::ribafish - čovjek krnje jetre::
petak, 12.04.2013.
My Antonia, ljubavi moja jedina - BeerReport no.5
My Antonia, ljubavi moja jedina - BeerReport no.5
Hole in one pub
Adresa: Vlaška 42
Lokacija: Vlaška/Draškovićeva, pet minuta od Trga
Mjesta:Pedesetak u pubu + trideset u restoranu
Pušenje: Na ulazu
Parking: Gore na Langiću
Blizina murije: Ne vidjesmo
Omjer muškaraca i žena: Gotovo pa polovično, fino potkožena klijentela pretežno srednjih godina
Hrana/Grickalice: Jako ukusne tanane pogačice, klope kao u priči, preporučamo kobase!
Glazba/TV: Ima svega, pretežno klasični rock
Broj točenih piva: 5 (rekli su da će uskoro nabaviti fischer), prosječno 17 kn
Broj piva u boci: 10
Radno vrijeme: petak i subota 9-04; radni dan 08-24
Tko bi tu trebao dolaziti: Biznismeni, japiji, hedonisti dubljeg džepa
Na uglu stare Vlaške i Draškovićeve kočoperi se po krušnoj peći od davnina znana pizzerija Šestine, a do nje i mlađi buraz - Hole in one pub.
U vrhunski urednoj i uređenoj unutrašnjosti jedan se pivopija zapita je li uopće došao na pravo mjesto, jer je sve nekako malo prefino, od vinskih butelja po zidovima, preko starinskog šanka do savršeno čistog i elegantnog interijera.
Dvije činjenice me uskoro prizemljuju, prva da je Hole u biti uglavnom vinski pub, i druga da su cijene mrvicu više od onih na koje sam navikao.
Ali, ono što me privuklo na dolazak je definitivno novost u ovome gradu, državi i rijeci – pivsko testiranje.
Kako mi u Društvu prijatelja piva to radimo svaki četvrtak, ali među nama, interno, ovakvo javno doživljavanje me skroz razveselilo, pa sam naoružan sa stotinu kuna krenuo testirati pet zanimljivih butelja, nadajući se da će se uz cugicu degustirati i koja najavljivana kobasa od braće Čućković, sad već legendarnih mesara iz Viškova koje hvali svatko tko iole išta zna u kuhanju.
Iako je event najavljen u 19.30, počeo je u 20.15 u prepunom pubu, no kako smo vrijeme popunili savršenom točenom O’Harom (15 kn mala, 30 velika), a i uzbuđenje i društvo su bili na visini – uskoro su se na stolu pojavili (preslani – Ogi)
komadići tople tanke hrskave pogače.
A onda i prva dama, Amarcord Ama Bionda (0,75 l, 6,0% vol, 100 kn).
Seksi bočica, narančasta boja, dizajnerska etiketa, cvjetno-voćni miris breskve.
Na kraju se osjeti kvasac, a mrvicu i kisi, doduše samo prvi gutljaj.
Pred kraj čaše se pretvori u mednu slatkoću.
Ljudi koji uvoze ta piva, i koji su ih u biti i prezentirali, šapnuli su nam da je u pitanju sicilijanski med od naranče, a i cijeli štih je nekakao lagan, proljetni, cvjetni, uz na samom kraju mrvicu prejako naglašenu gorčinu, neprimjerenu ovom ženskastom pivu.
Poput tegle senfa na sunčanoj livadi.
7/10
Bijeli Chimay triple (0,75 l, 8% vol, 115 kn), je već milijun puta opisan, ali uvijek zanimljiv kao intervju s Ćirom.
Ne odbija se.
Nakon Bionde je Belgijanac mrvicu preagresivan, jak, alkohol naglo udara na nepce, ali s vremenom kad se slegne, osjeti se dubina i kvaliteta.
Klasik.
8,5/10
Amarcord Bruna (0,75 l, 7,5% vol, 105 kn), me oduševila slatkom bočicom iz koje je morala poteći divna tekućina - u tome bih držao najslađi maslinjak centra Istre (Biba, kako je rodila ovogodišnja Šibiba?), ali nažalost, istina je kruta...
Tek zanimljivo, ali potpuno nedorećeno pivcekoje prolazi kroz grlo bez sadržaja i zadrži se tek na gornjem dijelu nepca. Voćna aromica, divna tamna boja, fino za barenje bogate nasljednice na krovu njezine vile s pogledom na nešto.
5,5/10
I kad sam već pomislio da ću otići doma nezadovoljan, Bruno je donio američko-talijanski biser, BdB My Antonia (0,75 l, 7,5% vol, 150 kn), tamnu buteljku s crno-žutom etiketom - malo me stid što to primjećujem, ali još jedna vrhunska dizajnerska kreacija.
Gledam bocu iz koje se toči, boca gleda mene, a s metra udaljenosti osmijeh mi širi snažan miris vrhunskog hmelja.
Osjetilo bi ga se iz druge sobe!
Profesionalac do mene prepoznaje Cascade, ja se prepuštam šnjofanju i onda gutanju. Bokte, ovo je divno. Ovo je za finale Lige prvaka, i to kad moji pobjeđuju, odmah sam se sjetio lokanja Westvleterena XII kad smo nedavno rasturali Francuze...
Gorčina, pozitivna, prirodna, najzelenija livada fakin irske, seks u gomili svježeg sijena, ovo bi moglo preživit put jedrenjakom do Fidžija, zbog ovog je izbila pobuna na Bountyju...
Prelijepost, dakle, ozbiljno jaka i vrhunski dotjerana pivica, nije za žene i maloljetnike, samo za znalce...
9,5/10
Što je najbolje, konačno je uletio tanjur s tim prokletim Čučkovićima koji su legli kao budali set šamara, jer su tako dobre da sam skoro i žlundri posvetio pjesmu. Vrhunski!
Nažalost, nije ih bilo puno, pa ću uskoro morat skočit do Viškova na par Lovranskih bijelih bambusa u DVD, i koji njihov vijenac od plodova tora.
Svaka čast! Šećer na kraju - slijedi Chimay blue grand reserve (0,75 l, 9% vol, 120 kn), još jedna buteljica za posebne prilike, koja nevjerojatno dobro paše nakon zahmeljene IPA-e, inače mi je mrvicu prejak.
Šteta što nije bilo lješnjakoidnog crvenog dijela terceta, ali i ovo je mašala.
9/10.
Liježem zadovoljan što se nešto događa, zamišljam da imam svoj pub u kojem bih dotjerao neke sitnice, kao:
- više krekera i grickalica na stolu
- bokal vode za ispiranje čaša, ili novi set čaša nakon svakog piva
- čačkalice i salvete uz kobase (iako je bilo skroz fino cuclati prste prije spanja)
- smanjiti pauze među pivima na 15 minuta
- točiti više od deci, deci i pol piva - za pravo testiranje po RateBeeru je potrebno minimalno šest gutljaja
- naći posao ili sponzora koji će mi omogućiti da jednom tjedno mogu priuštiti Antoniju i Rezervistu, jer su brate skupa, a tako dobra...
Eto, sve čestitke organizatoricama Adeli i Luciji iz Pleasure Seekers Croatia, domaćinima u Hole in one pubu (sjajan logo sa hedonističkim odojkom), kao i vrlo elokventnim, upoznatim i kulturnim distributerima buteljki iz MAS Plenum d.o.o.
Sjajna pivska večer, elegantno i fino mjesto, nažalost preskupo za moj džep (u ponudi je još i pjenušavi Deus za 270 kn), ali sam sam si kriv – kad se bogato udam, stalno ću tu visit.
Uživajte uvijek u dobrim pivima i finoj klopici, i obavezno pratite Ribafish.com, ljubi vas deda!
srijeda, 03.04.2013.
Pali smo ničice na pivo iz Sičice!
Dva sata vožnje od Zagreba nalazi se selo Sičice.
Stidim se što donedavno ne čuh za njega, ali do sada se još nisam vozao gusto naseljenim područjem negdje na pola puta između Nove Gradiške i Davora, pa sam jedva čekao da konačno ugledam i tu tablu, a uskoro i kuću OPG Bošnjak na broju 94.
Parkiramo pred bačvom na kojoj piše „Pivo 10 kn“ i ulazimo unutra, misija glasi – probati jedno od najboljih piva u Hrvatskoj!
Na Bošnjak pivo koje je vlasnik/kuhar Mario Bošnjak prozvao po sebi prvi sam puta naletio na manifestaciji Pivkan u češkoj Besedi na uglu Zvonimirove i Šubićeve, kad me među desecima točionika zaustavila nevjerojatno jaka, a opet dobro balansirana gorčina.
Kad mi je vidio zbunjenu facu, tip, negdje moja generacija, samo se nasmiješio i rekao – hladno hmeljenje, malo sam se zaigrao.
Kako inače volim kad se ljudi pozitivno zaigraju svojim pivom, uskoro smo izmijenili kontakte, pa sreli u Gradiški na danima sladare, a onda sam uspješno propustio posjet Društva Prijatelja Piva samoj pivovari prošle godine. Grrr...
No, kako je ovaj uskršnji ponedjeljak proglašen danom otvorenih vrata, a paralelno u vatrogasnom domu bio i festival trganaca, tako smo po prvi puta ugledali i Sičice, koje su ime dobile po mjestu gdje je bila posječena šuma.
Kuća uredna, pristojna, topla, pogledali smo prvo punionicu, a onda zasjeli za masivne stolove uz kamin i tradicionalnu domaću šljivu.
Nastavili smo uz još tradicionalniju rakijicu Komadaru, od kukuruza, o kojoj nismo čuli baš najbolje, ali je svejedno ne odbismo.
Čak smo čuli i priču da se od kile kukuruza može dobiti litra Komadare (uglavnom tek sedam deci, jačine cca 18%), kao i da je se nije dobro jače napit jer ujutro zakrmeljiš od nje, a onda je uslijedila prva degustacija.
Uz plodove tora u vidu standardne šunke i jaja, iznenadio nas je i kuhani kulen,
a tada je trebalo degustirati Bošnjak svijetlo pivo. Jesss...
Lager, 4%, napravljen u veljači 2013., dakle, klasičan Marzen, kako ga je opisao Mario. Mutno, žuto prema narandžastoj. Pjena kao da ju je najbolja majka na svijetu najuzornijem odlikašu pjenjačom satima tukla, dođe ti da se igraš njome. Okus gorkast, malo CO2, lagano i pitko, a tri sekunde nakon gutljaja slijedi grananje divnog hmeljnog nečega u sve pore gornjeg dijela prsiju. Kao kad dijete crta korijenje drveća – Mario, sjedi 5, htio sam izaći na cestu i zaprositi prvu snašu, ali je trebalo probati i tamno.
Kolega iz Međimurja, jedan od najjačih kolekcionara pivskih čaša na Balkanu (630 komada), podijelio je na njoj moje oduševljenje svijetlim pivom, dok je meni mrvicu bila preozbiljna.
Sori, infantilac i divljak traži i takav okus, mrvicu presuho i s malo premalo šećera – dakle, idealna za Nikicu Beerlovera, koji i danas priča o njoj.
Radimo pauzu i idemo do sela Davor
nekih desetak kilometara na jugoistok, radimo turneju četiri (jedine) birtije, slikamo se uz nabujalu Savu i rodnu kuću Ivice Olića, ono, kad smo već u blizini...
U povratku prisustvujemo prvom festivalu trganaca, tijesta koje se trga prstima, a onda poslužuje sa slaninom i vrhnjem, sve to u organizaciji Udruge Mladih Sičice.
Vrhunsko satiranje pobjedničkim trgancima, obećanje da se vidimo i dogodine i odlazak na putnu kod Bošnjaka. A tamo gužva, došlo valjda pola općine, svi znaju gdje je najbolje pivo u okolici.
„Najteže mi je kad odemo na sajam u Brod koji traje tri dana, a mi prodamo sve što smo skuhali već u petak...“ kaže Mario, a mi ne odbijamo ni svijetlo ni tamno, pijemo i najnovije iz radionice Bošnjak – Bazger, radler od bazge. I kao i obično – i to je sjajno.
Taman smo mislili krenuti, kad je pred nama stvorila boca koju je Mariju poslao prijatelj iz Mostara.
Da priča bude nevjerojatna, riječ je o Pale aleu koji paralelno rade dva brata, jedan u Mostaru, drugi u Philadelphiji, s istim sastojcima i uz stalnu komunikaciju Skypeom.
Što reći, nego divan gorki desert za kraj. Ako je Bošnjak svijetlo za peticu, tamno za minus pet, Oldbridz je opet za pet, gorak, jak, pun priča...
Sretni što smo upoznali dvadeset divnih ljudi, uzimamo piva za doma i dugo opraštamo.
Dakle, prvom prilikom navratite do Sičica, ali se prije toga najavite divnoj Mariovoj supruzi ili njemu osobno, a do tada bacite oko na njihov Fejs.
Ponovilo se!
PS. Puno hvala novinarima iz Gradiške čije sam fotke maznuo
PS2. Trebala bi rima bit na "Sičica", al onda ne bi bilo rime, fala
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com
online
Online Casino Reviews
View My Stats
Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska
Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin
Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!
BUDI ZDRAV!
Devil never sleeps!!!!!!!!
Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T