::ribafish - čovjek krnje jetre::

nedjelja, 24.02.2013.

Zagrebačkim pajzlovima 2 – Pedro pite

Svakoga tjedna tražim naj zalogajnicu Zagreba i okolice. Jer fensi restorani su tak dosadni...

Prošle smo subote započeli turneju s klasičnim primjerom pajzla, trešnjevačkom Magazinskom kleti. Pomislio sam kako me i po Vrbiku u potrazi za lokalnom gostionicom čeka tek kraća šetnja, ali uskoro sam se počeo osjećati kao Pale sam na svijetu. Ni P od pajzla, što je ovo!? Zakazala mi je obavještajna gastro služba UDBA (Ukusno, Dobro, Brzo - Amen), pa sam nakon dužeg lutanja tek pred kraj gablečnog vremena (13.40) uletio u prvu gostionicu kojoj se na oglasnoj ploči na ulazu kočoperilo nešto što zove na žlicu. Pisalo je Pedro Pite!




Osnove
Naziv objekta: Ugostiteljski obrt “Pita”
Adresa: 4. Vrbik 3
Stranica: http://pedro-pite.com/
Vlasnik: Iva Oroz
Radno vrijeme: 7-21, subotom 8-15
Cijena prosječnog obroka: 35 kn
Cijena gemišta: 14 kn

Pristup
Stotinjak metara od filozofskog fakulteta, u sporednoj uličici, smjestio se objekt tog zanimljivog naziva. Parking je moguć ako nema nikoga od stanara, nije uređen, ali je tramvaj na pet minuta. Teško ćete pronaći Pedra osim ako stvarno nemate preporuku, ali kako stvarno nisam naletio na išta pajzlasto u blizini – ovaj UO zbog nedostatka konkurencije ima svijetlu budućnost! Dakle, skinete se sa trinaestice ili petice ispred strojarstva/filozofije/brodogradnje i prošetate 300 metara prema jugu. Kod kružnog toka skrenete desno, i eto vas na klopici!

Unutrašnjost
Iako bi čovjek očekivao meksički restoran i brkate sitne crnomanjaste konobare uz zvukove kastanjeta, prvo na što naiđete pri ulasku je vitrina s, logično - pitama. S desne strane se nalazi minijaturni salad-bar (mislim da je u prošlom životu bio vitrina za sladoled), kraj kojeg se teško smjesti više od jedne osobe. Ispred vas se prostire prolaz sa stolovima s desna i šankom/radnom površinom s lijeve strane. Malo usko, crveni stolovi za četvoro...




Sve ostavlja dojam na brzinu uređenog hodnika, pa pičimo prema udaljenijem dijelu po malo starijem svijetlosmeđem laminatu. Druga prostorija je svjetlija, uredna, kulturna, ali bez nekog jačeg pogleda. To je u biti ostakljena terasa s dvije strane okružena dvorištima, a s jedne – zidom. U oči upadaju bijele zavjese s crvenim cvjetovima ručne izrade, ornamenti na platnenim zaštitama na udobnim aluminijskim stolicama, i moderni karirani stolnjaci zaštićeni staklenom pločom. Solidne soljenka i paprenka su sve od pribora, ali kako su stolovi (naš je bio mrvicu klimav) uvezeni iz liliputa, ulje i ocat stvarno ne bi imali gdje stati. Zato su posluženi na ulazu, skupa s čačkalicama. Jelovnik je Paulanerov, malen ali pregledan i pismen, s neuredno ubačenim papirima s jelima dana i drugim ponudama.




Osoblje i hrana
Nismo ni sjeli, a pored nas se stvorio mlad, uljudan i više nego kulturan konobar koji nam je predstavio da imaju samo jedno jelo i juhu dana. Pa smo naručili, i dok smo se skinuli, i gemišt i pivo i juha su bili na stolu. Idealno! I kasnije smo se osjećali kao gospoda, čovjek je bio uvijek tu kad treba i vrhunskom brzinom donosio sve, osim kad smo naručili desert, jer se u međuvremenu bilo fino zagužvalo. Kruh je domaći, težak tonu, gust i jako zasitan, beštek bez zamjerke, a juha dana pravi melem. Na hladan vjetrovit dan, krem juha od brokule nam je sjela kao budali šamar. Gemišt je skup (14 kuna), ali idealan, klasična, teško zamjenjiva Kutjevačka graševina, dok od tamnih piva imaju Temno Laško, 0,33 po 15 kuna. Pretvaram se u kušačko tijelo, pušem u vrelu tekućinu u žlici i iz sumnjive posudice srednje veličine koja podsjeća na tutu u sebe ubacujem fino izmiksano svo povrće svijeta.




Brokula ne toliko, ali svjež peršin i celer bez ikakvog mesa i pojačivača okusa odmah nam uljepšavaju inače kilav pogled kroz prozore. A tek al dente ječam na dnu – ma odmah se osjećam zdravo. Čista desetka, kao da je astrunaut u sebe ubacio pilulu s dva zipana grincajga.

Nusprostorije
U dvije totalno različite prostorije ima mjesta za pedesetak ljudi, na programu je radio Antena, a u daljini se vidi i sićušni televizor s nekim domaćim kanalom. Nije preglasno, čak smo se morali dosta naćuliti da odgonetnemo što je na repertoaru. Iako smo naručili jelo dana – mesnu štrucu s rižom s curryjem, bacamo oko i na sjajnu ponudu pita, po kojima je objekt i nadaleko poznat. Cijena po kilogramu je 65/70 kuna, kad naručite, obračunava vam se po gramima, kao u Sarajevu.




Na raspolaganju su pite od mesa, špinata, sira, tikvica, pizze, kao i slatke od šljiva, višnje i jabuke. Iz čitanja nas ubrzo prekida konobar donoseći velike tanjure s fino dizajniranim komadima mesa i žuto-narančastog kupa riže. Štruce su punjenje tvrdo kuhanim jajetom i špinatom, odnosno mrkvom. Jako je ukusna, mekana i blaga, dok je nježna riža također lagana, ali mrvicu nedorečena. Kupus iz mini salad-bara je mekan, mastan i u kombinaciji s kuharevim dresingom – izvrstan.



Dok jedemo, gledamo fini i kulturni interijer i zanimljive ljude koji sjedaju pokraj nas s istim ciljem. Uglavnom su tu profesori i asistenti s obližnjih fakulteta, ali i pokoji student, barem nam se tako učinilo. Mir, tišina, apsolutno antipajzlovska atmosfera s finom klijentelom, tako da priznajemo da smo ovoga puta - malo pogriješili. Na zidovima tek sada primjećujemo nekakve minijaturne trodimenzionalne presjeke soba, na kojima se uredno smjestila pokoja teglica. Life of ants? U jednom kutu je laminat malo promočio, pa djeluje ocufano, malo fali vješalica, a toalet je malen ali sasvim uredan. Zatvorena terasa je jamačno ljepša preko ljeta, kao i navečer.




Umjesto zaključka
Pitu i domaći jogurt (0,2 cl - 8 kuna!?) čekamo nešto dulje, ali smo skroz siti pa ne žurimo. Pita od višanja (nije bilo od tikvica), je fina, meka, nježna ali prolazna. Zarazno prirodno kisela. Jogurt je gust, idealan za uz neku masniju pitu, ali definitivno preskup. Račun je poveći, i definitivno stavlja Pedro pite u viši rang gableca, jer se za jelo dana i gemišt mora odvojiti velikih 49 kuna. Svaka čast i na juhi (15 kn), i brojnim pitama (došli smo drugi dan – zakon!), ali ipak preskupo za prosječni džep. Bordo – crveni interijer, topli detalji po zidovima, ugodna atmosfera i jako, jako dobra klopa bez agresivnih šećera i pojačivača okusa, sjajan je ambijent za mirno i tiho gablanje dvadeset dekagrama domaće pite s jogurtom, kao i za one koji za fini ručak mogu izdvojiti malo više.




Vidimo se opet!

Ukupna ocjena 7/10:

četvrtak, 21.02.2013.

Tražim posao: attention, bitte - CURRICULUM VITAE

Tražim posao: attention, bitte - CURRICULUM VITAE

Nesretnom igrom slučaja ostadoh bez posla u 21. stoljeću, što ne djeluje dobro na moj životni stav da uredno plaćam svoje račune i alimentaciju te povremeno jedem.
Iz tog vam razloga, eto, javno prilažem CV, jer bih želio - raditi.

Preneseno - nemojte mi dati ribu. Dajte mi posao u ribogojilištu.



Foto: Tomislav Smoljanović

Kao samostalni novinar sam plaćam doprinose državi, jak sam, vispren, zabavan, ne pušim, ne pijem na poslu ni okolici, ne kladim se, ne idem na masaže, ne ogovaram dok nisam izazvan, ne kasnim i volim ono što radim dotjerati do kraja. Nisam zaboravio ni predavati u školi, kao ni pisati reklame ni slogane, pa može i ta, i bilo koja druga branša. Mane ćete saznati usput, ali nisu nešto...

Sposoban sam primiti se u koštac sa svakim novinarskim, uredničkim, copywriterskim i bilo kojim drugim poslom, dajem ideje, primam kritike, aktivno sudjelujem u svemu, a glavne su mi teme muško-ženski odnosi, intervjui s normalnim ljudima, sport, kultura, hrana i piće, a ne bježim od novih izazova ako nisu nemoralni, i ako su plaćeni.

Ne želim sudjelovati u projektima koji će dati ploda za godinu-tri, nego uredno i na vrijeme isplaćen novac za ono što sam napravio, ozbiljne ponude molim vas pošaljite na mail, unaprijed hvala.

1. Osobni podaci
Ime i prezime: Domagoj Jakopović Ribafish
Adresa: Zagreb, u centru
Mobitel: Imam, fala, Nokiju - broj na upit
e-mail: ribafish@gmail.com
Internet stranica: www.ribafish.com
Datum rođenja: 07. kolovoza 1970.
Vozačka dozvola: B kategorija

2. Obrazovanje
- 2000. Tečaj za turističkog vodiča-pratioca i animatora, Atlas, Dubrovnik-Zagreb (nikad radio, a ionako sam lažirao krhko znanje slovenskog...)
- 2000. Državni ispit za zvanje učitelja zemljopisa, Zagreb (od prve!)
- 1993-98. Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, naziv „profesor geografije”
- 1989-93. Agronomski fakultet u Zagrebu, smjer Vinarstvo-Voćarstvo-Vinogradarstvo (završene dvije godine - i to jedva. Mnogo težak faks)
- 1985-89. Centar za odgoj i obrazovanje u kulturi i umjetnosti, Zagreb (suradnik u sredstvima javnog informiranja)

3. Profesionalno i radno iskustvo
- 2011-(danas). www.net.hr – kolumnist (muško-ženski odnosi, odrastanje, recepti...)
- 2012-13. dnevne novine „21.stoljeće“ – urednik, komentator i novinar
- 2011. Daruvarski Dani Piva – voditelj eventa
- 2011. Pivkan – voditelj eventa
- 2011. Nedjeljni Jutarnji list – novinar i degustator (“Dobra Hrana“: divni dani testiranja, mislim da sam u tome bio jako dobar)
- 2011-12. Magazin “Stilist” – urednik (Seks i Frajerlend)
- 2010-12. “Glasnik Hrvatskog Nogometnog Saveza“ – kolumnist (dnevnik navijača hrvatske reprezentacije, rubrika “Kultura navijanja”, nogometni kviz...)
- 2009-11. www.gajbapive.com - kolumnist (dnevnik pivoljupca – nikad dovršen projekt, šteta...)
- 2008.-(danas) www.usporedi.hr – kolumnist (gadgeti u životu anti-freaka)
- 2008.-(danas) Hrvatska Mensa – glasnogovornik
- 2008-9. www.roditelji.hr - kolumnist (dnevnik tate)
- 2008-9. „Svijet Piva“ – urednik
- 2007-10. „Cosmopolitan“ – suradnik, urednik i kolumnist
- 2005.-(danas) „Hrvatsko društvo prijatelja piva“ – glasnogovornik
- 2005.-(danas) EPH, razna izdanja (Globus, Jutarnji list, Globus PAD, Ljetni Globus...), novinar suradnik
- 2005-10. „Playboy Croatia“ – pomoćnik glavnog urednika, VD glavnog urednika
- 2005-(danas). www.ribafish.com – jedan od najčitanijih blogova u Hrvatskoj! (Evo ga, 1500 ljudi dnevno, iako sam ga nedavno zapustio k’o Mamić Dinamo...)
- 2004-5. „BBDO“, Zagreb – senior copywriter (Karlovačko, Dukat, American Express, i još tridesetak...)
- 2003-4. televizijski kviz „Upitnik“ – voditelj
- 2003-4. „Saatchi&Saatchi“, Zagreb – copywriter (Zlatorog, Germania Sport, i još desetak...)
- 2001-3. „Publicis“, Zagreb – junior copywriter, copywriter (mislim da sam ja izmislio ono „Jer vi to zaslužujete“, ali kad je to bilo...)
- 2001-5. časopis „Klik“, Zagreb – novinar, reporter (pseudonym Ribafish…, dani slave)
- 1998-2001. – profesor geografije - O.Š. Ivana Rabljanina, Rab, Gimnazija Markantuna de Dominisa, Rab, O.Š. Granešina, Zagreb, O.Š. Augusta Šenoe, Zagreb (i sad me raja pozdravi, a ja se userem, jer su brate puno narasli!)
- 1998. Sportski park „Mladost” na Savi, Zagreb – spasilac (čak i spasio jedno dete!)
- 1990-98. fizički poslovi (čišćenje snijega, prenošenje namještaja, žardinjera, brašna, cementa i svega što se može prenositi, „Ledo” itd.) tijekom studiranja, a ni sad me nije sram...
- 1988-89. „Polet”, Zagreb – novinar (tri teksta, ali tri neloša teksta)



4. Članstva u profesionalnim organizacijama
- Curling Klub „Čudnovati Čunjaš” (predsjednik), povremeni reprezentativac Hrvatske
- Hrvatsko novinarsko društvo
- Hrvatsko-Irsko društvo
- Akademski zbor „Ivan Goran Kovačić” (u mirovanju, kad će Deveta ili Carmina da se aktiviram?)
- Klapa „Torkul” (ja bih nazad...)
- Klub za daljinsko plivanje „Novi Zagreb” (vraćam se kad kupim novu tetivu!)
- Bowling Klub Nomad (treći u Hrvatskoj!)

5. Strani jezici
- engleski 4, talijanski 3, slovenski 3, latinski 3, francuski 2

6. Ostala znanja i vještine
- osnove rada na računalima (Windows 98, MS Office, Internet), fotografski tečaj

7. Osobni interesi i hobiji
- odbojka 12 godina treniranja „Poljoopskrba“, „Multibibus“
- plivački maratoni - prvak Hrvatske u kategoriji 29-39 (Cro-Cup) 2001. i 2002. godine
- redovan sam u teretani Tonus zadnja tri mjeseca, ali nije da sam atleta, niti se gledam u ogledalo dok dižem utege...

8. Letter of intent
Odgovorna sam i komunikativna osoba, kvalitetan u timskom radu i organizaciji posla. Organizirao sam dva plivačka maratona i više izleta u sklopu terenskih nastava, i općenito sam zadužen za atmosferu gdje god da se pojavim. Redovito pratim novosti iz svijeta, kvizove („Radio Kviskoteka” - finale, „Izazov”- drugo mjesto, „Diplomac” – polufinale, Pub Quiz – prvaci 2008. i 2009.), europske filmove, svjetsku književnost, internet i sva sportska i pivska događanja. 2005. godine postao sam otac, ali i vrlo brzo nakon toga nastavio živjeti sam, sad je sve pod kontrolom i imam živahnog i divnog sedmogodišnjaka koji čita najbrže u razredu.

Uglavnom, volim raditi i veselim se budućim uspjesima, ma gdje oni bili. Jedino se moram malo skinuti s Fejsa da bih bio idealan kolega. Srdačan pozdrav,

Ribafish

nedjelja, 17.02.2013.

Tvornica Pljeskavica Kosta - mala pržionica mesa

Tvornica Pljeskavica Kosta - mala pržionica mesa

Iako se brojni zagrebački lokali zaklinju da imaju pravi leskovački roštilj, rijetki govore istinu, i zato sam pronašao pravog Leskovčanina – legendarnog Kostu. Koji je nakon kratke pauze – opet u igri na Vrbiku!



Tko god je probao pravi leskovački roštilj, dobro zna da su većina ostalih tek popečci od soje spram pravih majstora. Jedan od njih je i čovjek koji ima završenu ugostiteljsku školu u Leskovcu, i koji je s nekolicinom partnera upravo otvorio restoran TPK na uglu Savske i Slavonske (bivša Flanjka), u maloj kućici koju još nisu taknule razne banke, osiguranja i glomazni skupi betonski parkinzi.

U maloj prostoriji za samo tridesetak gostiju rukujem se s pedesetogodišnjakom izrazito jakih podlaktica koji brzinski obavlja zadnje pripreme u lokalu prije nego što se baci na posao u kuhinju. Kad je vidio da dolazi fotograf, nevoljko, tek na nagovor prijatelja odijeva novu “taze” pregaču, a na ideju našeg fotića da se slika dok radi, u šali kaže:
“Naravno, nikad nisam bio dovoljno lijep da me slikaju bez roštilja!”




Led je tako bio probijen, fotograf je ušao u kuhinju u kojoj je već bila Kostina supruga Štefica, njegova desna ruka i velika potpora, a kako kuhinja ipak nije toliko mala koliko je Kosta navikao na veće, u najudaljeniji kutak se uguravamo i ja i moja bilježnica. Predstava počinje, Kosta vadi meso iz hladnjaka, supruga reže povrće za salatu i provjerava stanje pogače u peći. S prvim dodirom vešalice s vrelim roštiljem i mazanja uljem putem gaze, Kostin prijatelj govori njihovu, vjerojatno već više puta upotrebljavanu šifru - “Bioskop ponovo radi”, a miris kvalitetnog mesa puni naše nozdrve. TPK je spreman za meso!

"Kako je sve počelo? Pa, rođen sam 1963. u Leskovcu i tamo završio srednju ugostiteljsku školu. Imao sam ogromnu sreću što sam, uz opatijski, pohađao najcjenjeniji kuharski nauk na ovim prostorima. Danas je puno teže proizvesti pravog majstora koji zna sve o mesu, jer se sve užurbalo, meso koje se može nabaviti uglavnom je industrijsko, i smatram da globalizacija definitivno ubija ovaj zanat. Ne kažem da danas nema sjajnih majstora roštilja, neki savršeno dobro znaju kako spremiti vrhunsko meso, ali sve je manje onih koji to i žele napraviti. Rijetko tko će u ovoj krizi pristati da radi roštilj isključivo od najboljeg mesa, većina će se prepustiti struji i poslušati gazdu koji će htjeti na bilo koji način zaraditi još više. A u mom zanatu se to radi dodavanjem loja u meso. Znam za slučajeve gdje su u mesni normativ znali ubaciti i do 40 posto loja. Pa si vi onda zamislite što jedete, a da ne spominjem kako će vam kasnije kod kuće reagirati organizam. Mnogi žele zaraditi varajući gosta, ali to nije i moja priča. Više sam puta znao dati otkaz i usred dana napustiti radno mjesto kad sam shvatio da se od mene traži da varam. Nikad nisam štedio na mesu i nikad koristio aditive, a to su moji gosti uvijek cijenili i pratili gdje god da sam radio. Tako sad nakon kraće pauze, točno da dan navodnog smaka svijeta – imam priliku za još jedan, novi početak.”




Roštiljski Chef s juga Srbije rodno mjesto u kotlini južne Morave napustio je relativno mlad, a profesionalni kuharski zanat, kojem ga je podučio poznati Dragi Bure, počeo je 1980. Nekoliko godina kasnije, na poziv prijatelja napustio je radno mjesto u Biogradu te 1985. došao u Crikvenicu, a 1988. i preko puta Name na Kustošiji. Kako to obično biva, upoznao je divnu purgericu, zaljubio se i oženio. Dobio je dva sina, a posao ga preko Leskovca doveo do Atene. Tamo je tijekom Olimpijskih igara bio glavni kuhar u restoranu Leskovac, a kako je zahvaljujući genima naslijeđenim od bake brzo naučio pričati grčki - legenda je bila rođena. Uskoro je jako puno ljudi znalo za Kostine specijalitete. Nakon grčke epizode uslijedio je povratak u Zagreb.

“Vratili smo se ovamo s nadom da ćemo moći živjeti od svoga rada, ali uskoro su se počeli pojavljivati problemi. Nisam se mogao dugo zadržati na jednome mjestu, jer sam gazdama bio preskup, a od kvalitete i svojih manira nisam mogao, niti ću ikada odstupiti. Ako ono što pripremim ne zadovoljava standarde, onda tu neću raditi. Sva je sreća da me moji gosti, od milja ih zovem Grill križarima, godinama prate i svuda idu za mnom, tako da, eto, legenda živi i dalje. Čak su se neki moji prijatelji šalili da se general Gotovina ustvari nije skrivao, nego tražio mene po svijetu.”

Dok priča, Kosta priprema meso. Ćevapi su gotovi od prije, sadrže isključivo junetinu i sol, a sirovo meso za pljeskavicu pred nama mijesi ručno i dodaje u njega netom sitno iskosan luk. Pod njegovim jakim prstima kuglica postaje pljeskavica, koja odmah leti na rešetku. Koristi ugljen od graba i bukve, koji pali ujutro i održava ga do zadnje porcije. Nije pristaša plina ni grill-ploče, i smatra da komad mesa ispečen na rešetki nikako ne može biti kancerogen. Kaže da voli to što radi i da je sretan dok radi, iako je roštiljanje uzelo dosta velik dio i njegova osobnog života. Nije od onih chefova koje gosti nikada neće vidjeti, uživa u komunikaciji s njima i želi od njih čuti točno kakvo jelo žele, ne nagađati i tako možda promašiti.

“Sretan sam što mi oba sina 'trzaju' na kuhanje i polako ih učim zanatu, makar naučili samo za svoje osobne potrebe - neka ostane u obitelji. Podučavao sam još jednog kolegu, od početka, samim načinima prerade mesa i njegovu korištenju, ali nije ostao dosljedan onome što je meni sveto. Ili radimo kako spada, ili ne radimo uopće, nema ni loja ni soje, i točka. Kad meso ne valja, ja ga vratim – ne radim s boflom. Pa smo se rastali. Imao sam dosta problema i s falsifikatorima recepture koju su podvaljivali pod moju, koristili se mojim imenom... Zagrebačka slava je inače kulminirala kad sam gostovao na jednoj radiopostaji, poslije čega sam, kad sam u tadašnjem restoranu 'najeo' jednog čovjeka za kojeg nisam ni slutio da je producent - došao i do televizije. Nakon gostovanja u hrvatskome Masterchefu, na barem četiri su se lokacije koristili mojim imenom da privuku goste, još imam sačuvane SMS-ove s lažnim obavijestima. Dosta sam osjetljiv po tom pitanju i osjećam se pokraden i prevaren. Razumijete, radi se ozbiljnoj krađi identiteta, lažnom predstavljanju i varanju klijetele kako Kosta radi u drugim lokalima, a to ide toliko daleko da se kao Kosta ljudima predstavlja neki bilmez, koji Kosta naravno nije.”




Kosta priča kako uz roštilj u njegovu rodnom kraju ljudi piju špricer, crno ili bijelo vino, a ni pivo im nije strano. O uvođenju sode u boci i autohtonih brendova u TPK poput Vlasotinačke ružice, Groma, Plemenke ili Zaječarskog piva – još nisu razmišljali, prvo nek' se uhodaju. Prošle je godine u rodnome gradu Kosta s obitelji jeo u lokalnome restoranu Cap-Cap, i za susjednim stolom začuo zagrebački naglasak. Pozvao je ljudima rundu, a oni su mu zahvalili i rekli da su u Zagrebu jeli bolji roštilj nego ovdje, u Leskovcu. Na pitanje sjećaju li se tko je bio kuhar u Zagrebu, spomenuli su izvjesnog - Kostu. Pa se nazdravilo!

“Pečenje na roštilju nije samo puko bacanje mesa na rešetku. Svakom dijelu pripreme treba pridati posebnu pažnju. A ima nešto i u genima, razumijete, moja supruga, koja je iz ovih krajeva, zna napraviti štrukle, ali ja ne. Treba puno učiti, raditi i znati neke stvari o mesu, tek onda se može postati pravim majstorom. TPK će uskoro, uz ćevape, pljeskavice, punjene pileće batke, dimljene vješalice i uštipke, ponudu proširiti i na kuhana jela i variva poput mućkalica, te ekskluzivne kolače iz 'Bakine čarolije' Gordane Mrkše - svaki dan drugi kolač i meni! Trenutačno imamo domaće pogače koje su vrlo važne za jelo - kod nas kažu da je kruh pola jela - a imamo i pravi užički kajmak, kao i nekoliko vrsta autohtonih salata. Pazimo na sastojke, da budu što je moguće više domaći i kvalitetni, kako meso, tako i povrće. Želimo jelo prilagoditi gostu, jer brend nastaje kontinuiranim dobrim radom, a pokreće ga upravo konzument. Gost je gospodin čovjek, i za njegov novac ja kao ugostitelj moram napraviti baš sve. Nema reprize ni druge prilike ako jednom razočarate gosta, ali zato u šali volim reći, tko kod mene jede dvaput, treći put više ne jede nigdje drugdje!”

Točno 32 sjedeća mjesta u Tvornici Pljeskavica Kosta čekaju na svoje prve goste. Zidove ukrašavaju slike akademske umjetnice Mirjane Matić iz istarskih Dekleva i svježe začinsko bilje. Ostavljam olovku i papir i polako se bacam na hranu, otvarajući slatku staklenu posudu s kajmakom i grabeći na tanjur zapečeni grah i seljačku salatu s naribanim tvrdo kuhanim jajetom, a ne dvije vrste sira kako sam zabrijao. U ustima mi konačno pucketa sočan i slastan ćevap, nepce puni okus pravog mesa, a to je bio tek početak jedne velike gastro kompozicije, u ovim krajevima poznate kao "Leskovački voz". Slijedi pljeska, vešalica, punjena piletina i na kraju - uštipak. Satro sam se...

Uglavnom, kako mu od milja tepaju prijatelji - samo je jedan Kosta. A ako ste raspoloženi za jedno zanimljivo gastroputovanje u restoranu sa superiornim grilom, znate što vam je činiti i gdje doći. Mali voz stoji pedesetak kuna, adresa je Savska cesta 107, na telefon 6199 607, i rezervirajte stol dan ranije... I tu me pljunite ako sam vam nešto lagao! Dobar tek...




Ribafish za 21. stoljeće
Foto Josip Regović i arhiva Fecebook

utorak, 12.02.2013.

BeerReport: Pub tjedna - Sheridans Irish Pub Zagreb

BeerReport: Pub tjedna - Sheridans Irish Pub Zagreb



Adresa: Savska cesta 36
Lokacija: Između Krivog Puta i Zlatnog Mede, dosta nezahvalna i još više (15-20 minuta tramvajem) udaljena od centra grada
Mjesta: Dvije prostorije ridesetak sjedećih i još pet za šankom, plus dvadesetak na terasi u ljetno doba
Nusprostorije: Male ali slatke, no, ne bi nedostajalo malo više ljubavi održavatelja higijene
Pušenje: Dopušteno svugdje, ali zbog visokih stropova nije prezagušljivo
Parking: Nema
Blizina murije: Neumitna – drito preko ceste
Omjer muškaraca i žena: 80:20 %, ali bila je srijeda poslijepodne...
Hrana/Grickalice: Nema
Glazba/TV: Mjuza je apsolutno sjajna, irski folk/rock s domaćim rockom, plazma je poprilična i ugašena, a konobar se kune da je teletekst strogo zabranjen
Broj točenih piva: 4
Broj piva u boci: 18
Tko bi tu trebao dolaziti: Ovaj je Pub idealan za studente, intelektualce i neku srednju klasu koje ima sve manje. A sjajno će se zabaviti i ono koji su barem jednom bili u Irskoj.

Opći dojam
Teško primjetljiv bez posebne preporuke, mladi Sheridans smjestio se nasuprot MUP-a na Savskoj cesti.
Uz zvuke taman glasne irske glazbe, kao brata vas prima susretljiv, ugodan i informiran konobar, koji odmah preporuča što treba piti.

Još kad ga znaš sa svih koncerata NoMeansNoa, odmah ti je sve bolje! Djole rules!

Dok čekamo pivo, primjećujemo da nema grickalica ni hrane, kako se definitivno premali stol malo klima, i da opjevanog bradatog Irca, vlasnika puba – nažalost nema u njemu.
Ambijent je pokušaj dočaravanja legendarnih pubova s Temple Bara, ima starog drveta i pokoji retro detalj (tranzistor Saba), ali je kompletan dojam ipak minimalistički. S prvim čašama piva, konobar/DJ pušta Živo blato, i diže atmosferu, a mi seciramo točeni Fischer.
Čaša originalna, podmetač O'Hara's, mrvicu prehladna i s nedostatkom pjene.
Pola litre – 19 kuna.
Srećom, nije razvodnjena, pa polako guštamo dok čekamo favorita – O'Hara Stout.


Pa čekamo da se slegne i pjena, stout srećom nije lijep samo dok se čeka...

Špekast, svilenkast okus, fina dimljena aroma, taman gorko kolko treba, čisti okus Dublina.
Vrhunski, 24 kune za pola litre točenog.

Osim klasičnih domaćih lagera, u ponudi je i par organskih Britanskih, ali njih probajte – prije O'Hare...
Sheridans ima jednu veću prostoriju i backroom, problem s lokacijom i marketingom, ali je idealan za popiti fino pivce nakon napornog dana u uredu.
I ima neki, tako vermeerovski štih, bokte, kako ovo pretenciozno zvuči...


Gazda se putem karaoka, Pub Quiza srijedom, i raznim animiranjem (mikrofon je vaš) trudi dozvati više klijentele, ali sumnjam da bi dobar dojam ostao takav da se u sedamdesetak kvadrata gužvam s još stotinjak pijanaca.

Obavezno prije dolaska bacite oko na Facebook stranicu i informirajte se o aktualnoj ponudi koja zna varirati, uglavnom, fino, nježno, kulturno - palac gore za Sheridan's!

petak, 08.02.2013.

Zagrebačkim pajzlovima cesta mog života teče... 1. Magazinska klet

Zagrebačkim pajzlovima cesta mog života teče...

1. Magazinska klet

Svakog petka na vlastitoj škembi testiram krčme/gostionice/zalogajnice Zagreba i okolice. Jer fensi restorani su tak dosadni...




Lako je birati restoran godine. Svugdje reklame, najave, preporuke chefova...
Ali koje je idealno utočište za srednju klasu, nekog srednjeg uredskog šljakera koji nema love za Apetit, ali ni želudac za sendvič od frtalj kruha i deset deka tirolske?
Pokušat ću dati odgovor na ovo i još poneko pitanje detaljno testirajući zalogajnice, odnosno pajzlove grada Zagreba, još ako imate kakav savjet ili preporuku – nitko sretniji, slobodno se javite i stižem!

Naziv objekta: Restoran Bistro Magazinska klet
Adresa: Magazinska cesta 7
Stranica: http://www.magazinskaklet-bistro.hr/
Vlasnik: Mario Rajić
Radno vrijeme: 7-23, nedjeljom 10-18
Cijena prosječnog obroka: 20-25 kn
Cijena gemišta: 8 kn

Pristup
Teško je samo tako nabasati na Magazinsku klet, jer se nalazi u dosta nepristupačnom i udaljenom kraju šireg centra grada. Dakle, ako idete tramvajem, iskrcate se kod Westina i onda desno, pa lijevo ispod podvožnjaka, desno uz pogled na neku glomaznu staklenu zgradurinu poput frizure Donalda Trumpa koji glumi Edija Škovrlja. I kad pređete na lijevu stranu, nakon još stotinjak metara ste tu. Cca 25 minuta od Jelačić placa bez gužve. Za aute, parking je divalj, ali postoji. Sam ulaz u restoran i nije pretjerano okićen niti daje jasne naznake da se tu fino jede, a terasa izgleda zloslutno kao hodnik vojne bolnice. Neapetitlich smeđi tepih, malo zastrašujuć, manjak prostora, sve djeluje malo poluruševno.




Unutrašnjost
No, interijer je topao, miran i pristojan, a konobarica vam s krajnje dijagonale, sa šanka koji ima umjetnu mini-nadstrešnicu s crijepovima (!?) odmah kulturno viče dobar dan. Drveni parket presijeca uska nepotrebna tepih stazica (nastavlja se s terase), zidove zauzimaju naivci, ispresijecani fotkama starog Zagreba. Tu i tamo iskoči nekakav čudan kip kuhara ili statua neke životinje, uglavnom bez prevelikog smisla i reda.




Ali ništa prenametljivo. Mjesta ima za pedesetak ljudi (plus dvadesetak na “terasi”), stolovi su manji, pretijesni za četvero, stolice široke, udobne. Stolnjaci čisti i mirisni, narodni, resičasti – crveno-bijeli dezen Vinkovačkih Jeseni krajem sedamdesetih. Stol naseljavaju plastične uredne soljenke i paprenke sumnjive funkcionalnosti, zavidan broj čačkalica kao i čiste i pune bočice s uljem i octom. Nažalost, meni se dobije samo kad se naručuje, a cjenika pića jednostavno nema. Unutra dvadesetak ljudi, 70:30% za muškarce, ugodni, pristojni, uglavnom odbjegli iz okolnih ureda. Sajt restorana na netu je sjajan, sočan, pregledan i održavan, pa je lako pogledati što se nudi na dnevnoj bazi, iako je u 13.04 od gotovih jela bilo samo mahuna...

Osoblje i hrana
Kraj mene se odmah stvorila ugodna, ali premehanička konobarica koja je bila taman ljubazna po bontonu, ali niti pedalj dalje od toga (npr. osmijeh). Konobar je bio mrvicu pristojniji i žrtvovao smajl. Na pitanje što ima za preporučiti, dobio sam kratak odriješit odgovor, pa sam naručio jedino što je bilo. Listam totalno nepismen menu (“Gourment hamburger stake”),




koji ima 2-4 jela po stranici s velikim fotografijama, kao u slastičarnici za dječje kupove. Već za pet minuta dolazi friški, meki kupovni kruh vrhunske kvalitete, zdjelica srednje veličine i par solidnih kobaja. Na varivu, mrvicu neslanom, vrh je zauzimalo 80% masti, jarko crvene, ali bez nekog jako negativnog efekta, mislim, idu hladni dani, ne? Kobasice su bile jako fine, nemasne, pucketave, ukrašene žlicom senfa na listu salate. Beštek inače dolazi umotan u bijelu salvetu, a nož je jako kvalitetno rezao, palac gore!





Nakon mahuna jedem tek mrvicu od bijesnog izbora mesinja koje prodaju pod leskovačkim imenom. Stalno gori radio, neka dosadna zagrebačka stanica s apriori mehaničkim voditeljicama, ali srećom puštaju popić osamdesetih i devedesetih, A-ha i to... Ne preglasno, čak prefino za vanjštinu objekta. Gemišt je od Feričanca, u visokoj čaši koja kao da krade 0,2 deci, dosta gorak, suh, prealkoholan i ne za dulje pamćenje. Naručujem mini platu po kojoj je Magazinska poznata, i nakon brzih desetak minuta stiže peršinom posuto svježe meso. Ćevapi su totalno iskosani, svijetli i kao da su kuhani. Nježni, slasni, škripe na zagriz, ali malo nedorečeni. Ćevap-light, za curice. Ili smo navikli na smeće koje nam serviraju u sumnjivim kioscima i dostavama? Zato su mazalice pun pogodak, debeli sloj mesa na idealno pečenom mekanom uskom kruhu. Kao da jedeš sendvič s topljenom pljeskavicom.




Gurmanski uštipak je bio preljut, s onim finim belim okicama od sira, s debelo mljevene dvije vrste mesa, iako je imao fantastičan pivski šmek, kao da su ga zalijevali dobrim pilznerom. Ali pečeee... peče još dvije stanice. Prilog, luk na novom listu salate. Kao kolačić, domaća lepinja, izvana taman hrskava, iznutra meka kao Gibonnijeva duša.




Atmosfera je i dalje intimna, ljudi nisu bučni, i ne odaju dojam da bi ostali na uništenju gemištima. Nema birtijskog štiha, više je za eat & go. Konobarica je i dalje dosta užurbana, iako je ispunila sve zahtijeve, nije ponudila ni kavom ni desertom i nije bila tu da pita jel štogod treba, ali sam kod računa ipak dobio osmijeh.

Umjesto zaključka
Opći dojam je skroz pozitivan, možete se smijati pravopisu, uživati u izboru mesa, komunicirati s osobljem i općenito – nema većih primjedbi. WC je malen, premalen, većih sam grudnajak u životu vidjeo, ali i tamo je sve pod kontrolom. Cijene su izuzetno prihvatljive, obrok je koštao svega 20 kuna, a stvarno je bio obilat (normalne mahune i dva para kobasa), uz gemišt od 8 i tringelt od dvije – kompletni ste za 30 kuna! Jela po narudžbi se kreću od 35 do 50 kuna, a nakon svega pojedenog – dojam je više nego solidan. Idealno mjesto za gablec i maksimalnih sat vremena za ubijanje do novog sastanka. Ništa epohalno, ali želudac je, eto, i par sati kasnije – pun i sretan.

Do klopanja...

Ukupna ocjena 8,5/10

Kolumna je do gašenja izlazila u 21. stoljeću

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com

I've been to 601 cities in 56 countries

Africa

Egypt: Al Ghardaqah

Egypt: Al Jizah

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Uqsur

Egypt: Aswan

Egypt: Asyut

Egypt: Cairo

Egypt: Idfu

Egypt: Kawm Umbu

Tunisia: Al Metlaoui

Tunisia: Gabes

Tunisia: Hammamet

Tunisia: Kairouan

Tunisia: Monastir

Tunisia: Sfax

Tunisia: Sidi Bou Ali

Tunisia: Sidi Bouzid

Tunisia: Sousse

Tunisia: Tozeur

Tunisia: Tunis

Asia

Armenia: Alaverdi

Armenia: Erebuni

Armenia: Ijevan

Armenia: K'uch'ak

Armenia: Noyemberyan

Armenia: Sevan

Armenia: Yerevan

Azerbaijan: Baki

Azerbaijan: Kurdcu

Azerbaijan: Puta

Azerbaijan: Qobustan

China: Beijing

China: Changping

China: Qingdao

Georgia: Sadakhlo

Georgia: T'bilisi

Japan: Fushimi

Japan: Ichinomiya

Japan: Kyoto

Japan: Nagasaki

Japan: Narita

Japan: Niigata

Japan: Tokyo

Japan: Yokohama

Malaysia: Kampong Tengah

Malaysia: Kuala Lumpur

Malaysia: Seri Kembangan

South Korea: Incheon

South Korea: Pusan

South Korea: Seoul

Turkey: Istanbul

Europe

Albania: Durres

Albania: Hani Hotit

Albania: Muriqan

Albania: Shkoder

Albania: Tirana

Andorra: Andorra la Vella

Austria: Graz

Austria: Salzburg

Austria: Vienna

Austria: Villach

Belgium: Brussels

Bosnia and Herzegovina: Banja Luka

Bosnia and Herzegovina: Bihac

Bosnia and Herzegovina: Bosanska Gradiska

Bosnia and Herzegovina: Foca

Bosnia and Herzegovina: Gorazde

Bosnia and Herzegovina: Hum

Bosnia and Herzegovina: Jahorina

Bosnia and Herzegovina: Jajce

Bosnia and Herzegovina: Livno

Bosnia and Herzegovina: Medugorje

Bosnia and Herzegovina: Mostar

Bosnia and Herzegovina: Prijedor

Bosnia and Herzegovina: Prnjavor

Bosnia and Herzegovina: Sarajevo

Bosnia and Herzegovina: Tomislavgrad

Bosnia and Herzegovina: Travnik

Bosnia and Herzegovina: Trebinje

Bosnia and Herzegovina: Tuzla

Bulgaria: Sofiya

Croatia: Bakar

Croatia: Bale

Croatia: Banjol

Croatia: Barbat na Rabu

Croatia: Baska

Croatia: Baska Voda

Croatia: Bedekovcina

Croatia: Beli

Croatia: Benkovac

Croatia: Betina

Croatia: Bijenik

Croatia: Bilje

Croatia: Biograd na Moru

Croatia: Bjelovar

Croatia: Blato

Croatia: Blato

Croatia: Bol

Croatia: Botinec

Croatia: Brdovec

Croatia: Brezovica

Croatia: Brijuni

Croatia: Brinje

Croatia: Brna

Croatia: Brsec

Croatia: Buje

Croatia: Buzin

Croatia: Cabar

Croatia: Cacinci

Croatia: Cakovec

Croatia: Cara

Croatia: Cavoglave

Croatia: Cavtat

Croatia: Cazma

Croatia: Cilipi

Croatia: Cres

Croatia: Crikvenica

Croatia: Crnomerec

Croatia: Culinec

Croatia: Dakovo

Croatia: Daruvar

Croatia: Delnice

Croatia: Donja Brela

Croatia: Donji Bukovec

Croatia: Donji Karin

Croatia: Donji Okucani

Croatia: Donji Prolozac

Croatia: Donji Zvecaj

Croatia: Drnis

Croatia: Dubovac

Croatia: Dubrava

Croatia: Dubrovnik

Croatia: Dugi Otok

Croatia: Dugo Selo

Croatia: Dugopolje

Croatia: Fazana

Croatia: Fuzine

Croatia: Generalski Stol

Croatia: Glina

Croatia: Gornja Stubica

Croatia: Gornje Vrapce

Croatia: Gornji Bukovec

Croatia: Gornji Grad

Croatia: Gospic

Croatia: Govedari

Croatia: Gracac

Croatia: Gracani

Croatia: Groznjan

Croatia: Gruz

Croatia: Hrelici

Croatia: Hrvatski Leskovac

Croatia: Hvar

Croatia: Icici

Croatia: Igrane

Croatia: Ika

Croatia: Ilok

Croatia: Imotski

Croatia: Ivan Dolac

Croatia: Ivanic-Grad

Croatia: Jablanac

Croatia: Jakusevec

Croatia: Jankomir

Croatia: Jelsa

Croatia: Jesenice

Croatia: Josipdol

Croatia: Juran-Dvor

Croatia: Jurandvor

Croatia: Kamanje

Croatia: Kampor

Croatia: Kampor

Croatia: Karlobag

Croatia: Karlovac

Croatia: Kastav

Croatia: Kastel Stari

Croatia: Kerestinec

Croatia: Klinca Sela

Croatia: Knezevi Vinogradi

Croatia: Knin

Croatia: Kolocep

Croatia: Komiza

Croatia: Koprivnica

Croatia: Korana

Croatia: Korcula

Croatia: Kostrena

Croatia: Kraj

Croatia: Kraljevec Sesvetski

Croatia: Krapinske Toplice

Croatia: Kremenje

Croatia: Krk

Croatia: Kuciste

Croatia: Kumrovec

Croatia: Kutina

Croatia: Kutjevo

Croatia: Labin

Croatia: Lapad

Croatia: Lazaret

Croatia: Lipovac

Croatia: Lokve

Croatia: Lopar

Croatia: Lovran

Croatia: Lubenice

Croatia: Lucko

Croatia: Ludbreg

Croatia: Luksic

Croatia: Lumbarda

Croatia: Makarska

Croatia: Maksimir

Croatia: Mali Losinj

Croatia: Malinska

Croatia: Marija Bistrica

Croatia: Markusevec

Croatia: Markusevecka Trnava

Croatia: Materada

Croatia: Matulji

Croatia: Medulin

Croatia: Medveja

Croatia: Merag

Croatia: Metkovic

Croatia: Mikulici

Croatia: Mlini

Croatia: Momjan

Croatia: Moscenice

Croatia: Moscenicka Draga

Croatia: Mundanije

Croatia: Mursko Sredisce

Croatia: Murter

Croatia: Murvica

Croatia: Nasice

Croatia: Nin

Croatia: Nin

Croatia: Njivice

Croatia: Nova Gradiska

Croatia: Novalja

Croatia: Novi Zagreb

Croatia: Novigrad

Croatia: Novigrad Podravski

Croatia: Obrez Stupnicki

Croatia: Obrovac

Croatia: Ogulin

Croatia: Okic

Croatia: Okucani

Croatia: Omis

Croatia: Omisalj

Croatia: Opatija

Croatia: Opatija

Croatia: Oprtalj

Croatia: Opuzen

Croatia: Orahovica

Croatia: Orebic

Croatia: Oroslavje

Croatia: Osijek

Croatia: Otocac

Croatia: Otoci Brijuni

Croatia: Otocic Mali Prznjak

Croatia: Otocic Osjak

Croatia: Otocic Veli Prznjak

Croatia: Otocic Veliki Brijun

Croatia: Otok Bisevo

Croatia: Otok Brac

Croatia: Otok Ciovo

Croatia: Otok Hvar

Croatia: Otok Kornat

Croatia: Otok Lastovo

Croatia: Otok Lokrum

Croatia: Otok Lopud

Croatia: Otok Mljet

Croatia: Otok Murter

Croatia: Otok Pag

Croatia: Otok Prvic

Croatia: Otok Rab

Croatia: Otok Sipan

Croatia: Otok Vis

Croatia: Ozalj

Croatia: Pag

Croatia: Pakleni Otoci

Croatia: Pakostane

Croatia: Pazin

Croatia: Peroj

Croatia: Petrinja

Croatia: Pile

Croatia: Pisarovina

Croatia: Plaski

Croatia: Pleso

Croatia: Plitvica

Croatia: Ploce

Croatia: Podgora

Croatia: Podstrana

Croatia: Polace

Croatia: Porec

Croatia: Porozina

Croatia: Potirna

Croatia: Pozega

Croatia: Prapratna

Croatia: Preko

Croatia: Prelog

Croatia: Prepustovec

Croatia: Prevlaka

Croatia: Pridraga

Croatia: Prigorje Brdovecko

Croatia: Prigradica

Croatia: Primosten

Croatia: Prvic Sepurine

Croatia: Pula

Croatia: Punat

Croatia: Pupnat

Croatia: Pupnatska Luka

Croatia: Rab

Croatia: Rabac

Croatia: Racisce

Croatia: Rakitje

Croatia: Rakov Potok

Croatia: Razanac

Croatia: Razanj

Croatia: Remete

Croatia: Remetinec

Croatia: Rijeka

Croatia: Rogoznica

Croatia: Rovinj

Croatia: Rtina

Croatia: Rude

Croatia: Rugvica

Croatia: Saborsko

Croatia: Samobor

Croatia: Scitarjevo

Croatia: Sela Sesvetska

Croatia: Selce

Croatia: Senj

Croatia: Sestine

Croatia: Sesvete

Croatia: Sibenik

Croatia: Silo

Croatia: Sinj

Croatia: Sisak

Croatia: Skrad

Croatia: Skradin

Croatia: Slatina

Croatia: Slavonski Brod

Croatia: Slunj

Croatia: Smokvica

Croatia: Spansko

Croatia: Split

Croatia: Srebreno

Croatia: Stara Baska

Croatia: Stara Gradiska

Croatia: Starigrad

Croatia: Starigrad

Croatia: Stenjevec

Croatia: Stobrec

Croatia: Stosici

Croatia: Suhopolje

Croatia: Sukosan

Croatia: Supetar

Croatia: Supetarska Draga

Croatia: Susak

Croatia: Sveta Klara

Croatia: Sveta Nedelja

Croatia: Sveti Ivan Zelina

Croatia: Sveti Kriz

Croatia: Sveti Martin na Muri

Croatia: Titova Korenica

Croatia: Tkon

Croatia: Topusko

Croatia: Trakoscan

Croatia: Tribanj-Kruscica

Croatia: Tribunj

Croatia: Trilj

Croatia: Trogir

Croatia: Trpanj

Croatia: Trsat

Croatia: Trstenik

Croatia: Tucepi

Croatia: Tuhelj

Croatia: Ubli

Croatia: Umag

Croatia: Varazdin

Croatia: Vela Luka

Croatia: Velika

Croatia: Velika Gorica

Croatia: Velika Mlaka

Croatia: Viganj

Croatia: Vinkovci

Croatia: Vis

Croatia: Visnjan

Croatia: Vodice

Croatia: Vodnjan

Croatia: Volosko

Croatia: Vrapce

Croatia: Vrbovec

Croatia: Vrbovsko

Croatia: Vrsar

Croatia: Vrsi

Croatia: Vukomerec

Croatia: Vukovar

Croatia: Zabok

Croatia: Zacretje

Croatia: Zadar

Croatia: Zagreb

Croatia: Zagvozd

Croatia: Zapresic

Croatia: Zitnjak

Croatia: Zlarin

Croatia: Zminj

Croatia: Zrnovo

Croatia: Zumberak

Croatia: Zuta Lokva

Cyprus: Famagusta

Cyprus: Kyrenia

Cyprus: Larnaka

Cyprus: Nicosia

Cyprus: Trikomo

Czech Republic: Prague

Czech Republic: Znojmo

Denmark: Copenhagen

Estonia: Tallinn

Finland: Helsinki

France: Aix-en-Provence

France: Biarritz

France: Cannes

France: Lyon

France: Marseille

France: Mulhouse

France: Nice

France: Paris

France: Perpignan

France: Strasbourg

France: Taize

Germany: Frankfurt am Main

Germany: Freiburg im Breisgau

Germany: Munich

Germany: Nurnberg

Germany: Stuttgart

Germany: Weil am Rhein

Gibraltar: Gibraltar

Greece: Athens

Greece: Larisa

Greece: Mikinai

Greece: Patrai

Greece: Thessaloniki

Holy See (Vatican City): Vatican City

Hungary: Balatonlelle

Hungary: Budaors

Hungary: Budapest

Hungary: Nagykanizsa

Iceland: Akurey

Iceland: Borgarnes

Iceland: Geysir

Iceland: Hellissandur

Iceland: Ingjaldsholl

Iceland: Keflavik

Iceland: Lagafell

Iceland: Olafsvik

Iceland: Raudhamelur

Iceland: Reykjavik

Iceland: Selfoss

Iceland: Stadhastadhur

Iceland: Thingvellir

Ireland: Dublin

Italy: Aurisina

Italy: Basovizza

Italy: Duino

Italy: Genova

Italy: Gorizia

Italy: Milano

Italy: Miramare

Italy: Monfalcone

Italy: Prosecco

Italy: Rimini

Italy: Rome

Italy: Sistiana

Italy: Tarvisio

Italy: Treviso

Italy: Trieste

Italy: Udine

Italy: Venice

Italy: Verona

Italy: Villa Opicina

Kosovo: Pristina

Kosovo: Urosevac

Latvia: Riga

Liechtenstein: Vaduz

Lithuania: Vilnius

Luxembourg: Luxembourg

Macedonia, Republic of: Bitola

Macedonia, Republic of: Han

Macedonia, Republic of: Kumanovo

Macedonia, Republic of: Skopje

Monaco: Monte-Carlo

Montenegro: Bar

Montenegro: Becici

Montenegro: Bijela

Montenegro: Budva

Montenegro: Cetinje

Montenegro: Gornje Krusevo

Montenegro: Herceg-Novi

Montenegro: Niksic

Montenegro: Njegusi

Montenegro: Perast

Montenegro: Pluzine

Montenegro: Podgorica

Montenegro: Rijeka Crnojevica

Montenegro: Risan

Montenegro: Sukobin

Montenegro: Sveti Stefan

Montenegro: Tivat

Montenegro: Ulcinj

Montenegro: Virpazar

Netherlands: Amsterdam

Netherlands: Rotterdam

Norway: Oslo

Poland: Bialystok

Poland: Warsaw

Portugal: Cascais

Portugal: Estoril

Portugal: Faro

Portugal: Fatima

Portugal: Leiria

Portugal: Lisboa

Portugal: Nazare

Portugal: Seixal

Romania: Bucharest

Russia: Moscow

Russia: Saint Petersburg

San Marino: San Marino

Serbia: Beograd

Serbia: Bunisevce

Serbia: Novi Beograd

Serbia: Novi Sad

Serbia: Petrovaradin

Serbia: Sremska Raca

Serbia: Temerin

Serbia: Vranje

Serbia: Zemun

Slovakia: Bratislava

Slovakia: Kosice

Slovenia: Ankaran

Slovenia: Bled

Slovenia: Bohinjska Bistrica

Slovenia: Celje

Slovenia: Divaca

Slovenia: Grosuplje

Slovenia: Ig

Slovenia: Izola

Slovenia: Jesenice

Slovenia: Koper

Slovenia: Kranj

Slovenia: Kranjska Gora

Slovenia: Krska Vas

Slovenia: Krsko

Slovenia: Lasko

Slovenia: Lesce

Slovenia: Ljubljana

Slovenia: Maribor

Slovenia: Murska Sobota

Slovenia: Nova Gorica

Slovenia: Novo Mesto

Slovenia: Piran

Slovenia: Portoroz

Slovenia: Postojna

Slovenia: Ptuj

Slovenia: Ratece

Slovenia: Tamar

Slovenia: Trzic

Slovenia: Velenje

Spain: Algeciras

Spain: Barcelona

Spain: Caceres

Spain: Cadiz

Spain: Lloret de Mar

Spain: Madrid

Spain: Sevilla

Spain: Toledo

Sweden: Stockholm

Switzerland: Basel

Ukraine: Kyyiv

Ukraine: L'viv

United Kingdom: Belfast

United Kingdom: Caerdydd

United Kingdom: City of London

United Kingdom: City of Westminster

United Kingdom: Dumbarton

United Kingdom: Edinburgh

United Kingdom: Keith

United Kingdom: London

United Kingdom: Luton

United Kingdom: Stansted

North America

Canada: Mississauga

Canada: Niagara Falls

Canada: Toronto

United States: Cleveland

United States: Jersey City

United States: New York

United States: Washington

Oceania

Australia: Bairnsdale

Australia: Fremantle

Australia: Geelong

Australia: Manly

Australia: Melbourne

Australia: Merrimbula

Australia: Perth

Australia: Sydney

Australia: Ulladulla

Australia: Warnbro

 Get your own widget

GeckoGo 

online
Online Casino Reviews









View My Stats



Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska

Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin

Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!

BUDI ZDRAV!