Marketing
Medvedgrad ili Zlatni Medo? (nastavak napetog feljtona o najboljoj zagrebačkoj pivnici)
Beereport by Ribafish
Pivnica Medvedgrad
Adresa: Adžijina 16
Vlasnik: Obitelj Nauković
Lokacija: Nigdje. Dobro, iza stadiona NK Zagreb, na Trešnjevci, ispred slatkog parkića i s velikom terasom idealnom za dokono ljetno čilanje
Mjesta: 130 unutra, vani za još 200
Pušenje: Vani
Parking: Besplatan, tridesetak mjesta
Blizina murije: Nismo ih vidjeli, ali kako se ipak nekako trebate i odvesti po rasturenoj džombastoj cestici – bolje je doći pješke, desetak minuta od tramvaja
Omjer muškaraca i žena: Više muškaraca, ali petkom oko 17 i nije neki rush hour
Hrana/Grickalice: Pivske plate, čvarkuše, kiflice
Glazba/TV: Svaku večer one man bend od 20.00, petkom i tamburaši; TV nije primjećen
Broj točenih piva: 5 (jedno rezano)
Broj piva u boci: Samo njihovi brendovi u boci od litre "beer to go"
Radno vrijeme: 10-24
Tko bi tu trebao dolaziti: Pivski znalci
Prošlo je jako puno godina otkako je stara garnitura legendarne pivnice zbog problema s lokacijom napustila taj drevni prostor na uglu Savske i Vukovarske.
No, uskoro su iskrsnule tri manje franšize, jedna u Tkalčićevoj, druga u Ilici poslije Frankopanske i treća – u Adžijinoj ulici.
Kako je Mali Medo u Tkalči mrvicu uzan, a u lokalu u Ilici nikad dočekati konobara (ni pivice mi nisu iste kao u Adžijinoj - da, spreman sam za raspravu), izbor je pao na mirnu i skrovitu kućicu negdje u dubini Trešnjevke.
Ulazi se preko prekrasne terase obgrljene visokim drvećem i savršenim hladom u ljetne dane, dok unutrašnjošću dominiraju debeli, kao ukopani tamni stolovi i masivne stolice, odnosno klupe.
Stara konobarska garda dominira interijerom, ugodni brko odavno lišen emocija nečujno i bešumno donosi i odnosi sve naručeno, ali pivnicom vlada jeziva tišina.
Živost počinje iza 20 sati, svaku večer svira i pjeva drugi kantautor, dok je petak rezerviran za tamburaše i stvoren za gungulu.
Nismo ni naručili, a na stolu su se pojavile čvarkuše i kiflice sa sirom (4 kn), vrhunski, iako mrvicu masnije i tvrđe od onih u Zlatnom Medi na Savskoj.
Dok virimo kako nam se toči pivica, promatramo dosta dosadne zidove sa starim fotkama Zagreba i prekrasne raritetne pivske čaše, koje su protiv kradljivaca inteligentno, ali vizualno potpuno krivo podignute na visinu od tri metra.
Lokal je nježno i pitko uređen za blagdane, toalet pristojan i mudro udaljen u podrum.
Meni je za svaku pohvalu, čitak, uredan i tvrd... ah, konačno, eto Brke!
Pivkan
Svijetlo pivo Zlatni medvjed mi se smješka mutno žutom tekućinom i postojanom pjenom.
Osvježavajuće mlado pivo, mirisom i aromom podsjeća na voćnjak, osjeti se atak kiselkastog voća koje kao da je netko pomno čuvao u frizeru.
Dugo čekanje na gorčinu, a onda fantastičan aftertejst, okusi se šire od grla dole prema prsima, i dođe ti da vrištiš od sreće.
The pivo, po meni - broj jedan u Hrvata.
Nakon svijetlog dolazi pšenično - Dva klasa.
Purpurna boja, kiselina na kraju nepca, nagli napad arome nakon kojeg slijedi praznina.
Parfimirano, više vuče na vino nego na pivo, ne ostavlja upečatljiviji dojam nego ponajviše kiselinu.
Rezano pivo (70:30% u korist svijetlog) Mrki medvjed sadrži manje CO2 od prethodnika, plemenite je boje mahagonija, klizi najbolje dosad s ugodnom gorčinom na prednjem dijelu nepca.
E ove bih se s guštom napio, da me baš briga što će biti sutra...
Grička Vještica je iste, mahagonij boje poput Mrkog Medvjeda, ali je sa 7,5% puno jača od svih zajedno (4-5%). Nakon prijašnjih, lakših i nježnijih, iako konkretnih pivkana, malo je preveć naglašen alkohol, ali dama za stolom nasuprot meni je potpuno oduševljena i skida majicu dugih rukava.
Dakle - bingo, ali nikako ne miješati s drugima jer je preosobna.
Piva, ne dama...
Za kraj pijuckamo Crnu kraljicu, jače zahmeljeno pivo tanane crne boje (što ćete, navikli smo na gustiš Velebit i Tomislava).
Blago, malo vodenasto u početku, ali gorčina ostaje punu minutu.
Najljepši miris, korektan kraj – pravo darkersko!
Umjesto putne
Bilo bi divno organizirati paralelni blind tasting piva u ponudi Medvedgrada i Zlatnog Mede, kako bismo dobili komačnog pobjednika Zagreba, ali o tome nekom drugom prilikom.
Ovako, Medvedgrad u Adžijinoj pobjeđuje pivima i terasom, Zlatni Medo klopom i atmosferom.
Na kraju, najveći problem Medvedgrada danas je – skupoća.
Pola litre piva je 14, Gričke 16 kuna, a prosječan, iznimno ukusan obrok – oko 60 kuna.
Nije dobro...
Originalna seksualna staklena boca od litre s keramičkim čepom košta 25 kuna (kaucija), a punjenje je nedavno skočilo s 15 na 18 kuna, idealno za kućnu upotrebu, a tu je i six-pack Gričke od 0,5 l, bez kaucije za 60 kuna.
No, pivo je i dalje fantastično (osim Dva klasa, moram razgovarati s vlasnicima), i puno pristupačnije od točenog O'Hara's stouta, koji je u dosadašnjim recenziranjima bio podigao okusnu ljestvicu na sam vrh.
A kako se o ukusima raspravlja jedino uz finog pivkana, i kako je Medvedgrad apsolutno savršeno mjesto za to, pogotovo u vrijeme zimskog happy houra (17-19.00, veliko pivo po 9 kuna) – slobodni ste pozvati na koje točeno, ajd pivili!
I za kraj, nikako ne propustite pečene pole krumpira s nevjerojatno hrskavom koricom - grickalica mjeseca!
Post je objavljen 31.03.2013. u 20:20 sati.