v. Prosjaci/žicari
Užasno mi je žao što jer nevolja natjerala neke ljude da moraju prosit. A ne volim što mene navlače za rukav jer im nisam ničim naudio. I što ne odu pred sabor ili mladež HDZ-a prosit jer bi ih tamo izrazbijala murija.
Ne volim ni kad mi uleti prosjakinja dok sjedim na kavi i pričam s nekim. Ne volim ni kad mi gluhi tip koji uopće nije gluh na stol kao i na sve stolove u birtiji stavi masno prljavo plišano pseto i očekuje da ću ga kupit premda sam samo došao popit prokletu smeđu tekućinu. Iako bi rađe pio žutu.
Ako želim pomoć siromašnima, otić ću u poštu i uplatit. Ne želim davat nekom nešto kad me na to sili a ja to tog trenutka nemam u planu. Mislim da se to zove građanska sloboda. Žao mi je što nemam dovoljno za dat svima da bi svi bili zadovoljni, jer bi u tom slučaju mogao primit Juniora u ruke i s njim na špicu obilazit stolove.
Ne volim to i ne mogu si pomoći. Iako uvijek osjetim gadnu knedlu u grlu kad skrenem pogled od njihove prljavštine i sirotinje jer bi stvarno htio da svi ljudi svijeta negdje u miru i toplini gledaju televiziju i kopaju nos. Ko da sam neka missica, jebate...
Dok, s druge strane, kad pomislim da bi trebao svaki dan radit dva sata duže kako bi oni odmorili… U stvari, malo mi se miješaju osjećaji…
Ali ono što stvarno mrzim je žicanje. Žica otprilike jedan posto onih koji nemaju i kojima je stvarno potrebna lova, a sve ostalo su uglavnom djeca bogatih roditelja koja nemaju obraz nego đon od Marte i bez frke mogu pogledat nekog u oči i lagat ko psi. Ili pak obične ljenčine i nasilnici. Jebite se. Ne dam vam ni za cigarete ni za pivu. Kad sam bio bez prebijene pare onda jednostavno nisam išao van nego sam si tražio posao preko student servisa i krvavo zarađivao. Radi i ti deset sati dnevno pa si kupi Marlboro i zabij u šupak. Fakof.
Uglavnom, Nemetz je to savršeno opisao:
Kao što je netko u jučerašnjem izdanju spomenuo, tu je vrlo bitna sekta tzv. "Esorija".
Esori (od kombinacije "E" - hrvatske skraćenice za "Hej" i engleskog "sorry") su rasprostranjena urbana nakupina uglavnom teenagera/mladih i mnogi su njima pripadali ili bili pridruženi član barem jedanput (pogotovo u gladnim 90-im), dakle etablirana sekta koja operira po javnim mjestima i križištima puteva, poput Importanne centra. Osnovni i prepoznavajući moment je obligatorno pitanje "E sori imaš kunu". Kune se upotrebljavaju u iste svrhe kao što je upotrebljavaju pijanci-žicari (dućan, alkohol), ali i za upade u klubove. Što su razlikovni elementi? Sama riječ "E sori" nudi jedan urbaniji, prijateljski touch i definira ih kao part-time, neprofesionalne žicare koji utilitarno zarađuju za potrebe zadovoljenja izlaska, a radi se o mlađim do maloljetnim osobama, obično kvazi-alternativnog usmjerenja.
z. Taksisti
Nemam lijepih riječi za ljude koji građanima ovog grada konstantno kradu 30 kuna po vožnji i prije nego što su ovi sjeli u auto. Jebeni Njujork je jeftiniji od te prefrigane bagre. Odvratan mi je sam njihov pristup. Ja sam taksist i imam veliki auto, a ti si govno koje ga nema i još će mi isprljat sjedalo pa si prema tome niža vrsta i tretirat ću te kao govno. Ma nabijem te...
Smatraju te stokom i pokušavaju triput obić kvart prije nego te iskrcaju iako si im naglasio da žuriš, da si iz Zagreba i da ćeš mu dat deset kuna više samo da stigneš na vrijeme. Ma da ne bi. To je ukorijenjeno.
Da ne spominjem kako se ponašaju na cesti. Samo su vozači ZET-ovih buseva bahatiji, nekulturniji, neodgojeniji i veći primati od njih… Ne bi Jarmusch imao šta snimat...
To je sindikat. A ne oni jadni profesori. To i ZET. Zaštićeniji su od pandi...
x. Majstori
Kad Rok završi osnovnu, a kako su sve šanse da bude nogometno retardiran na tatu, sve više razmišljam da ga ne davim srednjom školom ni fakultetom. Nego da postane majstor.
Postoje majstori i "majstori". Nekad su to bile vrijedne zanatlije koje su vrijedno i predano radile svoj posao. Danas su to uglavnom žmukleri i lezilebovići koji od tebe prave budalu i postave se kao da si tri svjetlosne godine ispod njih jer misle da misliš da si frajer jer si završio školu. Iako bi ti samo htio da ti za tvoje pare bilo ko promijeni jebene potrgane pločice u kupaoni jer nisi završio taj zanat.
Nekad je majstor došao sam kad si ga zvao, obavio posao, dao ti račun i otišao. Danas majstor ne dolazi sam nego ima šegrta. Šegrt je tip koji nezna, ne želi, neće i ne može, ali ga Majstor nečim ucjenjuje (nećak, susjed kojem je razbio prozor, sitni lopov na uvjetnoj) pa ovaj mora nosit torbu i radit prljave poslove iako bi rađe čačkao mečku. Majstor ti otvara frižider i kopa po polici s pornjavama soleći ti mozak, a mali radi nešto što nisi mislio da se baš tako radi. Zbog šegrta je cijena uvijek dupla.
Postoji i viši majstor, tj. Organizator (ekvivalent producentu na televiziji) koji ima pod sobom tri šegrta za veće zahvate – iritantni tip, pretežno Bosanac ili Hercegovac koji ne radi ništa osim što laje na telefon i puši i nikad nije dostupan kad treba popraviti ono što su šegrtčad zajebala. A uvijek zajebu.
Postoji i majstor na crno s kojim se čujete u petak kad rikne plinska peć, on kaže da će doć u ponedjeljak, javi se u četvrtak da će doć u subotu i na kraju dođe na Uskrs, kad je snijeg davno okopnio, nadrkan jer je praznik a on mora delat. Prdne u peć, zašmirgla nešto, upali, kaže da si glup jer si kupio peć koju on nikad ne bi kupio, kad sazna kolko si platio kaže da si glup jer ima njegov šogor jeftinije, popije ti 6 piva i tvrdi da si jako glup jer nemaš Žuju nego Karlovačko i odokativno ti naplati 170 kuna. Onda se čudi kad ga gurneš niz stepenice i pljuneš s balkona pri odlasku...
Naravno, zagrebački majstori uvijek rade bez računa. Samu cifru na kraju morate pomnožiti s tri od cijene koju vam je rekao u početku. Vreća bez dna.
w. Letkaroši
-oni koji te bude ujutro zvonjavom na portafonu
Rijetko mogu odspavat duže od devet. A onda me obavezno probudi neki hiperaktivac koji se ne skida sa zvona dok neko ne popizdi i stisne. Da bi mi tip onda ubacio informaciju o Avonovoj akciji, školi plesa s popustom za astmatičare, kvalitetnom postolaru i studentima koji jeftino popravljaju kompjutere i odvoze krupni otpad za već od 200 kuna. Nabijem vas nakurac abecednim redom.
-oni koji ti kelje sranja po autu
Kako reče Zrinsko Pismo, oduševljavaju oni koji stavljaju seksi letke ružičaste boje koji ti se sljepe sa šajbom pa tu smjesu skidaš poslije godinama. Užasava me i sma pomisao da neki užurbani student DIRA jebeni brisač mog neotplaćenog Klita i onda ga pušta nazad na staklo bez imalo ljubavi... Uf...
-oni koji te presreću na cesti.
Ljudi. Isusa mu boga. Imam 36 godina i 96 kila. Imam jebeno dug zaustavni trak. Nemojte mi uletat u jebenu putanju s nikakvim papirićima, besplatnim solarijima, kurčevim kreditima ni izdanjima loših novina od sutra ako je danas danas. Pustite me da hodam!!!
y. Studenti – popravljači kompjutera
Ja sam barba. Imam 36 let. I ne znam s kompjuterima. Nikako. Spectrum je za mene bio kompliciran. Ova današnja čuda su mi ko da moram na Bosančici jodlat ep o Gilgamešu a capella prima vista unazad. Gledo sam 8 puta kako mi stavljaju vindouse, spajaju, rastavljaju, dižu, spuštaju, restartaju i nikad niš zapamtit. Ne ide i bok. Probam ja sam, daleko od toga da ne probam, ali sve završi kao popravak tatinog ručnog sata koji mu je poklonio njegov djed i kojeg baš i nisam popravio i zbog kojeg se stari dan danas duri i stavlja litru ulja kad peče svinjetinu jer zna da mrzim masno.
Da ne spominjem Ivine slušalice za vokmen od kojih sam napravio nekih 8 metara neupotrebljive žice s plastikom (svaka na svojoj hrpici, da se razumijemo), ili toster koji dan danas peče kruh s voštanim okusom mirisne svijeće od vanilije.
Ali zato postoje ljudi koji popravljaju kompjutere. Navodno. Kao prvo, tu je ono malo govno od čovjeka – bivši učenik Davor Baksa, koji mi je za velike pare prodao svoju kramu koja je krepala onog trena kad je izašao iz moje sobe.
Kao drugo, tu je stanoviti Ilija. Tip je pred dvije godine došao na preporuku frenda i predstavio se kao Ferovac koji završava isti.
Ajde, neka. Trebao je iz mog rahitičnog kompa prebacit pržilicu i podatke s mog i Mihinog harda na novi, veliki hard. Tip je u 6 sati koliko je davio dva kompjutera uspio uništiti moju pržilicu i diskdrajv i potpuno spržiti cijeli Mihaelin disk sa svim podacima. Sutra se vratio sa potvrdom da nema pomoći ničemu od toga i tražio 300 kuna.
Vidite li ikad na vratima tipa koji navodno popravlja kompjutere srednje visine, masne crne kose u kariranoj košulji – ne otvarajte. Ili zovite mene. Taj kreten ne bi ni jebenu tehničku popravio…
Ne nasjedajte na trikove, naučite sami dizat sistem.
Nego, jel zna neko kako se klinapira mekintoš?
Post je objavljen 22.12.2006. u 10:39 sati.