utorak, 26.05.2009.
I don't want to fit in, I just don't want to stand out
How do you know when how much is too much? Too much too soon. Too much information. Too much fun. Too much love. Too much to ask... And when is it all just too much to bear?
Zanimljiva kava se ovaj vikend dogodila, onako, ležerno ljetna, što je i očekivati s obzirom na temepreature. Ne legendarna, ne zapamtljiva, ali definitivno dobra kava. Dotaknula se tema fanatika koji ti tupe po jednoj te istoj temi cijelo vrijeme. Naravno da je bila riječ o vjerskom fanatiku, pa sam i ja tu uletio sa svojom grupom i jednim projektom koji živi 3 godine, no unatrag jedne godine u reloaded izdanju, naravno sve se odvija pod krilom crkve. Malo filmskih večeri, malo molitve, malo parlaonica, malo slušaonica, malo radionica, malo predavanja. Onako raznoliko da ne bude dosadno. I onda sam prestao pričat o tome. Dobio sam par pitanja, nisam se razvezao nadugačko i naširoko, no pitao sam se koliko smo duhovni ovih dana? Ili spiritualni ako tako vozite. Brinemo se za tjelo, brinemo se za psihu preko mnogih izlaka, prijatelja, filmova, glazbe, no koliko u svemu tome pazimo na dušu? Ni ja ne znam odgovor.
I gdje je onda granica tupljenja i samo pričanja o nečemu? Npr. tko me zna u posljednje vrijeme, zna da vrlo često pričam o jednoj osobi s kojom imam dobro poznanstvo. O mom tupljenju s Angelinom Jolie neću ni pričati jer sam imao barem dva dizajna ovdje u kojima je isključivo prevladavala ona. S obzirom da je prva gospodična poznata osoba, mogli bi ljudi shvatiti da imam celebrity crush. Pa, nek si misle što hoće, s tom osobom sam shvatio da fotografi i novinari koliko god bili iskreni i objektivni, ipak nekako iskvarie sliku.
Kada je granica dosade u kojoj ispiliš mozak najboljem prijatelju sa svojim ljubavnim dogodovštinama? Eto, ja se jaaako zabrinuo kada sam shvatio na kavici da nisam bio zaljubljen godinu dana. Onda sam to ipak suzio na pola godine i pitao se kada su hormoni za tu curu presušili? A onda sam se sjetio jednog frajera kojem sam konstatirao da ima lice za greh i shvatio sam da mi ne treba puno do blesavog osmijeha, samo gdje mi je nestao taj osjećaj jer sam generalno zaljubljen u život? Očito sam se malo ohladio i sa životom jer mi nije išlo baš onako kako sam planirao, no nešto se kreće. I smrtno sam prestravljen, jer opet trebam počet učiti, studentski bogovi su se smilovali, akademska karijera mi je krenula dalje.
Kada sami sebi krenete na živce sa tupljenjem? Moj akademski status je nešto što sam prepričavao mali milijun puta i objašnjavao događaje i sebe i na kraju sam ipak uspio sve suziti nakon kojeg devettisućitog puta u kojih pet rečenica. Naporan sam sebi, ovisno o danu, naporni su mi bili i oni koji su pitali, no uvijek bih se sjetio kako ipak ljudi ne znaju pa bih duboko udahnuo i krenuo ispočetka. Tako su neki po više puta čuli jednu te istu priču jer su bili u društvu u kojem netko nije čuo.
I na kraju finalno pitanje: kada nekome bez razloga samo krenete na živce? Osobno znam, da sam kao dijete očaravao sve roditelje i odrasle osobe, no vršnjacima sam nekako bio na piku ili nevidljiv. Danas je stanje malo drugačije, ne misle svi odrasli da sam divan, stanje sa vršnjacima se popravilo, no tu i tamo dobijem povratnu informaciju da nekome nisam sjeo ili da sam bez razloga antipatičan. Pa, ne može se svatko svidjeti svakome, no time što se i dalje civilizirano družimo ipak smatram da se na nekim stvarima radi. Bar sa njihove strane.
I tako sam dovršio svoje filozoviranje o granicama i mnogim oblicima njurganja. Naslov mi je izvrsno sjeo, a mislim da sam napravio i neku vrstu presedana u trećem odlomku. Možda vam tupljenje i naslov nemaju veze, no ipak, koliko puta ste nešto htjeli izraziti, no zbog straha od reakcije okoline niste npr. na sred nekog trga k'o u nekom mjuziklu sponetano zapjevali i zaplesali? Ne želim biti prosječan i utopiti se u masi. S druge strane nije mi jasno zašto se ponekad bojim biti izvanredan i stajati sam na svome. Vi?
Is it?
Pozdravno, Ribac
(6) -
-
nedjelja, 17.05.2009.
Rezultati prorokovanja Eurosonga
Dakle Velika Britanija, Ukrajina, Noveška, Njemačka, Danska, Grčka, Island i Portugal su bile moje izabranice. Evo male analize da vidim kako sam prorokovao na ovogodišnjem dobrom ali ne baš pamtljivom Kreštosongu.
Najgore je prošla Njemačka koja se uspjela plasirati i iza nas na 20 mjesto. Zapravo kad bolje razmislim zvuči poprilično "devedesete", a da su Ditu gurnuli malo više u prvi plan bolje bi prošli.
Portugalci zapravo nisu imali neke šanse, ali su mi prirasli srcu, eto tak. Pozitiva koja se smjestila na 15 mjesto.
Zatim Danci na 13 i Ukrajinci na 12 mjestu su pjesmice koje su korektne, dobre u svojim žanrovima ali očito je nešto falilo.
Grčki Sakis na mjestu broj 7 ko što rekoh, popušio je zbog nedostatka duše, pjesmuljak se neće zapamtiti.
A sad ono što računam kao pravo prorokovanje, prvih 5 mjesta, pogodio sam 3. Meh, mogao bih biti neki muljator B-klase, tipa vidoviti Milan.
Ujedinjeno Kraljevstvo se krenulo ispričavati i ispravljati za dugi niz godina slanja sranja i dobro se iskupilo. Sipmatično je bilo kad je Jade previše prišla jednom violinistu pa ju je on malo tresnuo, no to se nije čulo te je sletila na mjesto 5.
4 i 3 mjesto nisam vidio ni blizu vrhu ali eto, za Azerbejdžan mi je još i jasno, ali Turska... no imaju veliku dijasporu pa se samo po sebi objašnjava.
2 mjesto koje su samo tako odbacivali no ja sam vidio dobar plasman je Island koji je sa svojom laganicom, odličnom izvedbom te po meni najboljim engleskim (OK, osim Engleza) plasirao iza nedostižnog prvog mjesta sa sto i nešto bodova razlike.
A na prvom mjestu je bilo očito kao kad je Šerifovićka sa Molitvom došla, da će mladi Norvežanin Alexandar Rybak sa svojom Fairytale odnjeti pobjedu. Meni nije sjela na prvu u polufinalu, no drugi put ipak je nešto promjenila i danas ju pjevušim. Hah, očito iskrenost i dalje pali ako je vjerovati pričama.
Eh, da molim jedu napomenu, neka netko molim vas ljepo iduće godine kaže inače simpatičnom Dušku Ćurliću da začepi dok voditelji pričaju, iritantno je, niti čujemo njega niti njih. ima vremena za vrijeme glasovanja i razglednica ali voditelji su ipak voditelji.
Pitate se zašto ovo pišem? Pa, da imam neki dnevnik trashologije i možda jednog dana ovo unovčim, haha. Mda, ne znam, možda si trebam dokazivati da imam loš ukus da ne gledam svisoka na ljude koji imaju stvarno loš ukus. Da se držim na zemlji. Do iduće gopdine u Oslu
pozdravno, Ribac
(5) -
-
subota, 16.05.2009.
Kreštosong 2008
Hir kams det tajm of d jir, kada svaki potencijalna tetka izađe na površinu, pa ni ja nisam iznimka. Malo naostalgija od obiteljskih gledanja, malo do sprdačine.
Bezveze. Litva traži zvjezdu ali je li ju našla? Ne vidim nešto visoku poziciju.
Pacifistički i feministički faktor ne pomaže previše a baš nisu ni previše oku ugodne bar polovica dueta. Ni sim ni tam.
Ajmo malo potpirivati stereotipe i vjerovati da tamo pjesaju samo Edit Piaf klonovi. Ne vidim neku veliku frku oko ove pjesme.
Dok pjeva opernim glasom je dobro, dok ne pjeva, loše. Spoj klasike i modernog je uvijek klimavo tlo.
Moram priznati da ipak bolje zvuči nego na Dori, ali i dalje imam dojam da se njegovo pjevanje prerano izvuklo iz pećnice, nije još mali pečen.
Totalni osobni favoriti, pozitiva u kojoj bi se najradije cijeli dan kupao. Šarenilo i veselica a opet ne napadno. Potencijalni pobjednik.
Ništa posebno, a opet dobra pjesma, dobra dikcija, dobra izvedba, zgodna pjevačica tako da mi se sviđa unatoč dosadi. Potencijalni pobjednik.
Disney na arapski. Ne znam kako ni zašto ali eto tu su, nisu loše ali nisu Eurosong. Po meni.
Visoka produkcija, Sakisov pedigre i potencijalno hopsanje po eurospkim klubovima, samo mi malo duše fali. Potencijalni pobjednik
Dok se ne derači dobro je, ali nekako mi je zasmetalo. Ovdje duše ima no opet nešto mi nije na mjestu.
Ona je faktor jebežljivosti, ona je samo viška, iako je bolje u nekim trenutcima zvučao. Pjesma je OK, ali ništa posebno.
Imam partizanski efekt od cijelog štimunga, pjesma je dobra, ali miks koji ostavlja mi je previše čudan da bi povukao bolje rezultate.
Vrlo pomješani osjećaji, zove na ples i izvlači neku istočnu vibru u meni ali pjesma nije nešto dobra, bez obzira na pevaljkinih znanja od 10-ak jezika.
Ah, kada sam kometirao da šalju samo male okrugle pjevačice nisam znao da je jedna te ista, pjesma je melem za uši nakon Moldavije.
Neloš aranžman, ali pjesma se stalno penje i penje i nikako da se popne. Dobar materijal ali ne očekujem neke ekstra rezultate.
Ronan Keating klon a to ne znam da li da istaknem kao pozitvnu stvar. Valjda? Ljubić neki dobrog aranžmana i izvedbe. Potencijalni pobjednik?
Pomalo prenapuhani nastup Dite von Teese ali opet se vidjelo da je ona, pjesma totalni hit u nekim zemljama. Potencijalni pobjednik.
Plastična produkcija, loša izvedba, no velika dijaspora, ništa posebno za dodati, ajmo dalje.
Čudan, čudan, čudan popratni nastup, nisam siguran što se htjelo reći. Uglavnom, dancing queen istoka.
U čemu je vic? Malo žešća uspavanka, ali podosta drugačija od ostalih pjesama. Dobra ali mi nije sjela otprve. Vrlo potencijalni pobjednik.
Gay faktor probija strop, definitivno najkičastiji nastup i pjesma za klubove, totalni hit već sada vidim. Potencijalni pobjednik.
Neloša, ali nakon Ukrajine djeluje isprano. S obizorom na naslov možda dobije veču popularnost na ovim prostorima.
Andrew Lloyd Webber. Dosta rečeno. Potencijalni pobjednik.
Nit smrdi nit miriši. Ne znam što da kažem, bolje bez njega ili bez njih? Malo jednolična.
Dance dance baby, ali niš od trona. Dobar trik sa nestajanjem i to je to. Noć nije tvoja bejbi.
I da vidimo jesam li napiknuo pobjednika. Reći će te da sam ih puno popikao ali ja sam subjektivno objektivan. Eto, toliko od mene, valjda će iduće godine netko poslušati Modesti. A sad odoh gledat debakle i žalim za Metaxom i Krijesnicom. Doma bih ju uzeo i štipao za oraze cijelo vrijeme. Pričam o Cipranki koja nije prošla.
Pozdravno, Ribac
(0) -
-
utorak, 12.05.2009.
Am I naked? Because in my nightmares I'm usually naked.
Eto ga na. Pretvaram se u snobovsku ženu koja se žali. Nešto poput klimakterija.
Ne, ne brinite, nije mi se odjednom ispod pojasa promjenila anatomija, i dalje mogu pišati stoječki. Moje zdravlje me zdrmalo, pa sam trenutno na guzno-donje-leđnom dijelu razrezan. Jednom tjedno idem na dorezavanje i spaljivanje svog vlastitog mesa. Oh, krasno, divno, moja pasija je sve samo ne pristojna i dostojanstvena. O tome kakve zvukove proizvodim dok se ustajem i sjedam na stolicu prozilazi onaj dio o žaljenju. Primadona. Ali ne, ne sjedim na onim krafnama koje se koriste za hemoroide, ipak je moj zahtjev bio malo više pozicioniran.
U maniri najbolje glavne ženske uloge u bilo kojoj predugo živoj sapunjari, razvio sam sistem pijenja analgetika i vina. Inače nisam neki alkoholičar, no ova demižonka domaćeg bijelog vina koja je nedavno otvorena je jednostavno zvala da ju se ispije. Efekti su bili poprilično zanimljivi, pogotovu jednu noć kada je u sve to upao i kolač. Veselica bez povoda. Što me dovelo do jednog Carrie Bradshaw trenutka.
Naime prijateljica mi se žalila kako joj fali netko da se ljubi sa njom. Daljnjom evolucijom razgovora, došao sam do zaključka kako njoj ne treba fuckbuddy nego kissbuddy. Kad se bolje razmisli, svakoj danas (ne)normalnoj jedinki je potrebno neki osjećaj sigurnosti i intime koju može podijeliti sa nekim drugim, što se naravno kroz grljenke i ljubljenje i diranje po nekim mjestima može postići bez prevelikog sablažnjavanja javnosti. Yours truly je velikim žaljenjem morao obavijestiti da zbog previše pristojnosti, ma koliko bih htio, ne bih moga nikome biti kissbuddy.
Oh, da, zaboravio sam spomenuti kako na svoju polu otvorenu ranu na dijelu koji pokriva donje rublje, trebam nositi neki zavoj. A što je praktičnije od najvećih uložaka koje možete naći u svakom supermarketu? Viva la vida!
Pozdravno, Ribac
(9) -
-
utorak, 05.05.2009.
Welcome to Mars
Ili barem na Veronicu Mars, skupa sa novom/starom zaljubljenosti u Kristen Bell. Nova zvjezdana fiksacija s moje strane.
Pa, do sada ste ju mogli upoznati ako pratite moj blog, jer je u posljednje dvije godine je završila na mojoj listi najteta i to oba puta u top 10, što je za relativnu nepoznanicu na našim terenima poprilično dobro. No, nije baš tako nepoznata, ipak je i Forgetting Sarah Marshall kod nas bio oooogroman hit kako kod ženskog tako i kod muškog dijela publike, a Kristen Bell ne samo lijepi ukras.
Elle Bishop iz Heroes-a je pokojna i tu joj izgleda nema povratka, što je možda i dobro jer svi kritičari seriju sada svrstavaju u kategoriju "u što sam se pretvorio", iako fanovi većim djelom i dalje dobro grizu na priče koje imaju sve više rupa.
No moje ponovno zaljubljivanje u lik i djelo ove vegetarijanke od metar i ćevap (155 cm da budemo precizniji) je napokon dočepavanje do serije Veronica Mars. Pravo malo blago kojem ću kratiti postoperativne dane koji mi dolaze. Imam samo prvu sezonu, no 22 epizode po 40-ak minuta daje dosta materijala za gledanje. Priznajem, više volim epizode od 20-ak minuta, no kada imam ovu mješavinu najboljih dana OTH-a, Poirota i Buffy atmosfere (hej, i Joss Whedon je fan VM), 20 minuta bi bilo premalo za zbrzano riješavanje misterija.
Iako ne znam kako je serija prošla sa gledanošću u rodnoj domaji, nakon samo tri sezone je otkazana. Ok, shvaćam da je doašo Chris Lowell ali pobogu. Kmek. Serija ima dramu, romansu, misterij i humor koji je neodoljivo skombiniran. Zaljepi vas uz ekran, a najveće mi je iznenađenje bilo što se i meni svidjela nakon velikih očekivanja. A vjerujte mi, kada ja imam očekivanja 99% je da mi se to nešto neće svidjeti. Kristen je jednostavno bombončić koji je zaljepio pozornost svih geekova i nerdova diljem svijeta i čini se da joj je ta publika omilila srcu. Ah. Negdje sam još na jednoznamenkastoj epizodi prve sezone, no imate moje tople preporuke ako niste već pogledali ovu seriju da odvojite vrijeme.
Zapravo ovaj post i nema neku svrhu osim mog divljena Kristen Bell, preciznije njenom liku Veronice Mars. Ah, kako bi bilo ljepo... no postoji kino za neke druge likove, ne?
Pozdravno, Ribac
(9) -
-