utorak, 26.05.2009.
I don't want to fit in, I just don't want to stand out
How do you know when how much is too much? Too much too soon. Too much information. Too much fun. Too much love. Too much to ask... And when is it all just too much to bear?
Zanimljiva kava se ovaj vikend dogodila, onako, ležerno ljetna, što je i očekivati s obzirom na temepreature. Ne legendarna, ne zapamtljiva, ali definitivno dobra kava. Dotaknula se tema fanatika koji ti tupe po jednoj te istoj temi cijelo vrijeme. Naravno da je bila riječ o vjerskom fanatiku, pa sam i ja tu uletio sa svojom grupom i jednim projektom koji živi 3 godine, no unatrag jedne godine u reloaded izdanju, naravno sve se odvija pod krilom crkve. Malo filmskih večeri, malo molitve, malo parlaonica, malo slušaonica, malo radionica, malo predavanja. Onako raznoliko da ne bude dosadno. I onda sam prestao pričat o tome. Dobio sam par pitanja, nisam se razvezao nadugačko i naširoko, no pitao sam se koliko smo duhovni ovih dana? Ili spiritualni ako tako vozite. Brinemo se za tjelo, brinemo se za psihu preko mnogih izlaka, prijatelja, filmova, glazbe, no koliko u svemu tome pazimo na dušu? Ni ja ne znam odgovor.
I gdje je onda granica tupljenja i samo pričanja o nečemu? Npr. tko me zna u posljednje vrijeme, zna da vrlo često pričam o jednoj osobi s kojom imam dobro poznanstvo. O mom tupljenju s Angelinom Jolie neću ni pričati jer sam imao barem dva dizajna ovdje u kojima je isključivo prevladavala ona. S obzirom da je prva gospodična poznata osoba, mogli bi ljudi shvatiti da imam celebrity crush. Pa, nek si misle što hoće, s tom osobom sam shvatio da fotografi i novinari koliko god bili iskreni i objektivni, ipak nekako iskvarie sliku.
Kada je granica dosade u kojoj ispiliš mozak najboljem prijatelju sa svojim ljubavnim dogodovštinama? Eto, ja se jaaako zabrinuo kada sam shvatio na kavici da nisam bio zaljubljen godinu dana. Onda sam to ipak suzio na pola godine i pitao se kada su hormoni za tu curu presušili? A onda sam se sjetio jednog frajera kojem sam konstatirao da ima lice za greh i shvatio sam da mi ne treba puno do blesavog osmijeha, samo gdje mi je nestao taj osjećaj jer sam generalno zaljubljen u život? Očito sam se malo ohladio i sa životom jer mi nije išlo baš onako kako sam planirao, no nešto se kreće. I smrtno sam prestravljen, jer opet trebam počet učiti, studentski bogovi su se smilovali, akademska karijera mi je krenula dalje.
Kada sami sebi krenete na živce sa tupljenjem? Moj akademski status je nešto što sam prepričavao mali milijun puta i objašnjavao događaje i sebe i na kraju sam ipak uspio sve suziti nakon kojeg devettisućitog puta u kojih pet rečenica. Naporan sam sebi, ovisno o danu, naporni su mi bili i oni koji su pitali, no uvijek bih se sjetio kako ipak ljudi ne znaju pa bih duboko udahnuo i krenuo ispočetka. Tako su neki po više puta čuli jednu te istu priču jer su bili u društvu u kojem netko nije čuo.
I na kraju finalno pitanje: kada nekome bez razloga samo krenete na živce? Osobno znam, da sam kao dijete očaravao sve roditelje i odrasle osobe, no vršnjacima sam nekako bio na piku ili nevidljiv. Danas je stanje malo drugačije, ne misle svi odrasli da sam divan, stanje sa vršnjacima se popravilo, no tu i tamo dobijem povratnu informaciju da nekome nisam sjeo ili da sam bez razloga antipatičan. Pa, ne može se svatko svidjeti svakome, no time što se i dalje civilizirano družimo ipak smatram da se na nekim stvarima radi. Bar sa njihove strane.
I tako sam dovršio svoje filozoviranje o granicama i mnogim oblicima njurganja. Naslov mi je izvrsno sjeo, a mislim da sam napravio i neku vrstu presedana u trećem odlomku. Možda vam tupljenje i naslov nemaju veze, no ipak, koliko puta ste nešto htjeli izraziti, no zbog straha od reakcije okoline niste npr. na sred nekog trga k'o u nekom mjuziklu sponetano zapjevali i zaplesali? Ne želim biti prosječan i utopiti se u masi. S druge strane nije mi jasno zašto se ponekad bojim biti izvanredan i stajati sam na svome. Vi?
I have an aunt who whenever she poured anything for you she would say "Say when". My aunt would say "Say when" and of course, we never did. We don't say when because there's something about the possibility, of more. More tequila, more love, more anything. More is better.
Is it?
Pozdravno, Ribac
- 18:00 -
(6) -
-
(6) -
-