Marketing
Zlatni medo ili Medvedgrad?
Beereport by Ribafish
Pivnica Zlatni Medo
Adresa: Savska cesta 56
Vlasnik: GIP Studio d.o.o.
Pivski kuhar: Miroslav Bajs
(kak se ovo obrće na imageshacku, grrr?)
Lokacija: 20 minuta tramvajem udaljena od centra grada, na križanju s Vukovarskom i pogledom na Zagrepčanku
Mjesta: 400 ljudi, velika sala, dvije odvojene bukse, poluterasa i terasa preko ljeta
Pušenje: Dozvoljeno vani
Parking: Veliko, prostrano, besplatno. Još da imaju dreger na izlazu...
Blizina murije: Niti 100 metara od sjedišta MUP-a, dakle, ipak doći tramvajem
Omjer muškaraca i žena: 60:40%, zamijetili smo čak i jednu ekskurziju!
Hrana/Grickalice: Grickalice navodno stižu u slučaju prijenosa utakmica, a od klope – cijeli dijapazon teške mužjačke hrane
Glazba/TV: Dvije plazme i veliko platno, a u daljini vrlo tiho teče muzika s internet jukeboxa, nježni RnB
Broj točenih piva: Dvije, odnosno tri - svijetlo, tamno i rezano
Broj piva u boci: Panov radler
Radno vrijeme: 10-24, nedjeljom od 12-24
Tko bi tu trebao dolaziti: Publika šireg spektra, veseljaci i ljudi skloniji gomili i kvantiteti, iako se ni u kom slučaju u jednoj od tek dvije prave zagrebačke pivnice ne smije zaobići kvaliteta domaćeg piva. Od obiteljskih objeda, preko vođenja stranaca koji su vam došli u goste, do proslave rođendana...
Opći dojam
Kultno mjesto na križanju Savske i Vukovarske, od davne je 1994. godine meka brojnih pivopija Zagreba i okolice. Uz brojne putnike namjernike, postojalo je tu i Društvo koje je okupljalo vjerne goste koji su imali kućne krigle, pa i specijalna spremišta za njih. No, gazde su se promijenile početkom stoljeća, pivnica prešla u druge i treće ruke, a od ove godine je tako na redu – četvrta garnitura koja pokušava podići neznatno izblijedjelu fasadu i ugled koji je ovaj lokal uživao na prijelazu stoljeća.
Siđite na stanici poslije Cibone prema jugu i vratite se stotinjak metara. Uđete li sa Savske ceste, s desne strane će vas zaplahnuti miris ječma i hmelja, kao i pogled na velike tankove čiju utrobu nastanjuje svježe domaće pivo. Zlatnog medu od četvrtka do subote puni živa glazba koja svira sve na što trza trenutna klijentela, od tamburice do jačeg rocka. Trenutno, utorak oko 13 sati, svira nenametljiva RNB glazba iz jukeboxa s interneta. Sjedimo u foajeu u kutu ogromne dvorane (postoje još dvije manje, prostor uz terasu i dvorišna terasa u tople dane) s masivnim, češki tvrdim stolovima i stolicama te tamnim kvalitetnim parketom – idealan ambijent za svakoga tko je ružio po Pragu. Iako se ne preporuča dolazak automobilom, jer je teško stati nakon prvog piva, parking je besplatan i čuvan, a u samu pivnicu odjednom stane maksimalno 400 ljudi.
Krajem ljeta sam posjetio terasu Zlatnog mede i bio razočaran sporoćom i drčnošću konobara i samo jednim pivom u ponudi. No, ovoga puta je sve teklo po planu, ugodan nezamjetan konobar donosio je piva po narudžbi i kulturno izrecitirao sve što ima toga dana. Grickalice nismo dobili jer ih nema (osim uz prijenose nogometa, kažu nam), ali je zato hrana bitno bolja no prije. Preporučam buncek i zelje (cca 50 kn) od glavnih, te kao predjelo masni san svakog heteroseksualca - čvarkušu (5 kuna),
iako imaju i hrpu mesinja, kiflice, pivski hot dog...
Pivkan
Kucamo se svijetlim pivom, imenom Zlatno pivo, u ponudi su još i rezano (Trenk) i crno (Ban), sva po 13 kuna, normalno, pola litre. Zlatku nedostaje mirisa, mutan je i prokleto svjež, pjena je postojana i gusta. Mrvicu je pregorak (sumnjamo i na hladno hmeljenje), kolegi čak i kiselkast. Fin dug aftertaste i divna spoznaja da si popio netom izvađeno prirodno pivo.
Sjedimo i gledamo rimske eksponate, stare plakate i kamene fasade s fenjerčićima. Zgodno, ali nedorečeno, navodno će se uskoro potpuno adaptirati... Rezano pivo dolazi u zlokobnoj boji mahagonija, lakše klizi od svijetlog i nema onaj početni atak. Pitko, fino puni praznine sa strane jezika, nije pregorko i zaslužuje ocjenu više od prethodnika. Odlazim u WC koji se nije promijenio desetljećima, dugi srebrni pisoar i velika ogledala, klasika, skroz uredno, a novosti su stol za stolni nogomet na početku “studentske izbe”,
fliper i pikado, tako da se ovdje praktički nemoguće zadržati manje od dva sata.
Umjesto putne
Treće i zadnje pivo u ponudi je crno, jakog mirisa kave i fine arome na jeziku. Nažalost, nema sofisticiranost i sočnost rezane joj prethodnice, tako da i njoj dajemo četvorku. Ubismo se hranom te naručismo još jednu rezanu za desert, kad nas je iznenadila drugačija boja od prethodnice, pa smo predložili vlasnicima da naprave normativ boja za svoja piva! Kad se uzme u obzir da je Zlatni medo rijedak primjer pivovare/pivnice u Hrvata, s prekrasnom PR-icom,
a odnedavno i turistički restoran pa se sreće klijentela sa svih strana svijeta (bilo je puno, ali sasvim ugodno, uglavnom miješana ekipa 35+), da ima teško lovljiv ali ikakav wi-fi signal, da su čvarkuše meke i tople kao srce netom zaređene časne sestre – obavezno probajte njihove pivice. Kako ja volim to nepasterizirano, ufff...
Pivili vi meni, u sljedećem nastavku - originalni Medvedgrad i pokušaj davanja krucijalnog odgovora koja je najjača zagrebačka pivnica...
Post je objavljen 29.03.2013. u 11:58 sati.