::ribafish - čovjek krnje jetre::

subota, 23.03.2013.

Maximilian i Beertija - nova epizoda Beereporta

The Beertija

Adresa: Pavla Hatza 16
Vlasnik: Kristofer d.o.o.




Lokacija: Stotinjak metara od hotela Sheraton kontra smjerom zelenog vala.
Mjesta: 70 sjedećih, još barem 200 za stajanje
Pušenje: Posebna prostorija za pušenje, dobro izolirana
Parking: Par komada
Blizina murije: Nismo ih vidjeli, ali kako je neopisivo teško izaći na zeleni val, preporučamo pješačenje
Omjer muškaraca i žena: Skoro pa pola-pola, divnog li iznenađenja!
Hrana/Grickalice: Pivski specijaliteti, gotovo dvadeset jela na meniju! Grickalice ne vidjesmo...
Glazba/TV: Svaka prostorija ima plazmu s prijenosom koncerata
Broj točenih piva: 3
Broj piva u boci: 140 na popisu, osamdesetak u stvarnosti
Radno vrijeme: petak i subota 9-04; radni dan 9-24; nedjelja 12-24
Tko bi tu trebao dolaziti: Oni koji su išli u Lap i Jabuku




Mileći kolonom u automobilu, nedavno sam krajičkom oka ulovio zanimljivu crno-bijelu tablu. Nevjerojatno dobar izbor lokacije, niti 200 metara od netom zatvorene belgijske pivnice Hopdevil (šmrc), i bez ikakve konkurencije istočno, a zapadno sve do Tomislava i Berubambija. Ali o njima nekom drugom prilikom. Kad uđete u dvorište, s lijeve strane skrenete u podrum, gdje se iza masivnih vrata skriva pivsko carstvo. Odmah s vrata oplahuje miris dinstanog luka, zaprške i svinjetine, što bih puno više cijenio da nisam devet minuta prije toga ustao od treće sarme. Dakle, pozitivno je što postoji kuhinja, a još pozitivnije što ima dvadesetak pivskih specijaliteta. Zidove krase slike rock bendova, pjevača, glumica, kao i zgodnih pivskih i nepivskih plakata. Opći je dojam da je zametak jako dobar, pravi rokerski, ali da treba još puno cinculiranja. Došlo mi je da im od kuće donesem onaj plakat “Beer makes ugly people have sex since 1850.” Sve je puno velikih frižidera brendiranih u logo Beertije, dva šanka, pravi labirint prostorija i općenito – jako ugodno. Tri vrste visokih stolaca i sićušni stolići obilježavaju prostoriju uz manji šank, međuprostorija je tak-tak, ali je zato ona uz veliki šank najupečatljivija. Postoji i pušionica sa zelenim ambijentom prašume i nekakvim golemim sanducima za sjedenje. Konobar je vrlo pristojan i susretljiv, ali konobarica odbija slikanje, pa duboko potišteni primamo prekrasnu, dugu i preglednu pivsku listu u ruke.




Pivkan
Kao i u svakom domaćem pubu koji se bahati velikim brojem piva, osim samoborskog Scouta, velik je problem i nabaviti ona piva koja je distributer obećao nabaviti, tako da Beertija ima napisano 140, konobar tvrdi da ima 100, a ja potpisujem barem 80 piva u ponudi. Što je i dalje divan podatak, osim što ti treba malo duže da naručiš. Kako sam relativno velika picajzla kad vidim toliko piva na okupu, a prve tri na koje sam zaslinio - nažalost nema, odlučio sam se za sigurnu varijantu u vidu tamnog Velkopopovickog Kozela, dok je mlada dama preko započela večer klasičnim Pilsner Urquelom. Čaše su originalne, ali od tri deci, tako da se točilo dvaput, a podmetače nismo dobili. Jes da nisu pretjerano potrebni na masivnom tamnom drvenom stolu, ali eto, nek se unese u zapisnik. Kozel klasično sjajan, nevjerojatno koliko okusa, sočnosti i punoće u tek 3,8% alkohola. Voćna aroma s orašastim završetkom, divan lagani crnjak. Ovogodišnja berba, odnosno punjenje Pilsner Urquella je vrhunsko, svježe, herbalno, idealno gorče, s milijardom neposlušnih mjehurića. Nepogrešivo... Drugi izbor je pao na jedno, o bože, samo tri točena piva (tamni i svijetli Budweiser i svijetli Erdinger), pa sam se usudio učiniti blasfemiju i naručio rezani Budweiser,




a za damu naručio nježni St. Peter's Honey Porter. Češko zlato mi stiže u krigli Pana (grrr), sasvim solidno, pitko, zove na još, potpuno isplativo za cijenu od 15 kuna. Sveti Medeni Petar je malo razočarao oboje, predugo ostaje na nepcu, i ima prejaku aromu napalmom spaljene techno košnice. Preživahan za pivo, nešto između medice i piva. Mrtva karamela... Tomislav, recimo, stoji 14 kuna, St. Peter je 29, ima i skupljih trapista do pedesetak kuna, a potez dana je svakako Le Trappe u butelji od 0,75 cl za svega 45 kuna. Za zaljubljene!




Umjesto putne
The Beertija je naprosto sjajno mjesto za izlazak urbane ekipe od 18 – 50 godina, koja voli slušati rock i uživati u velikom izboru piva. U razgovoru s konobarom smo saznali da rade tek mjesec i pol dana i da se u hodu rješavaju dječjih bolesti, i da su im sve jače svirke petkom i subotom, kad se jedna prostorija pretvara u stejdž! Ogromna zamjerka na svega tri točena piva, mala na mrvicu preglasnoj mjuzi, nada da će uskoro vitrine biti još punije kojekakvih pivskih čudesa, i sljedeći put dolazimo i gladni, a ne samo žedni. Palac gore za Beertiju!





Maximilian
Adresa: Radnička cesta 37




Lokacija: Radnička cesta, ispred Adria Medije
Mjesta: Stotinjak
Pušenje: Na katu
Parking: Preko puta u Green Goldu ili Mercatoru
Blizina murije: Ni blizu
Omjer muškaraca i žena: Muževi kolo vode
Hrana/Grickalice: Svježi fini pereci, dvadesetak bavarskih specijaliteta
Glazba/TV: Švapska radio stanica, plazme s aktualnim sportovima
Broj točenih piva: 4
Broj piva u boci: 9
Radno vrijeme: 08-04 vikendom
Tko bi tu trebao dolaziti: Ljubitelji germanskih specijaliteta i bavarskog piva, nije za pankere, prije za gurmane koji vole uživati u okusima




Na ukletome mjestu na radničkoj cesti među novoniklim zgradama punih inih firmi, paviljon se nakon preuređenja prostora ovih dana pokazuje u novom izdanju - kao bavarski restoran i pivnica jedne od najvećih ondašnjih pivovara Paulaner. Od tramvajske stanice na putu prema Žitnjaku udaljen tek minutu hoda, a od samog centra grada tramvajem nekih dvadesetak.




Odmah da otklonimo svaku sumnju da ćete se u Maximillianu zalijevati pjenom i skakati goli po šanku, riječ je o ugodnom restoranu tek nježno ukrašenom u bavarskom štihu, i jednoj jako kulturnoj pivnici, tako da za razvrat i divljanje tu nikako nema mjesta. Dakle, prvo bavarski, onda pivski doživljaj, sve to uz prijenose sportova i radijske stanice na njemačkom jeziku!




Zagrijavanje počinje šnapsom u vidu rogačice, pa pereci po originalnoj recepturi, tamniji i premazani jajetom da blješte, te zaslanjeni krupnom solju. Friški, topli, nestaju uz prvo točeno u nizu, Original Munchener hell, planinskopotočno bistar i nježan lager. Pola litre 17 kuna, idealno za upoznavanje.




Za stol dolazi plata kobasica, debelih bijelih kuhanih, te srednjih i malih pečenih, a od priloga su tu vrhunski senf, slatki kupus s medom, kao i kiseli sa bogatom glazurom, prodinstan i taman dovoljno tvrd. Krumpirići klasični, ali nemaju šanse kraj ostatka ponude.




Pijucka se pšenislav, Hefe Weisbier naturstub, možda i najjači adut Maximiliana, jer je pravim pivopijama dobro poznato da se u Zlatnom Medi ne radi pšenično, a u Medvedgradu je mrvicu prekiselo. Kako smatram da je točeni Erdinger malkice preparfemiziran, eto vam razloga da već danas posjetite Radničku.




Male bijele kobasice (Nürnberger wurst), inače najjače, zalijevamo laganim kvalitetnim Dunkelom (4,9%), s finom aromom dima, gorkastim i istim od prvog do zadnjeg gutljaja. Četvrtu točenu, Dunkel weiss ostavljam za drugu priliku jer imam obaveza nakon testiranja, pa razmišljam i o preskakanju deserta. Ali kad čujem da se radi o Keiser Schmarnu, odnosno zmuzganim palačinkama – naručujem za kraj bakrenog ubojicu, Paulaner Salvator. Plemeniti pivkan jačine glomaznih 7,9% sjajno je baždaren, pa se alkohol osjeti dosta kasno.




Šmarn dolazi s grožđicama (cvebama), komadićima badema i domaćim pekmezom. O djetinjstvo moje... Peta točeno pivo, Oktoberfest, moći će se piti od rujna, kad i počinje ovaj najveći pivski sajam, tako da danas gosti mogu uživati sve skupa u devet različitih piva iz obitelji Paulaner koje stižu drito iz Munchena.




Konobari su u lederhoznama, konobarice u dindrlicama (nema pipanja), nasmiješeni i uslužni, kuhari su bili na edukaciji u Njemačkoj. Prostor je prozračan i s beskrajno puno svjetla, parket drven, taman, masivan, plazmi dovoljno za promatranje iz svakog kuta. Platu, desert i pet malih pivkana, platili smo 70 kuna po glavi, a osjećaj je stvarno bio dobar. Maximilian je restoran, ne pivnica, i ako to tako prihvatite - imate pred sobom sjajno poslijepodne ili večer.




Naime, stvarno je bio red da se i kod nas otvori njemački restoran, a ne da stalno po tekmama po Švabijama jedemo dosadne kebabe. U lokal stane stotinjak ljudi, u tri zasebne prostorije. Proporučam odlazak na lagani petorundni pivski voz uz totalno drugačije, nježne i travama začinjene kobase, ili neko drugo bavarsko jelo. Ili pak samo na desert - previše je brate i jedno i drugo!

Dakle, prva tekma Bayerna gleda se u Maximilianu, skoll!

petak, 01.03.2013.

Jači sam od Judy Garland - odoh u Vijetnam, Kambodžu, Tajland

Kad sam pobijedio na nagradnoj igri i osvojio putovanje u Vijetnam, Kambodžu i Tajland, mislio sam da sam godišnji odmor mudro rasporedio na sredinu ožujka.

Ono, ovdje sve sivo, kilavo, a tamo, sunce, kipovi, komarice...



I još dodam na kartu osvojenih država čak tri nove i popnem se na okruglih 60!

E pa malko sam se prešo.
Naime, zadnja firma mi je propala, a i ostala mi dužna par plaća, pa sam se našao u nesranom grožđu – ići i trošiti rijetke dolare iz fonda za novi clio, ili ostati doma i luđački tražiti novi posao.
Ali kad svi vrlo dobro znamo da putovati - moram...

Vjerujte mi, dok zadnjih tjedana obilazim čudesne intervjue i mrvu po mrvu skupljam honorare i dugove po raznim stranama Hrvatske, više puta sam bio na dobrome putu da odustanem.

Većina me ljudi standardno odgovarala, govorila, ma dobro si ti i proputovao, dosta je bilo, ostani tu, tu ti je mjesto, tamo ima malarija, a i Šalković je ionako sigurno već bio tamo...




Jedne sam večeri usnio san.
Anđelko mi je sjedio na jednom ramenu, Vragolansky na drugome i svaki je kao i obično drvio svoje.
Beli je govorio o krizi i sigurnosti, toplini i budućnosti...
Crveni je otpio gutljaj gemišta, podrignuo i rekao – konjino, sjeti se Japana, Koreje i Kine.




I istina, davne 2002. svi su me odgovarali i pričali o krizi, sigurnosti, budućnosti, a ja sam skupio sve što sam imao i nemao, otisnuo se, oduševio se, i kad sam se vratio – dočekala me slava i novi poslovi.

Čvrgnuo sam onog finog s ramena, dao petaka rogatom, i krenuo se pakirati.




Hvala puno agenciji "Da, da, da, želim putovati" na ideji da naprave nagradnu igru u jkojoj najputničkija pjesma osvaja putovanje, prijateljima na savjetima i uputama, Go-Prou na posuđenoj kameri i starcima na genima i gotovo imbecilnoj tvrdoglavosti i neodustajanju - polazak je u četvrtak.

Pa kako sam, ne svojom krivnjom, kratak s lovom, i ako imate viška novca, lakih laptopova ili objektivnih fotoaparata, a želite da vas se sponzorski spominje u par magazina i na najjačim portalima u, zasad, dvije države – javite se na ribafish@gmail.com, al brzo!




Garantiram testiranje pohanih škorpiona, cvrčaka na lešo, sotea od bogomoljki, labuda a la buda, pjenice od zjenice sjenice, rakija od kobra i dabra, i općenito svega blesavoga što vidim, kao i brdo hramova, ramova, amova i svega čega mi se srce zaželilo od zadnjeg putovanja.

Javite što da ne propustim po Kambodži (tam sam najduže), a za magnetić zahtijevam tablu špeka domaćeg!

Znam da sam lud, i da nije pametno, ali isto tako znam i da bi si iskopal oko da ne odem, a ti sine, još si premali za ovo, tamo nema crtića, no ako bude sve OK do kraja školske godine, ima da te u lipnju do Gardalanda nosim na krkače ako treba - danas završavamo Ja magarac i prelazimo na Zvižduk s Bukovca, sam da znaš ako ti baka ovo čita.



Eto, to bi bilo to, dragi moji čitači, evo i pjesme koja je nastala u deset minuta i odvela me do prve nagrade.
Nekad se stvarno isplati biti pozitivno blesav.
I iskren.
Što se i vidi...

http://www.dadada.hr/EasyEdit/UserFiles/pjesme/Domagoj%20Jakopovi%C4%87%20Ribafish.pdf

S crvom u guzi (su četri inćuna... allegro ma non troppo)

Sjedim li za kompom deblja mi se guza,
Od sapunica tužnih, oči pune suza.
A crvić u meni ne planira stati,
I stalno mi viče – želim putovati!

Da da da, želim putovati,
Da da da, zemlje osvajati,
Ne ne ne, ne prepuštaj tuzi
Putnika u meni, crvića u guzi!

Autobusom, vlakom, pješke,
Meni staze nisu teške.
Kad osjetim avanturu,
Smirim onog u svom turu!

Da da da, želim putovati,
Da da da, zemlje osvajati,
Ne ne ne, ne prepuštaj tuzi
Putnika u meni, crvića u guzi!

Islam Grčki il' Latinski,
Bedem stonski ili kninski,
Dobar je i otok Prvić,
Kad putuje - sretan crvić!

Da da da, želim putovati,
Da da da, zemlje osvajati,
Ne ne ne, ne prepuštaj tuzi
Putnika u meni, crvića u guzi!

Tekst pjesme napisao: Domagoj Jakopović Ribafish




Pivili, crvoguzci svih zemalja, čitamo se, ljubi vas Riba!!!