Marketing
My Antonia, ljubavi moja jedina - BeerReport no.5
My Antonia, ljubavi moja jedina - BeerReport no.5
Hole in one pub
Adresa: Vlaška 42
Lokacija: Vlaška/Draškovićeva, pet minuta od Trga
Mjesta:Pedesetak u pubu + trideset u restoranu
Pušenje: Na ulazu
Parking: Gore na Langiću
Blizina murije: Ne vidjesmo
Omjer muškaraca i žena: Gotovo pa polovično, fino potkožena klijentela pretežno srednjih godina
Hrana/Grickalice: Jako ukusne tanane pogačice, klope kao u priči, preporučamo kobase!
Glazba/TV: Ima svega, pretežno klasični rock
Broj točenih piva: 5 (rekli su da će uskoro nabaviti fischer), prosječno 17 kn
Broj piva u boci: 10
Radno vrijeme: petak i subota 9-04; radni dan 08-24
Tko bi tu trebao dolaziti: Biznismeni, japiji, hedonisti dubljeg džepa
Na uglu stare Vlaške i Draškovićeve kočoperi se po krušnoj peći od davnina znana pizzerija Šestine, a do nje i mlađi buraz - Hole in one pub.
U vrhunski urednoj i uređenoj unutrašnjosti jedan se pivopija zapita je li uopće došao na pravo mjesto, jer je sve nekako malo prefino, od vinskih butelja po zidovima, preko starinskog šanka do savršeno čistog i elegantnog interijera.
Dvije činjenice me uskoro prizemljuju, prva da je Hole u biti uglavnom vinski pub, i druga da su cijene mrvicu više od onih na koje sam navikao.
Ali, ono što me privuklo na dolazak je definitivno novost u ovome gradu, državi i rijeci – pivsko testiranje.
Kako mi u Društvu prijatelja piva to radimo svaki četvrtak, ali među nama, interno, ovakvo javno doživljavanje me skroz razveselilo, pa sam naoružan sa stotinu kuna krenuo testirati pet zanimljivih butelja, nadajući se da će se uz cugicu degustirati i koja najavljivana kobasa od braće Čućković, sad već legendarnih mesara iz Viškova koje hvali svatko tko iole išta zna u kuhanju.
Iako je event najavljen u 19.30, počeo je u 20.15 u prepunom pubu, no kako smo vrijeme popunili savršenom točenom O’Harom (15 kn mala, 30 velika), a i uzbuđenje i društvo su bili na visini – uskoro su se na stolu pojavili (preslani – Ogi)
komadići tople tanke hrskave pogače.
A onda i prva dama, Amarcord Ama Bionda (0,75 l, 6,0% vol, 100 kn).
Seksi bočica, narančasta boja, dizajnerska etiketa, cvjetno-voćni miris breskve.
Na kraju se osjeti kvasac, a mrvicu i kisi, doduše samo prvi gutljaj.
Pred kraj čaše se pretvori u mednu slatkoću.
Ljudi koji uvoze ta piva, i koji su ih u biti i prezentirali, šapnuli su nam da je u pitanju sicilijanski med od naranče, a i cijeli štih je nekakao lagan, proljetni, cvjetni, uz na samom kraju mrvicu prejako naglašenu gorčinu, neprimjerenu ovom ženskastom pivu.
Poput tegle senfa na sunčanoj livadi.
7/10
Bijeli Chimay triple (0,75 l, 8% vol, 115 kn), je već milijun puta opisan, ali uvijek zanimljiv kao intervju s Ćirom.
Ne odbija se.
Nakon Bionde je Belgijanac mrvicu preagresivan, jak, alkohol naglo udara na nepce, ali s vremenom kad se slegne, osjeti se dubina i kvaliteta.
Klasik.
8,5/10
Amarcord Bruna (0,75 l, 7,5% vol, 105 kn), me oduševila slatkom bočicom iz koje je morala poteći divna tekućina - u tome bih držao najslađi maslinjak centra Istre (Biba, kako je rodila ovogodišnja Šibiba?), ali nažalost, istina je kruta...
Tek zanimljivo, ali potpuno nedorećeno pivcekoje prolazi kroz grlo bez sadržaja i zadrži se tek na gornjem dijelu nepca. Voćna aromica, divna tamna boja, fino za barenje bogate nasljednice na krovu njezine vile s pogledom na nešto.
5,5/10
I kad sam već pomislio da ću otići doma nezadovoljan, Bruno je donio američko-talijanski biser, BdB My Antonia (0,75 l, 7,5% vol, 150 kn), tamnu buteljku s crno-žutom etiketom - malo me stid što to primjećujem, ali još jedna vrhunska dizajnerska kreacija.
Gledam bocu iz koje se toči, boca gleda mene, a s metra udaljenosti osmijeh mi širi snažan miris vrhunskog hmelja.
Osjetilo bi ga se iz druge sobe!
Profesionalac do mene prepoznaje Cascade, ja se prepuštam šnjofanju i onda gutanju. Bokte, ovo je divno. Ovo je za finale Lige prvaka, i to kad moji pobjeđuju, odmah sam se sjetio lokanja Westvleterena XII kad smo nedavno rasturali Francuze...
Gorčina, pozitivna, prirodna, najzelenija livada fakin irske, seks u gomili svježeg sijena, ovo bi moglo preživit put jedrenjakom do Fidžija, zbog ovog je izbila pobuna na Bountyju...
Prelijepost, dakle, ozbiljno jaka i vrhunski dotjerana pivica, nije za žene i maloljetnike, samo za znalce...
9,5/10
Što je najbolje, konačno je uletio tanjur s tim prokletim Čučkovićima koji su legli kao budali set šamara, jer su tako dobre da sam skoro i žlundri posvetio pjesmu. Vrhunski!
Nažalost, nije ih bilo puno, pa ću uskoro morat skočit do Viškova na par Lovranskih bijelih bambusa u DVD, i koji njihov vijenac od plodova tora.
Svaka čast! Šećer na kraju - slijedi Chimay blue grand reserve (0,75 l, 9% vol, 120 kn), još jedna buteljica za posebne prilike, koja nevjerojatno dobro paše nakon zahmeljene IPA-e, inače mi je mrvicu prejak.
Šteta što nije bilo lješnjakoidnog crvenog dijela terceta, ali i ovo je mašala.
9/10.
Liježem zadovoljan što se nešto događa, zamišljam da imam svoj pub u kojem bih dotjerao neke sitnice, kao:
- više krekera i grickalica na stolu
- bokal vode za ispiranje čaša, ili novi set čaša nakon svakog piva
- čačkalice i salvete uz kobase (iako je bilo skroz fino cuclati prste prije spanja)
- smanjiti pauze među pivima na 15 minuta
- točiti više od deci, deci i pol piva - za pravo testiranje po RateBeeru je potrebno minimalno šest gutljaja
- naći posao ili sponzora koji će mi omogućiti da jednom tjedno mogu priuštiti Antoniju i Rezervistu, jer su brate skupa, a tako dobra...
Eto, sve čestitke organizatoricama Adeli i Luciji iz Pleasure Seekers Croatia, domaćinima u Hole in one pubu (sjajan logo sa hedonističkim odojkom), kao i vrlo elokventnim, upoznatim i kulturnim distributerima buteljki iz MAS Plenum d.o.o.
Sjajna pivska večer, elegantno i fino mjesto, nažalost preskupo za moj džep (u ponudi je još i pjenušavi Deus za 270 kn), ali sam sam si kriv – kad se bogato udam, stalno ću tu visit.
Uživajte uvijek u dobrim pivima i finoj klopici, i obavezno pratite Ribafish.com, ljubi vas deda!
Post je objavljen 12.04.2013. u 11:03 sati.