::ribafish - čovjek krnje jetre::

petak, 27.02.2009.

Reklama za Erste

Neki stričeki čekaju tete.
Tete su pod haubom.
Hauba je ono što služi da brzo i ravnomjerno osuši kosu koja je viklerirana.
Tako se učvrsti trajna.

Onda stričeki otvaraju kišobrane.
Onda tete izađu van i sve imaju ravnu kosu.
I na kraju onaj striček koji izgleda kao što bi svaka punica poželjela (Petar Prereža, Bolek, Marko Rašica Toper), samo otvara usta, al mu loše naštimaju glas nekog ko isto zvuči za punicu, što je meni jako glupo, i nešto baljezga da su oni banka i tak...

Ali zašto hauba ako su speglane?



Jesu povukli onu reklamu za desni kad neko tri puta krvavo hračne u lavabo?
Jezivo poput onog pokušaja kad su plahte i gaće fakat bile krvave a ne plave iako je i to prokleto besmisleno.
Još malo pa će sendviče počet služit po ulošcima, fliperčići, rolerkosterčići, bljak...


Jel neko skužio reklamu za Žuju ili se čeka nastavak?
Obožavam te koncepte - debeli su smiješni, stavi ih u kadar i ispričaj bilo šta...


Država reklamira borbu protiv korupcije.
Ja mislio da će Sajdžija sad javno pred svima vratit cijeli arsenal poklonjenih čuki ili onaj Čekinjava glava svu janjetinu koju je na poslovnim sastancima utrpo u sebe (tri Paga s Rabom), kad ono - oni traže građane da priznaju.
Oni nas!?

OK, priznajem da sam dobio pozivnicu na Wine & Gourmet festival i da ću uživat ko bubreg u loju (mmm, to ne zvuči loše), ali oni građane zovu da prijave korupciju?

Ko da te kurva optuži da si joj prenio gljivice...
Sramota...

utorak, 24.02.2009.

Opet ovo Valentinovo…

Tekst iz zadnjeg Cosmopolitana, a kupite li novi, naći ćete moj ingeniozan tekst o mužjacima budućnosti!


Prokletstvo, evo ga opet. A još se od Božića ne oporavismo. Zašto ga ne stave u srpanj, kad već mogu Dane državnosti mijenjat… Dakle, jedna stara hrvatska poslovica kazuje ovako: Valentinovo je u biti izmišljotina nekog tipa koji je zaboravio na vrijeme čestitati rođendan svom komadu. Vjerojatno je isti bio dan prije, dakle, 13. veljače, i onda joj je mladić sutradan došao s dobrom pričom. Otprilike – “draga, namjerno ti jučer nisam čestitao rođu jer sam malo istraživao povijest i horoskop. Pa zaključio da ti je baš danas Feng Shui u Marsu, Venera u azimutu a u šalici sam turske kave s grahom vidio kako je danas puno ljepši dan za izlazak, pa te vodim na večeru. Oh, vidi buketić!” A kako žene više vjeruju horoskopu nego trojici doktora znanosti, desio se popuš. Iako je dotični noć prije do 4 ujutro fukao tajnicu.

Uglavnom, blef je uspio, tip se nakon uspjeha danima kurčio po birtiji, ona se hvalila frendicama kako joj je dragi divan, mudar i susretljiv, i dogodine je već pola Massachussetsa ili Vermonta zaboravnih muževa/frajera/ljubavnika (usranih od straha što su nešto zabrljali) hitala četrnaestog drugog svojim curama s buketom u jednoj i bombonjerom u drugoj ruci. Proizvođači slatkiša, cvjećari, vlasnici restorana i ostali trgovci su nanjušili masnu i laku lovu i tako je krenula lavina. A kako Hrvati samo tako prihvaćaju sve što je glupo, kičasto i ne mora se raditi - eto i pelcanja… Jedino ni dalje ne mogu vjerovati koliko se može prodati ičega u obliku srca, srčeka, srdašca. “Ovoliko te volim”, “Ti si moje…” i ina smeća dižu utrobu više od pojave domaćih stilista ili reprize Mog prijatelja Willieja. Kao da nema ljepših unutarnjih organa od tog debelog mišića…

Valentinovo se tako danas pretvorilo u čistu marketinšku potrebu poput Djeda Mraza. S time da ovaj datum umjesto velikooke dječurlije željne tračnica i bombona pokušava natjerati mužjake da ispunjavaju želje svojim ženama barem na jednu večer. Po njihovim smjernicama. Jednosmjerno. Mi tu uopće nismo bitni. Valentinovo je prokletstvo jer je izmišljeno, forsirano, na silu i bez veze. Ali ima i svojih dobrih strana. To nam je prilika da se izvučemo od nekog sranja koje smo nedavno napravili, a ako oduševimo svoju odabranicu dubinom kese koju smo spremni odriješiti ili kreativnošću uloženom u izbor poklona, osigurali smo si mir u vezi na barem mjesec dana.

Velik je problem ako Valentinovo naleti u doba dok je veza još u početku. Dakle, oko treće kavice kad mi bismo, a vi još ne znate biste li, te se igrate vatrom i ispipavate koliko smo ozbiljni. E, u tom se slučaju nikako ne smijemo prenagliti, jer ako se preveć istrošimo – razmazit ćemo vas. A kod žena nažalost nema ćevapa nakon steaka… Ako smo pak usred dobre veze, onda nema potrebe za forsiranom večerom i gužvanjem sa stotinama debila u košuljicama i kravaticama koji si nešto guguču preko polupunih tanjura s paštom koju plaćaju kao da jedu muf od muflona. Jer ako je veza prava, onda si svaki dan nešto poklanjaš i to te diže više nego jastog u bešamelu punjen tartufima, kolibrijevim mozgom i biserjem. A ako je veza u komi, onda i najskuplja čokolada i najrazvikaniji lokal mogu tek na kratko produžiti agoniju. Ako je veza dulja od tri godine, izlazak na Valentinovo je jedna vrlo nervozna i loše provedena večer, jer se i ona i on stalno osvrću oko sebe u strahu da će negdje za susjednim stolom vidjeti svog ljubavnika ili ljubavnicu.

Na kraju se sve svodi da se žene vesele tom danu jer mogu pokazati svijetu novu haljinu/šminku/cipele. Što nažalost vrlo rijetko paše u kombinaciji s pripadajućim muškarcem. Koji već od drugog dana prohodavanja nije onoliko šarmantan i idealan kao dok vas je bario. Pa se vi nervirate što će on obući, hoće li se obrijati, znati naručiti pravo vino a ne da konobar koluta očima i naravno – hoće li platiti i ostaviti dovoljno veliku napojnicu pa da ih netko otprati do vrata a ne pljunu u džep kaputa. Da ne spominjemo gafove koji se događeju ako hodate s napadačem Dinama koji briše nos u stoljnjak ili pika grašak sa štapićem u japanskom restaču, ili pak rumenilo i znojenje vašeg 63-godišnjeg donatora-ljubavnika zbog kojih ne odzdravljate frendicama za susjednim stolom… Apropos nedostatku dobrih restorana, kako su Hrvati nažalot jedna jako pomodna sorta, tako su i mjesta u restoranima rezervirana kao u garažama - na sat vremena. “Gospodo, gle, treba doći još golupčića, svijeća vam je dogorjela, zamotat ćemo vam mousse u doggy bag”, pa će vam i to ubiti veselje druženja.

Muškarci na to gledaju malo drukčije. Oni zbroje sve grijehe koje su napravili od zadnjeg većeg zajedničkog pokazivanja, i onda kvantitetom pokušavaju to nadoknaditi. Najteže je zapamtiti godišnjicu veze, jer mi za taj datum uzimamo sekundu prvog seksa, a vi trenutak kad su nam se prvi put sreli pogledi. Zaboravljanje rođendana je passe otkad imamo Facebook. Naravno, samo u slučaju da se ne zaboravite ponekad prijaviti i s tim profilom kojeg ste prijavili djevojci. Odlazak s dečkima na tekmu je nešto zbog čega se ne bi trebalo ispričavati. Osim ako vas ona čeka doma u halterima i puricom s mlincima. Dogovorenom puricom s mlincima. Zbog koje je tri sata pogrbljena pekla i zalijevala mašću i ramenom držala slušalicu s mamom na drugoj liniji pa ima uklještenje živca naredna dva tjedna. Najsmješnije u svemu tome je što za velike gafove poput seksa s njenom najboljom prijateljicom nikad ne osjećamo grižnju savjesti.

Otkako je Valentinova, postoji i muška čežnja za čitanjem misli ženama i nadom da im možemo priuštiti savršenu večer. Žene se vole duriti. Minimalno jednom mjesečno da nam dokažu kako je lijepo posjedovati ih pa da se za to treba i malo oblijetati. Pa nam zamjeraju neke stvari i guraju nam ih pod nos. Kako su rođendani ipak rezervirani za razgovore s rodbinom i čestitanja frendica pa nema dovoljno koncentracije (a godišnjicu zaboravimo), tako nam je ovo prilika da zasijemo u punom svjetlu. Dakle, idealan je poklon torbica od 20.000 kuna, čizme od bar 10 i po jedna ruža za svaki dan što vas poznajemo. I da joj sve to poklonite kad joj skinete povez s očiju dok je privatnim mlažnjakom vodite u kolibu na Mauricijusu. Gdje ste naručili ljeto. I oslijepili svo stanovništvo otoka da joj ne vidi striju. Al’ to može Berlusconi, Trump, Mamić i još jedan. Ali ni ne pokušavati s Montanom, lizaljkom i izlaskom ispred zgrade. Smrtnici koji žele pošteno odraditi tu obvezu si jednostavno trebaju oprati grijehe s nekom sredinom, bez pretjerivanja. Da se ne bi ponovilo Valentinovo devedeset i neke kad sam polumrtav pijan na jednom tulumu zakrmio kraj neke tete na kauču i u snu je zagrlio i čeprkao joj po kosi. Nisam išao dalje od toga, sestre mi, ali me par dana nakon toga ubila savjest, jer ne bi htio ni da mojoj tada najdražoj neki Robert, Igor ili Hrvoje prtlja svojom od pive masnom ručetinom po defaultno mojim kovrčama. Pa sam digao sve pare od student servisa, maznuo staroj iz novčanika puno novca, kupio skupu knjigu, skupi parfem, napravio jedan od najboljih Frutti di tutto al frizer rižota u životu i kupio poput krvi 20 crvenih komada cvjetova. I dočekao je čist poput tena Marka Grubnića nakon tretmana, nasmiješen, čio i opečen od stotinjak svijeća koje su sluzile vosak po maminom parketu dok je ista s nadrkanim joj najdražim na silu gledala već treći film u kinu. I uđe ona na vrata, pogleda ruže i zasikće – kurvin sine, sigurno si me prevario… Očekivani snošaj, nula bodova. Ruže umrle. Parfem ispario. Knjiga zaboravljena. Vosak na parketu – još živi…

I tako se mi tjerani savješću i grižnjom iste uglavnom spremamo za tu kobnu večeru. Princip je isti kao i kod ubojstva. Ubojica je onaj koji plati najveću čitulju. Pa što imamo veći osjećaj krivice, to smo šire ruke. Ali kako ste vi ipak jači psiholozi, često nas pročitate, pa moramo jako paziti. Da nam bar dozvolite da na večeru idemo u parovima, ali kad onda mislite da nećete doći do izražaja kad počnemo sa svojim kumom mljet o muškim temama. A i kuma možda ima skuplju maskaru… Užasno nervira to proglašavanje Valentinova intimnim druženjem a svodi se na izlazak među brojne i nepoznate ljude. I jezivu srceslamajuću ljigavu mjuzu, krezubog violinista i tete s celofanskim ružama. O, da nam je nestati…


U moderno se doba veza svodi na rijetke nalaske i opravdavanje zašto se ne vidite češće. Muškarce odbijaju dvije vrste – ambiciozna kučka koja živi (za) posao i udavača koja skakuće iz krila u krilo polumafijašima, fudbalerima i bogatim tatinim sinovima. Normalni mužjaci takve sve češće izbjegavaju, i traže nešto normalno i veselo. Nekoga s kim će podijeliti Životinjsko carstvo ili dugo pričati o pogledanom filmu, veseliti se kad se zaserete senfom iz hotdoga… Nekoga tko neće upadati u dosadne ravne i duge šine normi kojima nas žele ograničiti.

Zato u ime zdravog razuma apeliram na sljedeće. Dolje Valentinovo kao jedan određeni dan u godini, obavezno srčeko i večera u restoranu. Ako si to ne priuštimo jednom mjesečno i doista potrudimo razveseliti dragu nam osobu – onda to i nije veza za koju bi se isplatilo ginuti. Odaberite jedan dan u mjesecu, tjednu, tromjesečju samo za vas dvoje i uživajte u romantici, gugutanju, držanju za ruke (preživjet ćemo, slijedi nam seks. Valjda), i ne forsirajte nešto samo zato jer o tome govore u Red Carpetu ili pišu u Storyju.

A ako nađete nekoga s kim isto dišete, onda vam je svaki dan Valentinovo, a samo Valentinovo poput juhe iz vrećice nasuprot bakinog ajngemahteca. Pa sretno vam bilo…

subota, 21.02.2009.

Koncert Bobby Mc Ferrina

Na pozornicu KD Vatroslava Lisinskog, iako staru zgradurinu, zgradurinu s dušom, ušetao je dredloksasti crnac u sivoj košuljici, veselo bacakajući dirigentski štapić u zrak.

Ne, nije to detalj sa snimanja nove Policijske akademije, iako glavni lik ove bajke ima slične glasovne mogućnosti s onim iz serijala.

Tip se naklonio, pozdravio ne baš kako su očekivale zgrožene bakice u prvim redovima i krenuo.

Svim šovinistima i licemjerima usta su začepljena s klasičnim dijelovima Mozarta, Beethovena i još par hitova, ali došlo se zbog onoga što je slijedilo Bobbyjevih solo ispada.

Eskapada.

Drkuljenja preko par oktava uz udaranje po prsima i cupkanje nogama.

Jodlanjem protiv solo violončela.

A capella Jazzom koji se i meni sviđa, iako sam u duši premlad da mogu voljeti Jazz.

Jedan čovjek, jedan mikrofon, stotinu zvukova.

Ko klapa Cambi ali sam (jel i vas iritiraju ove borbe oko imena Cambi – Cambi Split, Cambi KUD, Cambi poljoprivredna zadruga...).

Sam samcat.

Čak me naljutio drugi dio kad je samo dirigirao i tek mrvu pjevao.

Sjetio sam se prve Top liste Nadrealista kad si za jedan divan skeč morao čekat po dva debilna narodnjačka izdrka.

Toliko je dobar taj gospon dirigent, Bobby Mc Ferrin.

Kao Gillan u Strange kind of woman, kao onaj Nizozemac u Hocus Pocusu...

Genijalno.

Da, onaj tip koji se obogatio s Don't worry, (nemoj Igore), be happy.

Baš taj.

Iz gušta završio za dirigenta i sad piči s minhenskom filharmonijom.

A mogo bi sam.

I bolji je kad je sam, al svejedno, na bisu je odravelirao neki miks koji još fućkam i baš sam si sretan.



Malo ih nabijem na 300 kuna, ali ionako se ovo nemre ponovit.

Idem si pjevušit nekaj.

Kad će opet Flying Pickets...

utorak, 17.02.2009.

Plazma vs. LCD

Plazma vs LCD

Bila je stara godina 1975.
Mama mi je već danima prije bila pričala o nekom filmu “Sjeverno prema Aljasci” ili slično.
Ja sam sveudilj pičio autićima po svim površinama stana, sasvim sukladno normalnom petogodišnjaku te strpljivo čekao crtić u 7.15.
Tih su godina oba kanala bila prokleto škrta i crtićima i filmovima, i svaka se premijera iščekivala ko plaća.

A starci bili filmofili.
Jači.
Pa je bilo napeto.
I tako stara to jutro upali Končarov RIZ ili obratno (uglavnom neku jezivu kramu koja je zračila tako očigledno da si uran mogao lopatom skupljat), kad tamo – muk.
Ništa, ziro, zilč…

“Zvonko”, tihim je ali paničnim glasom pozvala starog koji je za to vrijeme u kuhinji predano čerupao puricu ili odojka.
“Kaj je?”
“Cr... Crkla je telka!”
“Pa upali stabilizator ili stiltaj.”
“Jesam al ne dela…”
“Pa daj ga malo trkni…”
“Zvonimire!!!”

Kad vas majka ili žena zove punim imenom, znate da je vrag odnio šalu i tata je trenutno masnoruk došao do stare kutije, pritisnuo gumb “Uklj/Isklj”, nešto drkuljio po drugom i zadnjem gumbu “Kontrast”…
I zaključio – “Sranje”.

Minutu je trajala jeziva tišina, čak sam se i ja usro i gurao autiće tako nježno da ne grebu parket, a onda su se rodioci značajno pogledali.
Mama je rekla – “Hoćemo li izvadit ono?”.
Tata je klimnuo glavom – “Mislim da bi trebali”.

I dok sam ja mislio da ću dobit ili bracu ili biciklić, stari je tumbao po ormaru sa skrivenim obveznicama, bonovima za benzin, maminom narukvicom od crvenih koralja i zlatnim brošem, te uskoro proletio kroz sobu i izjurio u grad.

Sat vremena kasnije na ormaru je stajao Keugmangsan, Grundigov jeftiniji brat blizanac iz Koreje s dijagonalom od 37 centimetara, soft taćem i…
I…
I u boji!
A mislio sam da je Džeri siv i Pink Panker plav.
I više ništa nije bilo isto.

Divne li kutije…

1984. smo kupili zadnji model Sanyjota bez daljinskog (grmljmrmlj…), dvije godine kasnije mi je mama došla pod odmorom u školu reć da je tata kupio video, a kupnja prvog kućnog kina je bila više neka stvar normale.

Kad su starci odselili uzeo sam si najjeftiniji LG.
Momak me služi već petu godinu bez većih zamjerki osim - težine.
Naime 40 kila koje sam stalno seljakao iz spavaće u dnevnu kad bi bila neka jača tekma, lagano su došle do granice izdržljivosti.
Moje, ne njegove.
A i s vremenom sam ostario na ganglije i jako me počelo nervirat kad bi dva pijana nakon tekme vraćala telku u sobu pritom rušeć štokove i vaze…

Te se odlučio na veliki korak – kupovinu mrcine od preko 100 centimetra.

Buraz…
Kao i svako muško, volim šarat po kanalima.
Starom LG-u treba tri sekunde da prebaci na drugi program.
Prođe ti gol i pol sise u te tri sekunde…

Pa sam zabrijao na onu sliku u slici – gledaš film, a i skužiš kad padne gol.
Al naravno da se to više ne proizvodi.
Kreteni – sve što valja – izbace.

Druga je želja bila imat dvd rekorder i kućno kino kompatibilno s telkom, pa da sve mogu s jednim daljinskim.
I opet tupavi smješak prodavača.
Guze oni nas, guze, ko što ne žele napravit mob za dvije kartice (dobro, mogu, al na kapaljku…).
Al kad ne možemo bez tehnikalija.
U biti možemo, al kad je ovak ljepše…

I onda sam krenuo.
Philips i Sony su mi preskupi, Pioneer daleko preskup, ostaju LG, Panasonic i još jedan.
Oni iz niže kategorije, tipa Vivax i slični koji zovu na kvar čim izađeš iz dućana mi nikak ne ulijevaju povjerenje, a i odmah se sjetim one stare britanske – “nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari.”
Doma mi rekorder nije nešto srčano kompatibilan s telkom, pa od ubacivanja DVD-a do gledanja možeš tri ture kokica speć…
I tako na blef rekoh - Panasonic.

E sad, LCD ili plazma.
Kriste, mjesec dana uvjeravanja plazmafila i elcedemanijaka…
Plazma je mekša, prirodnija, puna boja, LCD se manje kvari, duže traje, ima plastični ekran i ne zrači.
Po plazmi ostaju tregovi autića na ekranu, na LCD-u ne, al kad ti na LCD-u crkne pixel, crko je zauvijek i imaš mali kockasti i nezamjenjivi leš koji bode u oko.
Plazma se više ne proizvodi, LCD je budućnost.

Sve dvojbe je riješio frend koji mi je rekao – za pet godina će ionako i jedno i drugo bit smeće i morat ćeš kupiti novu.
Pa sam uzeo plazmu.
I sad se nerviram, jer mi tipovi iz kablovske šalju programe sa smetnjama, kojih nije bilo ni na Keugmangsanu ni Sanyotu.
A i oni likovi u dućanu bi ti mogli reć kad ti već prodaju televizor da unutra nema kabela bez kojeg NE možeš vidjeti sliku, majka vam ručak bez žlice servirala...

Došao mi na kraju frend koji mi je sfajntjurirao sliku i popravio je za deset posto, ali je i dalje kao friško izgrebana hauba.
Dakle, imam govno od slike, mutno, snježno i zgrebano.
Onaj Be Net nemre u kvart, MAX TV kažu da je zločest i zna zamrznut, satelitsku ne želim kupit jer me ne zanima omanska teve prodaja narukvica od devinog hrbta.


Nastavak i kraj na: www.usporedi.hr



Danas na naslovnici Jutarnjeg par brojaka:

5000 Slovenaca traži referendum protiv Hrvatskog ulaska u NATO
1.000.000 Hrvata gledalo Acu i Lepru Mrenu

Naslovi nisu povezani, ali vijesti imaju nešto zajedničko, kaj ne?

nedjelja, 15.02.2009.

Pet minuta s pederom...

Zakaj je ona švapska Hoyka dobila Blanku?
Grda je ko Proka Pronalazač...

Gledo sam Ono Domini na telki i moram priznat da mi je bolja verzija s Mel Đipsonom.
Nekak je veselija, bolje su koke i on mi je nabildaniji od ovog našeg.
I tam bolje govore kajkavski.
Samo im je Bata Živina falio...

Bio do pol koncerta Bombaj Štampe.
Bosanski Srbin sa slovenskim pasošem na finom je hrvatskom loše pjevao, grozno svirao i savršeno zabavljao raju preko trideset.
Nevjerojatan dar.
Legenda.
Nakon prve stvari krene malo zagrijat publiku i počne ono eeeeo, pa tako par puta.
I stane i kaže – jeste skontali kako možete s bine dernjat bilo koju riječ i svi će se pomamit i urlat, aj ti, reci neku riječ – i pokaže prstom na tip u publici.
Frajer kaže burek.
I ovaj počne urlat – buuuuurek.
Škvadra umire, a on hladno – slaba ti riječ, daj neku drugu...
Duhovitost ne poznaje granice, rase, nacionalnosti.
Kralj.

Nele je jadan, Sejo na izdahu od prekomercijale, Đuro je bogati Slovenac, na reliquio Nadrealista se nisam pelcao.
E, kad bi bar Elvis J. Kurtovich napravio neki reunion Meteorsa.

Karte je osvojio Ante, kriv sam što nisam prije reko.

Gledo sam na RTL-u onih „Pet minuta s pederom“, pa mi se želudac digo.
Kaj mi stvarno moraju svaku nakazu nakalemit pred kameru ne bi li povećali gledanost?
Kaj nas još čeka?
„Markov Grubnić“
„Otvorena Nives“
„U vegistvatuvi s Anom Miščević“
„Jura Ožmećš riječšžlji, riječšžlji, riječšžlji“
„Večera za Žak“


Isprike zbog gnjevnog posta, ali užasno se bijedno osjećam kad nešto planiram i obećam i onda me namjerno sputaju u tome, samo zato da ja ne bi bio sretan.
Jer sam naivno glupo govno i kad se veselim nečemu – svi vide da se veselim.
Zašto neki ljudi žive od toga da vam unište sreću?

Al nema predaje...

srijeda, 11.02.2009.

Tigar i morž

Udavih nedavno raju na fejsu, gtalku i ovdje za kostim tigrića za maskenbal.

Ne, ne za mene.

Naime, Tigrivojislav Rokatansky izrazio je svojoj roditeljici da bi se kostimirao u lika iz Vinidpua, a ona to prenijela meni.

Pa ja razastro mrežu, prerošto amazone, ibeje, amabeje i sve p***de mile m*****ne ne našavši išta normalno za metar djetetine od tri godine a da bi stiglo za do tri mjeseca i za manje od 600 dolara.

Na kraju dobih ideju od dobrih ljudi da kupim burdin kroj u Medulićevoj i materijal u dućkasu koji nije kemoboja al je taj tip, neki socijalistički za tkanine prek puta Mesića, te dat to šivat čovjeku koji je frend od poznanice.

Fala Z., fala D.!

Trajalo je tri tjedna i-blejanja, kupovanja, nalaženja, traženja, dogovaranja…

Prije bi katalog ćevapa iz Bruneja dobio…

Na kraju je čovjek šivač/krojač/dizajner sjajno obavio poso, Rok uletio u dizajnersku kožu, a ja za nagradu dobio samo urlik ljutitog predatora…


By ribafish

Ali i osmijeh…

I to kakav osmijeh.

Najljepši na svijetu!


By ribafish

Fino nekad živit…



Trivija.
Ovu sliku bi ona lopuža s otevea, pejnting guru, podvalio pod naslovom:


By ribafish

“Sretna majka i njezino čedo Čedo kliču Srbija do Labella.”
“Tri Labella po cijeni jednog”
“Samo Sjajilo Srbina Spasava”

---------------------------------------------------------

Sutra je četvrtak i sjajan dan za početak lok… vikenda.
Nemate li pametnija posla, a nemate, nacrtajte se u Sobi u četvrtak, 12.02.2009. u Sobi, Magazinska 7. Upad badave. Početak oko 9, kraj najkasnije u 11.

Bend, odnosno frendica je - 'Xavierbell'.



Ja bi reko da ona svira nježnog Neila Younga, a ona ko svako žemsko komplicira vako: “Recimo da je to neka kantautorska, akustična mjuza koju će mi u drugom dijelu koncerta malo začiniti neki dečki iz benda na par dodatnih akustičnih instrumenata tako da će to onda otić u smjeru recimo neke americane. Bit će obrada Gram Parsonsa & Emmylou Harris, Wilca, Neila Younga i sličnih stvari, pa recimo da se po tome može skužiti kak bi to otprilike trebalo zvučat…”

Nemo da neko nije došo!!!

PS. Kako se odviknut od Geočelinđa na fejsu… Doktoreee…

ponedjeljak, 09.02.2009.

Kauboji, indijanac i Bombaj Štampa

Kao i svaka dobra mama, tako me do njega i u pubertetu i moja najdraža pokušavala voditi na balete, koncerte, kazališta.
A kao i svaka razmazita jedinka, i ja sam se mukotrpno i kvalitetno opiro skoro svemu kulturnom te pelco jedino na kino i tekme.
Grom iz vedra neba i prekretnica je bio Radovan III.

Mama je radila u Gimnaziji, tadašnjem CEZAKUM-u, tj. Centru za kulturu i umjetnost, što barem po nazivu dokazuje da ni tadašnji ministri obrazovanja nisu bili baš normalni.
Svake je godine tako jedan razred bio upisan od strane onih koji su se željeli baviti filmom, režijom i televizijom.
I te davne 1982. je taj razred umjesto da polažu maturu odlučio napraviti kazališnu predstavu.
Ono, desetak glumaca i desetak onih što se ne produciraju - kostimografa, scenografa, šaptača, redatelja…

Otišo sam s razredom u Vidru pridrkan jer sam taman imo novog i neshvaćenog Spektruma, bio dosta skeptičan (morali smo ić u sklopu nastave hrvatskog) i onda je s gašenjem svjetala sve počelo.
Nakon prvog monologa sam već plakao od smijeha.
Tip koji je glumio glavnu ulogu je pet minuta pričao da zašto su otišli od doma kad su tu komarci ogromni, ko rode…
I digo ruku ko kad glumiš labuda.
Meni je to bio odval, a kasnije mi je Pervan umro u očima kad se hvalio da je to njegova provala…

Tekst je bio genijalan, fore savršene, ljudi koji glume nekako normalni, veseli, ono, znaš ih s hodnika…
Nisu bili ko preglumljeni Bata Živojinović i Ljubiša Samardžić koji su tih godina ispadali iz svake serije i Filma.
Oduševio sam se predstavom i još jednom išao pogledat a istovremeno se navuko na autora Dušana Kovačevića, maratonce, Miška, crkodabogda, te najbolji izraz lica u povijesti modernog filma – “umro Pantelija – Ajde”.

Desetak godina kasnije, u fazi kad ssam shvatio da sam preloš za završit vinarstvo, s najboljim sam frendom slučajno završio na stvaranju predstave kod Ive iz Sinja u Skucu.
Vještice iz Salema, tri i pol sata mučne sage o tome kuda može odvesti laž.
Preteška predstava da bi uspjela, ali i predivnih šest mjeseci života s dvadesetak ljudi koji su se barem u jednom trenutku vidjeli kao glumci i imali svoj san.
Tamo sam se prvi put kraljevski zaljubio u Nataliju, prohodao s njenom najboljom frendicom Tanjom, zaljubio se u Tanju, pio, tulumario, jeo pizzu iz menze, smijao se kao nikad, posuđivao lovu da bi stvar mogla krenuti, zasro faks do kraja i upiso drugi…
I shvatio da ona želja da budem velik glumac nema ama baš nikakve osnove jer sam bio stvarno grozan.

Moja stara bi me proglasila sanjarom, ostatak svijeta romantičnom ljenčinom koja je sve u stanju fino zamislit ali rijetko i zasukat rukave pa to ostvarit.
Ko i s ispitima i barenjem.

Kulminacija je bila na premijeri kad u zadnjoj sceni mi glumimo zombije a Žiga, glavni glumac baca u publiku lutku mrtve bebe radi dramatike.
I sad mi kao bauljamo hipnotizirani u crnom, ono, tragedija, a meni stara iz prvog reda dodaje lutku i preglasno a da ne bi čulo pol gledališta veli – sine, nešto vam je ispalo.

A ja puko u smijeh.

Što inače zombiji ne delaju.
Odigrali još tri predstave i propali.
Jedinu dobru rolu sam odigrao na zadnjoj predstavi jer sam krenuo pit – prije svog trećeg čina.
Ali je bila zadnja.

Nakon Radovana III gledao sam original na videu.
Divno.
Tad sam saznao da je predstava napravljena za najboljeg glumca te decenije – Zorana Radmilovića koji je tih dana umro od ciroze koju je štampa pokušala uvalit u nešto drugo kako bi se mislilo da je gro glumaca boemi a ne alkoholičari.
Pa počeo češće ići u kazalište, i uskoro odustao jer su naši glumci ili teatralni ili pijani ili loši – mlikotasti.
Jedino svjetlo i to jako bili su Vukmiričina Povijest moje gluposti (potpuno lud) i Izbacivači.
Četiri glumca koji su mi nakon toga svugdje bili iritantni, a tamo su bili fantastični.
Nakon toga, nisam se ničemu od srca nasmijao sve do prošlog tjedna.
Kauboji.

Osam ljudi na stejdžu od kojih niko ne odskače, ne forsira, ne preserava se.
Niko savršen, niko idealan, kad ti se jedan dosadi, odjednom se digne nekom sporednom ulogom.
Možda nekom prevulgarno, možda neujednačeno, možda previše stepanja, ali skroz novo i osvježavajuće.
Dugo nisam čuo tako svježe fore, a pustinjske životinje su čisti delirij.
Sjajni songovi, žena ima glas ko Natali Dizdar, nema nikog da te iritira preisticanjem, opraštam i što su kasnili 20 minuta, ali ovo je doživljaj pa se obavezno zaletite do Exita.
E da sam malo ozbiljnije glumio pokvarenog velečasnog te davne 1993., sad sam i ja mogo…
Ma jesam penis.

Čestitamo pola godine nepsovanja na ovom blogu.
Fala.

----------------------------------------------------------------

A sada mala nagradnjača!
Odvedite svoje voljeno stvorenje na proslavu Valentinova u Boogaloo na koncert – Bombaj Štampe!
O, da, slovenski Bosanac i kozmopolit, legendarni Đuro koji nije ni S., ni Zlikovski reokupio je bend koji je imao jednu obradu i dva hita.
Ali nikad neću zaboravit koncert 1986 u Kulušiću za mene, zgoddu štrebericu iz razreda Vanju Ž. I još desetak zalutalih, kad je Đuro više pričao viceve nego pjevao al se eto ipak sjećam, što znači da nipošto nije bilo loše.
Dvije karte dobija sretnikca koja ispriča najlošiji vic o Slovencima ili najbolji Đurin skeč iz Nadrealista a da nije “Kucamo na vrata zaboravljenih asova”.
Bombaj štampa, karte dvije, vrijeme sad!

četvrtak, 05.02.2009.

Tonkica Čeljuska na duplerici…

…nije.

Al bi me jako zanimalo da date svoje prijedloge koja vam je Rvatica najljepša, najseksi i zašto, pa da poput duha iz boce krenem probat ispunjavat želje i nagovorit je da dođe na naslovnicu Playboya.

Zahvalan!

Ne, nećemo objavljivat gole dečke…

ponedjeljak, 02.02.2009.

Čunjaši osvojili Brod, Brođani osvojili Čunjaše...

Rezultati prvog, povijesnog turnira u Curlingu u Hrvatskoj, Slavonski Brod, 01.02.2009. u organizaciji Curling Kluba Legija


By ribafish

Veliku nagradu Slavonskog Broda – kutiju čvaraka osvojila je kombinirana ekipa

1. CK HPB-Čudnovati Čunjaš – CK Zagreb


By ribafish

(Ogi ZG, Puf ČČ, Riba ČČ) 2:0

2. CK Legija 2 (Soja, Junior, ona legenda - isti Čak Noris,


By ribafish

Bambi) 1:1

3. CK Legija 1 (Miro, Marin – Vilin konjic, Una) 1:1

Pred oko pedesetak promrzlih obožavatelja plemenite veštine Curlinga, masa je mogla uživati u priredbi i vrhunskim potezima aktera:

Padovi – 1, sitan, nebitan
Potrgana oprema – 0, tj. mene boli ligamenat, ali ko mi kriv kaj oću bit elegantan
Popijeno vina – 2 kotlića, Soja svaka čast na ubacivanju limuna
Stradalo kobasa – sve, al ostalo je malo senfa na dnu tegle
Rakijica – voćna, žufka, žeže
Atmosfera – po PS-u
Vremenske prilike – hladno, oblačno, suho
Led – gladak, klizak, dobar za igru iako nije lovio desni felš
Najbolji pojedinac – Una Radojčić iz Legije 2


By ribafish

Ima nešto u mužjacima što ih vodi na sportske terene.

Neki su talentiraniji za naganjanje lopte pa ostanu na terenu, drugi svoje veselje nalaze gledajući, navijajući ili pak sprdajući one koji se trude.

Većina od nas u kasnom pubertetu prođe taj stadij urlanja na dečke kojima baš i nisu išli hrvatski i matematika, i iskreno, ima u tome nekog finog gušta.

Ako pobijedite, zapiješ se, sretan si, urlaš.

Ako izgubite, krivi su suci, namještanje, mala smo zemlja, svi su protiv nas, zapiješ se, skreneš na zeku i opet super – dođeš curi doma mek ko janje.

Dobro, janje koje smrdi ko da se zrigalo, al svejedno...

Kao mladić sam tu i tamo otišao na utakmice nižerazrednih klubova, Dubrava, Trnja, čak i Zagreba dok nije bio u prvoj ligi.

Stotinjak gledatelja, većinom rođaci, redikuli i zgubidani, pivica, koštice, kibicarenje i provale...

Bez trganja stolica, davljenja bengalskim dimom, ujedanja policijskih pasa i inih sitnica koje uveseljavaju današnje nesretne tinejdžere.

Uvijek bi se tu našao neki polukivni bjegunac od aždaje koja bi doma u pregači i s nabrušenom oklagijom zvocala da di je do sad, a on bi uz deseti gemištec dobacivao nešto pomoćnom sucu, protivničkom golmanu ili treneru svoje ekipe koji mu je bio šogor ili nešto slično.

Poput Zeke, autista koji bi na svaku tekmu nosio tranzistor i komentirao svih devet utakmica za šačicu ljudi oko sebe u maniru Riste Kubure, Tomića, Pezzija i ekipe...

Subotu navečer i nedjelju sam proveo u Slavonskom Brodu.

Curling Klub Čudnovati Čunjaš u krnjem ali jakom sastavu - Puf i ja,


By ribafish

nakon što su nas dočekali domaćini, prvo je pojeo platu veličine Bjelorusije u Unu (hvala gospodinu Prkačinu na ničim izazvanoj litri i vodi), popio nešto vinčeka, otišao do Mojstera


By ribafish

na još malo vinčeka i onda sutradan igrao za prestiž na turniru uz kobaje, dvije vrste čvaraka, rakijicu, kuhano Sojino vino i ladne Krušovice.

Prvi turnir u Curlingu u modernoj Hrvatskoj.

I to na otvorenom, jer Hrvatska nažalost još nema dvoranu za Curling.

Kako su kiša i snijeg i hokejaši i svi živi uspjeli pokriti onaj centar kud idu kegle (da vas sad ne zamaram stručnim izrazima koje ionako uvijek fulam), tako su legende iz Legije, naši domaćini, došli u 7 ujutro i nacrtali ga temperama.

Klizalište je prekratko, pa se igra ukuso, ali je opet prekratko, što pogoduje Čunjašima jer nam je inače predugo - ko nije probo, nek zna da nije baš lako tutnut kamenčugu od 20 kila na udaljenost od 45 metara...

S druge strane, Curling nije rukomet ni nogomet da političari od ukupne vrijednosti 200 milijuna nečega sebi u džep mrknu sto i daju raji da maše zastavicama, tako da smo stvarno uživali.

Jer sam se vratio dvadeset godina unazad dok je igrač CK Zagreb, inače Brođanin bacao zadnji kamen za našu ekipu, a kibicer s tribina mu dobacio – «Ogi, promaši to, znam di živiš!»

Pedesetak ljudi u gledalištu, Marin na mikrofonu, kuhano vince u pauzama bacanja i ne samo u pauzama, rodbina, prijatelji, žene, djeca, muzika, klopica, cijeli grad zna da se nešto događa, ljudi pokazuju prstom na tvoju trenirku...


By ribafish

Pa lokalac koji kaže, niste normalni, skupili ste deset puta više ekipe nego jučer hokejaši, troje ljudi gledalo...

Pa pobjedismo dvije utakmice (dok su Legije međusobno remizirale) i osvojismo prvu nagradu – kilu čvaraka koji su skuplji od kobasa.

I gdje sam se opet složio s Pufom,

By ribafish

naime, ja volim veće a on manje, kao što on voli sitnije čvarke a ja krupnije.

Baš kao što se slažemo i s pivama pa je ponio i tamnu i svijetlu gajbu Krušovica.

U obje smo partije jedva dobili Legije, svi smo bili pomiješani, juniori, seniori, Zagreb i Čunjaši, pa nije bilo ni nerviranja ni durenja, samo šega i smijeh.

Zakon.

I podigli mi čvarke u zrak,


By ribafish

razgledali sportski centar u sklopu kojeg je i klizalište, kojem bi i Zagreb pozavidio.

Pa smo pijuckali i smijali se i pričali sa sjajnim Brođanima o budućnosti Curlinga, Ogi nam je prepričavao doživljaje s europskog prvenstva sa sjevera Švedske kad su našli birtiju s malom Karlovačkom po pedeset kuna, Soja nas je pozvao kod sebe na brdo na roštilj a mi obećali da ćemo dogodine doć obranit titulu.

Čvarci su u gepeku Klite


By ribafish

zajedno s kamenjem koje vraćamo na Velesajam, trening je u utorak u ponoć, pa kom se da nek naleti.

Treba se veseliti sitnicama, jer su sitnice u biti velike stvari ako im se veselimo ko da su velike.

Jel ja baš uvijek moram srat kad mi bude lijepo?

Nemojte me vuć za jezik


By ribafish

ali baš je bilo dobro!

Hvala puno Brodu i Brođanima, em smo ušli u povijest ko prvi osvajači turnira, em su nas ugostili ko Tile Sofiju Loren, em se nasmijasmo – vidimo se na prvenstvu u Budimpešti!!!

Mi Čunjaši!


PS I dok se vrancuzi vesele i pjevaju «Monblane Monblane ča barjak ne viješ» ili «Ko ne pije Alzašanin nije», ja bi i opet mijenjo Linu, kolko god vi mene pljuvali...
Da nismo turnir osvojili, teško bi zaspo.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com

I've been to 601 cities in 56 countries

Africa

Egypt: Al Ghardaqah

Egypt: Al Jizah

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Uqsur

Egypt: Aswan

Egypt: Asyut

Egypt: Cairo

Egypt: Idfu

Egypt: Kawm Umbu

Tunisia: Al Metlaoui

Tunisia: Gabes

Tunisia: Hammamet

Tunisia: Kairouan

Tunisia: Monastir

Tunisia: Sfax

Tunisia: Sidi Bou Ali

Tunisia: Sidi Bouzid

Tunisia: Sousse

Tunisia: Tozeur

Tunisia: Tunis

Asia

Armenia: Alaverdi

Armenia: Erebuni

Armenia: Ijevan

Armenia: K'uch'ak

Armenia: Noyemberyan

Armenia: Sevan

Armenia: Yerevan

Azerbaijan: Baki

Azerbaijan: Kurdcu

Azerbaijan: Puta

Azerbaijan: Qobustan

China: Beijing

China: Changping

China: Qingdao

Georgia: Sadakhlo

Georgia: T'bilisi

Japan: Fushimi

Japan: Ichinomiya

Japan: Kyoto

Japan: Nagasaki

Japan: Narita

Japan: Niigata

Japan: Tokyo

Japan: Yokohama

Malaysia: Kampong Tengah

Malaysia: Kuala Lumpur

Malaysia: Seri Kembangan

South Korea: Incheon

South Korea: Pusan

South Korea: Seoul

Turkey: Istanbul

Europe

Albania: Durres

Albania: Hani Hotit

Albania: Muriqan

Albania: Shkoder

Albania: Tirana

Andorra: Andorra la Vella

Austria: Graz

Austria: Salzburg

Austria: Vienna

Austria: Villach

Belgium: Brussels

Bosnia and Herzegovina: Banja Luka

Bosnia and Herzegovina: Bihac

Bosnia and Herzegovina: Bosanska Gradiska

Bosnia and Herzegovina: Foca

Bosnia and Herzegovina: Gorazde

Bosnia and Herzegovina: Hum

Bosnia and Herzegovina: Jahorina

Bosnia and Herzegovina: Jajce

Bosnia and Herzegovina: Livno

Bosnia and Herzegovina: Medugorje

Bosnia and Herzegovina: Mostar

Bosnia and Herzegovina: Prijedor

Bosnia and Herzegovina: Prnjavor

Bosnia and Herzegovina: Sarajevo

Bosnia and Herzegovina: Tomislavgrad

Bosnia and Herzegovina: Travnik

Bosnia and Herzegovina: Trebinje

Bosnia and Herzegovina: Tuzla

Bulgaria: Sofiya

Croatia: Bakar

Croatia: Bale

Croatia: Banjol

Croatia: Barbat na Rabu

Croatia: Baska

Croatia: Baska Voda

Croatia: Bedekovcina

Croatia: Beli

Croatia: Benkovac

Croatia: Betina

Croatia: Bijenik

Croatia: Bilje

Croatia: Biograd na Moru

Croatia: Bjelovar

Croatia: Blato

Croatia: Blato

Croatia: Bol

Croatia: Botinec

Croatia: Brdovec

Croatia: Brezovica

Croatia: Brijuni

Croatia: Brinje

Croatia: Brna

Croatia: Brsec

Croatia: Buje

Croatia: Buzin

Croatia: Cabar

Croatia: Cacinci

Croatia: Cakovec

Croatia: Cara

Croatia: Cavoglave

Croatia: Cavtat

Croatia: Cazma

Croatia: Cilipi

Croatia: Cres

Croatia: Crikvenica

Croatia: Crnomerec

Croatia: Culinec

Croatia: Dakovo

Croatia: Daruvar

Croatia: Delnice

Croatia: Donja Brela

Croatia: Donji Bukovec

Croatia: Donji Karin

Croatia: Donji Okucani

Croatia: Donji Prolozac

Croatia: Donji Zvecaj

Croatia: Drnis

Croatia: Dubovac

Croatia: Dubrava

Croatia: Dubrovnik

Croatia: Dugi Otok

Croatia: Dugo Selo

Croatia: Dugopolje

Croatia: Fazana

Croatia: Fuzine

Croatia: Generalski Stol

Croatia: Glina

Croatia: Gornja Stubica

Croatia: Gornje Vrapce

Croatia: Gornji Bukovec

Croatia: Gornji Grad

Croatia: Gospic

Croatia: Govedari

Croatia: Gracac

Croatia: Gracani

Croatia: Groznjan

Croatia: Gruz

Croatia: Hrelici

Croatia: Hrvatski Leskovac

Croatia: Hvar

Croatia: Icici

Croatia: Igrane

Croatia: Ika

Croatia: Ilok

Croatia: Imotski

Croatia: Ivan Dolac

Croatia: Ivanic-Grad

Croatia: Jablanac

Croatia: Jakusevec

Croatia: Jankomir

Croatia: Jelsa

Croatia: Jesenice

Croatia: Josipdol

Croatia: Juran-Dvor

Croatia: Jurandvor

Croatia: Kamanje

Croatia: Kampor

Croatia: Kampor

Croatia: Karlobag

Croatia: Karlovac

Croatia: Kastav

Croatia: Kastel Stari

Croatia: Kerestinec

Croatia: Klinca Sela

Croatia: Knezevi Vinogradi

Croatia: Knin

Croatia: Kolocep

Croatia: Komiza

Croatia: Koprivnica

Croatia: Korana

Croatia: Korcula

Croatia: Kostrena

Croatia: Kraj

Croatia: Kraljevec Sesvetski

Croatia: Krapinske Toplice

Croatia: Kremenje

Croatia: Krk

Croatia: Kuciste

Croatia: Kumrovec

Croatia: Kutina

Croatia: Kutjevo

Croatia: Labin

Croatia: Lapad

Croatia: Lazaret

Croatia: Lipovac

Croatia: Lokve

Croatia: Lopar

Croatia: Lovran

Croatia: Lubenice

Croatia: Lucko

Croatia: Ludbreg

Croatia: Luksic

Croatia: Lumbarda

Croatia: Makarska

Croatia: Maksimir

Croatia: Mali Losinj

Croatia: Malinska

Croatia: Marija Bistrica

Croatia: Markusevec

Croatia: Markusevecka Trnava

Croatia: Materada

Croatia: Matulji

Croatia: Medulin

Croatia: Medveja

Croatia: Merag

Croatia: Metkovic

Croatia: Mikulici

Croatia: Mlini

Croatia: Momjan

Croatia: Moscenice

Croatia: Moscenicka Draga

Croatia: Mundanije

Croatia: Mursko Sredisce

Croatia: Murter

Croatia: Murvica

Croatia: Nasice

Croatia: Nin

Croatia: Nin

Croatia: Njivice

Croatia: Nova Gradiska

Croatia: Novalja

Croatia: Novi Zagreb

Croatia: Novigrad

Croatia: Novigrad Podravski

Croatia: Obrez Stupnicki

Croatia: Obrovac

Croatia: Ogulin

Croatia: Okic

Croatia: Okucani

Croatia: Omis

Croatia: Omisalj

Croatia: Opatija

Croatia: Opatija

Croatia: Oprtalj

Croatia: Opuzen

Croatia: Orahovica

Croatia: Orebic

Croatia: Oroslavje

Croatia: Osijek

Croatia: Otocac

Croatia: Otoci Brijuni

Croatia: Otocic Mali Prznjak

Croatia: Otocic Osjak

Croatia: Otocic Veli Prznjak

Croatia: Otocic Veliki Brijun

Croatia: Otok Bisevo

Croatia: Otok Brac

Croatia: Otok Ciovo

Croatia: Otok Hvar

Croatia: Otok Kornat

Croatia: Otok Lastovo

Croatia: Otok Lokrum

Croatia: Otok Lopud

Croatia: Otok Mljet

Croatia: Otok Murter

Croatia: Otok Pag

Croatia: Otok Prvic

Croatia: Otok Rab

Croatia: Otok Sipan

Croatia: Otok Vis

Croatia: Ozalj

Croatia: Pag

Croatia: Pakleni Otoci

Croatia: Pakostane

Croatia: Pazin

Croatia: Peroj

Croatia: Petrinja

Croatia: Pile

Croatia: Pisarovina

Croatia: Plaski

Croatia: Pleso

Croatia: Plitvica

Croatia: Ploce

Croatia: Podgora

Croatia: Podstrana

Croatia: Polace

Croatia: Porec

Croatia: Porozina

Croatia: Potirna

Croatia: Pozega

Croatia: Prapratna

Croatia: Preko

Croatia: Prelog

Croatia: Prepustovec

Croatia: Prevlaka

Croatia: Pridraga

Croatia: Prigorje Brdovecko

Croatia: Prigradica

Croatia: Primosten

Croatia: Prvic Sepurine

Croatia: Pula

Croatia: Punat

Croatia: Pupnat

Croatia: Pupnatska Luka

Croatia: Rab

Croatia: Rabac

Croatia: Racisce

Croatia: Rakitje

Croatia: Rakov Potok

Croatia: Razanac

Croatia: Razanj

Croatia: Remete

Croatia: Remetinec

Croatia: Rijeka

Croatia: Rogoznica

Croatia: Rovinj

Croatia: Rtina

Croatia: Rude

Croatia: Rugvica

Croatia: Saborsko

Croatia: Samobor

Croatia: Scitarjevo

Croatia: Sela Sesvetska

Croatia: Selce

Croatia: Senj

Croatia: Sestine

Croatia: Sesvete

Croatia: Sibenik

Croatia: Silo

Croatia: Sinj

Croatia: Sisak

Croatia: Skrad

Croatia: Skradin

Croatia: Slatina

Croatia: Slavonski Brod

Croatia: Slunj

Croatia: Smokvica

Croatia: Spansko

Croatia: Split

Croatia: Srebreno

Croatia: Stara Baska

Croatia: Stara Gradiska

Croatia: Starigrad

Croatia: Starigrad

Croatia: Stenjevec

Croatia: Stobrec

Croatia: Stosici

Croatia: Suhopolje

Croatia: Sukosan

Croatia: Supetar

Croatia: Supetarska Draga

Croatia: Susak

Croatia: Sveta Klara

Croatia: Sveta Nedelja

Croatia: Sveti Ivan Zelina

Croatia: Sveti Kriz

Croatia: Sveti Martin na Muri

Croatia: Titova Korenica

Croatia: Tkon

Croatia: Topusko

Croatia: Trakoscan

Croatia: Tribanj-Kruscica

Croatia: Tribunj

Croatia: Trilj

Croatia: Trogir

Croatia: Trpanj

Croatia: Trsat

Croatia: Trstenik

Croatia: Tucepi

Croatia: Tuhelj

Croatia: Ubli

Croatia: Umag

Croatia: Varazdin

Croatia: Vela Luka

Croatia: Velika

Croatia: Velika Gorica

Croatia: Velika Mlaka

Croatia: Viganj

Croatia: Vinkovci

Croatia: Vis

Croatia: Visnjan

Croatia: Vodice

Croatia: Vodnjan

Croatia: Volosko

Croatia: Vrapce

Croatia: Vrbovec

Croatia: Vrbovsko

Croatia: Vrsar

Croatia: Vrsi

Croatia: Vukomerec

Croatia: Vukovar

Croatia: Zabok

Croatia: Zacretje

Croatia: Zadar

Croatia: Zagreb

Croatia: Zagvozd

Croatia: Zapresic

Croatia: Zitnjak

Croatia: Zlarin

Croatia: Zminj

Croatia: Zrnovo

Croatia: Zumberak

Croatia: Zuta Lokva

Cyprus: Famagusta

Cyprus: Kyrenia

Cyprus: Larnaka

Cyprus: Nicosia

Cyprus: Trikomo

Czech Republic: Prague

Czech Republic: Znojmo

Denmark: Copenhagen

Estonia: Tallinn

Finland: Helsinki

France: Aix-en-Provence

France: Biarritz

France: Cannes

France: Lyon

France: Marseille

France: Mulhouse

France: Nice

France: Paris

France: Perpignan

France: Strasbourg

France: Taize

Germany: Frankfurt am Main

Germany: Freiburg im Breisgau

Germany: Munich

Germany: Nurnberg

Germany: Stuttgart

Germany: Weil am Rhein

Gibraltar: Gibraltar

Greece: Athens

Greece: Larisa

Greece: Mikinai

Greece: Patrai

Greece: Thessaloniki

Holy See (Vatican City): Vatican City

Hungary: Balatonlelle

Hungary: Budaors

Hungary: Budapest

Hungary: Nagykanizsa

Iceland: Akurey

Iceland: Borgarnes

Iceland: Geysir

Iceland: Hellissandur

Iceland: Ingjaldsholl

Iceland: Keflavik

Iceland: Lagafell

Iceland: Olafsvik

Iceland: Raudhamelur

Iceland: Reykjavik

Iceland: Selfoss

Iceland: Stadhastadhur

Iceland: Thingvellir

Ireland: Dublin

Italy: Aurisina

Italy: Basovizza

Italy: Duino

Italy: Genova

Italy: Gorizia

Italy: Milano

Italy: Miramare

Italy: Monfalcone

Italy: Prosecco

Italy: Rimini

Italy: Rome

Italy: Sistiana

Italy: Tarvisio

Italy: Treviso

Italy: Trieste

Italy: Udine

Italy: Venice

Italy: Verona

Italy: Villa Opicina

Kosovo: Pristina

Kosovo: Urosevac

Latvia: Riga

Liechtenstein: Vaduz

Lithuania: Vilnius

Luxembourg: Luxembourg

Macedonia, Republic of: Bitola

Macedonia, Republic of: Han

Macedonia, Republic of: Kumanovo

Macedonia, Republic of: Skopje

Monaco: Monte-Carlo

Montenegro: Bar

Montenegro: Becici

Montenegro: Bijela

Montenegro: Budva

Montenegro: Cetinje

Montenegro: Gornje Krusevo

Montenegro: Herceg-Novi

Montenegro: Niksic

Montenegro: Njegusi

Montenegro: Perast

Montenegro: Pluzine

Montenegro: Podgorica

Montenegro: Rijeka Crnojevica

Montenegro: Risan

Montenegro: Sukobin

Montenegro: Sveti Stefan

Montenegro: Tivat

Montenegro: Ulcinj

Montenegro: Virpazar

Netherlands: Amsterdam

Netherlands: Rotterdam

Norway: Oslo

Poland: Bialystok

Poland: Warsaw

Portugal: Cascais

Portugal: Estoril

Portugal: Faro

Portugal: Fatima

Portugal: Leiria

Portugal: Lisboa

Portugal: Nazare

Portugal: Seixal

Romania: Bucharest

Russia: Moscow

Russia: Saint Petersburg

San Marino: San Marino

Serbia: Beograd

Serbia: Bunisevce

Serbia: Novi Beograd

Serbia: Novi Sad

Serbia: Petrovaradin

Serbia: Sremska Raca

Serbia: Temerin

Serbia: Vranje

Serbia: Zemun

Slovakia: Bratislava

Slovakia: Kosice

Slovenia: Ankaran

Slovenia: Bled

Slovenia: Bohinjska Bistrica

Slovenia: Celje

Slovenia: Divaca

Slovenia: Grosuplje

Slovenia: Ig

Slovenia: Izola

Slovenia: Jesenice

Slovenia: Koper

Slovenia: Kranj

Slovenia: Kranjska Gora

Slovenia: Krska Vas

Slovenia: Krsko

Slovenia: Lasko

Slovenia: Lesce

Slovenia: Ljubljana

Slovenia: Maribor

Slovenia: Murska Sobota

Slovenia: Nova Gorica

Slovenia: Novo Mesto

Slovenia: Piran

Slovenia: Portoroz

Slovenia: Postojna

Slovenia: Ptuj

Slovenia: Ratece

Slovenia: Tamar

Slovenia: Trzic

Slovenia: Velenje

Spain: Algeciras

Spain: Barcelona

Spain: Caceres

Spain: Cadiz

Spain: Lloret de Mar

Spain: Madrid

Spain: Sevilla

Spain: Toledo

Sweden: Stockholm

Switzerland: Basel

Ukraine: Kyyiv

Ukraine: L'viv

United Kingdom: Belfast

United Kingdom: Caerdydd

United Kingdom: City of London

United Kingdom: City of Westminster

United Kingdom: Dumbarton

United Kingdom: Edinburgh

United Kingdom: Keith

United Kingdom: London

United Kingdom: Luton

United Kingdom: Stansted

North America

Canada: Mississauga

Canada: Niagara Falls

Canada: Toronto

United States: Cleveland

United States: Jersey City

United States: New York

United States: Washington

Oceania

Australia: Bairnsdale

Australia: Fremantle

Australia: Geelong

Australia: Manly

Australia: Melbourne

Australia: Merrimbula

Australia: Perth

Australia: Sydney

Australia: Ulladulla

Australia: Warnbro

 Get your own widget

GeckoGo 

online
Online Casino Reviews









View My Stats



Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska

Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin

Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!

BUDI ZDRAV!