Marketing
Pali smo ničice na pivo iz Sičice!
Dva sata vožnje od Zagreba nalazi se selo Sičice.
Stidim se što donedavno ne čuh za njega, ali do sada se još nisam vozao gusto naseljenim područjem negdje na pola puta između Nove Gradiške i Davora, pa sam jedva čekao da konačno ugledam i tu tablu, a uskoro i kuću OPG Bošnjak na broju 94.
Parkiramo pred bačvom na kojoj piše „Pivo 10 kn“ i ulazimo unutra, misija glasi – probati jedno od najboljih piva u Hrvatskoj!
Na Bošnjak pivo koje je vlasnik/kuhar Mario Bošnjak prozvao po sebi prvi sam puta naletio na manifestaciji Pivkan u češkoj Besedi na uglu Zvonimirove i Šubićeve, kad me među desecima točionika zaustavila nevjerojatno jaka, a opet dobro balansirana gorčina.
Kad mi je vidio zbunjenu facu, tip, negdje moja generacija, samo se nasmiješio i rekao – hladno hmeljenje, malo sam se zaigrao.
Kako inače volim kad se ljudi pozitivno zaigraju svojim pivom, uskoro smo izmijenili kontakte, pa sreli u Gradiški na danima sladare, a onda sam uspješno propustio posjet Društva Prijatelja Piva samoj pivovari prošle godine. Grrr...
No, kako je ovaj uskršnji ponedjeljak proglašen danom otvorenih vrata, a paralelno u vatrogasnom domu bio i festival trganaca, tako smo po prvi puta ugledali i Sičice, koje su ime dobile po mjestu gdje je bila posječena šuma.
Kuća uredna, pristojna, topla, pogledali smo prvo punionicu, a onda zasjeli za masivne stolove uz kamin i tradicionalnu domaću šljivu.
Nastavili smo uz još tradicionalniju rakijicu Komadaru, od kukuruza, o kojoj nismo čuli baš najbolje, ali je svejedno ne odbismo.
Čak smo čuli i priču da se od kile kukuruza može dobiti litra Komadare (uglavnom tek sedam deci, jačine cca 18%), kao i da je se nije dobro jače napit jer ujutro zakrmeljiš od nje, a onda je uslijedila prva degustacija.
Uz plodove tora u vidu standardne šunke i jaja, iznenadio nas je i kuhani kulen,
a tada je trebalo degustirati Bošnjak svijetlo pivo. Jesss...
Lager, 4%, napravljen u veljači 2013., dakle, klasičan Marzen, kako ga je opisao Mario. Mutno, žuto prema narandžastoj. Pjena kao da ju je najbolja majka na svijetu najuzornijem odlikašu pjenjačom satima tukla, dođe ti da se igraš njome. Okus gorkast, malo CO2, lagano i pitko, a tri sekunde nakon gutljaja slijedi grananje divnog hmeljnog nečega u sve pore gornjeg dijela prsiju. Kao kad dijete crta korijenje drveća – Mario, sjedi 5, htio sam izaći na cestu i zaprositi prvu snašu, ali je trebalo probati i tamno.
Kolega iz Međimurja, jedan od najjačih kolekcionara pivskih čaša na Balkanu (630 komada), podijelio je na njoj moje oduševljenje svijetlim pivom, dok je meni mrvicu bila preozbiljna.
Sori, infantilac i divljak traži i takav okus, mrvicu presuho i s malo premalo šećera – dakle, idealna za Nikicu Beerlovera, koji i danas priča o njoj.
Radimo pauzu i idemo do sela Davor
nekih desetak kilometara na jugoistok, radimo turneju četiri (jedine) birtije, slikamo se uz nabujalu Savu i rodnu kuću Ivice Olića, ono, kad smo već u blizini...
U povratku prisustvujemo prvom festivalu trganaca, tijesta koje se trga prstima, a onda poslužuje sa slaninom i vrhnjem, sve to u organizaciji Udruge Mladih Sičice.
Vrhunsko satiranje pobjedničkim trgancima, obećanje da se vidimo i dogodine i odlazak na putnu kod Bošnjaka. A tamo gužva, došlo valjda pola općine, svi znaju gdje je najbolje pivo u okolici.
„Najteže mi je kad odemo na sajam u Brod koji traje tri dana, a mi prodamo sve što smo skuhali već u petak...“ kaže Mario, a mi ne odbijamo ni svijetlo ni tamno, pijemo i najnovije iz radionice Bošnjak – Bazger, radler od bazge. I kao i obično – i to je sjajno.
Taman smo mislili krenuti, kad je pred nama stvorila boca koju je Mariju poslao prijatelj iz Mostara.
Da priča bude nevjerojatna, riječ je o Pale aleu koji paralelno rade dva brata, jedan u Mostaru, drugi u Philadelphiji, s istim sastojcima i uz stalnu komunikaciju Skypeom.
Što reći, nego divan gorki desert za kraj. Ako je Bošnjak svijetlo za peticu, tamno za minus pet, Oldbridz je opet za pet, gorak, jak, pun priča...
Sretni što smo upoznali dvadeset divnih ljudi, uzimamo piva za doma i dugo opraštamo.
Dakle, prvom prilikom navratite do Sičica, ali se prije toga najavite divnoj Mariovoj supruzi ili njemu osobno, a do tada bacite oko na njihov Fejs.
Ponovilo se!
PS. Puno hvala novinarima iz Gradiške čije sam fotke maznuo
PS2. Trebala bi rima bit na "Sičica", al onda ne bi bilo rime, fala
Post je objavljen 03.04.2013. u 19:12 sati.