeruju meni... Ne igram se sa sudbinom, samo je ponekad izazivam... I živim od danas do kraja... Meni ništa nije nemoguće... A pogotovo ne LJUBAV...

Tko sam ja da opisujem samu sebe... Blog je tu da pokušam i samoj sebi objasniti sebe...