::ribafish - čovjek krnje jetre::

nedjelja, 31.12.2006.

Novogodišnja želja

Djevojkama
Dabogda ponoć dočekale u grijanom dvorcu u društvu ekstrainteligentnog romantičnog pjesnika, višestrukog mensaša te bogatog nasljednika po maminoj i tatinoj strani, ne prebildanog ali jakog a usto senzualnog

dvometraša stilista i kreatora parfema tamne puti, bujne kose, glatkog tijela i bez grama sala kojem iz ustiju miriše na puding od lavande a u životu nije prdnuo, podrignuo, kopnuo nos, povisio glas niti to namjerava.

Držao vas on dabogda svojom muževnom rukom,

kameno a nježno za ručicu uz kaminček u kojem pucketa tibetanska borovina i zaprosio vas dijamantnim prstenom u 00.00 kad vani parkira zlatna kočija s 38 suptilno počešljanih heterozigotnih lipicanera s pedigreom što šesteroglasno uz sopile pjevaju Ave Maria na hebrejskom, dok vam on dodaje dva briljantima optočenim mobitela da se odma možete pohvalit frendici i mami. A iz vatre izviriše domaćice...

Nikad vas ne opsovo, ne pogledo utakmicu, ne diro daljinski, ne hrko, ne ostavljo čarape pod krevetom, ne mazo gaće, ne pogledo druge, ne prekidao vas dok pričate, neimao provokativne erekcije da morate glumit glavobolju, ne popio pivu nit pojeo parizera i nikad seksa ne poželio dok se vama ne poželi, pjesme vam recitirao, vrata otvarao, vulvu titrao, dojke ne stiskao, slavnom društvu ponosno pokazivao i u nebesa uzvisivao svakom prigodom.

Dabogda ga ne prevarile kad vam dosadi sutra ujutro.


Dječacima
Dabogda vas u ponoć zatekao pogled na Pamelasto jebezovnu putenu plavušu među vašim koljenima što vam sitnim ručicama drži armiranog pišu na putu u svoja karapušljiva spermožedna mehka ustašca i zaista vas oduševljeno gleda u oči, dok se vaše ruke čvrsto drže za njezine bujne a tvrde petice dok vam među prstićima migolje kamene pribadačastoidne bradavice boje mahagonija.

Nakon treće orale s pauzama za dva kvikija, dabogda vam u video stavila kazetu s najboljim golovima dekade, donijela na grijanoj tacni pola kile pušećeg nevinog janjeta mezimca ispod peke, punjenog odojkom punjenog sipom punjenu punjetom i gajbu ledenog božićnog Tuborga koji će otvarati čim se zakašljete.


Dabogda vas nakon golova bezglasno još jednom obradila dok na vrpci tekme šaptom zamjenjuju najveći hitovi Tracy Lords a ona vam dodala daljinski i pazila da se ne nasloni laktom. Svršavajuć podrignite tako epohalno da susjedu ispadne leća, vama sve iglice s bora i nastane cunami u Laosu, na što će se plava grohotom nasmijat, otvorit novu pivu i češkat vas noktima po kičmi dok ne zakrmite.

Nakon zornjaka i orale poslije paštete za doručak, ostavila vam dabogda broj na koji je smijete zvat samo kad vam se prijebe i ne priča previše te nakon toga nemate vremena za nju jer vam dolazi škvadra.

Dabogda ne izgubili broj.


Plivačima maratoncima
Dabogda mi stazu dobili

Bowlingašima
Dabogda mi dvoranu dobili

Curlingašima
Dabogda mi dvoranu dobili i prvenstvo osvojili

Podmićenim političarima i ratnim profiterima
Sretna vam nova, jebem vam staru!

Roditeljima
Dabogda imali ljubavi za svoju mladunčad jer će vam se sve to jednog dana vratit


Sve najbolje!!!

petak, 29.12.2006.

Nakon Janice – Anica + jebo Sljeme

Pogledo Semmering. Kaj nije Schieldica zajahala vrata? Priznajem, bio sam skeptičan about Ana. Previše su me razmazili Ivica i Janica koji su preko noći s brojevima 47 i sl. postajali pobjednici. A Ana me oduševila. Em nema kantu ko većina Austrijskih Obelixa, em je skroz nekak slatka. I vozi fino, fino. Svaka joj čast. Još nije onako elegantna ko Stenmark, tu i tamo poskoči, al još jednom – kapa dole.

Ono što ne razumijem je to što s njom na put o trošku države ide tim od 32 ljudi. Ko fol Hrvatska skijaška reprezentacija i dužnosnici.

Dakle:

1. Ana Jelušić
2. Anin trener
3. Direktor repke
4. Direktorova žena
5. Oficijalna reprezentativna ljubavnica koja putuje kao tajnica, PR ili hostesa
6. Pas reprezentativne ljubavnice, vrlo skup, maskota
7. Serviser
8. Podmazivač lijeve skije
9. Podmazivač desne skije
10. Bruno - čovjek koji ima boju i kvalitetu glasa kao da mu u čmaru raste nosorog a u grlu mazga s dvije glave, obrazovanje jaglaca, kosu prodavača slanih koštica i talent Jasmina Agića, te koji jedini može reći nešto toliko glupo kao «Janica se smiješi, to je dobar znak» i dalje zadržati jako dobro plaćen posao – Kovačević
11. Trener Slovenac jer su Slovenci bolji i skuplji od naših
12. Anin dečko kojem finska repka snosi pola troškova
13. Maser pod prismotrom
14. Nika Fleiss
15. One dvije iz repke kojima ne znamo ime i kojima se sad smijemo, ali tako smo se i Ani smijali pred dvije godine
16. Savjetnik
17. Asistent savjetnika
18. Glasnogovornik
19. Tihogovornik
20. Govornik za basove
21. Peglač dresa
22. Lutka za dres
23. Nosač skija
24. Nosač štapova
25. Oštrač štapova
26. Podmazivač štapova
27. Psiholog
28. Doktor
29. Kardiokirurg
30. Onaj mali antipatični prištavi od onog važnog hadezeovca za kojeg niko ne zna otkud je tu i koji kurac radi, ali se niko ne usudi pitat

I opet mi ih fali. Ili ima dvadesetak «funkcionera» koji nemaju nikakve veze sa skijanjem nego su se uguzili na račun poreznih obveznika? Istih poreznih obveznika koji krvlju plaćaju organizaciju utrke slaloma za svjetski kup na simpatičnom brežuljku koji se prostire na sjeveru naše metropole. Brežuljku koji nema prirodne kvalifikacije za takvo nešto poput sićušnih zaselaka na padinama Alpa, Anda ili jebenog Mt. Kosciuska zahvaljujući prirodno im podarenih visina, temperatura, nagiba i svega potrebnog da se skijati može 10 mjeseci u godini.

Zamislite da se igrom slučaja, Stipe F., autolimar iz Komiže slučajno okuša u skijaškim skokovima, i zahvaljujući urođenoj nam talentiranosti – osvoji par pobjeda u svjetskom kupu. Hoćemo li graditi letaonicu na Biševu, bob stazu u Blatu ili stadion za brzo klizanje u Ublima? Teško. Ali zato se to može u Zagrebu. Radit će šljakeri 24 sata dnevno na nošenju snijega. Ako drug Mile zapovijedi, donijet će se snijeg i s Triglava. Kaj bi vam reko!

Cijena odvoza smeća raste, poskupila voda, parking otišao za 35 posto. Zašto? Pa da bi gospoda na vlasti kupovala terence, vile, stanove veličine igrališta za kriket ali i ovakve besmislene izdrkavačke egotriperske šugave priredbe gdje se troši toliko krvavo stečenog para ovog jadnog naroda da mi se sve gadi.

Daj raji da se veseli jedan dan u godini i onda ih guzi 364 dana... Arena, Gladijatori, Joaquin Phoenix... A Russel uživa u sretnoj vezi...

Besplatan smještaj i najveći nagradni fond za guzate Austrijanke, staze za šetače pune nekih tipova s tokivokijima s tamnim naočalama koji provjeravaju, špijuniraju, prepipavaju a tebe koji si išao u šetnju usmjeravaju na zaobilaznicu preko Stubaka.

Dok šef policije na televiziji priča kako su očekivali više pljački jer ljudi i inače više pljačkaju u ovo doba godine... Nisu spriječili više pljački niti otkrili više lopova. Jer provjeravaju medvjeđe brloge na Plavom spustu i mogućnost atentata zajednice slavonskog hrasta i običnog graba na saborske zastupnike opijene francuskim konjačićem...

Ma nabijem vas sve da vas nabijem. Bojkotiram i Sljeme i kurčenje s milijunima eura za dva sata skijanja i doma u fotelji elegantno navijam svim srcem za Anu. Ne i za njezin tim.

srijeda, 27.12.2006.

Što mi nije donio djed božičnjak

Ono debelo bradato izmišljeno govno u komunističkom haljetku (u koje ga je odjenula korporacija Coca Cola dvadeset i neke kako bi povećala prodaju malim pretilim, od karijesa satranim Amerikancima), ni ove godine se baš nije iskazao. Još koje desetljeće i fakat ću prestat vjerovat u njega.

Dobio sam:

Sponzorstvo HPB-a za CK Čudnovati Čunjaš! Žarulja je našao sliku za majicu, sad slijedi obrada gdje će se iskazat Liftboy...
Bon za Konzum!
Božićnicu!
CD player za tuš – imam kadu. Da je obratno, vjerojatno bi dobio MP3 čep ili sapun-mini sirenu s velikim mehkim ustima
Policu za začine – pred dvije i pol godine sam zaželio policu dugu metar i pol s dva pretinca visine 10 cm. Dobio sam dugu pol metra visine 25. stanu mi začini abecednim redom do bosiljka...
Dezić – osmi, ali lakše se pošpricat nego oprat - ura!
Stoljnjak – sa zadnjeg su forenzičari mogli penziju zaradit – ura, ura!
Crnu majicu bez natpisa – nemate pojma kak je muškarcu to teško nać - ura, ura, ura!
Čokoladu – proslijeđeno
Koštice – poždrano
Pivu
Vino
3 CD-a s božićnim pjesmama – smeće
6 kalendara – već sam ukro u firmi onaj iz francuskog Playboya. Naš izlazi sutra... Ostale mijenjao kod susjede za rajnglu graha s repom
8 rokovnika – jedan od HT-a sladak, ali težak tonu, ostali proslijeđeni
78 SMS-ova – mrmlj...

Htio sam:
Otplaćen kredit za stan
Otplaćen kredit za auto
Isplaćene honorare
Povišicu
Veći auto
Sređen stan
Nove prozore
Nova vrata
Novi parket
Novi linoleum
Novi kuhinjski stol
Novi kupaonski ormarić
Novu kadu
Frižider s onim da sere led u brabonjcima izvana. Pa da unutra stavim Amarenu....
Da mi svi ljudi svijeta vrate CD-ove na kojima je naljepljena sitna naljepnica Riba. Mesa se ne najeli...
Novu liniju ili bar neku da radi išta osim narodnog retardiranog radija i Plavog radija na kojem na Božić puštaju Losing my religion dok na tronu bolno vodim bitku s preostala tri hemeroida kojima očigledno ne paše kombinacija senfom milovane puričje kožice i Božićno pivo
DVD Recorder kojem ću skužit upute
DIVX nešto da pogledam onih 18 pornjava na miru na ležećki a ne tvrdo grbavo sjedeć s desankom na mišu
TV 1000 s TVRDIM pornjavama, a ne mekim, meki ih švedski kurac u ruci svakog jutra mlitavo iz gaća gledo...
Novi comp s puno giga i bajta i složenim vindousima i vezom na koji ću stavit 390.000 sati glazbe i nekako povezat s...
Pojačalom pa slušat mjuzu u cijelom stanu, a ne sa zahodskog radija u kuhinji
Novu rajnglu za sarmu i juhu jer mi iz ove uvijek pol prekipi
Recept za grah, jer sam i treći put omanuo
Ratkapu od 14 cola, inča ili koje god pizde materine, jer imam već dvije od 13 u gepeku jer uvijek zaboravim kad dođem u Getroa, a kad zapišem onda ih nestane
Sokovnik koji radi sok a ne smeće
Zakrpu za na jaja (ali iznutra) za samterice jer su se izlizale. Kako još uvijek nisam skinuo 15 kila od trudnoće, guza i ramena su mi yummiii, ali pitonček i bedra ko u Kasuganashikija Maegashira 13 (za ljubitelje Eurosporta), pa se kroz hlače podno šlica vidi Sljeme.
Gajbu tamnih Krušovica u Beershopu – ali onda ću postat alkos... Bolje ne... Ipak...
Šuze, muške, frajerske, nikako pederske, tamne, otprone na kišu, bez suvišnih sranja, šavova, guma, resa, nitni, zakrpa, onog naprijed ko kurčić, onog di idu žniranci a da se nemre provuć pa ti uvijek ispadne... I da ne smrde.
Tenisice, za grad, tamne, da ne smrde
Onaj sprej protiv smrdi hodnik
Sunčane cvike nepotrgljive i neizgubljive do 200 kuna
Arhitekta, građevinare i majstrore u obliku dobrih vila koji će mi uzet stambenu štednju i napravit čudo dok se ja kupam na Copacabani. Ne osječkoj.
Da mi dlake prestanu napredovat prema ramenima. A smijo sam se Knegi, Alanoviću, Tomohomi...
Lijek protiv ćelavosti, jeftin, brz, pouzdan, učinkovit, po mogućnosti da se dijeli u Jutarnjem
Jaknu zimsku, toplu, i da u njoj ne izgledam ko nabrekli termitnjak
Kapu, toplu, ne pederastu
Bazen, olimpijski, grijani, da mi ga stave na onu jebenu livadu ispred prozora di su pred deset godina srušili Nadu Dimić i sad tu raste ambrozija veličine sekvoja i narkići umiru i komarci su ko pelikani...
Vreću za boks u podrumu ili firmi
Kartu do Brazila, i da nas podere pljusak u povratku pa sletimo na Kubu
Da Rok, kad kaže TATA - ne misli na svjetlo

nedjelja, 24.12.2006.

Tansre Žićbo

Dabogda vam se ostvarile sve želje pa i one najperverznije.


Spadam u onu rijetku skupinu koja ne voli slat božićne sms-ove, pa vas lijepo molim da me ove godine stoga izostavite. Nemojte mi zamjerit, ali to mi je onak, flah... Poslat istu poruku na 290 adresa... Mislim...

Ali opet, kad se sjetim da će doć neke od nekih koji žele bit raznovrsniji te inovativniji pa upotrijebit i rahle prpošne sobove, malog Isuseka, Juraja koji ubiva aždahu, pregršt zvjezdica, mrmolj stalagmita, šapat ihtiosaurusa, Moses was a picker...

Ajd pošaljite najkičastiju čestitku koju ste dobili, ja odoh s compa do srijede.

Sretno svima i ljubite svoje najbliže!!!



Evo i jedna za muška šovinistička govna sitnog zuba. Poput barba Ribe! Živiliiii!!!

petak, 22.12.2006.

Bande Zagreba 5

v. Prosjaci/žicari

Užasno mi je žao što jer nevolja natjerala neke ljude da moraju prosit. A ne volim što mene navlače za rukav jer im nisam ničim naudio. I što ne odu pred sabor ili mladež HDZ-a prosit jer bi ih tamo izrazbijala murija.

Ne volim ni kad mi uleti prosjakinja dok sjedim na kavi i pričam s nekim. Ne volim ni kad mi gluhi tip koji uopće nije gluh na stol kao i na sve stolove u birtiji stavi masno prljavo plišano pseto i očekuje da ću ga kupit premda sam samo došao popit prokletu smeđu tekućinu. Iako bi rađe pio žutu.

Ako želim pomoć siromašnima, otić ću u poštu i uplatit. Ne želim davat nekom nešto kad me na to sili a ja to tog trenutka nemam u planu. Mislim da se to zove građanska sloboda. Žao mi je što nemam dovoljno za dat svima da bi svi bili zadovoljni, jer bi u tom slučaju mogao primit Juniora u ruke i s njim na špicu obilazit stolove.

Ne volim to i ne mogu si pomoći. Iako uvijek osjetim gadnu knedlu u grlu kad skrenem pogled od njihove prljavštine i sirotinje jer bi stvarno htio da svi ljudi svijeta negdje u miru i toplini gledaju televiziju i kopaju nos. Ko da sam neka missica, jebate...

Dok, s druge strane, kad pomislim da bi trebao svaki dan radit dva sata duže kako bi oni odmorili… U stvari, malo mi se miješaju osjećaji…

Ali ono što stvarno mrzim je žicanje. Žica otprilike jedan posto onih koji nemaju i kojima je stvarno potrebna lova, a sve ostalo su uglavnom djeca bogatih roditelja koja nemaju obraz nego đon od Marte i bez frke mogu pogledat nekog u oči i lagat ko psi. Ili pak obične ljenčine i nasilnici. Jebite se. Ne dam vam ni za cigarete ni za pivu. Kad sam bio bez prebijene pare onda jednostavno nisam išao van nego sam si tražio posao preko student servisa i krvavo zarađivao. Radi i ti deset sati dnevno pa si kupi Marlboro i zabij u šupak. Fakof.

Uglavnom, Nemetz je to savršeno opisao:
Kao što je netko u jučerašnjem izdanju spomenuo, tu je vrlo bitna sekta tzv. "Esorija".
Esori (od kombinacije "E" - hrvatske skraćenice za "Hej" i engleskog "sorry") su rasprostranjena urbana nakupina uglavnom teenagera/mladih i mnogi su njima pripadali ili bili pridruženi član barem jedanput (pogotovo u gladnim 90-im), dakle etablirana sekta koja operira po javnim mjestima i križištima puteva, poput Importanne centra. Osnovni i prepoznavajući moment je obligatorno pitanje "E sori imaš kunu". Kune se upotrebljavaju u iste svrhe kao što je upotrebljavaju pijanci-žicari (dućan, alkohol), ali i za upade u klubove. Što su razlikovni elementi? Sama riječ "E sori" nudi jedan urbaniji, prijateljski touch i definira ih kao part-time, neprofesionalne žicare koji utilitarno zarađuju za potrebe zadovoljenja izlaska, a radi se o mlađim do maloljetnim osobama, obično kvazi-alternativnog usmjerenja.


z. Taksisti

Nemam lijepih riječi za ljude koji građanima ovog grada konstantno kradu 30 kuna po vožnji i prije nego što su ovi sjeli u auto. Jebeni Njujork je jeftiniji od te prefrigane bagre. Odvratan mi je sam njihov pristup. Ja sam taksist i imam veliki auto, a ti si govno koje ga nema i još će mi isprljat sjedalo pa si prema tome niža vrsta i tretirat ću te kao govno. Ma nabijem te...

Smatraju te stokom i pokušavaju triput obić kvart prije nego te iskrcaju iako si im naglasio da žuriš, da si iz Zagreba i da ćeš mu dat deset kuna više samo da stigneš na vrijeme. Ma da ne bi. To je ukorijenjeno.

Da ne spominjem kako se ponašaju na cesti. Samo su vozači ZET-ovih buseva bahatiji, nekulturniji, neodgojeniji i veći primati od njih… Ne bi Jarmusch imao šta snimat...

To je sindikat. A ne oni jadni profesori. To i ZET. Zaštićeniji su od pandi...


x. Majstori

Kad Rok završi osnovnu, a kako su sve šanse da bude nogometno retardiran na tatu, sve više razmišljam da ga ne davim srednjom školom ni fakultetom. Nego da postane majstor.

Postoje majstori i "majstori". Nekad su to bile vrijedne zanatlije koje su vrijedno i predano radile svoj posao. Danas su to uglavnom žmukleri i lezilebovići koji od tebe prave budalu i postave se kao da si tri svjetlosne godine ispod njih jer misle da misliš da si frajer jer si završio školu. Iako bi ti samo htio da ti za tvoje pare bilo ko promijeni jebene potrgane pločice u kupaoni jer nisi završio taj zanat.

Nekad je majstor došao sam kad si ga zvao, obavio posao, dao ti račun i otišao. Danas majstor ne dolazi sam nego ima šegrta. Šegrt je tip koji nezna, ne želi, neće i ne može, ali ga Majstor nečim ucjenjuje (nećak, susjed kojem je razbio prozor, sitni lopov na uvjetnoj) pa ovaj mora nosit torbu i radit prljave poslove iako bi rađe čačkao mečku. Majstor ti otvara frižider i kopa po polici s pornjavama soleći ti mozak, a mali radi nešto što nisi mislio da se baš tako radi. Zbog šegrta je cijena uvijek dupla.

Postoji i viši majstor, tj. Organizator (ekvivalent producentu na televiziji) koji ima pod sobom tri šegrta za veće zahvate – iritantni tip, pretežno Bosanac ili Hercegovac koji ne radi ništa osim što laje na telefon i puši i nikad nije dostupan kad treba popraviti ono što su šegrtčad zajebala. A uvijek zajebu.

Postoji i majstor na crno s kojim se čujete u petak kad rikne plinska peć, on kaže da će doć u ponedjeljak, javi se u četvrtak da će doć u subotu i na kraju dođe na Uskrs, kad je snijeg davno okopnio, nadrkan jer je praznik a on mora delat. Prdne u peć, zašmirgla nešto, upali, kaže da si glup jer si kupio peć koju on nikad ne bi kupio, kad sazna kolko si platio kaže da si glup jer ima njegov šogor jeftinije, popije ti 6 piva i tvrdi da si jako glup jer nemaš Žuju nego Karlovačko i odokativno ti naplati 170 kuna. Onda se čudi kad ga gurneš niz stepenice i pljuneš s balkona pri odlasku...

Naravno, zagrebački majstori uvijek rade bez računa. Samu cifru na kraju morate pomnožiti s tri od cijene koju vam je rekao u početku. Vreća bez dna.


w. Letkaroši

-oni koji te bude ujutro zvonjavom na portafonu

Rijetko mogu odspavat duže od devet. A onda me obavezno probudi neki hiperaktivac koji se ne skida sa zvona dok neko ne popizdi i stisne. Da bi mi tip onda ubacio informaciju o Avonovoj akciji, školi plesa s popustom za astmatičare, kvalitetnom postolaru i studentima koji jeftino popravljaju kompjutere i odvoze krupni otpad za već od 200 kuna. Nabijem vas nakurac abecednim redom.

-oni koji ti kelje sranja po autu

Kako reče Zrinsko Pismo, oduševljavaju oni koji stavljaju seksi letke ružičaste boje koji ti se sljepe sa šajbom pa tu smjesu skidaš poslije godinama. Užasava me i sma pomisao da neki užurbani student DIRA jebeni brisač mog neotplaćenog Klita i onda ga pušta nazad na staklo bez imalo ljubavi... Uf...

-oni koji te presreću na cesti.

Ljudi. Isusa mu boga. Imam 36 godina i 96 kila. Imam jebeno dug zaustavni trak. Nemojte mi uletat u jebenu putanju s nikakvim papirićima, besplatnim solarijima, kurčevim kreditima ni izdanjima loših novina od sutra ako je danas danas. Pustite me da hodam!!!


y. Studenti – popravljači kompjutera

Ja sam barba. Imam 36 let. I ne znam s kompjuterima. Nikako. Spectrum je za mene bio kompliciran. Ova današnja čuda su mi ko da moram na Bosančici jodlat ep o Gilgamešu a capella prima vista unazad. Gledo sam 8 puta kako mi stavljaju vindouse, spajaju, rastavljaju, dižu, spuštaju, restartaju i nikad niš zapamtit. Ne ide i bok. Probam ja sam, daleko od toga da ne probam, ali sve završi kao popravak tatinog ručnog sata koji mu je poklonio njegov djed i kojeg baš i nisam popravio i zbog kojeg se stari dan danas duri i stavlja litru ulja kad peče svinjetinu jer zna da mrzim masno.

Da ne spominjem Ivine slušalice za vokmen od kojih sam napravio nekih 8 metara neupotrebljive žice s plastikom (svaka na svojoj hrpici, da se razumijemo), ili toster koji dan danas peče kruh s voštanim okusom mirisne svijeće od vanilije.

Ali zato postoje ljudi koji popravljaju kompjutere. Navodno. Kao prvo, tu je ono malo govno od čovjeka – bivši učenik Davor Baksa, koji mi je za velike pare prodao svoju kramu koja je krepala onog trena kad je izašao iz moje sobe.

Kao drugo, tu je stanoviti Ilija. Tip je pred dvije godine došao na preporuku frenda i predstavio se kao Ferovac koji završava isti.

Ajde, neka. Trebao je iz mog rahitičnog kompa prebacit pržilicu i podatke s mog i Mihinog harda na novi, veliki hard. Tip je u 6 sati koliko je davio dva kompjutera uspio uništiti moju pržilicu i diskdrajv i potpuno spržiti cijeli Mihaelin disk sa svim podacima. Sutra se vratio sa potvrdom da nema pomoći ničemu od toga i tražio 300 kuna.

Vidite li ikad na vratima tipa koji navodno popravlja kompjutere srednje visine, masne crne kose u kariranoj košulji – ne otvarajte. Ili zovite mene. Taj kreten ne bi ni jebenu tehničku popravio…

Ne nasjedajte na trikove, naučite sami dizat sistem.

Nego, jel zna neko kako se klinapira mekintoš?

četvrtak, 21.12.2006.

Poziv na božićni tulum - fwd.

1.12. SVIM SURADNICAMA I SURADNICIMA

Zelim Vas sve srdacno pozvati za nas ovogodisnji Bozicni tulum koji ce biti
20.12. u Argentina-Steakhouse. Uz malu glazbenu grupu pjevat cemo poznate
Bozicne pjesme, a nas poslovoda ce upaliti Bozicna svjetla na boru
kostimiran kao Djed Mraz!

Veselim se Vasem dolasku i zelim Vama i Vasim obiteljima mirno vrijeme
adventa.

Bernfried Meier-Eiergeist
Voditelj Human Resources


2.12. SVIM SURADNICAMA I SURADNICIMA

Naravno ni u kojem slucaju nas jucerasnji poziv ne bi trebao izolirati nase
turske suradnike. Svjesni smo da njihovi blagdani nisu isti kao i nasi te
cemo zato od sada nase okupljenje zvati "tulum prije kraja godine". Takoder
nece biti bora niti cemo pjevati bozicne pjesme. Zelim Vama i Vasim
obiteljima lijepo vrijeme.

Bernfried Meier-Eiergeist
Voditelj Human Resources


3.12. SVIM SURADNICAMA I SURADNICIMA

Javljam se na diskretan ukaz jednog clana anonimnih lijecenih alkoholicara
koji zahtijeva "suhi" stol. Drago mi je da mogu ispuniti ovu zelju, ali
ukazujem da njegova anonimnost time vise nece biti sto posto garantirana.

Bernfried Meier-Eiergeist
Voditelj Human Resources


7.12. SVIMA

Uspio sam rezervirati stol svim clanovima udruge "Kontrolirana prehrana"
daleko od svedskog stola, a svim trudnicama stol blizu toaleta. Pederi
smiju sjesti zajedno. Lezbijke ne moraju sjesti s pederima nego ce imati stol za
sebe. Naravno pederi ce dobiti aranzman cvijeca za njihov stol. Jeste li sad
napokon vise svi zadovoljni?

Bernfried Meier-Eiergeist
Voditelj Ludnice


9.12. SVIMA

Naravno da cemo zastiti i nepusace od pusaca i koristit cemo tezak zastor
koji moze odvojiti dvoranu tuluma te cemo smjestiti pusace u sator.

Bernfried Meier-Eiergeist
Voditelj Ludnice


10.12. GOVNARIMA

Vegetarijanci! Vas sam cekao! Boli me kurac da li Vam se svida ili ne: ici
cemo u Steakhaus!!! Mozete ako zelite letjeti na Mjesec da biste sjeli
sto je moguce dalje od "grila smrti" kako Vi to nazivate. Hranite se
salatama iz salad bara i pozderite sve sirove rajcice!

P.S.: I rajcice imaju osjecaje, deru se kad ih rezemo, vec sam ih cuo kako
skvice, hahahaha! Zelim Vam svima kurcev Bozic, napijte se i krepajte!!!!

Kreten s treceg kata, koji S VAMA izgubi svoje jebeno vrijeme.


14.12. DRAGE SURADNICE I SURADNICI

Kako smo saznali gospodin Meier-Eiergeist je vec puno bolje. Rukovodstvo
sanatorija je odlucilo da cemo ga vec za nekoliko mjeseci moci posjetiti.

Jens-Peter Müller
vd Voditelj Human Resources


P.S.: Bozicni tulum 20.12. je otkazan



PS2: Ako kupite novi Playboy čeka vas ova gola teta iz Brazila na pješčanoj plaži...

srijeda, 20.12.2006.

I ne ljuti Velikog Brata…

U SVEZI GLEDE DEDLAJNA ZBOG KOJEG PRDIM SAMO U SNU, I NE STIGNEM PISAT ZA BLOG, PRENOSIM SVOJ ZADNJI ČLANAK IZ PLAYBOYA, ZA SVE ONE PIZDE KOJE GA NISU KUPILE!


Big Brother - Kuća užasa

Kad ste već pomislili da ste najveće debile vidjeli za vrijeme slu enja vojnog roka, nae televizije se pobrinu da vas frapantno iznenade. U tijeku je treća sezona "Big Brothera", izuzetno gledanog TV showa koji je kao i svake godine u stakleni kavez zatvorio 12 majmunčića. S jednom jedinom nadom - da će odnos barem dva primjerka završiti eksplicitnom scenom seksa


ZAMISLITE da je na televiziji prijenos utakmice polufinala svjetskog prvenstva u nogometu. I trenutak prije nego što padne gol iz režije puste reklame. Nakon par minuta pauze vam komentator bez grižnje savjesti kaže da je gol bio sjajan, i da budete strpljivi pa ćete ga možda jednog dana i vidjeti. Zamislite da već treći put ležite goli u krevetu s istom ljepoticom i da vas ona ponovno odbija jer kao još nije sigurna. Takozvani sindrom - “ševila bi se, al’ da joj ne uđe”. A zamislite pak dvanaestero mladih ljudi koji tri mjeseca ne rade apsolutno ništa osim što se izležavaju, šminkaju i napijaju te beskrajno vrijeme provode u svađi i prepucavanju tko je kome što rekao iza leđa. Kako bi kazao Oliver Mlakar u mlakoj Kviskoteci – sve su to jasne asocijacije na domaći "Big Brother", koji se pod ovogodišnjom etiketom “Do kraja” pokušao što bolje prodati s nakanom da lakovjerne gledatelje uvjeri kako će pokazati scene seksa. Ali, do toga nije došlo. A i teško da hoće.
U australskom BB-u prikazana je scena oralnog seksa. U Srbiji je probno snimanje završilo orgijom, a još je više seksa viđeno u prvih mjesec dana mađarske inačice. Šveđani su poznati po najtvrđim scenama, Argentinci nimalo ne zaostaju, dok Nizozemci na kraju tjedna sjede u kući zavaljeni u fotelje i uz pićence i grickalice na televiziji zajedno promatraju koji je par toga dana bio bolji i zanimljiviji u seksu. Jer su obećali seks. Kao i naš domaći distributer.

A HRVATI? Hrvati su i u trećoj sezoni osuđeni na dojave o seksu plasirane od strane RTL-a kako bi povećali gledanost. Ali te scene nikad ne vide, jer se smatra da bi crkva preburno reagirala. No, kad padne gledanost, javnost je trenutno bombardirana putem interneta, novina, televizije kako je Tanja rukom obradila Antu, Tomislav imao mokre snove ili se Violeta nasadila na krtičnjak. Treću godinu za redom, RTL od normalnih ljudi koji imaju kakvu-takvu opću kulturu i/ili nešto završene škole, radi debile. Ponižavaju one koji na TV-u žele vidjeti nešto zanimljivo, duhovito, prirodno i lijepo. Pomno odabiru tucet siročića željnih slave, novca, pažnje i općenito – kruha bez motike. Dvanaest jadničaka koji u predstavljanju naciji drsko lažu da su iskreni i da ih uopće ne zanima nagrada od milijun kuna. Dirty Dozen nesretnika kojima je dijapazon kretanja, komuniciranja i razmišljanja kao albino pandama u omanjem ZOO-u, koji ne znaju gdje je Slavonija, misle da na Zemlji ima pet kontinenata, da čovjek ne može pretrčati 100 metara ispod 10 sekundi, da je vlak trajekt, vegetarijanke nemaju celulit, žene ne mogu zatrudnjeti ako se pomokre nakon seksa… Da su hrvatski padeži - ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni. Ekipa kojoj ta tri mjeseca uopće ne fale knjige i od kojih ćemo jako teško čuti riječ dužu od osam slova. A da nije menstruacija. Polusvijet kojima je san kao lanjskoj Brankici na slavu uloviti nekog parajliju i s njegovom se jahtom/makinom provozati ispred noseva jalnih susjeda, izaći na predzadnjoj strani neke revije, otpjevati duet s Duškom Lokinom i glumiti kljastog tartufara u Zabranjenoj ljubavi. Zato nije ni čudo da danas novinske stupce pune imbecilne izjave poluosoba («Zašto smo izbačeni iz kuće? Pa zato jer smo Dalmatinci.») koje su si zacrtale plan da uđu u kuću, bogato se udaju i žive parazitski do smrti. Iako bi im bolje bilo da si čitanjem i učenjem ušpricaju malo znanja u za to osmišljen prostor ispod sloja blajhom oštećene kose. Umjesto silikona.

ZANIMLJIVA JE KONCEPCIJA u kojoj se od gledatelja diže lova putem telefonskih poziva, a rezultati, pa samim time i pobjednici najvjerojatnije namještaju. Dvadeset četiri sata dnevno snimanja s nekoliko kamera i najvećeg će sveca uloviti u pozi koja nije dolična lažnom katoličkom moralizmu kojim se predstavljamo van državnih granica. Tko im kriv. Svojim su autogramom dopustili da se režiser iživljava nad njihovim lapsusima jer ni nema ništa drugo za pokazati.
Naravoučenije, ako režiser dobije mig od šefova da se izbaci nekog od natjecatelja iz bilo kojeg razloga, sljedeći tjedan će mu Big Brother natovariti nominaciju a u pregledima dana će se non-stop vrtiti kako kopa nos, onanira, pizdi ili, izvučeno iz konteksta, ispada glup. Uostalom, to je samo fasada da se opravda nečije izbacivanje iz showa, jer se količina telefonskih poziva vjerojatno ispisuje i objavljuje upravo onako kako odgovara gazdi. Kao uostalom i u "Piramidi", ali o toj katastrofi nekom drugom prilikom.
Osoblje je priča za sebe. Kao i dnevni zadaci koji su napravljeni na razini inteligencije nekog manjeg glodara ili pikantnijeg indijskog začina. Voditeljica s govornom manom, zbog sala je uvučena u tri korzeta. Suvoditeljica u narodu znana kao “Žena tužne obrve” čiji je krajnji domet mrštenje čela, često izlijeće s besmislenim izjavama poput: "Big Brother kuća bez stanara ne bi bila kuća". Ocvali te nemaštoviti joj kolega ima 40 na grbači, izgleda kao da ima 30, ponaša se kao da mu je 6, i kao da je naslijedio svo mrtvilo i učmalost protjeranog mu kolege iz prve sezone od kojeg je bio bolji za par kopalja. Sve troje na svoj način nemušto i neduhovito izbačenim natjecateljima petnaestak puta za redom postavljaju pitanje “kako si?” Na što, od reflektora i ljudi izbezumljeni, a zbog gubitka milijuna kuna očajni bivši stanari odgovaraju smušeno i nesuvislo, kvareći ionako ubojitu, dva sata predugu emisiju petkom dok publika za sprovode plješće kad se upali lampica. I tako iz dana u dan.

SVEJEDNO KOLIKO MI pričali o tome, realnost je strašna. Generacije mladih ljudi bi mnogo radije bile zatvorene tri mjeseca u BB-kući nego išta radile, a po metropoli na svakom koraku možete vidjeti kvaziurbane svece i svetice koji "nikad ne prate to sranje od "Big Brothera", jer to gledaju samo kreteni". Ti isti koji će u lokalnom bircu slaviti pobjedu nekog bahatog preprodavača jer s njegovog štanda kupuju lažnu robu s lažnim markicama. Baš kakav je i njihov život. Sve se na kraju svodi na to da novi TV magovi rade emisije za mediokritete i time vrijeđaju iole inteligentniju populaciju do čijih im deset posto zastupljenosti uopće nije stalo. RTL smatra da Hrvate zanima samo kad se tucet zamorčića napije, drpa, žvali, prdi, onanira i psuje. Dokud seže granica gluposti, licemjerja i kiča, vidjet ćemo za manje od mjesec dana. Izbor je šarolik. Kosmati plačipičkasti frizer, kubanska izbjeglica, sjemeništarac sklon masturbiranju tuđom rukom, Dubrovčanka s dva osnovne, Zadranin izgubljen u prostoru i vremenu… Jako nas cijene… Dogodine će, naravno, i opet biti Big Brace, s naslovom “Goli, znojni i uzbuđeni”, a ista će se mediokritetska masa veseliti razmišljajući hoće li se konačno pojaviti lijepa žena i duhovit muškarac te hoće li pobijediti pripadnik mongolske manjine, duh iz boce, djevojka s tri dojke ili bigl trbuhozborac. Hvala bogu, bez obećanog seksa.

Ribafish@blog.hr

utorak, 19.12.2006.

Ma eto...

...onako, da vam uljepšam dan...



Pa nek neko sere da Ribafish samo kritizira!

ponedjeljak, 18.12.2006.

Bande Zagreba 4

P. Petardaši

Dolazi doba godine kad se slavi. Neki narodi istočne Azije od davnina imaju običaje da se za doček Nove godine bacaju petarde, šestarde, retarde i općenito nekim eksplozivom pravi buka. Isto tako, iza Nove godine filipinski i ini doktori šivaju jako puno krvavih i spaljenih batrljaka prenabrijanih pubertetlija koji su se malo zanijeli bacajuć. Obožavam kad s tim slikama počnu vijesti 1.1. svake godine, a tebi želudac otkazao sinoć oko 11 kad si zrigo prvu turu odojka i 6 litara groznog gemišta, iako je gazda obećo neko fino vino...

Kako to obično biva, bistriji Hrvati su otkrili da ih jako zabavlja bacati mala eksplozivna sredstva po ulicama i prolaznicima metropole. I to naravno za Božić. U Zagrebu vam je to inače blagdan Majke Božje Pirotehničke, kad razgaljena mladež ide na polnoćku s osam kila trinitrotoluola po džepovima u zelenom i crvenom izdanju. Česti su primjerci krezube balavurdije od koje možete čut ovakve stvari:

«E, buraz, kuš ono, ajmo pički bacit jednu u kapuljaču!»
«E, fakat, hnji, hnji...».

Jebogaćuko, radi si vatromet u dvorištu ili se odite međusobno istrebljivat i gađat jedan drugog zoljom u glavu na neku jebenu livadu, ali me pustite da hodam normalno gradom. To se zove Silent Night, a ne Saigon Night, idioti!

Moš mislit. U Konzumu petarde na polici kraj pelena. Kakav narod...


R. Sponzoruše u terencima

Ne znam jesu li ostali gradovi lijepe naše imuni na ovaj nusproizvod, ali jako mi se skuplja sukrvica u mozgu kad na ulici vidim sitno žensko u ogromnom džipu, vanu, suvu ili kako god se zove vozilo koje služi za penjanje na jebeno brdo a ne za zagrebačke uske, male te vječno zakrčene ceste.

Terenac je apsolutno nepotrebna stvar za 99,99% zagrepčana jer taj grad ne okružuju klisure, kanjoni ni klifovi nego samo par simpatičnih brdašaca. Ali ne. Sponzoruše konstantno piju mozak svom fudbaleru, menadžeru ili samo mafijašu da im kupi ogromnu igračku kako bi one mogle bit face dok zakrčuju promet i izazivaju bijes desetaka vozača oko njih. Te koze ne skidaju velike sunčane naočale ni kad spavaju, a kamoli po kiši ili magli, obavezno drže mobitel u jednoj i cigaretu u drugoj šapi i onda se čudom čude kad opizde u neki stupić, dijete ili nesretno pseto.

Onda ih vidite kako cupkaju van sa svojim štiklicama kojima jedva dodiruju gas i kočnicu (pa mislite da auto veličine omanje garsonjere vozi sam dok mu se izbezumljeno sklanjate s puta), te prekidaju vezu s nekom Pokosastom frendicom i hitno zovu mužića da ih izvadi iz govana.

Kako im muževi imaju veze u muriji, kučke nikad ne najebu. Osim kad se treba popest nazad u auto kad bi najrađe nekog ubile kaj se moraju protezati, ono, kužiš, ne... Srećom, bog ih je kaznio time što su im djeca uglavnom debili.


S. Djeca bogatih roditelja

Izašao si iz gradske gužve i pičiš, recimo do frenda u Karlovac. Razvalio si mjuzu, kanta te blago moli da ju ne tjeraš preko 120 na sat, zatvaraš prozore i odvrćeš ventilaciju. Fino ti je. Ispred sebe na 200 metara vidiš neku poluraspadnutu olupinu koja se kotrlja oko 60 na sat i kojoj ni u kom slučaju nije mjesto na autocesti, ali se sjetiš da ipak živiš u Hrvatskoj, pa se spremiš za preticanje. Pogledaš srednji retrovizor, prazno. Okreneš se lagano lijevo za svaki slučaj iako su ti rekli da to ne radiš na autocesti, ali jebat ga kad si se već par puta skoro zapizdio u idiota koji uživa u paralelki. Daješ lijevu žmigu i prelaziš kramu od Tamića.

A u stvari si prešo kurac jer te neki retardirani tip te milisekunde gazi svojim novim mercedesom de iks turbo be be. Njegovom tenku ništa, ti i tvoj Clito u vječnim lovištima. Majka te prepozna po madežu koji je murija našla sto metara dalje od mjesta nesreće u grmu kadulje.

Debilu kojem si upropastio rekord da od Okučana do Ajdovščine stigne ispod 38 minuta i to snimi s dva mobitela i usput pimpekom s ugljenom crta pejsaž, tata će kupit još veći i bolji auto, primit ga za debeli obraščić i reć:
«No, no, to bekino.»
«Ali tata, tkoro tam imo rekord onog malog Tovka, mamumu jebem i njemu i kliju tto me tajebo...»
«Ajde, ajde, ne plači sine. Kupiće tata Poršea. Samo nemoj reć mami šta tata radi sa sekom i ovčicom...»

Murijaku će u džep stavit 500 eura, sudac mu je ionako šogor, tebi će po lešini prolit malo rakije tako da ćeš još posthumno i morat platit popravak njegove mečke, a tvoji starci će od tuge, očaja i nemoći što ih država ne jebe pet posto – završiti na psihijatriji ili groblju.


T. Murija

Ukrao sam gumicu u knjižnici u Frankopanskoj 1979. godine. Imao sam devet godina i bio sam glup. U stvari, bio sam dijete. Neko iz razreda je ukro šiljilo dan prije i time se kurčio, pa sam i ja htio ispast frajer. Naravno da su neopreznu budalu koja je ušla, uzela gumicu isptred blagajne i krenula van ulovili prije izlaza, odveli je iza i izderali se na njega da se ovaj rasplakao ko Nijagara.

Tu sam presto krast. Par puta sam maznuo prazni CD u nekoliko firama u kojima sam šljakao. Više puta sam ušao u žuto na semaforu jer mi se pripišalo. I to je to od mog dosjea. Zapisali su me kad sam nakon Jabuke pjevao borbene, kad sam pišao po kontejneru u Zvonimirovoj i više puta po tulumima.

Doma su me učili da su murijaci good guys i da se bore protiv zla. I da treba imat povjerenja u njih. Danas po mom gradu šeću mirno mafijaši koji su omiljeni u društvu i vodaju kurve za pare, droge ima više nego bureka, ljudi tuku ljude, ljudi na ulici ubijaju ljude. Policija se zadovoljava time da godišnje u gradu od cca milijun stanovnika nađe kilu koke, dvije kubure i naplati 10 milijardi kuna pijanim i prebrzim vozačima u omjeru pola-pola. Naime, ako ti striko s kapom kaže «Što ćemo sad?» znači da prima mito i da čeka tvoju ponudu. Tu i tamo isprebijaju kojeg navijača, upropaste ti tulum i izgube posao ako probaju oduzet vozačku pijanom gradonačelniku. Ubojstva ne rješavaju, pljačkaše ne love, aute ne vraćaju, voze skupe limuzine...

I koliko god bi trebao vjerovati u to da oni stvarno i jesu good guys, kad ih vidim da idu prema meni – ja se userem. A ako je poštenog čovjeka strah od vlastite policije, onda tu nešto jako ne štima. Naravno da ima poštenih, ali po onome što javnost misli o njima – ti jadničci rade na šalteru ili na raskrsnici kad krepa semafor. Ivice, loša ti je marica. Napravi nešto.


U. Zetovci

Da biste u Zagrebu dobili posao vozača tramvaja ili busa, morate iskrcati mito od 2000 eura. Nakon toga vas čeka lagana vožnjica za duplo veću plaću od profesorske i miran put do mirovine. Sindikat im je strašno jak i drži u šaci gradsku vlast koja ne smije ni pisnuti na bilo koji zahtjev ljudi u plavom, koji ne ostavljaju dojam pristojnih i kulturnih osoba.

Unatoč tome što vožnja pijanih skinjara i neoprane sirotinje koja se zna grijati upravo u njihovim prijevoznim sredstvima nužno i ne mora biti idealan džob, smatram da apsolutno nije fer dati ljudima s osnovnom školom 7-8.000 kuna plaće dok učitelji imaju 4.000.

Iako je Osijek poznat po još besmislenije skupljim kartama za gradski prijevoz, a ni Split nije daleko, 7 kuna za udaljenost od 200 metara je stvarno bolesno. Uostalom, kad pogledate cijene prijevoza u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i drugdje, vidjet ćete da su dva, pa i tri puta jeftinije nego kod nas. Jedan frend ako se uspije prošvercat, za nagradu si istog trena kupi pizzu za iste pare. Da je karta dvije kune, naravno da bih je kupio. Ovako, kad je ekvivalentna flaši tamnih Krušovica u beershopu - ulovim se često u razmišljanju...

Ono što najviše nervira su kontrolori. Sve OK ako te ulove bez karte u uniformi. Svaka čast, poštena borba. Šverco si se, nisi uspio. Doduše, u Budimpešti je kazna 10 eura a kod nas 20, ali eto. Najgore je kad te ulove pa te ružna baba (obavezno imaju trajne, barem jedan zlatni zub i veliku kožnu torbu) počne vrijeđat da kako te nije stid, da si primitivac i seljačina i da za vokmen imaš pare a za kartu ne, služeći se pritom vrlo vulgarnim izrazima. E sad dok joj ti objasniš da to nije vokmen nego empetrica...

Problem je u tome da ti kontrolori bez uniforme (oni nabildani u kožnjacima) po zakonu u stvari ne smiju ništa. A nije da ih nema...

subota, 16.12.2006.

Kanibalizam u centru Zagreba!!!

Senzacionalno!

Ekskluzivno za 48 sati Imperijala!!!

Maloljetni R.J.P. (14 mj.)



uhvaćen je u prekršajno-kaznenom djelu ocoizjelstva! Pohlepni mladić dugo je odmjeravao slasni zalogaj i na kraju učinio incestuozni kanibalizam karakterističan samo za unutrašnje dijelove Nove Gvineje gdje još nije kročila bijela noga u najk tenisicama.

Na slikama možete pažljivo pratiti kako Malac pažljivo promatra ugroženu očevu vrstu i onda bez milosti i razmišljanja otvara ralje i prepušta se sladostrašću.

"Riba (jr.) Ribi (R.I.P.) grize rep. U stvari - glavu.








Tu mi je pao mrak na oči...

Kako se Junior uždro ribe... Kako ga je fino gledat.... Ajme majko. Al ne zna kanibalizam što znači minimalizam...

Ko da sebe u ogledalu gledam.

Doduše, sebe ne bi ni u ogledalu vidio jer tu sitnu multikosnu grebensku ribu jednostavno proždirem. Jebo one orade blizanke i u milimetar klonirane brancine koji imaju razvijenu samo jednu stranu tijela od plivanja u krug po bazenu. Ko kad u Indianapolisu mijenjaju samo lijeve gume... Disaster.

Stari je, dakle, ulovio štapom kilu špara, knezi, srdara, pirki, kanjaca i glavoča i stara mi to poslala busom. I hobu. Doduše, sa sedam trakova. Sigurno ju je stari više šuta opizdio ostima da ne zbriše. Koja gozba. Osim što bus iz Vela Luke dolazi u sedam ujutro. Brrrr...

Pitam frenda koji je sišo s busa - kako se sad nabavlja hors u općini V.L., a on mi kaže da nemreš doć na red u ambulanti od ekipe koja triput dnevno dolazi po metadone...



Danijel osvojio BB.
Ne vjerujem da u ovoj državi ima toliko debila da glasaju za nemuštog mladića koji mora nekom jebat mater i dok jede i dok sere i dok jebe s I.Q-om hiperborealnog maslačka, pa smatram da je to obična spaćka švapskih glavonja.
Jadna moja mala ricava muca. Nisam mogao gledat njegove suze... Namještaljka...



FWD.
Anketa v Sloveniji:

"Ali menite kot Slovenc, da je v Sloveniji preveć tujcev""

3% je odgovorilo - NE
20% je odgovorilo - DA
77% je odgovorilo - "Boli me kurac, ba, to je vaš problem."

petak, 15.12.2006.

CK Čudnovati Čunjaš - 6. sjednica

Viceprvaci Hrvatske 2006. i osvajači trofeja za ferplej na prvom prvenstvu Hrvatske u Budimpešti 2006. godine, održali su još jednu sjednicu.

I dok mi krpamo krajeve s istima, naša repka ima već dvije pobjede na europskom prvenstvu u Baselu! Čestitke!!!

Tu su zaključci i nagradni natječaj koji se nalazi na kraju posta. Molim za ozbiljnost dok čitate. Zahvalan.

6. Sjednica CK Čudnovati Čunjaš


Zagreb, Domagojeva 21, nedjelja 10.12.2006.

Prisutni:
Tajnik: Sin
Dopredsjednik: Stokuća

Predsjednik: Ribafish

Odsutni:
Dino - curi
Smile – mamuran
Puf – sudar
Ogi, Muf, Rudi – nismo ih zvali jer smo htjeli ozbiljan sastanak predsjedništva i dogovor za godišnju skupštinu za koju nema ispričnica…


Dnevni red:
Gledat tekmu na Eurosportu između Švabica i Švicarki
Dogovorit ko šta i kako i spremit se za sezonu 2007.
Ne popit previše jer se sutra radi

Tijek sjednice:
-Ja sam popio jednu Belgijsku dok još nisu došli
>
-Popili smo jednu Belgijsku dok smo čekali Stokuću
-Popili smo zalihu Unskih bisera, Zimskog Tuborga i Carlsberga i mezili
-Zaključili smo da je treća Švabica jako dobra, iako ima malo ravnu donju usnu (u biti, to je zaključio drug predsjednik, ali se niko nije bunio, pa se smatra usvojenim)
-Kasnije smo saznali da Ruskinje imaju tri zgodne

i jednu ražoliku, ali da crnkinja u njihovoj ekipi fakat izgleda dobro na ledu!
-Prešli smo na Gosser i Karlovačko jer sam vođen Stokućinim grickanjem faferona i ja mrknio pola jednog liliputnog. Peče i danas
-Ondak smo počeli ozbiljno i sat vremena pričali samo o Curlingu


Zaključci:
-Stvarno je šteta što ne treniramo od svibnja, ali nije do nas
-Do nas je što smo lijene pizde i nismo se skupili i otišli u Budimpeštu ili Prag na jedan vikend i to moramo napraviti najkasnije do kraja veljače:

1. Prvi zadatak je odredit datum godišnje skupštine. Sin predlaže da se napravi iza nove godine, ali nas onda neće dragi bog skupit. Ja sam predložio da to spojimo s pivopijama, pa me Stokuća opro. Uglavnom, stavlja se na glasanje
2. Konačno trebamo dogovoriti koliko imamo prvotimaca a koliko pristalica. I predložiti članarinu. Sin skuplja pare od 1.1.2007., a kako Sin ima crni pojas drugi dan, a treći dan mu se nije išlo… Dakle, ozbiljno. Ko uđe u to, od njega se stvarno očekuje da bude fer do 1.1.2008.
3. Za sad je prijedlog – članovi 50 kuna mjesečno, pristaše 30
4. Pufnik treba kontaktirat ljude iz HPB-a i vidjet hoćemo li i kako predat zahvalnicu i materijale iz novina koje skupljamo te tražit nastavak suradnje
5. Riba mora doradit zahvalnicu koju mu Sin mora poslat u formatu koji je vidljiv na Macintoshu, s kojom će Riba udavit Igija
6. Riba zove dizajnericu majice Sonjecku i moli je na koljenima za novi idejni nacrt majice za novu sezonu te pregršt prijatelja dizajnera po istom postupku
7. Stokuća se odbio slikati gol s keglom za veliki zidni kalendar, ali ga još nagovaramo
8. Sin radi ozbiljnu pozivnicu za skupštinu
9. Članovi trebaju predložiti koga se sve zove na skupštinu. Za sada su to članovi, pristaše, kolege iz drugih klubova (po jedan) i iz Olimpijskog odbora te predstavnik sponzora
10. Pufnik treba ispitat jel nam HPB i dalje želi biti sponzor
11. Svi se članovi mole da probaju naći sponzora
12. Generalni sponzor kluba se postaje s 5000 eura. Bubam…
13. Sin mi treba poslat sliku di smo s medaljama da pošaljemo HPB-u i mogućim sponzorima
14. Riba piše ne preduhovit post na blogu
15. Riba žica Ninu iz Carlsberga da nam bude sponzor u pivu/dresovima/generalni
16. Riba žica Tinu iz Zagrebačke da nam bude sponzor u pivu/dresovima/generalni
17. Riba žica Roka iz Karlovačke da nam bude sponzor u pivu/dresovima/generalni
18. Stokuća kontaktira Ogija iz CK Zagreb za:
• Cijenu opreme
• Mogućnost treninga u Cro i Hun
• Cijene termina
• Točne termine koje je Riba zaboravio
19. Stokuća ispituje slobodne termine u Mađarskoj za moguće treninge
20. Stokuća ispituje slobodne termine u Mađarskoj i Češkoj za moguće turnire
21. Kad to imamo, Stokuća radi godišnji kalendar koji onda prilagođavamo
22. Osamostaljivanje – to sam zapiso na papir a sad ne kužim zašto sam napisao. Pomoć. Hvala…
23. Popis repromaterijala, tj. što nam treba za sezonu
• Cipele
• Slajderi
• Ortopedsko pomagalo koje sigurno ima i svoje ime a bez kojeg Riba i Sin nakon trećeg velikog Pana padaju na glavu
• Štoperica
• Stounov. Na kraju. Ipak znamo kolko koštaju
• To sve, bez stounova, pomnožit sa 6
24. U cifru za sponzora uračunati i 1500 kuna godišnje članarine savezu i cca 300 kuna x 2 za led za vrijeme prvenstva, benzin do Budimpešte, večeru i stotinjak piva za Mufa, Dina, Smileta, Sina…
25. Riba obećaje da će čuvat izvode iz banaka
26. Riba mora zatvorit račun u ZABA-i i otvorit karticu HPB-a jer nam je na tom računu ostalo još mrva love ali više od nule na ZABI. Podaci poznati predsjedništvu.
27. Albija iz CK Vis treba kontaktirat radi organiziranja odlaska na zajednički trening. Stokuća
28. Pitat pristaše za još neki suvenir koji bi mogli naštampat/napravit za sezonu
29. Zahtijevat pravo uvida u troškovnik saveza da vidimo koliko nam para pripada. Jel ko Dinamu ili više…
30. Sve to do kraja tjedna tako da u ponedjeljak dejstvujemo!
31. Prijedlog predsjednika da se ime kluba promijeni u Hiromi Oshima

glatko je odbijen...

Evo prijedloga prvotimaca:

Riba
Sin
Puf
Muf
Ogi
Stokuća
Rudi

Prijedlog pristaša:
Smile
Dino
Pave
Srbin
…
Kraj


Ovom prilikom otvaram natječaj za majicu na kojoj nešto treba pisat i bit nacrtano. Prošle godine smo imali ove kaj vidite na slici, a iza su bila imena koja su bila predložena te odbijena. Sad bi nešto na foru turneje a la U2 i sl.

Pobjednik natječaja dobiva Čunjaševu vječnu ljubav, majicu u tri veličine te poklon paket belgijskih piva iz beershop.hr. Vrijeme - sad!

četvrtak, 14.12.2006.

Rekord!!!!!!!

Samo da se pohvalim!
Eto rekorda u broju posjeta!!!

Kurč, kurč!

Što ti znači pisat o Big Brotheru, a?
Razmišljam o direktnom prijenosu finalne večeri, ali samo ako poso dozvoli. Već vidim:

Antonija:
"Jamejfi, kako fi?"
Yameisy:
"Dobar, al mi jao"
Žena tužne obrve:
"Ou? Bouli te neštou?"
Yameisy:
"Jao mi što ispalo..."
Neduhoviti:
"Što ti je ispalo..."
Yameisy:
"Mene ispalo, morone di kaco retardo kacavida in familja debileze abastanca..."
Antonija:
"Dobro, a inafe, kako fi?"

Jebate, onu Antoniju ko da su čavlima prikovali kroz štikle da stoji na jednom mjestu i ne miče...
Jeste skužili kako titraju raji jaja s puštanjem seksova na netu, samo da bi podigli gledanost? Ma svaka čast.

Ajmo dlakica, ajmo guzo kosmata, donesi mi 500 kuna!!!!!

Nego, može li mi netko pomoći objasniti gdje je Danilo Biranj???


I dok spremam sutrašnji post i nagradnu igru za dizajn i tekst majice Curling Kluba Čudnovati Čunjaš, eto jedan odvratan, neprikladan, nerealan i gnjusan vic. Takvi su najslađi...

Pita trudna majka svog malog sina:
"Dušo, što želiš za Novu godinu? Bracu ili seku?"
Sin, ne gaseći PS" odgovara:
"Ako ti se neće raspast pizda - ja bi sanjke..."

srijeda, 13.12.2006.

Bande Zagreba 3

k. Perači stakala na cesti

Ljeto. Toplo. Kasniš. Kako god da staviš pred facu onaj kurac koji te štiti od sunca, ono ti i dalje piči u primozak. Gužva na cesti. Zgasi ti se semafor pred nosom. Znojiš se. Svaki dio tijela koji ti dira dio auta je ljepljiv. I onda dolaze oni. Nekakvi prljavi likovi sa spužvom u ruci koji hračnu na tu skoro crnu krpu (ili je namoče u bari kraj ceste) i počnu ti mrljati staklo. Isus ti mater. Kao da te kirurg ide operirat nakon što je odštopao zahod. Blatna prašina pomiješana kalom se slijeva po šajbi, frajer noktom grebe govno od goluba koje ima emocionalnu vrijednost (a usput i guli farbu) ti otvaraš prozor da mu kažeš da ne treba te dobiješ slučajan štrcaj odvratno prljave tekućine u oko i potpuno si lud.

Šajba ti izgleda kao proljev od sipe, oko te peče za poludit, a majmun ti gura ruku pod nos za pare. Škvadra od iza trubi jer ti je zeleno. U tom trenutku najčešće zvoni mobitel koji ti titra lijevo jaje na kojem je ili majka koja želi dugo pričat kako je vrijeme kod njih prekrasno ili odvratno ili svejedno, ili osoba kojoj upravo kasniš i koja te dodatno požuruje i diže ti tlak.

Odbijaš dat pare i frajer ti pljune na šajbu, lupi nogom u vrata i opsuje nekog od onih koji i dalje zovu na mobitel od kojeg ti je testis već duplo veći od drugog. Ako izletiš van, on zbriše a kad se vratiš u auto još te pogodi nekim kamenom s distance. Katastrofa…

Prat ću auto kad se meni pere, nemojte me jebat i silit na nešto što vas nisam tražio. Nabijem vas na krpu.

Rješenje – Čim se približi pogodit ga vodom za staklo u oko. U slučaju da nemate vode u spremniku (80% šanse), mirno ga pustiti da obavi posao i gledati u daljinu, a kad tip zatraži lovu i dalje tupo gledat u prazno i pustit da vam slina u potočiću curne iz usta.


l. Jehovini svjedoci

Zla sekta koja se bazira na toma da te davi sve dok ne potpišeš da si njihov. Od tog trenutka si po njihovim riječima u velikoj obitelji s kojima slaviš njihovog boga i vabiš novu raju u vašu familiju. Onog trena kad si potpisao, shvatit ćeš i da nisi pročitao ono što piše sitnim slovima – da Jehove postaju vlasnici svih tvojih nekretnina i pokretnina. Tako da se baš i nećeš naživit. Zato i napadaju starije osobe. To su oni udavi koji vam šalju retardirane powerpointe svako jutro sa slikama rađajućih leptira i debilnim srcedrapateljnim porukama. Jako naporni ljudi koji te uvjeravaju da si glup, jadan i nesretan i da ti treba njihovo društvo i da će ti onda biti super. Iako ti nikad ne bi htio biti nesretan kao oni...

Obično tumaraju u borbenim dvojkama odjevenim po posljednjoj modi iz Moldavskog Caritasa tridesetih, pretežno bapci preko sedamdeset, dok se nađe i pokoja ex-hipi teta u kasnim četrdesetima obavezno s jako dugom kosom.

Prilaze najčešće držeći u ruci magazin s naslovnicom koja izgleda kao najcrnja noćna mora pijanog lovca na škampe, uljanih boja i nerazaznavajućih obrisa te čudnog naslova. Dobro, meni je čudan jer nikad nisam skontao jel to kula od nekih stražara koji nju čuvaju, ili su ti stražari već u njoj pa se ona tak zove po njima. Sve ovisi o naglasku, a srećom – nikad nisam pročitao nijedan primjerak.

Besposličari imaju jedini cilj da te primame u sektu, i ako pokažeš i najmanji tračak interesa – najebo si. Vrata ne otvaraj, na ulici otrči, bake stajačice s dva primjerka u rukama na frekventnim mjestima zaobilazi u velikom luku.

Rješenje – kad ih vidiš zaurlaj „Sotonaaaa!“ i ugrizi najbližeg do sebe glumeći erekciju.


m. Taperver/cepter/dekice/ta govna

Otkako mi je stari devedesetih pokušao prodavat osiguranja i u tri mjeseca prodao jedno jedino i to samom sebi i kad smo otišli u kurac s parama, imam odvratno gnušanje prema kataloškoj prodaji. Jedan od tih principa koji nikad nisam shvatio kako uspijeva i koliki je promil onih koji uspiju, a koliki ogromni postotak onih koje neki susjed ili rođak zadavi zbog neprestanog zivkanja – je i kućna prodaja.

Kao i u odvratnom emveju, i ovdje ti nude nekakvu robu koje nema u trgovinama, triput je skuplja od iste takve u trgovinama, a kako si upravo kod nekog u gostima i pojeo si mu osam štrudli i tri pive, od tebe se očekuje i da uzmeš nešto iz užasno skučenog izloga. Imamo tu usisavača po 13.000 kuna, super madraca po 5, lonaca po 8 i općenito svega što se za puno manje pare nađe u svakom Pevcu. Ne pačam se u kvalitetu, ali usisavač od 13.000 kuna je tolika besmislica da bi me bilo strah da mi ga ne ukradu a i ne bi znao kako da s njim postupam od skupoće pa ga najrađe ne bi nikad ni upalio. A za te pare imam čistačicu jednom mjesečno do travnja 2036.

Najviše me nervira ta atmosfera šatro obiteljskog druženja gdje niko nikom nije prijatelj i gdje je uvijek pola ljudi navučeno na silu i htjeli bi doma rađe nego boga vidit.

Rješenje – na telefonski poziv „Prijatelju, otkad se nismo čuli, kako si!?“ Odgovorite – odjebi.



n. Žderači po domjencima

Sredinom devedesetih gradom je harala skupina mlađih ljudi bez previše para koja je pomno pratila sva kulturna zbivanja. Naime, jedan od njih bi posudio vjesnik ili večernjak na kiosku u ponedjeljak i onda se gledalo gdje se otvara neka izložba, predstavlja knjiga ili čita poezija i tamo bi se i nacrtalo u određeno vrijeme. I tako dok bi neki Vjenceslav Drk Mufić trabunjao svoj turobni haiku na bosančici, gladna banda bi pobrstila sve štapiće, kikirikije i slance iz Vinceka (ako je bio bogatiji party) zalijevajući ih obilato badelovim konjakom iz plastičnih čašica.

Kasnije su pjesnici, kipari i glumci amaterskih predstava postali obzirniji i podlo čuvali klopu i cugu do kraja govora ili predstave. Mi mlađi smo vremenom posustali, neki su poput Ikse i Gunje, ostali, a u povijest je ušlo par starijih gospođa nakinđurenih vjerojatno svim nakitom šire familije, jarko našminkanih obraza i ustiju koje bi se tako gadno laktarile da bi ih pustili da se prvo one nabrste pa bi mi uletili tek u drugoj rundi.

Danas je manje više isto. Samo što ima više klope i cuge. Ali i žicara, koji trpaju pršut u džepove a tanjure pretvaraju u stožac veličine Popocatepetla kojeg onda jedu bez pribora, ko sladoled. To su oni u odijelima i kravatama. Na svakom domijenku grada Zagreba primjetit ćete i danas par starijih gospođa koje tamo ne dolaze jest nego se opskrbit za tjedan dana. Pozdravite mi onu sa sijedom frčkavom kosom, naočalama i obaveznom glomaznom maramom. Ta ne propušta ništa od sprovoda do BB partija.

U kategoriju sitnoiritirajućih idu oni koji krenu grabit suprotno od reda u kojem ste vi zadnji pa dok kroz vas pokušavaju doći do bešteka. Uf…

Rješenje – izbjegavati domjenke ili se prije toga najesti. Ali onda domjenak neka smisla. Uglavnom, nije li domijenak jedna od odvratnijih hrvatskih riječi?


o. ZagrebParking Pauk

Više puta sam htio zvat paukove, ali nikad nisam bio dovoljno iziritiran ili mi se ne bi dalo penjat nazad iz zapaljenog auta. U principu sam bio uvjeren da su to u biti good guys. Baš kao i murija. I onda shvatiš da je uz ponekog pristojnog i simpatičnog čovjeka koji te upozori da iz tog i tog razloga to gdje si stao baš i nije mudro za ostavit auto, to uglavnom pogana bratija koja je zakone prilagodila samima sebi i da ti mogu dić auto kad i kako hoće. Bio ti parkiran na zelenoj površini, blatu, smeđoj površini na kojoj trave nije bilo otkad je Holjevac gradonačelnik bio ili na govnetu od pudla, stoka će ti dignut auto, slikat ga a ti možeš samo bacit drkicu i platit.

Kad dođeš na njihovu naplatnu kućicu čekat će te nadrkani tip koji će ti pokazati sliku tvog vozila. Ti ćeš mu reć da zašto, a on će ti reć da njega nije briga jer nije on slikao. A sliku ti ne da. Kad te to nadrka do ibera, moraš još otić u kućicu do te i platit i muriji. Ako netko od njih primjeti da radiš nevolje, navodno postoje dva štemera koji će te profesionalno izmlatiti po rebrima da ne dižeš glas.

Gadi mi se što nikad ne dižu fine limuzine i humere, džipove i sve veliko što bi im i trebao biti prvobitni posao. Gadi mi se što političari i zastupnici nisu u istoj kategoriji smrtnika poput nas ostalih.

Najgore od svega, po zakonu ti pauk ne smije odnijeti vozilo s ceste nego samo staviti lisicu na kotač. Za sve nas koji sliježemo ramenima, kazna je 800 kuna. Najviše se pazite kad dovezete nekog bolesnog u bolnice, djecu u vrtiće ili škole, jer oni vrebaju na najneopreznije i najslabije. Koncentrirano zlo.

Rješenje – ić tramvajem po gradu. Pa kisnut, kasnit, smrdit... O Isuse…


Ubuduće:

Prosjaci/žicari
Taksisti
Životinje
Majstori
Letkaroši

utorak, 12.12.2006.

Budućnost BB-a

Kolko sam skonto, ušli smo u zadnji tjedan Big Brace. Kao i svih dosadašnjih godina, pobjednik je već odavno odlučen prema marketinškim odredbama glavonja RTL-a, kojima se i ove godine ovaj show za debile višestruko isplatio. Ali samo vi zovite...

Prve godine je pobjedio nezaposleni otac dvoje djece s veselom ženicom koji je imao dugu kosu i bio iole simpatičan i normalan, osim što je htio ševit sve pred svima.

Druge sezone je pobijedio sitni preprodavač velikih bicepsa i tetovaža (koje se iz nekog razloga baš i nisu najbolje vidjele), imao je dugu masnu kosu, simpatičnu ženicu i dvoje djece i bio pripadnik manjine. Od ostalih majmunčića iz BB kaveza se izdvajao po tome što je bio podao, ispipao sve što je puzalo i nije ni pogledao ni ženu ni djecu kad je dobio milionče.


Ove će godine milju dobiti:

- izbjegla Kubanka koja se udala zbog hrvatske zelene karte nakon navodnog aburtusa i s navodnim potomstvom, lajava simpatična dobrica građena poput rahitične kljaste bogomoljke s prekrasnim grmom kupine na maloj glavici

- izgubljeni Zadranin čudnih mjesta na kojima mu rastu izdanci brade koji je došao iz nekog drugog, nestvarnog i neopterećenog svijeta, blesav i dobrica, ali čovjek kojem ne biste posudili ni kemijsku jer bi je izgubio

- feminizirani mladić kojeg odmah svi prozivaju pederom iako to uopće ne mora biti točno (i ja se rasplačem kad ne sejvam tekst pa mi padne server), dobrica nepravedno osuđen zbog količine dlaka po tijelu kojom bi napravio sag oko Ekvatora

- sestra naše vrhunske plivačice Sanje Jovanović (ujebote, to će primamit raju – reče urednik producentu), sirotica koja je božjom voljom podarena snalažljivošću kad je već uspješno izmakla hrvatskom obrazovno-odgojno-pedagoškom sustavu, i kako to obično i biva – ima vitko tijelo i velike karapušljive trepetljive oke. Ona mi jedina ne izgleda ko dobrica...

Šanse?
Simpatičnost nema smisla. Ni geografska pripadnost. U igri je budućnost, tj. mogućnost nastavka gledanosti za urednike showa. Ko kad Ameri završe Zakon braće tako da ne završe zadnju epizodu, mamu li im jebem. Pardon...

Dakle, urednici će odabrati nekog tko će prenijeti najviše emocija i mogućnosti da nauštrb njega snime još koju emisiju. Tu ispada da otpadaju Tanja i Danijel, jer se po ničemu ne izdvajaju, i ostaju Izbjeglica odsječena od majke i potencijalni homić kao pripadnik manjine i dokaz kako Hrvati nakon Rokera i Roma imaju srca i sluha i za Gejad.

Pa ja prognoziram

Danijel 5%
Tanja 5%
Yami 44%
Tomek 46%

A kako ja uvijek fulam....


Pitanje je što će stanari napraviti sa svojim milijunom?


Tomo otvara frizeraj za mornare na rivi u riječkoj luci. U sklopu salona je i saloon i «salon», a Tomo kuha domaći đuveč starim prijateljima i hrani ih dok sjede pod haubama. Zaljubljuje se u intrigantnu prvu oficirku druge palube i odlaze putovima Thomasa Cookea. Više ga nitko nije vidio, ali je navodno jedno pleme u Polineziji prešlo na piletinu. Očerupanu...

Yameisy (jebo mene mali čuko ako nije ime dobila po Jamesu Deanu, ko mi je ono rekao da je bio u vojsci s Jamesdinom iz okolice Bijeljine?) kupuje birc uz more i odmara u ležaljci dok telefonira poznatima. U međuvremenu snima dvije epizode treće sezone hrvatske sapunice gdje glumi sobaricu kleptomanku. Svađa se s konobarima dok je nakon godine dana ne hite u more jer ih je ispizdila negašenjem.

Tanja kupuje diplomu iz ekonomije, četvorke kod Glumičića, slikovnice «Učimo Hrvatsku», komplet serija «Učilica» i zapošljava se kao key account u Francku/Krašu te radi odabir reklama za Dorinu. Bogato se zaručuje za naftnog biznismena D. DŽ. (68) i sretno živi do smrti. Njegove. Nakon tri mjeseca. Onda je polonijem truju njegova djeca iz prvog braka pa umire u neznanju.

Danijel na bini pokušava silovati Antoniju (koja pritom proguta mikrofon i pukne joj steznik te ispadne zubna navlaka zbog koje tako iritantno fuflja i suska) te otrči starom cestom do Zadra mašući rukama. Tamo kupuje malo bijelog, radi lajnu od Bilog Briga do Kolovara preko Bibinja i časti ekipu. Umire isti dan od davljenja jer je išao povuć bijelu krijestu vala misleći da mu se prosulo u more.


Kaj bi ja da mi nema njih...

-------------------------------------------------------------------------------------------------


Svako dijete u ovo GMO doba treba pažnju, pravilnu ishranu, kontrolu, nadzor... Bitno je imati uravnotežen odnos između gotovih kašica i svježeg povrća i voća. Za svježe povrće je navodno zadužen neki Sever za kojeg je Miha čula preko Rode i koji prodaje duplo manje i duplo skuplje povrće od ostalih na trešnjevačkom placu, a za voće je dovoljno da je ružno, malo i nikakvo i odmah je prirodno.

Djeci se ne treba davat čokolada, sladoleda i tih slatkih govana jer ona još uopće ne znaju što je to i mrkva im je u rangu jedne milke s keksima i onim kaj curi. To jest, mi mislimo da oni ne znaju kaj je dobro.

I onda Bobika pošalje čvarke iz Čačinaca i ljubav se rodi...


Ljubi te barba Riba!


Hvala Jodi iz HT-a, onom tipu koji se javio na telefon i kad ga polupijani nervozni predsjednik Curling Kluba Čudnovati Čunjaš u nedjelju navečer tjera da mu sređuje network za Macintosh bude ljubazan i internet i proradi.

Hvala i firmi na Božićnici – tj. šunki, gajbi pive, bananama, brefu koji je jebeno tekuć pa ne ostaje u onoj kućici u WC školjci nego iscuri i još puno toga što se može dobiti za bon u Konzumu...

I pogledajte si jako dobro dizajniranu stranicu za hostanje. Svaka im dala! http://www.hostanostra.com/

ponedjeljak, 11.12.2006.

Reklame, dobre i... Ma naše...

Slika govori više od puno riječi. Iako ljudi reklamiraju novine…







U Hrvatskoj pušta velik broj reklama koje i uz puno slika i riječi ne govore ama baš ništa.

Idealan primjer je TV reklama za Chevrolet/Daihatsu neki model koji nema neko pamtljivije ime.

Dakle, Chevrolet dolazi po klinca ispred škole, on ulazi u njega a kamera snima lica trojice klinčevih frendova koji rade mrzovoljne grimase. Chevrolet s klincem odlazi u nepoznatom pravcu.

Svaka čast. Zanimljiva pouka:

Kupite Chevrolet i mrzit će vas najbolji frendovi.
Kupite sportski model i mrzit će vas cijela škola.
Budite mrženi, tko još vjeruje u ljubav – Chevrolet!


Postoji i reklama za Top sport ski koju kao da je radio disleksičar obolio od Alzheimera jer se za vrijeme cijelog spota i kamera i objekti bezrazložno tresu a spiker ima tako intenzivan tonalitet kao da prenosi ukop najvećeg mrava u vrtu.

Najgora reklama tjedna bi, da nema one debilne za airwaves s ružnim ljigavim vanzemaljcem, bila ona za DigiTV. Frajer ne kuži da mu cucak nešto govori jer je zadubljen u seriju ili štogod. A frajer koji sinhronizira cucka govori kao da guta kilu meduza i dragi bog ga nemre razumit što grglja. Nastavak sa svemircima je jednako očajan.


Novi trend su i svjetleće reklame na tramvajskim stanicama i kojekud. Tu se za prestiž kolju dva trgovinska lanca, koji, osim što su spustili cijenu jajima na pet kuna i nakon mjesec dana ih vratili na osam - brat bratu (sestru) nisu napravili ama baš ništa. Lidl nudi samrtnu tišinu bez glazbe, Interspar neku udaljenu. Lidl ima najbezličnije slogane (blagdan za sve, sve za vas, vas za sve) od pojave lika Mirjane Hrge, a Interspar se prosro sa slikama djeda mraza i soba te navodno intrigantnim sloganom - oprostite, znate li gdje je Interspar?

Da imam sprej, na svaki bi taj kurac napisao - Ne! I mirna Bosna. Koji ću mili kurac u Intersparu, ako ni djed mraz ni jebeni jelenko ne znaju di je...


Bilbordi. To vam je ono veliko što vam ometa pažnju dok vozite. Mrzim ih otkako sam se za dlaku spizdio jer sam gledao jedan genijalan od LG-a u polju 100 kilometara prije Budimpešte. Bit im je da su jednostavni i jasni da ih ljudi u vozilima stignu shvatiti. Znači, ne kao oni za Pedigree na kojima su stavili sliku tužnog pseta i onda prijepis Bašćanske ploče na glagoljici. Da bi vozači prišli bliže...

Bilbord mjeseca je slika onog anoreksičnog pramenka, Huljićevog čeda Maksima Prezle-Drkice. Čovjeka su u želji da izgleda kao frajer - slikali kao da sjedi na zahodu. Nisam slikao, šaljite ako vi jeste...

subota, 09.12.2006.

Bihać 2 - nastavak

Jesam li napomenuo kako poslije Premingera nije bilo glavobolje!?

E pa sad sam reko! Živijo Preminger!!!

Još par retrogradnih fotaka koje dođu umjesto deserta, a dobio sam ih na degustiranju Samichlausa 2006:

Uvećajte sliku i obratite pažnju na koncetriranost i ozbiljnost faca pivopija dok im Rifat nešto objašnjava. Onda pogledajte i natpis na vratima i povežite…


Ovo se zove postojana i kvalitetna pjena. Ako pjena ostavlja trag na čaši – piva je stajala duže vremena u bačvi a nije stvorena preko noći. Iako kemija danas čini čuda – Reče Rifat.


Grb porodice Preminger


Neuspješni pokušaj točenja,


i neuspješna Ogijeva fora…


Jebate, već mi fali putovanje…

P.S. Šljokice, prati kad će bit godišnja skupština Pivopija pa svrati. Testirat ćemo te na Ogija, pa ako izdržiš pet minuta - naša si!

Pivili!

petak, 08.12.2006.

Pivopije u Bihaću

Posljednji ovosezonski pothvat Društva prijatelja piva bio je obilazak Pivovare Preminger u Bihaću, prema predanjima poznatu po Unskom biseru za šljakere


i Premingeru – vrhunskoj premium pivi. Bit Premingera je što odleži 50 dana u tankovima prije daljnje obrade, što navodno i nije čest slučaj u modernoj proizvodnji gdje se sve više cijeni brzina izvedbe a ne kvaliteta. A to nas je rajcalo istom žestinom kao i činjenica da prvi put gostujemo u Bosni.

Skupilo nas se trinaest kršnih, ko od bojlera odvaljenih mužjaka, jedna zgodna žena i to sretno zauzeta te Ogi the ratebeer.com, koji nas je taj dan nervirao.

Ogijeva cjelodnevna iritantnost je počela time što se nije probudio na vrijeme pa smo morali ić po njega na Črnomerec kroz prvu zagrebačku špicu. Opravdao se time da se noć prije zapio.

Krasan dekor minibusa ukrašavale su četiri gajbe Krušovica na podu busa. Dvije ledene, dvije 'nako. Dvije tamne, dvije svijetle. Poginule su skoro sve. Naime, otkako je Velebitsko tamno nestalno u kvaliteti a Belgijski pab stjecište loših cijena i nekakvih ljudi među kojima uživanje piva i nema neki smisao - najrađe posežemo upravo za tim češkim biserom.

Na prvo smo pišanje stali tek kod motela Grabovac koji, nakon što ga je obišla autocesta - djeluje sablasno prazno. Zato im je grah po 45 kuna a sendviči 18. Izašli mi van s pišanja, kad dolazi veliki žuti poštanski kombi, parkira, a iz njega izlazi debeli nervozni poštar kojem hlače vise na pola gujsce. I frajer otvara poštanski sandučić, onako velik, velik kombi iza njega, kad u kasliću jedna jedina razglednica. Tip nešto nadrkano promumlja, popravi hlače i ode s kombijem dalje. Dugo se nisam tako smijao. Bit će zbog onih pet Krušovica u razmaku od 7 do 9 ujutro…

Naš predsjednik je prije grane telefonom nazvao njihovog. Gospodin Rifat nas je odmah kupio rečenicom: "Kolko vas je? 15? Pa i nas je toliko! Aj požurite, hladi se mezetluk…"

Suprotno imenu, na graničnom prijelazu Izačić nismo morali van iz busa,


ali smo zbog utjecaja mjehura lagano ispizdili dok smo u znakovima neobilježenom Bihaću uspjeli pronaći pivovaru. Lutanje i zatomljivanje pišanja uvjetovalo je brzinsko upoznavanje s preljubaznim domaćinima i stampedo u vidu trčanja na zahod koji je, za razliku od ostatka zdanja - u fantastičnom stanju. Naime, izvana se Bihaćka pivovara doima kao silos u Dnjepropetrovsku četrdesetih… Jebem ti rat.

Okupacija zahoda je končala i bili smo u trenu spremni za obilazak.

Preminger je baziran na Češkoj tradicionalnoj tehnologiji i fakat od kuhanja do flaše prođe 60 dana. Bio sam u dosta pivovara, ali ova je fakat monumentalna.

Ogromni tankovi

i općenito zastrašujuće velik pogon


oslikavaju i zanimljive poruke na zidovima

koje se mogu shvatiti na više načina…

Na red je došla i sjajna zakuska i konačno ono zbog čega smo došli – piva.

Svaka čast i na kvaliteti i postojanosti pjene, ali u prvom trenutku nisam bio oduševljen. Vjerojatno sam previše očekivao. Popili smo par bačava uz ugodan razgovor ali mi je i dalje falilo arome i aftertejsta. Dakle, kvalitetna i dobra piva ali koja za živo čudo ima bolji okus iz flaše nego iz bačve. U što smo se uvjerili kasnije u gradu.

Smijali smo se starim vicevima, točili si više-manje uspješno po želji

a Rifat je htio zatuć Ogija koji je ispitivao neke povjerljive podatke.

Na žalost smo vidjeli i shvatili kako je domaćinima teško oporaviti se nakon rata. Nadamo se da će se što prije vratiti u puni pogon.

Onda smo se uz preuzete poklone i jednu krišom spremljenu kriglu (pitali smo, majkemi) za člana beerlover.blog.hr, slikali i uputili prema gradu.

Šetajuć gradom u potrazi za flašom Unskog Bisera koju nisu imali u Pivovari, naletili smo na čudne grafite,

tražili centar ali i ne našli isti, pa sjeli u kućicu-restoran i srkali Preminger s predivnim pogledom na rijeku Unu. Nakon fenomenalnih ćevapa kod Maneta (neka vas pojava konobara ne preplaši – izgleda ko mlađi i zliji brat Seje Saksona) u kojima prednjači okus janjetine, a možete ih platit u eurima. Iako je neusporedivo slađe kad ti lokalac kaže “pet maraka, ba”! Legao je i još pokoji Preminger koji je bivao sve bolji što je odmicala večer.

Još da su ćevapi malo veći i da luk ne režu okomito i tanko… Ali čista osmica i pol!

Grad je dosta stradao u ratu, a na žalost još nije pretjerano obnovljen. Sva sreća pa su ljudi ostali srdačni i duhoviti. Kolega Sin i ja smo zapeli da hoćemo popiti pravu tursku kafu iz džezve i prešli pola grada dok nismo ušli u baraku na autobusnom. Kad smo naručili dvije turske, konobar je otrčao van i ostavio nas same. Naime, kad se vratio s kavama za par minuta, shvatili smo da birc/čevabdžinica - nema kuhinju. Alaj je fino legla, jooooj…

Opskrbili smo se čokoladama i pivama u dućanu, ušli u bus i uz pokoju pivicu i vozača (koji je zbog neduhovitih primjedbi htio tuć Ogija) – stigli do Zagreba. Hvala Premingeru i Bosancima, sljedeće gostovanje je u Sloveniji. E, sad, Laško ili neka od njihovih (pazi sad) 29 privatnih mini pivovara, vidjet ćemo.

Aj živili!

Srdačno vaš Ribafish u skladnom zagrljaju s unukom djeda mraza – počasnim te doživotnim predsjednikom DPP-a Pufom.


P.S. Duboke isprike Ogiju kojeg jedino ja nisam htio mlatit jer sam naviko, ali sigurno će iz ovoga izvući duboke pouke. Svi ste skužili da sam u biti zavidan što ima više recenzija od mene na www.ratebeer.com

četvrtak, 07.12.2006.

Homo Tomo, homo-tomo

Forvarduša, meka kao duša...



Malo pričam, više cvilim,
Curicama baš se milim.

Kad god neko nešto rekne,
Meni suza mam potekne.

Što da radim kad sam takav,
Al sam zato pravo dlakav.

Homo Tomo, homo ča,
Guza ko u tapira.
Homo Tomo, homo ča,
Junak si Big Bradera!!!


Nemo neko da je glaso za nekog drugog! Pokraj retardirane, divljaka, neartikulirane i plave s greškom - on je bog!!!




Forvarduša II


Prdežom prizemljila avion!


Neobično loš zrak u jednom avionu American Airlinesa sa 99 putnika, prisilio je pilote na neplanirano slijetanje u Nashville. Avion je bio na letu od Washingtona do Dallasa kada su se putnici počeli žaliti.
Prdežom prizemljila avion

"Čudno, ali svi su osjećali smrad spaljenih šibica" - izjavila je glasnogovornica medjunarodnog aerodroma u Nasville-u Lynne Lowrance za dnevni list "The Tennessean".

Avion je sletio sigurno, a pozvan je FBI koji je cijeli avion pretražio sa psima obučenim za antiterorističke akcije koji su zaista našli spaljene šibice. Policija je saslušala članove posade i putnike nakon čega je jedna putnica priznala krivicu.

"Ja sam kresala šibice kako bi sakrila vlastite gasove koji su navirali" - priznala je neimenovana putnica policajcima koji su je ispitivali.

Žena koja je stalno nastanjena u Dallasu ima bolest koja u organizmu stvara ogromnu količinu gasova, a koje je, kao što je poznato, nekako morala ispustiti. U American Airlinesu nemaju bas previše razumijevanja za njene patnje pa je od kompanije dobila zabranu letenja njihovim avionima na neodređeno vrijeme.

Na njenu sreću avio kompanija od nje neće tražiti nadoknadu štete iako su to po svim "pravilima igre" mogli. Na navedenom putovanju je bilo dozvoljeno u prtljazi imati kutijicu šibica, ali one se ni u kom slučaju nisu smjele koristiti za vrijeme leta.

srijeda, 06.12.2006.

Ubi me viroza...

Bolje viroza nego ciroza, rekli bi mudri, ali da je mrzim – mrzim.

Od onog trenutka kad skužim da mi curka nos, pa počnem kihat, pa cijelo tijelo boli kad kihneš, pa vidiš one zvjezdice, sve do predzadnjeg dana kad ti suze oči, voda iz nosa završava svugdje osim u maramici a boli te svaka kost dok se prozirne tekućine koje lučimo pretvaraju u zagasito žute sa zelenim pramičcima.

Pas mater. Evo, drugi dan kako me ubija, slinim ko Britni Spirs na navlake u taksiju (maloljetnicima strogo zabranjeno povećavat sliku),

podočnjaci su mi ko Lukina jama u ponoć a radna sposobnost ko što stanarima bigbradera ide Trivial Pursuit. Jučer Tanja čita "Donatela" "Donetalo", "Mikelanđela" "Mišelangelo" a plava greška "Alu Kaponeu" s naglaskom na "u" u Alu i "e" u Kaponeu. Da, gledao sam dok sam se znojio u krevetu i skidao temperaturu rakijom. U pauzi nogometa... Jebite se lažni moralisti i pročitajte moj tekst u novom Playboyu.

A onog Ronaldinja treba klonirat. Za onakve golove ljudi iz živog zida idu na psihijatriju... Koji kralj!

Miha me ne pusti Roku bliže od puškometa, za što ima potpuno pravo jer sam ga već ogripio pred pol godine. Ali sam zbog toga dodatno sjeban. Nemam koga razbacivat i dizat u zrak i cmoljit... Šmrc...

Jedina pozitivna stvar u svemu je da sam skontao kako mi wc papir ima miris po breskvi. Da sad, kad sam ga isključivo koristio za tarenje šuleta te piše, to apsolutno nisam primjećivao. Šule s aromom nektarine. Voćni anus za svaki dan! Serite kao u prirodi... Svašta.

Inače sam navučen na pamučne maramice. One na presavijanje. Jebat ga, takav odgoj. Mislim da to nije doprinjelo mojoj popularnosti u društvu. Tek sad kad sam izašao iz puberteta kužim kako odvratno mora bit kad za stolom u menzi izvučeš enciklopediju šmrklji i suspermice, ispušeš to, pokupiš, obavezno pogledaš i onda nastaviš klopat... Fuj.

Osjećam se kao glavna junakinja iz DMJ-ovog vica:

Kako se zove kuja sa slinavkom? Balalajka...

Lijevo uho mi je zaštopano ko da tune ganjam (jebem ti dan kad sam punio top u JNA na Kosovu 1990. i ne stavio čepiće) a odmah do njega je izrastao stalni pratilac viroza i gripa – ogroman prišt na primozgu koji i dalje raste. A ako tako nastavi, morat ću osobnu za njega vadit. Kolos. Boli i kad mislim. A to je samo lagana uvertira u herpes koji samo što nije zakucao na vrata. E sad, hoće li momak na usnu ili pod nos, otkrit ću kad bude prekasno. Di si gazda, eto ja se smjestio dok si ti spavao. Neću dugo. Ni tjedan dana. Kupio bi herpleks al me reklama nervira. Nos mi je sav sljepljen, rumen i masan od niveje a jastuci mokri ko da je Beyonce sinoć gostovala.

Nonstop kuham čajeve, ali kako nemam osjeta okusa i mirisa, izgleda da sam već triput skuhao čaj od peršina jer mi je nekako bljutav. Šta mi je to baba poslala s Korčule? Da nije iz Cvikovog vrta brala?

Čak ni drkica ne prija jer si skroz tako slomljen. Toliko sam sav kenjav pa imam filing da mi se i najbolji prijatelj Neodoljivi Neno, moj najdraži Kiklop i dodatno smanjio i uvuko ko moruzgva u ono di se već zavuče, kurac, ne znam... Ima li neki biolog tu?

Dobra fotka za kraj ovog depresivnog posta:

Voc jor nejm?

Jelačić. Ban Jelačić...

Skoro zaboravih! Prekopao sam stare Talične Tomove i vidio da mi ih hrpa fali. Ajd mi pomozite nadopunit, pliiiiz, pa da kopam po placevima. Fala.

1. Američki car (stripoteka, tvrdi)
2. Bekstvo braće Dalton (biser strip, meki)
3. Bekstvo Daltonovih (stripoteka, tvrdi)
4. Grad bezakonja (stripoteka, tvrdi)
5. Kanjon Apača (stripoteka, tvrdi)
6. Lepe žene putuju na zapad (biser strip, meki)
7. Mali desperados (stripoteka, tvrdi)
8. Mama Dalton (stripoteka, tvrdi)
9. Pony express (biser strip, tvrdi)
10. Put u Vajoming (stripoteka, tvrdi)
11. Sudija Roj Bin (stripoteka, tvrdi)
12. U znaku petroleja (stripoteka, tvrdi)
13. Vestern cirkus (biser strip, meki)
14. Žica u preriji (biser strip, tvrdi)

utorak, 05.12.2006.

Bande Zagreba 2

f. Mažoretkinje – skupina kmečavih nedorečenih masnjikavih curetaka koje nisu dovoljno zgodne da budu manekenke, dovoljno pametne da mogu završiti srednju školu ni dovoljno inteligentne da shvate koliki je idiotizam hodati okolo u kreštavo-kričavim-dno bazena odvratnim sintetičkim kostimićima s tupim nefunkcionalnim kartonskim šeširićima i ribičkim plastičnim čizmama u ritmu seljačkih poskočica i bacat aluminijsku štangu u zrak dok im gomila ishlapjelih pedofila curećih slina pokušava vidjet muf.

Vrhunac im je stajat na izlasku iz stadionskog tunela, razboljevat jajnike i nadat se braku s Bošnjakom ili Chagom.

Stupanj opasnosti po zdravlje – 8
Rješenje – zabranit ih zakonom i zaposlit u tvornicama čarapa i gumbi. Tvrdih. Ili poslat u Big Brother



g. Tipovi koji voze slalom autima po zelenom valu. Za neupućene, u Zagrebu postoje dvije prometnice u smjeru istoka i zapada koje imaju sinkronizirane semafore tako da možete proć par kilometara bez zaustavljanja vozeći 45-50 na sat. osim ako u Zagrebu nije prometni čep. Znači, ne između 7 ujutro i 10 navečer. Kako stalno loviš zelene semafore, tako mi to od milja zovemo “Zeleni val”.

Voziš po sredini, paziš da ti se neki idiot ne isparkirava na dupe bez da gleda (isprike građanininima Zagreba, jebemumater, još učim) jer ćeš ga spizdit i shvaćaš da nema nikakve vajde od žurbe. I sve bi bilo super da se kroz kolonu nekad ne proleti neki mladac s nabrijanim autom, sjedalom spuštenim do poda i rukom s narukvicom od zlata koja mu se kroz otvoreni prozor vuče po asfaltu. Jesam li spomenuo šiltericu i čik u zubima? Faca mu je stisnuta u predjelu vilice jer tako smanjuje bol u bubnjićima koje gnječi preglasna glazba koja dokazuje veličinu frajerstva. U autu ima ozvučenje za prostor veličine Kelnske katedrale a ukus mu se svodi na cajke i crnačke bitove tipa “čkm, tf, tf, rmpa” (koje proizvodi i moje 13ipolmjesečno dijete). I vozi cik-cak 80 na sat bez žmigavaca, uvaljuje ti se na milimetar, tjera motoriste i bicikliste na drvored, stvara nervozu među svima ostalima i na svakom semaforu (na kojem ga stignu svi koje je prestigao u prošlih 80 metara) dodaje gas minutu prije zelenog te sav u nadi gleda oko sebe hoće li se neka jadna plavušica okrenuti da ga pogleda.

OK, nemaš gjde ispoljit hormone. Svi smo bili mladi. Neki su i ševili. Ali sad vozim dijete u sjedalici i ako se zbog tebe njemu nešto dogodi, pa ubit ću te! Odi na strit rejs, izživi se s istomišljenicima, deri gume, ali na cesti u gradu vozi ko svi normalni ljudi. Dabogda ti se djeca tako s daljinskim igrala...

Stupanj opasnosti po zdravlje – 9
Rješenje – zablokirat ga s tri-četiri auta, nabit mu pimpek u vlastiti auspuh i turirat par minuta.


h. Elita na špici – zagrebačka špična elita su u biti nesretni snobovi koji pune ego s tim da žele izaći na zadnjoj stranici glorije/gracije/storija slikani s nekim hrvatskim selebritijem. Metroseksualci (pederi koji se ne usude javno priznati da su pederi) vodaju menadžere, menadžeri pevaljke, pevaljke svoje prijateljice koje su ružne i pune para te sretne što imaju Slatku Kokos - Bounty za frendicu pa to pšišu i u CV-u. Stotine curetaka bez volje za učenjem i radom vrludaju u krugovima tražeći slavu, pažnju i uzbuđenje na bilo koji način pa skviče za Burnaćem ili hidrometeometeorologom iz vijesti kao da je prošao Clooney osobno.

Sve je u stvari totalno Potemkinovo selo, jer u ovoj zemlji ako netko i vrijedi i da se nije obogatio prostitucijom bilo kakve vrste (i moralnom, naravno), u širokom luku zaobilazi petosatno ispijanje kava u bezličnom centru u kojem je maksimalan domet čeznutljiv teniski (lijevo – desno) pogled od strane praznih ljudi za nekim ko je Severini prodao šampanjac za pornić ili gibonu svirao timpane na drugom albumu.

A da ne spominjemo navodne japije, tipove u odijelima koji u biti ne rade ništa jer imaju bogatog tatu, i onda navuku bijelu košuljicu i kravatu i iz kreveta na špicu pa sa špice nazad u krevet...

Stupanj opasnosti po zdravlje – 7
Rješenje – Doć s pivama iz dućana u trenirkama i sunčanim naočalama, sjest na Cvjetni i podjebavat wannabe glupačice da ste igrači Dinama.


i. Divljaci po tramvajima
Imamo više skupina. Od desetogodišnjeg cigančića Krokapa koji svira uvijek, jedno i jedino prokleti Đurđevdan (Brego, ne digo ti se više, dabogda), njegove srednje braće prosjaka koji pjevaju i bez harmonike, samohodajuće harmonike malog Betmena (tri godine) čija seka Emanuela Treća Antidjevica zvonca limenkom za pare korak iza njega pa do bake Đokonde iz iste familije koja ti gura sisu duljine, oblika i sestave tijesta štrudle za jabuku pod nos zajedno sa smrdljivim smotuljkom u pelenama nad kojim se najčešće i sažališ.

Nije da sam šovinist, rasist ni klerofašist, ali zašto ta manjina jednostavno odbija radit? Mogu i ja reć da me niko ne voli, poderat ugovore i sitno krast. Zašto ne bi svi, uostalom? Kad na živoj istini prikazuju Roma koji ima 500 neplaćenih kazni i tridesetak nesreća – to nije smiješno. To je žalosno.

Tu su i noćni tramvajski spavači nažalost uništeni alkoholom, drogama, kockom, ratnim profiterima i koječim, i bakice koje žele sići na jednoj stanici, legnu na vrata na drugoj a postavljaju glupa pitanja hoćeš li sići na pola treće i izguraju te dok se nemaš di primit. Kako uvijek nosim ruksak koji služi da se nosi na leđima, ne pada mi napamet da ga držim u ruci jer je neki polumrtvi bakutaner na Jarunu krenuo izać na Trgu...

Od mlađih generacija izdvajam skupinu debila koja je ponekad u sitne sate uzela svaka svoju stolicu i glumila start bob utrke uz prateće urlanje. Dobro, bili smo klinci. Ni 25 nismo imali. A tek frajeri koji sjednu bočno i pljuckaju na pod ne dajući ti da prođeš, sebičnjaci koji moraju zapalit cigaretu više zbog toga da bi se potukli s nekim ko im dođe reć da se u tramvaju ne puši nego što im se u biti puši, ili hrpa hrabrih srednjoškolaca koja vrijeđa nesretnu curu koja je u blizini…

Stupanj opasnosti po zdravlje – 8
Rješenje – kupit auto i nervirat se duplo više oko parkinga, debila na cesti, potkupljive/nepotkupljive murije, goluba koji ti ujutro zaseru krov, susjeda koji ti dižu brisač jer si navodno parkirao na njihovom mjestu koje je po zakonu ničije…


j. Konobari koji mrze svoj posao
Dakle, biti konobar je težak, zamoran i krvav posao. To sam radio samo dva mjeseca u životu i ne bi više. Fala. Od tebe se u biti traži da budeš nasmijani sluga koji će biti zabavan, nenametljiv, simpatičan i brz, s mogućnošću da bez po muke zapamti narudžbu. Za one koji narudžbu ne mogu zapamtiti, bog je stvorio papir i olovku. To je ono kad ti već navedenih pet dugodlakih špicerki zasjedne na terasu s namjerom da tu ostanu do sudnjeg dana sa sedam kuna u džepu i naruče nešto u stilu:

- turbo mali makjato i vodu s puno leda al da ima i vode a ne samo leda, ono, kuiš,
- duži espreso do jedne i pol trećine šalice s malo više od pol natrena i čašu vode mlaku,
- malu bijelu kavu s hladnim mlijekom, smeđi šećer puta dva i deci mineralne s deci obične ne prehladne,
- kapućino s integralnim šećerom u varikini, lajt mlijekom s puno pjene ne s dna i onim govancima na vrhu s kriglom vode prohladnom, ne ledenom i
- šlag bez kave s tri žličice, jednom ružičastom, jednom na cvjetiće i jednu tufnastu ali da istovremeno bude i slamčica jer je Moniki sinoć frajer laktom razbio zube kad mu je koza povukla njegovu lajnu.

Nato konobar s izrazom samoubojice iz Alan Forda pogleda pet blajhano-pramenastih tuka koje su sinkronizirano lakiranim prstićima počele vrtiti svoje ronhil super ultra turbo djevičanske deflor lajt kutije u smjeru obratnom od kazaljke na satu i krenule kokodakat kak je Maja Šupak glupa a Yameisi kurva, te uđe u mrak šanka, skuha jednu kavu u džezvi, kraljevski hračne u istu, to razdijeli u pet šalica, doda mlijeka iz tetrapaka i zaboli ga kurac jer su mu uspjele sjebat dan. Još da nije karao tri od pet pred fajront kad se ukomiraju, već bi se odavno ubio…

Bit svega je u tome da uglavnom iza tih pet spodoba naletite upravo vi i dobijete konobarov izmučen pogled kao da ste mu silovali asparagus i spalili mačku. Birc u kojem treba čekat više od 5 minuta za narudžbu, u kojem konobar fula narudžbu i ne ispriča se, kad si dvije minute kopa po novčaniku ko fol tražeći da ti vrati sitno (iako novčanik od kovanica ima 6 kila) jer želi nažicat tringlt koji MU TI TREBAŠ ODREDIT A NE ON SAM SEBI, ili te ne pozdravi kad odlaziš, trebalo bi označavati s križevima na vratima. Kao u srednjem vijeku za kugu. Radi svoj posao pošteno ili ga ne radi. Kako bi bilo da objavim broj i fali mi 20 stranica ili su potpuno bijele? Znam da je zajebano i da šefovi seru, ali nije li svugdje isto? Budite ljudi!

Stupanj opasnosti po zdravlje – 6
Rješenje – Nać novi birc ili zaposliti sisatu gaduru koja ti može donijet i bladi meri umjesto gemišta, ali će tebe bolit penis jer ćeš bit sretan ko ćuko…


Uskoro…
k. Perači stakala na cesti
l. Jehovini svjedoci
m. Taperver/cepter/dekice
n. Žderači po domjencima
o. ZagrebParking Pauk

nedjelja, 03.12.2006.

Bande Zagreba

Zagreb kakvog ne znate - Najgore što vas može spopasti u metropoli

a. Kumice u busu – tete koje su do metropole iz rodnih Donjih Gornjih i sl. dolazile hladnim noćnim satima po gustim maglama, rosulji, gužvi u vlakovima i svakakvom kijametu, kad se dočepaju toliko željne im metropole moraju se ugurat pod svaku cijenu u tramvaj ili bus sa stogom pokvarenog sira, zasranih jaja, peradi, piladi, kopiladi, živadi i mrtvadi. Cijenim njihov trud i obožavam produkte bez konzervansa, ali na placu. Jer ne samo da zasmrde cijela kola i pola grada, nego su i agresivne i ubile bi za stolicu. A nedjelja je u 6 ujutro i vi jako strgani idete doma s tuluma i niste ševili, i vino je bilo loše i malo vam treba da im natrpate ta jaja u...

Stupanj opasnosti po zdravlje – 8
Rješenje – pretvarat se da ste nadrkani kontrolor koji je alergičan na kupus i pobacat ih sve van na prvoj stanici

b. Adventisti - i ostali koji su navodno spoznali Isusa u Americi i koji im je dao karticu s imenom i jednobrazno crno teget-odijelo na crtu s prebijelom košuljom. A sve to nakon lošeg tripa… Nesretnici koji nemaju svoj život, impotentni balavci koji su tako htjeli doći do New Yorka a završili u Zagrebu, frigidne prištave nesretnice koji vas zaustavljaju na cesti i tjeraju da se idete s njima u crkvu šatro veselit. Dno dna. Tuga, bijeda i očaj. Ljudi bez duha, sreće ali i najdosadniji na svijetu. Gori i od Amwayovaca. Uvlače se svugdje jer su toliko dosadni da ih na kraju i pustite da uđu u stan, na posao i polako cuclaju život iz vas. Jer time se hrane. Krvopije. Oprez!

Stupanj opasnosti po zdravlje – 10
Rješenje – nema rješenja, to su tekuti, picajzle s čeličnim nogama, sisači mozga. Kad dobiješ na mail od nekoga poruku tipa «Bog ti želi dobro jutro i pošalji onima kojima isto treba Bog ovo na 17 adresa..», ubijte ga ko psa. Teško da je Bog takve radio po svojoj slici...

c. Prodavačice ruža – taman kad si zasjeo u birc gdje nije neka galama ni narodnjaci ni ne smrdi previše po cigaretama pa čak i konobar nije mutav, pojave se one. Dosadne i napadne nosačice odrezanih pupoljaka zamotanih u celofan. Jebat ga, ako želim svojoj djevojci, zaručnici, ženi, majci, stonozi ili volvoksu s mašnicom u kosi koji sjedi nasuprot mene u bircu pokloniti posranu ružu, onda ću je donijet sa sobom. Ali ako sam toliko nizak da joj u facu hoću reć da bi se trenutno ogrebao za speedy snošaj, onda ću izvadit 30 kuna i ispast seljačina. Svašta. Koja žena to popuši, treba joj izvadit i drugu sivu stanicu.

Stupanj opasnosti po zdravlje – 6
Rješenje – napunit usta šlagom i odglumit napad bjesnila jednog od idiota iz zelenih te zaurlat: «Droljo, ubila si mi frendice! Priklat ću te ko ti njih!!!!»

d. Ulični svirači – odete li u Beč, Budimpeštu, Prag ili New Orleans naći ćete hrpu profesionalnih ili samo vrlo kvalitetnih svirača koji sjede na cesti i iz gušta ili da nažicaju za pivicu rifaju sjajne stvari, a ekipa se skuplja kao na magnet, slika i godinama priča o tom užitku. Ali kad vidite malog prljavog ili starog još prljavijeg tipa kako drka po harmonici, fruli, mjehu, guslama ili rabljenoj kravljoj vagini usred centra centara jebene metropole, onda neka sve ide k vragu. A tek one bolivijske narko izbjeglice koje vrte tri stvari u krug, naprde zvučnike i na playback smrde po ljaminom čmaru... fuj.

Stupanj opasnosti po zdravlje – 6
Rješenje – uzet veliki kazić od hip hop šupaka iz kvarta i zafrljit ga drito pred
njima praveći se da vas jako zanima što sviraju sve dok ne zbrišu.

e. Amwayevci – zove te tip kojeg nisi čuo dvije godine i opće nisi znao da ima tvoj broj. Prvo te tri minute ispituje kako si i onda te pita jesi li zainteresiran za fenomenalnu ponudu i sjajan posao. Nikad ti neće na telefon reć o čemu se radi, ali će te obučen u tatino odijelo odvest na sastanak gomile fanatičnih besposličara, liječenih alkosa i općenito propalica koji će si pljeskat međusobno i uvaljivat ti skupu pjenu za brijanje, koncentrat kalodonta, vitamine koje nikad nećeš dopit i još desetak sranja koja proizvodi neka američka sekta. I bit će dosadni do jaja i nećeš ih se rješit dok ih ne izbaciš iz kuće ili promjeniš broj. Nevjerojatno kako i dan danas ljudi puše te lance sreće. Glupost je neuništiva.

Stupanj opasnosti po zdravlje – 9
Rješenje – ako te netko zove na telefon i ponudi super priliku, reci mu da si u zatvoru zbog klanja zubima lezilebovića i jebivjetra poput njega

U nastavku:
Mažoretkinje
Elita na špici
Debili koji voze slalom po zelenom valu
Divljaci po tramvajima
Konobari koji mrze svoj posao

petak, 01.12.2006.

Rok & rolanje

Rok je bistro i zdravo dijete. Malo loše spava po noći, ali i to bu prošlo. Njegovi roditelji se brinu da mu djetinjstvo prođe u miru, sreći i veselju. No, nekad se i zalomi nešto poput:

Kontakta s alkoholom,




grižnje nezdrave hrane u vidu drva,


ili plastike,


te, naravno, junk fooda,


kao i druženje sa sumnjivim facama,


slušanje narodnjaka


slušanje slovenskih narodnjaka


slušanje slovenskih narodnjaka I PLESANJE NA NJIH


izlaganje izrabljivanju


podjebavanju


igranju oštrim predmetima


te utjecajima medija.


Nek se zna ko je gazda u kući!!!


Ima jednog dana da bude Halid mjesto Halida!!!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv