utorak, 12.05.2009.
Am I naked? Because in my nightmares I'm usually naked.
Eto ga na. Pretvaram se u snobovsku ženu koja se žali. Nešto poput klimakterija.
Ne, ne brinite, nije mi se odjednom ispod pojasa promjenila anatomija, i dalje mogu pišati stoječki. Moje zdravlje me zdrmalo, pa sam trenutno na guzno-donje-leđnom dijelu razrezan. Jednom tjedno idem na dorezavanje i spaljivanje svog vlastitog mesa. Oh, krasno, divno, moja pasija je sve samo ne pristojna i dostojanstvena. O tome kakve zvukove proizvodim dok se ustajem i sjedam na stolicu prozilazi onaj dio o žaljenju. Primadona. Ali ne, ne sjedim na onim krafnama koje se koriste za hemoroide, ipak je moj zahtjev bio malo više pozicioniran.
U maniri najbolje glavne ženske uloge u bilo kojoj predugo živoj sapunjari, razvio sam sistem pijenja analgetika i vina. Inače nisam neki alkoholičar, no ova demižonka domaćeg bijelog vina koja je nedavno otvorena je jednostavno zvala da ju se ispije. Efekti su bili poprilično zanimljivi, pogotovu jednu noć kada je u sve to upao i kolač. Veselica bez povoda. Što me dovelo do jednog Carrie Bradshaw trenutka.
Naime prijateljica mi se žalila kako joj fali netko da se ljubi sa njom. Daljnjom evolucijom razgovora, došao sam do zaključka kako njoj ne treba fuckbuddy nego kissbuddy. Kad se bolje razmisli, svakoj danas (ne)normalnoj jedinki je potrebno neki osjećaj sigurnosti i intime koju može podijeliti sa nekim drugim, što se naravno kroz grljenke i ljubljenje i diranje po nekim mjestima može postići bez prevelikog sablažnjavanja javnosti. Yours truly je velikim žaljenjem morao obavijestiti da zbog previše pristojnosti, ma koliko bih htio, ne bih moga nikome biti kissbuddy.
Oh, da, zaboravio sam spomenuti kako na svoju polu otvorenu ranu na dijelu koji pokriva donje rublje, trebam nositi neki zavoj. A što je praktičnije od najvećih uložaka koje možete naći u svakom supermarketu? Viva la vida!
Pozdravno, Ribac
- 21:00 -
(9) -
-
(9) -
-