::ribafish - čovjek krnje jetre::

ponedjeljak, 30.03.2009.

Od Facebooka utrnula ruka...

Od Facebooka utrnula ruka...


Nisam dobar s konfjuterima.
S petnaest sam za rođu dobio Spectruma pa se igrao, najviše Decathlon i Match Point.
Na Match Dayu sam ga zakuco šakom i probio i dasku pod njim.
I prvi put upotrijebio izraz koji danas koristi većina populacije – prokleta gumica...

S osamnaest sam posudio Komodorca od frenda pa se i opet igrao, najviše Decathlon, neprežaljeni kružni BMX simulator (ima li ga itko!?) i hokej jedan na jedan - Hat trick.
Pa na Decathlonu strgao frendov joystick.
Pa otplaćivao...
Još šarafim onu glavu od kazića, nikad kraja...

U međuvremenu sam nešto drkuljio u srednjoj po Orlovima, Supovima, Mupovima ili nekim drugim čudnim nefunkcionalnim pticama, a najveći mi domet bio da sam curi u klupi do sebe, dok je ona piškila - razmiješao slova na tastaturi.
I naučio što je Abakus.

S trideset sam od frenda kupio polovni PC za 700 njemačkih maraka.
Trajao je koliko i njemačka marka.
A na njemu sam se, za promjenu - igrao.
Red Dooma, red Arkanoida, nikad ništa pretjerano...

Danas imam neki klasični PC za 5.000 kuna s ekranom i ostalim privjescima i ne igram se jer sam već veliki.
Iskreno, nekih pet godina nisam ni dobio volju da sjedim i grbim se dok bi za to vrijeme mogao seksat, kuhat sarmu ili pak zarađivat lovu.

I, kako to već obično biva, pred mjesec dana mi reklo da ima super geografska igrica na fejsu.
Geo Challenge.
Kako to nekako metalno i tusto zvuči.
I predugačko.
Previše tih č i đ-ova.

Mozak i duša su govorili, nemoj Ribice, nemoj rađe, odi premaži parket, skuhaj poriluka za juniora, opet su ti vodilice popadale, treba i slike zakucat…
Znaš da si plodno tlo za kretenarije, dobro znaš...

Ali ne...

Nastavak i kraj na www.usporedi.hr


Sutra odoh u Andoruuuu.
Pa još samo četiri države za obić pa kopačke o klin.
Kad dječaci postaju muškarci?

srijeda, 25.03.2009.

Živo Blato i Buđav Lebac!

Drkam, pa što!
Kako postati Bandićev rođak
Čiča Zagorio
Fuko Ovo Klatno
Moby Dick vs Katodik
Falsificirala sam suprugov PIN
Do snošaja u tri minute
Utjecaj fija penisa na nalazak g-točke...

Sve su to neuspješne ideje za moju drugu po redu knjigu.
Iako je prva bila zbirka sa 18 kartica mene unutra.
A naslov je taj koji privuče nekog u knjižari, taj je onda otvori i momentalno kupi a meni ode 20% i manje.

Pa ovom prilikom otvaram natječaj za ime moje prve prave velike uspješnice u nastajanju.

A nagrada za najbolji prijedlog je jaka!

Naime, pjesma Buđav Lebac je bila hit prošle godine po netu, a njen izvođač, grupa S.A.R.S. (Sveže Amputirana Ruka Satrianija) objavila je prvi album.

http://www.youtube.com/watch?v=46pDtzER4hs



E pa pobjednik nosi doma original!



Isto tako, kad sam već kod muzike, vidimo se na koncertu kultnog Živog Blata 03.04. u Tvornici Kulture.
Želim konačno uživo više vidit kako lideru benda čovjek stišče pedale za gitaru, jer “Judi moji, pa ne mogu sve sam!”


"Ne volim te", "Viler Tex", "Mene zovu Pucko", "Estrada", "Rođena si..."
Sve hit do hita!!!

Najbolji hrvatski rock album "Konac Konca" od priznanja iste bit će odsviran u sastavu general Vasilije Mitu, Veseli Sir i Mala Planina (“A znate zašto takva imena? Ako se netko naljuti, pa ode iz benda, onda dovedem nove i dam im ista imena!” Slobodna Dalmacija, kolovoz 2000.) - konačno u Zagrebu.



Pa divote...



Tutta famiglia na luđake iz Trilja!



http://www.youtube.com/watch?v=Lm5d1bLSq4w

ponedjeljak, 23.03.2009.

Izlet u SlovEnijU

Godinu dana života sam proveo u JNA.
Psihički me satralo par brđana s činovima, ali sam skinuo dvadesetak kila, dobio mišiće, i, najbitnije od svega - naučio cijeniti slobodu.

Osim što nam nisu dali da gledamo Tajči uživo i spriječili masovni drk mjeseca, iz kasarne u Vranju pamtim još jedan detalj.

U JNA je bilo obavezno gledanje TV Dnevnika TV Beograd od 19.30.
Klasično ispiranje mozga čitano od strane užasno ružnih i starih baba neljudski dubokih altova koje nas je timarilo vijestima o uspjesima jugoslovenskih kolektiva i tek pokojoj sitnoj krizi.
Jer te davne 1990. informativne emisije još nisu bile crna kronika ko danas.

Inače, za razliku od ovih timbildinga koji prolaze današnje generacije, JNA na granici s Kosovom je bila debelo sranje, bez veza sa svijetom, putovanjem kući dvaput godišnje i jezivim strahom starješina od raspada države i smanjivanja njihovih oficirskih plaća itd., itd...
I sve se to lomilo na leđima nedozrelih golobradih gimnazijalaca i ne bi baš to opet ponavljao.

Jedne je večeri dnevnik počeo izvještajem s nogometne utakmice Dinamo-Zvezda s Maksimira.
Komentator je drvio da kakvo nasilje, kakav huliganizam, kakva sramota, a onda je na snimci Boban skočio na murijaka, pa neki tipovi, njih stotinjak - mlatilo njih par na tribini.
Scena je bila grozna, naježio sam se, a onda je komentator rekao – eto, to su divlji zagrebački navijači napravili sirotim pristašama Zvezde.
Oficir je zgasio televizor, a škvadra u prostoriji, njih tridesetak me pogledalo ko pseto uz poneko dobacivanje – ono, stvarno ste primitivci, seljačine i sl.
Naravno da se sve brzo zaboravilo, to se više nije spominjalo na dnevniku, jedine dostupne ovine – Borbu na ćirilici baš i nisam čitao, i tako sam se vratio doma.

Jednog lijepog dana sam sjeo s frendom napivce i pitao, kako je on stalno visio po tekmama – da šta se to dogodilo u Maksimiru i zakaj su bez razloga prebili one zvezdaše.
Frend me pogledo ko zadnjeg debila i rekao – pa Delije su mlatile naše, idiote, ljudi su još po bolnicama...

E onda sam se smrzo.

Prokleto je gazdom državne televizije biti, kad imaš moć prodavati narodu ono što i kako ti želiš.
TV Beograd je plasirala takvu laž na tako perfidan način da sam u tom trenutku odlučio da više nikada ne vjerujem ničemu što se pročita na televizijama.

Danas državna televizija huška Hrvate protiv Slovenaca.
Kako bi raji zamaglila oči da se u miru iza leđa kraducka.
A poznajem par divnih ljudi u Sloveniji koji mi isto kažu kako su im govna na vlasti, ali da ih se ne da iskorijeniti jer isplivavaju samo još gori.
Poznato?

Pa sam i osmu godinu krenuo zaredom na Planicu, uvjeren da će i ove godine biti sve pijano i veselo.
Ali.

Prvo nas je držalo sat vremena na granici.
Onda nas nije pustilo u Kranjsku Goru nego nas je murija usmjerila na talijansku granicu i natjerala na višesatni marš po snijegu do koljena prema letaonici.
Umjesto putokaza, mladi su volonteri dijelili letke o potpisivanju peticije protiv ulaska Hrvatske u EU.




Tuga.
Kažu da je to potpisalo oko 1500 Slovenaca u mjesec dana.
Dokaz da ih je više normalnih.

Neki su od nas čekali bus, i tamo se dogodilo ono najgore.
Dvadesetak Slovenaca je prvo istjeralo par naših dečki i cura povicima – Hrvati, marš van, i onda je došlo do šore.
Kasnije je Ljubu čak i napala maskota dok smo plesali na glavnom gradskom trgu, al se to ubrzo smirilo.
I Ljuba je priznao da je provocirao.
Iz ove perspektive djeluje smiješno.

Eno sličko, prosem?


Kome ti sobe?


Al samo sam se zeko...


E, buraz, ono, frajer se samo zezo, ono...


Ma sve okej (obratiti pažnju na nježne ter umiljate face Hrvata!), zagrl, zagrl...
Ko Teletabisi...


Kaj tek Slovencima pričaju o nama na TV dnevniku svojim mediokritetima...
Svinje balkanske primitivne koje nam ne daju naše morje?

I čemu svo to ispoljavanje agresije kad je kao nama loše a ne njima.
Ili je to sve u glavi?
Uglavnom, pripisat ću sve ovo nesretnom spoju slučajnosti, i dalje volit svoje frendove, bili oni crnci, Čukči, homići ili pingvini i gnušat se političara koji siju zlu krv.
Al sam morao primjetit.

Jer smo samo došli pit i navijat.

E, da, dobar im Union ove sezone...

Nego, krenulo nas 75 s dva busa (hvala Petra) iz Zagreba, popilo se, ja pio sve što mi se dalo pa me sad škaklje grlo




pojelo sendviča, degustiralo prvu Šarlijevu orehnjaču u životu (vjerovat ću mu kad je tako savršenu ispred mene osobno zavalja, ljubi ga Riba), bauljalo sat vremena po planičkom maršu,


nerviralo zbog previše vjetra, pogalo u pauzi na The Clash, lokalo, slikalo,


navijalo


žene krale Snickerse pijanim Austrijancima koji su ih neuspješno barili,

(ne, ovaj čiko nije Austrijanac)

saznalo da su neki od nas incidentni, ali tek kasnije,


s jakim morskim snagama,


i onda uz pjesmu


krenulo nazad, Kojotica je opala na nos preko zlokobne stepenice na kojoj se strovalila i 2007., svi se zaljubili u slovensku gošću pozamašnog cuga, plesalo se na slovenske polke, Klara našla Albance pa se svi slikali s njihovom zastavom koju sam specijalno za to nabavio iz kioska na rubu Tirane,

(ne, to nisu Albanci, to su naši),

neko mi je maznuo oba tri sendviča pa sam žicnuo tipa do sebe (fala), slušao kako svi pričaju kako je Petra obećala pokazat cice pa nije, pa predlažu da kidnapiramo Petru na pišanju, pa je bio besmisleni incident, a onda sam zakunjao dok su putem za Zagreb drugi još ubijali koju litru viskija.

Jedini dan u godini kad mozak stavim na off.
Nikad kompliciraniji, ali svjedno divan.
Ah, dedlajn.
Ima neko kaki fušić za barba Ribu?

srijeda, 18.03.2009.

Planica 2009.

Planica 2009.



Za sve koji su uplatili 90 kuna za prijevoz, skupljanje je u ovu subotu u 04.30 na parkingu iza Cibone.
Ide se s dva velika busa pa ima mjesta.
Ko zakasni – peder, zadnji bus kreće najkasnije u 5.00.
Nemojte počet lokat prije granice.

Na drugoj benzinskoj u Sloveniji moramo stat i pokupit dva komada.
Podsjetite me na to ak mi krene s Kazzovom biskom, a do sad je uvijek kretalo.
U Kranjskoj Gori smo oko 9, zapamtite di je stal bus jer s istog mjesta krećemo točno u 17.00.
Do letalnice voze besplatni busevi, ak se napijete recite da ste Bugari.



Povratak s letalnice do K. Gore je lakši busom nego pješke, ali ako skužite da se penjete, na krivom ste putu.

Nek mi neko ponese štap za pecanje da ne nosim džaba albansku zastavu.
Polagano učite himnu – Albanijoooo, moja ružo procvalaaaa...
Smile radi transparent za najstarijeg pobjednika u povijesti svjetskog kupa (CROKABE), nek neko ponese plahtu i sprej.



Ne odgovaram na provokacije, kao ni za ičiji život pa se pazite.
Ima još desetak mjesta u busevima, pa se slobodno ali jako brzo prijavite na planica2008@gmail.com

Do tada si pročitajte ovaj blistav te ingeniozan tekst koji je u cijelosti objavljen u novom Playboyu.

Planica 2009

Lov na 250 metara!

Pedesetak mladića u čučnju juri niz padinu preko sto na sat, odlijepe se od snijega i lete nekoliko sekundi u provaliju. Ako preskoče 200 metara, kreće matrica s himnom, a deseci tisuća ljudi piju rakiju i urlaju od sreće. Planica, Slovenija, dan totalnog hedonizma

Potkraj ožujka na tromeđi Slovenije, Italije i Austrije vrijeme se zaustavlja. Zaboravljaju se radne obveze, svadbe, rođendani, godišnjice veza, a horde hedonista oboružane alkoholom dolaze na skijaške letove na Planicu podno Julijskih Alpa, najposjećeniji event u tom dijelu Europe. I sjedne im dolina Tamar - k’o budali šamar.

Slovenci su u Guinnessovoj knjizi rekorda zabilježeni u dvije kategorije - posjeduju najviše traktora po glavi stanovnika i imaju najveću skijašku letaonicu na planetu. Traktori i nisu bitan faktor, a ni spomenuti sport nije pretjerano zanimljiv Hrvatima. Jer u njemu imaju uspjeha kao (zasad) u curlingu ili peloti. Rezerviran je samo za mršave seoske dječačiće do 65 kila žive vage koji se ne boje pri brzini od 110 km/h strmopizditi s vrha planine u ponor te po sedam i više sekundi glumiti orlove. A baš zbog toga je i odaziv publike golem.

Spoj adrenalina koji se može rezati nožem, potoci alkohola svih vrsta (dopušten je unos svega, od radlera preko absintha do napalma), napaljene groopies koje nakon par grogova ili Zlatoroga otkidaju na svakog Finca i Norvežana, deseci tisuća brkatih Poljaka, debelih Nijemaca, Austrijanaca u nošnjama, razvaljeni Skandinavci, veseli Hrvati sa zastavama Angole, Gane i Albanije, krckalice za plašenje vrana, limena glazba i ini bukonosci u uzavrelom kotlu zvanom Velikanka…



Krš, lom i dernek, par sati totalnog hedonističkog ludila. Kad jednom posjetite finale svjetskog kupa u skijaškim skokovima, sigurno se vraćate!

Svake se godine, na samo tri sata vožnje od Zagreba, u prekrasnoj alpskoj dolini u tri dana natjecanja okupi i do stotinjak tisuća ljudi koji satima ne prestaju urlati. Iako je samo navijanje besmisleno, i bez glave i repa (kao u zagrebačkoj Areni), za razliku od ostalih sportova – ovdje svi navijaju za sve. Takva pozitiva, veselje, totalni fair-play (zviždi se samo prvom čovjeku Saveza Walteru Hofferu jer raja mora imati Pedra, iako žiri skraćuje zaletište, a ne taj Austrijanac) i dobra vibra - definitivno ne postoji nigdje na svijetu. Osim možda u Pamploni. Ako ste bik...

Sve je počelo 1934., kad je u hladnoj dolini Tamar (okruženoj trima vrhovima višim od 2000 metara) održano prvo međunarodno natjecanje na kojem je Norvežanin Birger Ruud skočio 92 metra i postavio svjetski rekord. Čarobnu granicu od 100 metara dvije godine poslije prvi je prešao Austrijanac Sepp Bradl.



Alfa i omega Planice, poput Ante Kostelića za hrvatsko skijanje, bio je Stanko Bloudek. Osim što je prvi na svijetu smislio kemijsko prepariranje snijega na uzletištu (za veće ubrzanje od mekog), iz godine u godinu obnavljao je i prepravljao letaonicu za još bolje rezultate. Ipak, do 1968. rekorde su preuzeli Oberstdorf i Kulm.





Nakon Bloudekove smrti na scenu stupaju braća Lado i Janez Gorišek, koji projektiraju i grade novu letaonicu. Daju joj radni naziv Velikanka, iskopavaju 15.000 prostornih metara zemlje te uljepšavaju stadion i okolicu koji mogu
primiti stotinjak tisuća zainteresiranih. Zlobnici bi rekli - svakog drugog Slovenca.

Godine 1969. tu su svjetski rekord rušili Finac Bjřrn Wirkola, Čehoslovak Jiří Raška i na kraju sa 165 metara Austrijanac Manfred Wolf. Međunarodni savez (FIS) odluku da se prvo svjetsko prvenstvo u letovima 1974. održi na Planici donio na kongresu u našoj Opatiji. Prvi svjetski prvak postaje Švicarac Walter Steiner, kasniji svjetski rekorder sa 176 metara. Granicu su do 1994. na Planici još pomicali Amerikanac Jeff Holland (186), Finac Matti Nykänen (187 i 191) te klasik koji bi prije svakog skoka kraljevski petno hračnuo i obrisao masivni brk - Poljak Pjotr Fijas (194).

Nova era počinje 1994., kad braća Gorišek rade radikalni zahvat s letaonicom te prvi u svijetu produžuju mogućnost letenja preko 200 metara. Natjecanje ulazi u povijest jer se rekord ruši triput, Austrijanac Martin Hoellwarth (196), Finac Tony Nieminen (prvi u povijesti preko 200 metara – 203) te Norvežanin Espen Bredesen (209), a pobijedio je četvrti čovjek - Čeh Jaroslav Sakala. Natjecanje 1997. zauvijek je ostalo u srcima Slovenaca jer je sve bilo u znaku pobjednika svjetskog kupa, domaćeg heroja Primoža Peterke. Nakon golemog uspjeha golobradi aknasti pubertetlija nije se uspio držati s teretom slave i uslijedili su problemi s policijom (prebrza vožnja, alkohol), no to nije ni sjena priče o Mattiju Nykänenu, Fincu koji je od statusa božanstva došao do potpunog dna, i sad se u zatvoru oporavlja od alkoholizma, agresije, braka i neuspjele karijere stripera i rock pjevača.

Današnji rekorder je Norvežanin Bjřrn Einar Romřren



s impozantnih 239 metara. Jedini koji je doskočio preko te daljine bio je drugi legendarni Finac Janne Ahonen, koji je par minuta nakon Romřrena skočio 240 metara, ali pritom pao na leđa. Dogodilo se to u ožujku 2005., na natjecanju na kojem je rekord obaran četiri puta, najviše u povijesti. Redom: Tommy Ingebrigtsen, Romřren, Matti Hautamäki



i ponovo Romřren.

Četiri su godine sasvim dovoljno dugo razdoblje da se može krenuti na rušenje starog rekorda. Letaonica je spremna, a organizatori najavljuju nikad bolji provod i daljine. Iako im navijači



zamjeraju što su u tri godine dizali cijene ulaznica sa 12 na 15, i ove - 18 eura, te postrožili gledanje u ruksake pri ulazu. Sad te majčinski potapšu po leđima kad vide rakiju.
Glavni konkurenti za naslov? Nezahvalno za prognozu. Vjetar, kiša, vrućina, zli Walter Hofer... Puno faktora. Nijemci računaju na povratnika Martina Schmitta (držao svjetski rekord sa 214,5 metara). Finci se uzdaju u sjajnog Harrija Ollija i veterana, miljenika hrvatskog dijela publike - Mattija Hautamäkija. Zbog ovog se čovjeka svake godine od 2004. po dolini Tamar ori pjesma “Oj hrvatska mati, Matti Hautamäki!”.

A kako je čovjek u karijeri pomicao granicu čak četiri puta (najviše uz Nykänena), red je da ga se dođe podržati. Švicarac s facom djeteta, drugi u svjetskom kupu, Simon Ammann, uz kolegu Andreasa Küttela pokušat će pomrsiti konce ove godine sjajnim Austrijancima. Ali Amman je ipak prvenstveno skakač, a ne letač. Norvežani su pak provjerena nacija letača, pa Jacobsen, Bardal i naravno, Romřren ni ove godine nisu za podcjenjivanje. Naš pritajeni favorit među vikinzima je probuđeni Roar Ljoekelsoey. Svejedno, ekipa s nesunčane strane Alpa (ako je Slovenija sunčana), Wolfgang Loitzl, Thomas Morgenstern i, naravno, fantastični Gregor Schlierenzauer (vodeći u poretku) teško će ikome prepustiti zlato. Pogotovo u timskom natjecanju, koje je na rasporedu u subotu 21. ožujka – pojedinačna su u petak i nedjelju. Mnogi će se kladiti na mladoga Gregora, koji je već pomaknuo rekord u Kulmu i ne izgleda kao da će uskoro prestati rasturati daljine. Iako je s letovima uvijek kocka.

Od simpatičnih letača-iznenađenja, treba svakako izdvojiti japanske “djedove” Noriakija Kasaija, Takanobu Okabea i Kazuyoshija Funakija (skakao je u siječnju u Sapporu – vraća li se to slovenski zet, slavni Kazo?). Ljudi zajedno imaju godina kao svi skakači iz top 10 zajedno, a ne bi bio red da se ne taknemo i rijetkih Slavena – Rusa Dimitrija Vasiljeva i obećavajućeg Čeha Romana Koudelke.

Najuspješniji letač u povijesti Planice njezin je četverostruki pobjednik Istočni Nijemac Jens Weissflog. Pobjedu manje imaju Adam Malysz, Hautamäki i Primož Ulaga. Najmlađi je pobjednik Schlierenzauer, koji je to napravio prošle godine u dobi od 18 godina i tri mjeseca. Ove smo se godine oprostili od velikog Ahonena i starog lisca Ceccona, u svjetski kup lagano se guraju sinovi skakača za koje se navijalo osamdesetih (Zografski), a primat drže Austrijanci uz bockanja Skandinavaca. Malysz je i dalje, uz Roberta Kubicu, najveća sportska zvijezda svoje Poljske, iako miljama daleko od stare forme. No, svejedno, na svako spikerovo spominjanje skromnog brke iz Wisle - iz mase zavijori koja stotina crveno-bijelih zastava i cijelim se stadionom promoli frenetično urlanje. Da ne spominjemo količine poljske vodke koja kola Planicom posljednjih godina i stvara vrhunsku atmosferu.

Nakon Bogdana Norčića, Mirana Tepeša, Primoža Ulage, Francija Peteka i Primoža Peterke, ugled nažalost nikad lošijih Slovenaca, ove će godine pokušati obraniti mladići na čelu s Robertom Kranjecom, trenutno najbolje plasiranim Slovencem u svjetskom kupu (35. mjesto – katastrofa). Robi, slovenski rekorder sa 229 metara, uvijek je pokazivao veću sklonost letenju pred skakanjem, a dok ne stasa neki novi mladi “letalec”, tu je već spomenuti povratnik Peterka (ima fan klub i u Makarskoj), te otkriće - 21-godišnji Robert Hrgota, sasvim solidan na zadnjim letovima u Oberstdorfu.

Hrvati, osim što ih se svake godine okupi barem 500 ako ne i tisuću (Makarani, Omišani, članovi Leta 3, Istrijani u narodnim nošnjama, Zagorci, zaljubljenici okupljeni na stranici www.skijaski-skokovi.hr.), s Planicom imaju još jednu poveznicu. Donedavni slovenski rekorder sa 205,5 metara, Goran Janus, po majci je Hrvat, pa je to i neslužbeni hrvatski rekord.

Boje Lijepe naše po svjetskim skakaonicama trenutno brani slovenski junior Urban Zamernik.



Njegov otac je s ljudima iz hrvatskog Olimpijskog odbora dogovorio financiranje trenera i gradnju infrastrukture u Delnicama gdje već postoji skakački klub. Kako to i obično biva u Hrvata, obećanja su ostala u zraku, novac nije nađen, a razvoj mladog skakača i hrvatske juniorske reprezentacije (mlade Delničanke bi bez problema mogle skakati Kontinentalni kup) ostao je na papiru. Zamernik i dalje traži sposobnog menadžera i sponzore, a do tada će na svjetskim prvenstvima poput zadnjeg u Češkoj - bilježiti sedamdeseta mjesta. Hrvatski se funkcionari slikaju i lažno obećavaju, talenti propadaju, a kad se iz inata i dišpeta rađaju Kostelići i Vlašićke - busaju se u prsa… Klasika. Osim uvezenog Slovenca, u Hrvatskoj životare klubovi u Delnicama (Goranin) i zagrebačkim Šestinama, bez veće buke.
Ali, ožujak je vrijeme za Velikanku i istoimeni doživljaj. Samo vas tri sata vožnje dijele od, pulskim žargonom, “Štale” godine, pa što reći, nego – svi na Planicu! Dejmo, fantje!

TOMI TRBOVC Predstavnik za odnose s javnošću Slovenskog skijaškog saveza (SZS)

Koliko se gledatelja očekuje 2009. Koliko ih je bilo najviše u povijesti natjecanja?
Legenda govori o više od 100.000 gledatelja u dolini “pod Poncami”. Ali, ta je brojka ipak pretjerana. Teško je govoriti o točnom broju, ali realno je govoriti o 40.000 u subotu i 80.000 u sva tri dana. Na ovogodišnjem natjecanju očekujemo oko 60.000 posjetitelja, kao i tradicionalnu skupinu navijača iz Hrvatske.

Koliko se novca ulaže u jedan tako velik događaj?
Letovi na Planici se financiraju putem ulaznica, sponzorskih ugovora i prava na televizijske prijenose. Proračun se ugrubo kreće oko 1,600.000 eura. Treba znati da je za natjecanje koje traje samo četiri dana letaonicu potrebno održavati tijekom cijele godine, pa to bitno povećava troškove. Trenutno smo na pozitivnoj nuli jer smo uspjeli vratiti neke dugove iz prošlosti, ali ako se država ubrzo financijski ne isprsi s donacijama za poboljšanje infrastrukture, Planici se ne piše dobro.

Kad će se napasti granica od 250 metara?
Trenutačno je u planu gradnja velikog nordijskog centra, ali se dovršenje očekuje tek 2013. Do tada naši inženjeri rade na poboljšanju kvalitete snijega i smišljaju nove trikove za još veća ubrzanja i veće daljine. A ove godine, 21. ožujka 2009., netko će garantirano preletjeti 250 metara! Zato obavezno dođite na Planicu i pogledajte svjetski rekord uživo.

Eto.
Vidimo se!

ponedjeljak, 16.03.2009.

Ode Muto... Boris Mutić R.I.P.

Da se broje odgledani prijenosi na telki, bio bi na više Olimpijada od Mustapića...

Prvo čega se sjećam u cijelom životu je prijenos košarke iz Manile, ja baki u krilu i... Pa ne znam ko je prenosio...

I onda tako krenu slike...


Milka Babović je vječno dosadno i besmisleno bapski trkeljala o sivim bordo faldicama ruskih klizačica... Čak i kada je došla televizija u boji. Bez duha, unošenja, uzbuđenja - ko Ugarkovićka u kuhinji...

Dragan Nikitović je imao dosjetke, brzinu i pamćenje lošeg boksača u mirovini. Što je i bio. I jadniji i neartikuliraniji glas od Kovačevića. Dobro, niko nema jadniji i neartikulitaniji glas od Kovačevića...

Milojko Pantić je mislio da je popio svu pamet svijeta sve dok nije dobio packe legendarnom izjavom pri prijenosu tekme između Partizana i Zvezde - na teren izlaze fudbaleri Partizana, a evo i naših.

Vladanko Stojaković je bio najveći mediokritet generacije, nešto kao Pezzi na radiju, ali je u kabinici popušio par kutija pa bi prijenos njegovog gušenja češće bio zanimljiviji od same utakmice. Iako, Dođi 'vamo bato, to se ne sme. Žuta karta!

Najgori izdanak tzv. zagrebačke kulturne škole novinarstva bio je Zula, psovao majku gledateljima, nije znao ko je na terenu, ko u svlačionici, rezultat, poluvrijeme, ama baš ništa. Jednom je čak pobrkao dvije ekipe na terenu - nakon odigranih petnaest minuta.

Popovski i Kovinjalo su se trudili odraditi posao ispred sarajevskog studija i bili bi uglavnom preštreberasti i dosadni. Osim samog lika Popovskog kad bi zajapuren čitao vijesti kao kad Čiko vidi meso... I kovinjalovih švalerskih brkova.

Mladen Delić je u svojoj polusenilnosti i navijačkoj euforiji znao biti genijalan. Osim ako ne navijate za klub kao i on. Al čovjek je savršeno dočaravao ugođaj biritije i divno ga prenosio u eter.

Božo Sušec, najgora frizura hrvatske nakon Duška Lokina i onog iz PBZ-a je uvijek bio zagrebački Pantić, bahat i prepametan, ali je barem u svoj svojoj žabljoj nadmenosti ostavljao dojam najnačitanijeg i s najmanje felera.

Greška nad greškama, prepretenciozni fićfirić Zvonko Mihajlovski autor je najbesmislenijih izjava bivše tvorevine, za koje bi se mogao kladiti, da je u trenutku dok ih je izgovarao - mislio da su mudre. Kiša pada po celom terenu, čak i ispod korner zastavice, lopta je pocepala vazduh na kiseonik i vodonik... A danas ih djeca znaju napamet. I ja s njima...

U tu beogradsku furku tipova-švercera koji kao da su ispali iz Mućki u smeđim i sivim prekratkim sakoima ponekim bi se biserom uklopili i Duško Korać i Srđan Knežević, iako to nije bilo to.

S radija je u stihovima divno pleo Ivan Tomić, a ja bi se upišo kad bi samo i čuo ime Riste Kubure...

Moj osobni favorit za pišuriju bio je čovjek koji je po SFRJ sistemu - svaka republika - jedan komentator morao popuniti broj, on je bio Crna Gora, a zvao se Milorad Đurković. Neprofesionalan, neartikuliran, neobjektivan, nevjerojatan. Najsmješniji uz Zulu. Bravo momci, bravo Supermeni ili Hristos se rodi, Ćezena-Leće, jedan nula...

Slavko Cvitković je uvijek bio kiselkast i bezbojan s lošom percepcijom bilo kojeg sporta kojeg bi se primio, Mićo Dušanović lažno uzbuđen i slinav, a onda se raspala Juga i isplivali neki tugaljivi meketavi mediokriteti (osim Vele koji jedini ima malo duha), pa rađe gledam Eurosport nego da slušam štrebere bez duše.

Fale mi takvi komentatori s felerima.
Jako.

Jer nije se osamdesetih na morima pričalo o lektirama, u vojsci o Mozartu, na tulumima o filozofiji.
Ma dobro, je i o tome, ali komentatorski biseri su bila neizbježna i najdraža tema moje generacije rođene dalekih sedamdesetih.
Vječiti izvor smijeha, probijanje leda pri upoznavanju novih ljudi, neka lijepa, vesela spona do novih poznanstava.

I to je tak.
U Nikšiću pao gol, ali smo ga podigli, Bursać ponovo prvi na listi strijelaca.
Sto hiljada ljudi na Marakani, zamislite, dvesta hiljada dlanova.
Čudan način dodavanja, jako i nikome.
Bekend drop šot slajz paralela Mećira.
47,35, nema više vremena, Vujović, Radanović, gol, gol, goool...


Jedan od onih koji su nas konstantno nasmijavali godinama, onaj kojem je pala boca rakije na pod za vrijeme utakmice svjetskog prvenstva Brazil-Švedska, onaj koji bi počeo desetak priča tijekom prijenosa i završio najviše dvije, čovjek koji bi za razliku od sterilnih Praščićaka i drvenih Ćosića uvijek imao neki podatak koji ne bi imao nikakve veze sa sportom koji trenutno prenosi (rekao mi je tast pomoćnog trenera da je usnio čudan san, i sl.), govorio o zanokticama skijaša, tajnom životu konja i njihovih jahača, hobijima trenera umjetničkih klizača, ishrani gimnastičara, zanimanjima skijaša letača...

Jedan veliki je bio i Boris Mutić.
Često me znao nanervirat jer nikad nije pratio ono što se događa, pola si toga morao sam shvatit dok bi on drvio o kineskom horoskopu ili nečemu što mu je u prolazu prišapnuo serviser skija, ali sam puno prekasno shvatio da to i nije toliko lak, a ni posao iz snova.
Satima sam u kabinici s kutijom cigareta i prošvercanom brljom.
Pa ti seri moj golube bijeli dvaput po 45 minuta...

I u ovih trideset i nešto godina što sam slušao pijankasti mljackavi bariton starog Borisa, sad mi dođe kao nekakav kućni prijatelj.
Uvijek tu kad je neki sport, uvijek neki novi sport jer bi ga s nekog na kojem je zabrijao brzo makli u nepoznatom i sve manje eksponiranom smjeru, sve dok nije došao do mačevanja i drugih kojima nije znao pravila.
Ali program se ne bi okretao...
Kao ni kad bi na radiju svirao Cash.

Uvijek je bio nekako drukčiji od drugih.

A poslije ću vam reći nešto o Raveliju...

Zbogom šjor Božo, ostavili ste nekakav pečat negdje duboko unutra.
Sigurno se smijete dok sad prenosite ovu smijuriju odozgora...
Prijenos je završen, laka vam noć.

srijeda, 11.03.2009.

Deset zapovijedi oralnog seksa

Allegro ma non troppo...

Od ljubavi nismo siti,
Lijepo li je pušen biti...


1. Iniciranje – iznenadite nas. Ako vas odbijemo, znači da smo se ili seksali maloprije, ili drkali, ili smo pederi, ili nismo normalni. S druge strane, to bi nam trebao biti jasan pokazatelj da ste se upravo poševili, da želite gledati nešto na telki ili da ste nam slupale auto. Ali koga briga kad smo netom začarani pucketanjem šlica...

2. Veselje – hinite da ste sretne jer nas pristup kao da ste primile bolesnu pregaženu gnojnu glistu, gle čuda – odbija. Pušenje preko volje je ko kuhanje bez luka, juhe bez rezanaca, žene bez osmijeha. Dok puši...

3. Gledanje u oči – jako mali postotak mužjaka ima stalaktitnu erekciju pod kutom iznad 70% koja povlači za sobom tjemeno, tzv. «skalp pušenje», pa to i nije neki problem. To je jedan od načina da vam konačno zapamtimo tu prokletu boju očiju

4. Sitnice – detalji koji odvraćaju pažnju jako nas hlade – dlačice koje tražite prstima po ustima, čarape na nogama koje vam nevjerojatno smetaju (nisu li crne najk čarape nešto ljepše od dlakavih čaporaka!?), hladan pod, bol u koljenima... Mi trpimo vaše shoppinge i emocije, pretrpite i vi tih pet minuta! To je manje napora nego kad vam mi popravljamo toster. A i manji rizik...

5. Higijena – penis nije skalpel, Don Kaćunko ni llajkina leća da bude savršeno čist. Cijenite naš trud Mr Propera i nemojte pravit zgrožene face ako baš tog trena ne miriši ko virgointaktalni tučak od zambijskog zumbula

6. Mašta – oralka nije vađenje plišane igračke iz kioska u lunaparku mehaničkom kukom. Dajte malo kreativi na volju, malo života, pokreta, traženja. Čemu vam ruke služe ruke, mozak, cice?

7. Samokontrola – ako ga ne možete staviti cijelog, ni ne činite to pod svaku cijenu. Ne pali nas kad se davite. Ionako nam je najnapetije mjesto tamo gdje bi se trebala vezat kravata pa malo gore... A to je cijelih dvadesetak centi od korijena.

8. Finale – lakše je oprati zube nego pločice...

9. After taste – ne, ne želimo pusu, maženje, glađenje prsnih dlaka, grižnju bradavica i trljanje o naše znojno tijelo. Muškarac nakon izljeva treba 5-10 minuta tišine, mraka i ama baš nikakvih dodira (drugi Ribafishov afterseks teorem).

10. Ponovite fino polako sve od 1-9 i sjetite se toga kad želite uzvratni meč, odnosno da i mi vama pružimo taj divan način izmjene tjelesnih tekućina, taj najdraži intermezzo, taj prekrasan znak pažnje, pušanciju malu - šalu na oralu...

utorak, 10.03.2009.

Pivo godine, uspjeh sezone!

Curling.
Skandinavski izraz za komplicirano boćanje na ledu.
Sedam ekipa iz Hrvatske putuje svake godine dvaput u Mađarsku gdje je najbliži i najjeftiniji teren za taj Olimpijski sport.
Čudnovati Čunjaš – HPB je sačinjen od ljudi i z Društva Prijatelja Piva i njihovih prijatelja i već četiri godine se kao ide samo zapit i dobro provest, a u biti bi dali desno jaje da osvojimo prvenstvo.

I tako smo i ove godine krenuli s puno pive, dva klia i micubišijem.
Inteligentna bića su smislila da od Sesveta do Balatona nema pumpi, pa smo se našli na pola Mađe i to na benzinskoj od INE.
Iako u Hrvatskoj nikad ne bi ni plin za upaljač kupio od tih pokvarenih lopina, nekako je srce prevagnulo pa se uslikasmo.


Kako zbog sitnih nesporazuma nismo mrknuli prase, Sin nas je pred tekmu napojio svojim divnom klobasom koja peče dok je sereš, jedeš i režeš – divota...
Plan je bio da nakon što dobijemo Legiju damo sve od sebe i sačuvamo dupe od Visa koji je bio na nekim turnirima i općenito je miljama ispred nas.
Izljubismo se s Legijom, zahvalili na prijemu, organizaciji i nagradi za turnir koji smo im otvorili na domaćem terenu u Brodu,




pozdravili s Zagrebom, Visom, Crolingašicama, Zapruđankama i upoznali nove zvijezde na hrvatskom Curling nebu – cure iz kluba Silent.

Silentice uskoro idu na prvo svjetsko prvenstvo gluhih u Kanadu, a po onom što su pokazale, imaju sasvim fine šanse. Fige...

U sastavu Puf, Riba, Sin, Stokuća krenuli smo za zagrijavanje razbit Legiju pa da onda u miru dogovorimo taktiku za Vis.

Legija nas je naravno, razbila ko Rok moje Logiteč mišove, pa smo uz pokoju pivicu i ukradene Koestlin proizvode od Visa (hvala Andrea!) zaključili da smo koma, jer je Vis za dlaku popušio od nedodorljivog Zagreba.

Kapetan Stokuća koji je prviu tekmu odigrao poput letargične alpake tad je donio odluku koja je urodila plodinom.
„Ne ide mi ništa, igrat ću ja prvog“.
To je značilo da je Puf drugi, ja viceskip a Sin skip.

Skip donosi odluke, igra zadnji i ne mete, al je sva odgovornost na njemu.

A Sin je to i napravio, pa smo na neko čudo - gubili smo 5:1, ostavili smo im na pladnju zadnji udarac i samo tupo gledali u pod i tiho molili pri njihovom zadnjem udarcu – pobijedili 6:5!!!


Onda smo bili sretni i jeli loše i pili sjajno u belgijskoj pivnici, gdje sam se zaljubio u najbolje pivo u zadnjih godinu dana – Trol - ako me volite, svratite s istom!



Drugi dan smo popušili od Zagreba (Kolar, Muf, Ogi, Puf), i, zahvaljujući stabilnim iako ne briljantnim Stokući, meni, Ogiju i Sinu vratili Hrnić (Milo) za Diklić (Drago) Legiji u partiji koja se neće pamtiti jer smo igrali kao mamurni zerdavi.


Ali kako se nadrkanom krokodilu i pobjedi ne gleda u zube, tako je stanje nakon prvog dijela prvenstva sljedeće.

4. Prvenstvo Hrvatske u curlingu
sezona 2008/09

Poredak, muški (nakon 4. kola)

Bod End Kamen
1. Zagreb 8 15 40
2. Č. Čunjaš - HPB 4 14 22
3. Vis 2 11 20
4. Legija 2 8 18

Poredak, žene (nakon 4. kola)

Bod End Kamen
1. Silent 6 14 29
2. Zapruđe 2 6 12
3. Croling 0 4 5

Sretni ko ja nakon seksa tako smo se zaletili u neku čardu na gulaščić i guščetinu, ja sam prošverco biljku iz IKEE, osto sam dužan Playboy sjajnom cariniku (donesem ga u travnju, majkemi, idem ga odma tutnut u klija), došli doma i sad mašemo repom do 6.4. kad nas čekaju dvije tekme s Visom (bit će gusto, opet će nam se krvi napit), dvije sa Zagrebom (sad će se opustit, pa su naši) i jedna s Legijom.

A do tada smo sretni jer smo drugi!!!!

Pivili!



Nego, ima li neko nekog u sportskom odjelu Večernjaka i 24 sata da tutnemo ovo al skraćeno? Fala!

subota, 07.03.2009.

Put na Olimpijske igre...

...počinje pakiranjem sendviča četri sata prije polaska na turnir.



Nemamo uvjeta, love ni dovoljno treninga, al imamo volju i uvijek se nečemu cerimo ko budala na brašno.

Curling Klub Čudnovati Čunjaš - HPB kreće u novu avanturu zvanu 4. Prvenstvo Hrvatske u Budimpešti.

Braniti broncu i probati osvojiti nešto više.

Na primjer, prvo mjesto, plasman na europsko i kvalifikacije za Olimpijadu.

I onda nevera usred Vankuvera...



Navijajte za nas, uskoro slike i izvještaj.

četvrtak, 05.03.2009.

Kika sucks?

Ili ja nisam upućen da ono što si naručio ne dođe onda kad si platio?



26.10 sam platio trećinu garniture.

Rekoše, stiže do kraja godine.

Stigla jučer.

04.03.



Morao sam još dodatno platit dostavu 250 kuna, iako su mi to uračunali u cijenu kad sam kupovao.

I 30 kuna za na prvi kat.

I sofa je 20 centimetara kraća od kauča.



Ali nakon 130 dana zvanja, nejavljanja, objašnjavanja da je to tak i da kaj bi ja još, a nije ni tri mjeseca prošlo - sad konačno imam dnevni boravak.

O, djeca vam na vakcinu 130 dana čekala, 130 puta vam se na spremnoj ženi ne digo, 130 kraljevskih žohara u špajzi našli...

Živih...

E jeste pederi, pardon maj frenč.



Pa što reći nego, Kika mika, gotova je prika, nakon MD profila debila, još jedno mjesto gdje ne idem ni mrtav.

Iako su mi dali bon na 450 kuna kad sam pristojno popričao s tetom na odjelu žaljenje.



Još ogledalce, dvije police i tulum useljenja!

U parku prek puta, jasno.



Ljudi, kak se lepo razvalit a da to nije secesivni tvrduckavi kauč od tete kad je ova selila 1987...

Nego, di osim u Mercatonetu ima za kupit finih prekrivača 210 x 180 jer mi ova podloga elektricira (pa svetlim u mraku i zujim ko elektro-pionir) i mnogo navlači sve živo prljavo?

Zahvalan...

nedjelja, 01.03.2009.

Kvadrilema

Digo sam se u pol osam.
Imo sam jasan cilj.
Pa sam se spremio.

Skuho sam si jaču turčicu, ispeko uštipke, našo neki zavučeni retro pršutić i zalego uz snimljenu snimku skokova na Jurosportu.
Ko Beg.
Tak mi je Gubec bil masan…

Još da nisu pobijedili Austrijanci, ali samo 20 dana do Planice, pa će Harri Olli do boli!!!

Teško je u mojim godinama nać slobodan dan.
Ali je danas Rok s mamom na dedinom rođendanu, a kak je puhalo ionak ne bi mogli hopsat po Bundeku – Max, hvala za pištolj, izgubili smo ti metak.

Još je teže odbiti desetke ponuda za seks, duboki razgovor ili butansko-laošku masažu te odlučiti ne komunicirati ni sa kime i napraviti sam svoju generalku.
E da.
Ono kad digneš a ne samo pomakneš Alan Fordove kad brišeš prašinu i ne opereš sve podove s istom krpom.
I sagneš pokupit muce ispod kreveta.
One daleke...

Kako se generalka potrefi cca dvaput godišnje, tako neću puno daviti, osim što sam danas:
popravio ulazno zvono,
dvije kvake,
zalijepio strgano ogledalo tak da se skoro ne vidi,
oprao sve površine osim sebe, zidova i prozora (nije ni ekvinocij ni solsticij, halo!?), skuhao juhu,
ofarbao crn(u drven)inu di se zgulila,
ofarbao bijelo di sam zasro s crnim,
ofarbao crno di mi je opet prešlo bijelo uz gunđanje,
oprao parket di je curilo,
obilato kakio,
oprao i složio dvije runde veša,
ubacio u kotlić ono kaj bude plavo tjedan dana, to me tak veseli, ko da frenda imam,
prebacio sol u šećer i probao vratit,
očistio gepek auta za put na prvenstvo,
našao tamo pet Playboy kalendara metar i pol s metar, pa ako neko oće,
prebacio slatko u fridžu na gornju policu,
suhomesnato stavio na srednju, a donju prepolovio na pivu i kiselo,
pozdravio se s jednim mrtvim patlidžanom, dva kivija strukture kokosa, i zapisao sve što treba za dućkas,
razmislio treba li žrtvovati pivce kojem je prošo rok,
suočio se s recesijom,


očistio moču nakon pranja,
izvadio dva puzzla iz usisavača (oću novi, slušam savjete!),
složio cd-ove po brojevima,
odvojio pornjave od Pocoya,
pokušao spojiti printer,
odustao od spajanja printera,
psovo Anavie što uči i nemre mi doć složit mrtvi Firefox,
skinuo rekord u Geočelinđu,
dvaput,
očistio detaljno Rokovu sobu da sutra preselim tam njegov krevetac jer dolazi garnitura,
izvadio volan autića ispod nožnog nokta,
stao koljenom na pikulu,
plakao isprva glasno pa tiše,
stavio mobitel na stol dok sam čistio zahod,
spržio odvod bidea solnom kiselinom,
opro tri balkona,
poslo starcima paket sa starim majicama i hlačama te čvarcima,
ne dovršio fuš,
odnio smeće,
odlijepio pivske etikete s flaša na balkonu,
zalio cvijeće i dodo frišku zemlju na onu staru, dakle - beton, bem ti zimu,
shvatio da mi je začinski vrt spao na pšenicu od Božića,
u razgovoru s frendom zaključio da se u korizmi odričem debila koji su se odrekli nečega glupog,
išao provjerit zvono,
zgrijo sarmu,
lego.

Taman je bilo osam i nešto.
Stavljam krpe na krevet, onako fino da mrvice padaju kroz neku rupu na poplun kolko god pazio, pušem u žlicu i palim telku.

Kad tamo – milina…
Na prvom onaj iritabilni što cijeli život loše glumi advokata vodi loš kviz - ali kviz je ipak kviz.
Dinamo i Slaven Me Lupo na drugom, odma se sjetim kad sam pred pet let na jedinoj tribini u Koprivnici mudro reko Tomiši – “ajmo skupit pare i kupit malog Vručinu, bilo bu od njega nešto”. A Tomiša mi samo doda još jednog Pana…
Na Švabi – Hrvatska traži žlijezdu. U biti, po voditeljima – Hrvatska traži venu. Kaj je ono skroz desno? Pup avokada? Ali kad su meni tak simpa ti nesretnici…
I na Novoj – Farma. Voditeljice, Žena španga i Žena kojoj na kapke stave težak sloj azbesta tako da ne može dić trepavicu veličine tekuta pa izgleda drogirano, a i refleksi su joj takvi… I hrpa lezilebovića koja si može dopustit da tri mjeseca niš ne radi. Doduše, Mlinka je uživo skroz ok tip, još da pije bio bi sjajan. Ali moj favorit.

Pa sam šaral daljincem i još zaklo slaju od jagode iz Lidla.
Gušt.

I onda bonus – još i izbor za Miss.
Jedna četvorčičičićica i jedna crvena frčkava.
Neće to na isto stablo…

Dobro je da u žiriju sjede ljudi koji ne vole sise, sisu u životu više ne primili, pederi…

Prekrasno ubijenih sat i pol.
Sad sam miran mjesec dana

Iako mi se još nije slegao želudac od Dore.
Prvo sam bio tužan jer drug bloger Drito Konj nije prošo u finale, a taman sam si bil popil malo na Wine & Gourmetu, Markežiću, čuvaj onaj Syrah!
Onda sam bio tužan jer sam gledo finale.

Nakon bijednog pobjedničkog tuljenja onog gay mini-matadora koje zvuči kao da ga rogovima o zemlju arene dokusurava kraljevska nadrkana bivolčina, i koje je pobijedilo iz jednog jedinog razloga jer je ove godine nakon Mutića bio red na Tuljića - izgubio sam volju i za smijanjem.
Koja bijeda, koja tuga, koje ponižavanje.
Čak su i oni reciklirani foleri od prošle godine imali bolji pjesmuljak.

I ono plavo siroče što mekeće iza Pedra a nisu joj ni ime spomenuli…
Ajmo feministice, di ste sad?

Kaj će tim Tuljićima još love?
Pa ne mogu imat više.
80% Hrvata pjevulji te debilne napjeve danju i noću, imaju desetke tisuća kuna dnevno od tantijema, slavu, dvorce, i oni hoće još i još…
Hrvatska estrada je ko Hrvatska politika.
Znaš da su lopovi na vrhu i u oporbi, i ne znaš kome bi trećem dao glas.

Al bar nije prošla klapa s lošom pjesmom ni trio pan-pek…
Zašto samo glavni frajer u klapi smije mahat rukama?


PS
Ko je najbolji detektiv među pokojnicima?
R. I. P. Kirby...

Koji gusar najviše njamra?
Kapetan kuka…

Kako se u Bosni voditeljici kaže da gurne auto?
Fato Rinni...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com

I've been to 601 cities in 56 countries

Africa

Egypt: Al Ghardaqah

Egypt: Al Jizah

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Uqsur

Egypt: Aswan

Egypt: Asyut

Egypt: Cairo

Egypt: Idfu

Egypt: Kawm Umbu

Tunisia: Al Metlaoui

Tunisia: Gabes

Tunisia: Hammamet

Tunisia: Kairouan

Tunisia: Monastir

Tunisia: Sfax

Tunisia: Sidi Bou Ali

Tunisia: Sidi Bouzid

Tunisia: Sousse

Tunisia: Tozeur

Tunisia: Tunis

Asia

Armenia: Alaverdi

Armenia: Erebuni

Armenia: Ijevan

Armenia: K'uch'ak

Armenia: Noyemberyan

Armenia: Sevan

Armenia: Yerevan

Azerbaijan: Baki

Azerbaijan: Kurdcu

Azerbaijan: Puta

Azerbaijan: Qobustan

China: Beijing

China: Changping

China: Qingdao

Georgia: Sadakhlo

Georgia: T'bilisi

Japan: Fushimi

Japan: Ichinomiya

Japan: Kyoto

Japan: Nagasaki

Japan: Narita

Japan: Niigata

Japan: Tokyo

Japan: Yokohama

Malaysia: Kampong Tengah

Malaysia: Kuala Lumpur

Malaysia: Seri Kembangan

South Korea: Incheon

South Korea: Pusan

South Korea: Seoul

Turkey: Istanbul

Europe

Albania: Durres

Albania: Hani Hotit

Albania: Muriqan

Albania: Shkoder

Albania: Tirana

Andorra: Andorra la Vella

Austria: Graz

Austria: Salzburg

Austria: Vienna

Austria: Villach

Belgium: Brussels

Bosnia and Herzegovina: Banja Luka

Bosnia and Herzegovina: Bihac

Bosnia and Herzegovina: Bosanska Gradiska

Bosnia and Herzegovina: Foca

Bosnia and Herzegovina: Gorazde

Bosnia and Herzegovina: Hum

Bosnia and Herzegovina: Jahorina

Bosnia and Herzegovina: Jajce

Bosnia and Herzegovina: Livno

Bosnia and Herzegovina: Medugorje

Bosnia and Herzegovina: Mostar

Bosnia and Herzegovina: Prijedor

Bosnia and Herzegovina: Prnjavor

Bosnia and Herzegovina: Sarajevo

Bosnia and Herzegovina: Tomislavgrad

Bosnia and Herzegovina: Travnik

Bosnia and Herzegovina: Trebinje

Bosnia and Herzegovina: Tuzla

Bulgaria: Sofiya

Croatia: Bakar

Croatia: Bale

Croatia: Banjol

Croatia: Barbat na Rabu

Croatia: Baska

Croatia: Baska Voda

Croatia: Bedekovcina

Croatia: Beli

Croatia: Benkovac

Croatia: Betina

Croatia: Bijenik

Croatia: Bilje

Croatia: Biograd na Moru

Croatia: Bjelovar

Croatia: Blato

Croatia: Blato

Croatia: Bol

Croatia: Botinec

Croatia: Brdovec

Croatia: Brezovica

Croatia: Brijuni

Croatia: Brinje

Croatia: Brna

Croatia: Brsec

Croatia: Buje

Croatia: Buzin

Croatia: Cabar

Croatia: Cacinci

Croatia: Cakovec

Croatia: Cara

Croatia: Cavoglave

Croatia: Cavtat

Croatia: Cazma

Croatia: Cilipi

Croatia: Cres

Croatia: Crikvenica

Croatia: Crnomerec

Croatia: Culinec

Croatia: Dakovo

Croatia: Daruvar

Croatia: Delnice

Croatia: Donja Brela

Croatia: Donji Bukovec

Croatia: Donji Karin

Croatia: Donji Okucani

Croatia: Donji Prolozac

Croatia: Donji Zvecaj

Croatia: Drnis

Croatia: Dubovac

Croatia: Dubrava

Croatia: Dubrovnik

Croatia: Dugi Otok

Croatia: Dugo Selo

Croatia: Dugopolje

Croatia: Fazana

Croatia: Fuzine

Croatia: Generalski Stol

Croatia: Glina

Croatia: Gornja Stubica

Croatia: Gornje Vrapce

Croatia: Gornji Bukovec

Croatia: Gornji Grad

Croatia: Gospic

Croatia: Govedari

Croatia: Gracac

Croatia: Gracani

Croatia: Groznjan

Croatia: Gruz

Croatia: Hrelici

Croatia: Hrvatski Leskovac

Croatia: Hvar

Croatia: Icici

Croatia: Igrane

Croatia: Ika

Croatia: Ilok

Croatia: Imotski

Croatia: Ivan Dolac

Croatia: Ivanic-Grad

Croatia: Jablanac

Croatia: Jakusevec

Croatia: Jankomir

Croatia: Jelsa

Croatia: Jesenice

Croatia: Josipdol

Croatia: Juran-Dvor

Croatia: Jurandvor

Croatia: Kamanje

Croatia: Kampor

Croatia: Kampor

Croatia: Karlobag

Croatia: Karlovac

Croatia: Kastav

Croatia: Kastel Stari

Croatia: Kerestinec

Croatia: Klinca Sela

Croatia: Knezevi Vinogradi

Croatia: Knin

Croatia: Kolocep

Croatia: Komiza

Croatia: Koprivnica

Croatia: Korana

Croatia: Korcula

Croatia: Kostrena

Croatia: Kraj

Croatia: Kraljevec Sesvetski

Croatia: Krapinske Toplice

Croatia: Kremenje

Croatia: Krk

Croatia: Kuciste

Croatia: Kumrovec

Croatia: Kutina

Croatia: Kutjevo

Croatia: Labin

Croatia: Lapad

Croatia: Lazaret

Croatia: Lipovac

Croatia: Lokve

Croatia: Lopar

Croatia: Lovran

Croatia: Lubenice

Croatia: Lucko

Croatia: Ludbreg

Croatia: Luksic

Croatia: Lumbarda

Croatia: Makarska

Croatia: Maksimir

Croatia: Mali Losinj

Croatia: Malinska

Croatia: Marija Bistrica

Croatia: Markusevec

Croatia: Markusevecka Trnava

Croatia: Materada

Croatia: Matulji

Croatia: Medulin

Croatia: Medveja

Croatia: Merag

Croatia: Metkovic

Croatia: Mikulici

Croatia: Mlini

Croatia: Momjan

Croatia: Moscenice

Croatia: Moscenicka Draga

Croatia: Mundanije

Croatia: Mursko Sredisce

Croatia: Murter

Croatia: Murvica

Croatia: Nasice

Croatia: Nin

Croatia: Nin

Croatia: Njivice

Croatia: Nova Gradiska

Croatia: Novalja

Croatia: Novi Zagreb

Croatia: Novigrad

Croatia: Novigrad Podravski

Croatia: Obrez Stupnicki

Croatia: Obrovac

Croatia: Ogulin

Croatia: Okic

Croatia: Okucani

Croatia: Omis

Croatia: Omisalj

Croatia: Opatija

Croatia: Opatija

Croatia: Oprtalj

Croatia: Opuzen

Croatia: Orahovica

Croatia: Orebic

Croatia: Oroslavje

Croatia: Osijek

Croatia: Otocac

Croatia: Otoci Brijuni

Croatia: Otocic Mali Prznjak

Croatia: Otocic Osjak

Croatia: Otocic Veli Prznjak

Croatia: Otocic Veliki Brijun

Croatia: Otok Bisevo

Croatia: Otok Brac

Croatia: Otok Ciovo

Croatia: Otok Hvar

Croatia: Otok Kornat

Croatia: Otok Lastovo

Croatia: Otok Lokrum

Croatia: Otok Lopud

Croatia: Otok Mljet

Croatia: Otok Murter

Croatia: Otok Pag

Croatia: Otok Prvic

Croatia: Otok Rab

Croatia: Otok Sipan

Croatia: Otok Vis

Croatia: Ozalj

Croatia: Pag

Croatia: Pakleni Otoci

Croatia: Pakostane

Croatia: Pazin

Croatia: Peroj

Croatia: Petrinja

Croatia: Pile

Croatia: Pisarovina

Croatia: Plaski

Croatia: Pleso

Croatia: Plitvica

Croatia: Ploce

Croatia: Podgora

Croatia: Podstrana

Croatia: Polace

Croatia: Porec

Croatia: Porozina

Croatia: Potirna

Croatia: Pozega

Croatia: Prapratna

Croatia: Preko

Croatia: Prelog

Croatia: Prepustovec

Croatia: Prevlaka

Croatia: Pridraga

Croatia: Prigorje Brdovecko

Croatia: Prigradica

Croatia: Primosten

Croatia: Prvic Sepurine

Croatia: Pula

Croatia: Punat

Croatia: Pupnat

Croatia: Pupnatska Luka

Croatia: Rab

Croatia: Rabac

Croatia: Racisce

Croatia: Rakitje

Croatia: Rakov Potok

Croatia: Razanac

Croatia: Razanj

Croatia: Remete

Croatia: Remetinec

Croatia: Rijeka

Croatia: Rogoznica

Croatia: Rovinj

Croatia: Rtina

Croatia: Rude

Croatia: Rugvica

Croatia: Saborsko

Croatia: Samobor

Croatia: Scitarjevo

Croatia: Sela Sesvetska

Croatia: Selce

Croatia: Senj

Croatia: Sestine

Croatia: Sesvete

Croatia: Sibenik

Croatia: Silo

Croatia: Sinj

Croatia: Sisak

Croatia: Skrad

Croatia: Skradin

Croatia: Slatina

Croatia: Slavonski Brod

Croatia: Slunj

Croatia: Smokvica

Croatia: Spansko

Croatia: Split

Croatia: Srebreno

Croatia: Stara Baska

Croatia: Stara Gradiska

Croatia: Starigrad

Croatia: Starigrad

Croatia: Stenjevec

Croatia: Stobrec

Croatia: Stosici

Croatia: Suhopolje

Croatia: Sukosan

Croatia: Supetar

Croatia: Supetarska Draga

Croatia: Susak

Croatia: Sveta Klara

Croatia: Sveta Nedelja

Croatia: Sveti Ivan Zelina

Croatia: Sveti Kriz

Croatia: Sveti Martin na Muri

Croatia: Titova Korenica

Croatia: Tkon

Croatia: Topusko

Croatia: Trakoscan

Croatia: Tribanj-Kruscica

Croatia: Tribunj

Croatia: Trilj

Croatia: Trogir

Croatia: Trpanj

Croatia: Trsat

Croatia: Trstenik

Croatia: Tucepi

Croatia: Tuhelj

Croatia: Ubli

Croatia: Umag

Croatia: Varazdin

Croatia: Vela Luka

Croatia: Velika

Croatia: Velika Gorica

Croatia: Velika Mlaka

Croatia: Viganj

Croatia: Vinkovci

Croatia: Vis

Croatia: Visnjan

Croatia: Vodice

Croatia: Vodnjan

Croatia: Volosko

Croatia: Vrapce

Croatia: Vrbovec

Croatia: Vrbovsko

Croatia: Vrsar

Croatia: Vrsi

Croatia: Vukomerec

Croatia: Vukovar

Croatia: Zabok

Croatia: Zacretje

Croatia: Zadar

Croatia: Zagreb

Croatia: Zagvozd

Croatia: Zapresic

Croatia: Zitnjak

Croatia: Zlarin

Croatia: Zminj

Croatia: Zrnovo

Croatia: Zumberak

Croatia: Zuta Lokva

Cyprus: Famagusta

Cyprus: Kyrenia

Cyprus: Larnaka

Cyprus: Nicosia

Cyprus: Trikomo

Czech Republic: Prague

Czech Republic: Znojmo

Denmark: Copenhagen

Estonia: Tallinn

Finland: Helsinki

France: Aix-en-Provence

France: Biarritz

France: Cannes

France: Lyon

France: Marseille

France: Mulhouse

France: Nice

France: Paris

France: Perpignan

France: Strasbourg

France: Taize

Germany: Frankfurt am Main

Germany: Freiburg im Breisgau

Germany: Munich

Germany: Nurnberg

Germany: Stuttgart

Germany: Weil am Rhein

Gibraltar: Gibraltar

Greece: Athens

Greece: Larisa

Greece: Mikinai

Greece: Patrai

Greece: Thessaloniki

Holy See (Vatican City): Vatican City

Hungary: Balatonlelle

Hungary: Budaors

Hungary: Budapest

Hungary: Nagykanizsa

Iceland: Akurey

Iceland: Borgarnes

Iceland: Geysir

Iceland: Hellissandur

Iceland: Ingjaldsholl

Iceland: Keflavik

Iceland: Lagafell

Iceland: Olafsvik

Iceland: Raudhamelur

Iceland: Reykjavik

Iceland: Selfoss

Iceland: Stadhastadhur

Iceland: Thingvellir

Ireland: Dublin

Italy: Aurisina

Italy: Basovizza

Italy: Duino

Italy: Genova

Italy: Gorizia

Italy: Milano

Italy: Miramare

Italy: Monfalcone

Italy: Prosecco

Italy: Rimini

Italy: Rome

Italy: Sistiana

Italy: Tarvisio

Italy: Treviso

Italy: Trieste

Italy: Udine

Italy: Venice

Italy: Verona

Italy: Villa Opicina

Kosovo: Pristina

Kosovo: Urosevac

Latvia: Riga

Liechtenstein: Vaduz

Lithuania: Vilnius

Luxembourg: Luxembourg

Macedonia, Republic of: Bitola

Macedonia, Republic of: Han

Macedonia, Republic of: Kumanovo

Macedonia, Republic of: Skopje

Monaco: Monte-Carlo

Montenegro: Bar

Montenegro: Becici

Montenegro: Bijela

Montenegro: Budva

Montenegro: Cetinje

Montenegro: Gornje Krusevo

Montenegro: Herceg-Novi

Montenegro: Niksic

Montenegro: Njegusi

Montenegro: Perast

Montenegro: Pluzine

Montenegro: Podgorica

Montenegro: Rijeka Crnojevica

Montenegro: Risan

Montenegro: Sukobin

Montenegro: Sveti Stefan

Montenegro: Tivat

Montenegro: Ulcinj

Montenegro: Virpazar

Netherlands: Amsterdam

Netherlands: Rotterdam

Norway: Oslo

Poland: Bialystok

Poland: Warsaw

Portugal: Cascais

Portugal: Estoril

Portugal: Faro

Portugal: Fatima

Portugal: Leiria

Portugal: Lisboa

Portugal: Nazare

Portugal: Seixal

Romania: Bucharest

Russia: Moscow

Russia: Saint Petersburg

San Marino: San Marino

Serbia: Beograd

Serbia: Bunisevce

Serbia: Novi Beograd

Serbia: Novi Sad

Serbia: Petrovaradin

Serbia: Sremska Raca

Serbia: Temerin

Serbia: Vranje

Serbia: Zemun

Slovakia: Bratislava

Slovakia: Kosice

Slovenia: Ankaran

Slovenia: Bled

Slovenia: Bohinjska Bistrica

Slovenia: Celje

Slovenia: Divaca

Slovenia: Grosuplje

Slovenia: Ig

Slovenia: Izola

Slovenia: Jesenice

Slovenia: Koper

Slovenia: Kranj

Slovenia: Kranjska Gora

Slovenia: Krska Vas

Slovenia: Krsko

Slovenia: Lasko

Slovenia: Lesce

Slovenia: Ljubljana

Slovenia: Maribor

Slovenia: Murska Sobota

Slovenia: Nova Gorica

Slovenia: Novo Mesto

Slovenia: Piran

Slovenia: Portoroz

Slovenia: Postojna

Slovenia: Ptuj

Slovenia: Ratece

Slovenia: Tamar

Slovenia: Trzic

Slovenia: Velenje

Spain: Algeciras

Spain: Barcelona

Spain: Caceres

Spain: Cadiz

Spain: Lloret de Mar

Spain: Madrid

Spain: Sevilla

Spain: Toledo

Sweden: Stockholm

Switzerland: Basel

Ukraine: Kyyiv

Ukraine: L'viv

United Kingdom: Belfast

United Kingdom: Caerdydd

United Kingdom: City of London

United Kingdom: City of Westminster

United Kingdom: Dumbarton

United Kingdom: Edinburgh

United Kingdom: Keith

United Kingdom: London

United Kingdom: Luton

United Kingdom: Stansted

North America

Canada: Mississauga

Canada: Niagara Falls

Canada: Toronto

United States: Cleveland

United States: Jersey City

United States: New York

United States: Washington

Oceania

Australia: Bairnsdale

Australia: Fremantle

Australia: Geelong

Australia: Manly

Australia: Melbourne

Australia: Merrimbula

Australia: Perth

Australia: Sydney

Australia: Ulladulla

Australia: Warnbro

 Get your own widget

GeckoGo 

online
Online Casino Reviews









View My Stats



Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska

Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin

Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!

BUDI ZDRAV!