petak, 29.04.2005.
Danas sam odlučio ući kroz prozor
Priča ide 'vako
Ja i moj draga sestrica se vraćamo sa njenog sata klavira. Puni sebe što možemo sami bez roditelja doći kući, na kućnom pragu shvatim strašnu istinu. Ključ je u kući, mi izvan nje, a nikog živog doma...
Kukulele!
Ajd dobro, probat ću kroz prozor od podruma. To mi je ionako već ispraksirana radnja, nisam baš prvi put zaboravio ključeve. No pri pokušaju prvlačenja moja sestrica mi skrši krila rečenicom "Baka je zaključala podrum." Kog vraga da se uvlačim kroz podrum kada ću u njemu iostati zaglavljen. Ajde dobro. Možda je nešto drugo otvoreno.
Da ti ga ne bi!
Pokušaj provlačenja sestrice kroz prozor od WC-a (išao bi ja ali je prozor tako velik da se može provući omanja vjeverica) završava neuspjehom, jer se moja sestrica usrala od straha. Kako zgodno. Usrala se od straha kada je trebala ići u WC.
I što sad. Jedina nada mi ostaje prozor od kupaone koji je "na kip" i drži ga samo jedna špaga.
Kako nevolja ne dolazi sama, prozor je morao biti van dosega mojih malih lojtri, a kako niti jedna predstava to nije bez publike, cijelo vrijeme su nam moralnu podršku pružali susjedi. No dobro, ponudili su da dođemo k njima ako ne provalimo, ali ja ko mazga moram to odbit.
Suseda (tak ju svi zovemo) me pitala jel imam mobitel. Da imam ga, ali mi je račun prazan. A očito su i naši mozgovi bili prazni jer se nitko nije sjetio fiksnog telefona kod Susede.
No da nastavim sa lojtrama. Kak je Sused (i njega tak zovemo) građevinac, što bi on bio bez jednih 4-metarskih lojtri. i sad povuci potegni on ih dotegli u dvorište, prereže špagu, doslovce izvadi prozor, te se ja provučem u kuću.
Napokon. Uzmem ključ, otključam vrata i do neba zahvaljujem Susedu kaj je građevinac. Ako jednog dana Bog odluči pozvati suseda k sebi, ja se netrebam bojati jer znam da će lojtre i dalje biti na mjestu kod njegovog sina koji je također građevinac.
Da priča bude dovedena do apsurda, jedan mali detalj mi je pao u uho kada je baka došla doma. Naime, draga setrica me grdno zajebala jer podrum NIJE bio zaključan, i tako nam produžila agoniju za kojih 45 minuta.
(in memoriam: tjekom ovog događaja jedan Šampon iz Plastične boce prokrvario je svojim jabučno mirisnim sadržajem i zauvijek iscurio u kompleks kanalizacije. Počivao u miru)
Sa štovanjem, Ribac
(1) -
-
srijeda, 27.04.2005.
Kao maaanijak, maaaanijak za toboooom, itd...
Kao prvo moram reći da upravo gledate u tekstove jednog uvriježenog mladog potvrđenog novinara koji je pokupio nagradu na Državnom iz Lidrana. Pošto nema službene liste ove godine se prvi put provelo interno glasovanje nas mladih novinara, mentora i članova žirija. Zauzeo sam skromno 4 mjesto. Nije da se hvalim ali se hvalim.
Puno se događaja dogodilo, ali trebalo se biti tamo da se to doživi. Za početak ukratko ću opisati glavne protagonise moje priče
Donko: urednik našeg lista. Pomalo djetinjast, i još nije pronašao svoje ja; XVI gim.
Ivančica: urednica lista Vranec, Domagojeva kolegica dakle; gim. Lucijana Vranjina
Tonka: bivša voditeljica Briljanteena, trenutno jedne druge emisije, dosadan monolog dovela do vrhunske forme; Klasična gim.
Muha: zavrijedila je taj nadimak zbog svog urnebesno dobrog monologa zvanog - Muha, Tonkina kolegica; XVI gim.
Anka: cura sa prekrasnom kosom, moja kolegica koja je intervijuirala Husa; I. gim.
Mira: cura kojoj sam zaboravio cilj dolaska ovamo (sorry, najdublje isprike); gim. Sesvete
Manijak: literarac koji je ovo ime zaradio... saznat će te kako i to u kratkom roku; Klasična gim
Naravno da su imena likova izmjenjena ili nekin sporednima nisu, poradi njihove zaštite
No počelo je ovako
Lokacija: u busu na putu prema Dubrovniku na državnu smotru Lidrana
Vrijeme: rano nedjeljno jutro
Svi u busu spavaju ili poluspavaju. Tako i jedna kasičarka maturantica Tonka ne sluti što joj se sprema...Naime njen kolega klasičar (Manijak) ima skrivene želje i u jednom trenutku prima curu za...
.
.
.
sisu
(a kaj ste mislili)
Napetost je na vrhuncu kada se cura budi i pogleda sam čin događanja (možda je bilo i uvoda al to zna samo Bog i Manijak).Zbunjeni mladi izvršivač radnje povlači ruku i pogled naglo skreće prema prozoru van, na ljepe livade. Šokirana cura odlazi sa mjesta zločina kod Ivančice koju će upravo upoznati. Epilog dolazi pola sata kasnije kada Manijak skupi hrabrosti i priđe žrtvi i kaže 7 riječi: "Joj, sorry, neznam kaj mi je bilo"
Ajmeee...
Možda to i nije tolko smješno ali ja, kao sudionik u polusnu sa pozornicom čina ispred mene (i kasnijim upoznavanjem žrtve i izvršitelja) mogu reći da je u okviru svih okolnih događanja to bilo urnebesno.
Nakon smještanja u hotel, zahvaljujući Muhi upoznajem ostatak glavnih nosioca radnje, osim Mire, koju upoznajem preko Anke nakon smještanja u sobe (doduše Anka i Muha su cimerice... whatever) i Donka, kojeg znam.
Popodne je Tonkina proba, na koju odlazimo Ivančica i ja. Proba se ponavlja zbog kašnjenja profe, pri čemu do izražaja dolazi kompulzivno-opsesivni poremećaj organizatorice Frane (ime NIJE izmjenjeno) Nažalost Frana ide u moju školu.
Dolazimo do saznanja da dućan radi samo do 8!
Prva večer: more, plaža, pivo, gitara, pjesma, Jogobela i pivnica.
Kolegica Anka i Muha odlaze na otvorenje u staru gradsku jezgru Dubrovnika a nama ostalima to ne pada na pamet.
Naravno ja imam prokletu sreću tako da su mene i kolegu Donka smjestili u sobu sa Manijakom. Tada još nismo znali za njegove aktivnosti, no međutim nakon prosvjetljenja obje smo večeri prespavali kod žrtve i njene cimerice, Tonke i Ivančice.
Prve večeri odmah do izražaja dolazi i napetost između Tonke i Donka. Čovječe, takvu kemiju još nisam vidio. Nisi znao hoće li se istog trena poubijat ili pojebat.
Ponedjeljak ujutro: prvo doručak na koji sam samo ja otišao, s namjerom da donesem i Tonki i Ivačnici, no na doručku se blizu mene sjedne ni više ni manje-Manijak. Nije primjetio moje trpanje hrane u ruksak, zbog svog stalnog zgrbljenog-nemoj-me-dirat položaja, no zamalo me skužila konobarica.
Misiju nekako izvršim i uljećem pod tuš.Izletavam ispod tuša jer mi je ostalo samo 5min da osušim kosu (a možete si mislit kako je to kada na cijelu ekipu ima samo 1 fen)
Izljećem iz sobe i javljem kolegici Anki da ću kasnit. Sva sreća sastanak još nije počeo. Mi sjedamo i nakon prva dva novinarska rada odustajemo od ideje da ćemo izać prije ručka. Dolazimo u zadnji tren na ručak. Počinje Ankina agonija na račun raznovrsnosti ribe. Naime ona ne jede meso, a svaki put se poslužuje ista vrsta ribe. Koja, ne znam. Pozivamo Julku (ime izmjenjeno), takoder našu kolegicu za stol, koja je pljunuta Nicole Kidman.
U međuvremenu su ujutro bile i samostalne recitacije ili monolozi, kako vam drago. Tonka i Donko su otišli sat prije Tonkine izvedbe (koja u sebi ima puno seksualnih aluzija) do konferencijske dvorane da vide ostale izvođače. Dobro da su to napravili jer se raspored očito pomaknuo tako da je ona počela recitirati, pa skoro, čim je ušla. Da se stvari još više zakompliciraju, pred sam kraj izvedbe počeo je zvonit mobitel. I to njen. Skoro je propala u zemlju od srama, ali pošto je Donko pokušavao ugasit mobitel svi su mislili da je njegova krivica.
U maloj popodnevnoj pauzi, odlazim sa Ivančicom, na radionicu o listovima, na kojem se raspravljalo o dizajnu časopisa. Bolje da niste bili. Cijelo vrijeme jedno te isto.
Na kraju dna sam se osjećao kao velika filmska (ili bolje novinarska) zvijezda jer sam primio diplomu za svoj rad, rad kolege koji nije došao u Dubrovnik zbog loših ocjena, te doplomu za školski časopis, jer se Donku nije dalo (službena verzija-nije mu bilo odbro).
Na kraju večeri smo mislili ić u grad, ali pošto je bura zapuhala, odustali smo te odlučili plan premjestiti za sutra ujutro.
Tonka odlazi na instrukcije kod Saše (ime izmjenjeno) i to iz matiše. Baš ste našli vrijeme.
Muhin nastup. Tonka, Ivančica i ja u zadnji tren uljećemo u dvoranu. Muha dolazi do velikog izražaja. Genijalan nastup. Glumi više likova. E, kako se sad to zove monolog, nepitajte.
Ponovno plaža, ali razočarani nedosatkom alkohola i grupiranjem ljudi odlazimo T, I, D i ja u šetnju. Naravno mi na malom poluotoku Babin Kuk odlutamo u neku pripizdinu i padaju razni scenariji Manijakovog ubijanja. Više puta smo se usrali od straha.
Utorak ujutro: rano buđenje, spremanje sobe koja podsjeća na svinjac i grupni odlazak na doručak. Nailzimo na problem jer Donko nema akeditaciju s kojom se može besplatno putovati javnim prijevozom. Nakon doručka odlazimo u grad na Stradun na najskuplju kavicu mog života.
Pri tome ja i Mira naručujemo NESS čokoladu a dobivamo SAMO čokoladu. Zbog cajtnuta odlazimo samo do rive. Zidine nismo osvojili, a također ni Garani-Štrok (ispravite mi naziv) butik u Excelsioru u kojem je Tonka trebala pogledati nek haljinu frendici koju je vidjela na tjednu mode u New Yorku, mislim.
Dolazimo na ručak (Anka opet osuđena na istu vrstu ribe) i shvaćamo da smo mogli ostat u gradu još kojih sat vremena. U tih sat vremena zujimo (a pogotovo Muha, hehe) sve do pola 2.
Na povratku imamo karaoke na kojima se jedna Maja (ime NE promjenjeno) dere. Nije da nema glasa. Shvatite to kako želite. Da ne ostanemo dužni Tonka i ja otpjevamo po jednu pjesmu.
Stajemo u Macoli, gdje saznajemo da drugi bus kasni zbog shoppinga u Neumu. Iz dosade imamo rundu travarica. Anka nema sreće i travarica joj ode u krivi sokak. Peeeeečeeeee! Donko izvodi glupost i pije još 4 travarice i 2 pive. Možete si mislit kako je kasnije bio obliven znojem.
Ostatak puta provodimo u meditaciji zbog velikog umora te oko pola 12 dolazimo iza Cibone odakle smo i krenuli. Svaka čast vozaču. Nismo vozili po autocesti i iako smo par puta imali dojam da ćemo sletit s mosta ili doživjeti frontalni udar, došli smo čitavi.
Kada će biti nastavak?
U subotu. Na zagrebačkoj špici. Bez Manijaka.
Sa štovanjem, Ribac
(4) -
-
petak, 22.04.2005.
Battlefield Earth
Dan planeta zemlje. Pa da budem u prigodnom tonu...
Broj jedan kada netko spomene brigu o okolišu je ekologija. Kontroverznija nego što na prvi pogled izgleda. Samo da vam netko spomene Greenpeace ili PETA-u odmah vam se pojavljuju kontradiktorne misli. OK žele zaštiti planetu ali jel moraju biti toliko agresivni. Nitko se ne pita jesu li političari bili agresivni kada su potpisali dokumente za izgradnju velikih industrija za koje se unaprijed zna da će zagađivati.
No nema tu velike razlike. Ekologija je poput politike. Često pljuju po ljudima koji se njome bave, uvjek se prigovara da se ništa dobrog ne napravi, a na kraju se nitko njome ne bavi ako se ne računa buljenje u specijalne emisije.
Jel nam to dobro?
Kako kaže jedan niz reklama. Mi smo na otoku i nije baš da možemo skoknuti do trgovine u blizini. Treba se, ipak čovjek malo srediti i zamisliti hoće li nas jednog dana novac izvući iz zagađenja. Možda hoće ako se bude investirao u pročišćavanje. Već smo toliko zagadili planet u ovom posljednjem stoljeću da mnogi predviđaju da nas za 100 godina-nema.
Ajde, valjda nije sve tako crno. A možda i je?
Voda je resurs koji je veliki potencijal da u budućnosti postane nova nafta. Ne u smisli da će auti ići na vodu (a možda budu) već da će postat novi interes mafija i moćnika.
A mi smo onda ljepo najebali pošto imamo jedne od najčišćih voda na svijetu.
A što mi možemo tu učiniti. Pa smeće baciti svaki put gdje mu je i mjesto, i trošiti manje vode jer nam zbilja toliko ne treba.
A sad me ispričajte moram baciti maramicu u koju sam ispuhao nos, te očistiti prostor ispred škole od svojih opušaka.
Sa štovanjem, Ribac
(0) -
-
utorak, 19.04.2005.
Benedikt KSVI
Novi papa.
Inače Ivan Ratzinger i nije bio toliko neoubičajen izbor koliko je bila neuobičajeno brza konklava. Da ne spominjem i zavrzalme oko toga da se na početku nije moglo znati kakav dim izlazi.
"Evo ide crni dim, ne sivi, ne bijeli, ne sivi itd, itd..."
Ovi u Vatikanu su se dobro zafrkavali s nama.
Ajde živi bili pa vidjeli. Definitivno papa koji će imati konzervativniji pogled na svijet ali ipak je rastao u Woytilinoj školi pa možda ne bude strašan prijelaz.
Radujte se narodi! A sad opalite jednu fiestu jer slavlje neće dugo trajati...
Treba se vratiti na posao.
Sa štovanjem, Ribac
(0) -
-
Grom iz vedra neba
Iznenađenje. Šok.
Što reći frendici koja je ostala trudna? Evo što sam ja reko.
"Ti mene zajebavaš?"
"Ne najozbiljnije. Vjenčat ćemo se."
"Pa koliko već?"
"Dva mjeseca."
Druga frendica se upliće
"Jebate za tri mjeseca će ti trbuh narast."
Opet ja
"Kanite se prije poroda ženit? Kanite se uopće? Zna li on?"
"Naravno da zna. Mislimo se ženit i to prije poroda."
"Ako ne želiš da ti se trbuh vidi morat ćeš pred oltar... norijada, maturalna, matura... Odma iza mature!"
"Pa da."
"A stara?"
"Pa ono u početku je bilo malo.."
"Ono WTF?"
"Da ali ipak na kraju..."
Opet se frendica upliće
"A tko će čuvat bebu? Kako misliš na fax?"
"Upisat ću godinu bilo kaj da imam studentska prava. A kad krene imam staru da mi čuva bebu."
Neznam jel to namjerno ili nije ali u svakom slučaju znam da je prije koristila tic-tac. No ipak ima samo 18 godina. No što ako niš ne upiše? Dijete je ipak velika odgovornost. Njen dečko zna i odlučila je čvrsto ne pobaciti. Dobra odluka. Ipak je to u njoj novi život. Abortusom se može puno toga zakomplicirati, a da ne spominjem i kako je ilegalan, osim u nekim određenim slučajevima.
Da ispričam jednu priči u ženi koja je pobacila.
Saznala je da nosi dijete koje će imati određeni defekt kojeg se ne sjećam. Zbog zdravstvenih komplikacija i vremenskog roka (nakon 10tj. se nesmije pobaciti, mislim) odlučila ga je pobaciti.
Nakon nekog vremena opet je zatrudnila. Ovaj put su bili blizanci. No jedno dijete je imalo Downow sindrom. Žena je naravno opet htjela pobaciti.
No naišla je na prepreku. Niti jedan doktor nije htio petljati se u to jer ipak je jedno dijete bilo zdravo, a nemožeš pobaciti samo jedno bez drugog.
Huh, poetska pravda ili?
Sa štovanjem, Ribac
(3) -
-
ponedjeljak, 18.04.2005.
Sinovi i majke naglavačke
Stara za volanom. Ulazim u auto.
"Hmmm. gori lampica za vrata."
Duf(ili vam ga zvukzatvaranjavrata)!
"Nisu moja, sine daj provjeri svoja."
Duf!
"Nisu ni moja."
"Mora da su stražnja,daj provjeri."
Izlazim iz auta i ugledam vrata iza mene koja nisu do kraja zatvorena.
Duf!
Ulazim u auto. Još nisam zatvorio vrata do kraja.
"Gori svjetlo u kabini. Daj opet provjeri."
Izlazim pomalo iznerviran.
Duf!
Duf!
Cerekajući se vraćam u auto, gdje stara već krepava od smjeha.
U čemu je kvaka? Naime kad sam ušao u auto nakon prve provjere, kada sam zatvorio odškrinuta vrata, nisam zatvorio SVOJA vrata do kraja pa nije ni čudo što je lampa gorila.
Tko nema u glavi ima u nogama
Sa štovanjem, Ribac
(1) -
-
Kako je čarapa odlučila umrijeti
Tako ja izlazim iz ordinacije svoje ortodontice, a na vrata ulazi draga baka koja odma na početku kaže: "Oprostite kaj smetam, al ja nisam pacjentica. Naime sušila sam veš kad je odjednom moja čarapa pala na vaš prozor"
Naime ortodontica živi u zgradi a dan je malo vjetrovit. Sestra koja je inače zafrkantica samo kaj nije pukla od smjeha, a bome i ja s njom. Već sam vidio naslov u Crnoj Kronici:
"Zbog nehumanog smrada svoje vlasnice čarapa odlučila skratiti muke skokom sa balkona. Pokušaj na sreću našu. a čarapinu nesreću neuspio."
Sa štovanjem, Ribac
(0) -
-
Dooooobro jutro!
Uobičajeno kao i svakog jutra stavio sam vodu za kavu na pećicu da se zagrije. Činjenica je da sam kasnije napravio capuccino ali to nije toliko bitno. Bitno je da sam se ja spavalica dignuo iz kreveta dobrovoljno u 9.00 i da ovog jutra nije bilo strke u kuhinji nego samo blaženi mir. Inače kada dođem u kuhinju netko uvijek uletava i izletava. Ova moja luda kuća. Bog ju blagoslovio što je sestra spavala a staraca nije bilo. Samo sam gledao baku kako čupa špinat na vrtu. Pojeo sam tost s majonezom i salamom i zadovoljno popio kavu. Divan dan, pomislim, divan dan. Znam da će mi se do 7 navečer život zgaditi ali poput svakog optimista uživam u ovome dok mogu.
Probajte i vi.
(1) -
-
nedjelja, 17.04.2005.
Kako ubiti anonimnost
Jednostavno dovoljna je samo jedna osoba koja izda tvoj identitet. Tako je npr. Zara čiji sam komentar izbrisao (iako do sada nisam nikoga cenzurirao) ispalila moj. Da vic bude bolji Zara nema Blog. Bar mi ne da. Tako ni indirektno nemogu saznata tko je Ako saznam tko je mogu reći da ću joj (već pretpostavljam tko je otprilike pa govorim u ženskom rodu) održat bukvicu. Reći tko samja a ti ostat anonimna/an. E pa neće ići. Čemu narušavati koncept koji nam je dao internet – anonimnost? No nije to toliko bitno koliko povjerenje u tu osobu. Kada nekome otkriješ svoj internet alias to onda znači da ga nesmiješ dalje širiti, što ova osoba nije poštivala. Ma sranje se dogodilo a nju ili njega kag ju/ga vidim srezat na hrenovke. I to one mini koktelske.
(0) -
-
Dva sprovoda i jedno vjenčanje
Ajme koliko se toga dogodilo u ova dva tjedna što mi je komp na popravku…
Najprije Uskrs i tradicionalni koncert mojeg zbora, sa tulumom poslje. Priča za sebe. Oženili se Čarls i Kamila. Ajme užasa. Ali ono što je obilježilo Ove dane jest odlazak jednog od najvećih ljudi uopće. Čovjek koji je obilježio svjet. Papa Ivan Pavao II ili vam ga krsno Karol Woytila. Pošto mi je glupo govoriti o njegovoj autobiografiji po tko zna koji put pokušat ću složiti par stihova u njegovu čast:
“Poput oblaka došao si polako ali iznenada
Okrenuo si svjet naglavce kao orkan
Na kraju si stvorio dugu koja će dugo sjati
Molimo te ne zaboravi nas tamo gore
Tvoja pomoć nam i dalje treba i to baš sada
Kad te više na zemaljskom putu nema
Gledaš nas, siguran sam,odozgora
Jer osim tebe tko je proputovao pola svijeta
Pronoseći Riječ mira (možda Majka Tereza)
I pri tome osto tako dosljedan, staložen i miran
Tvoja pojava u bjelom nije bila prva
Nije bila najbolja (jer jedan je Isus)
Ali je bila dostojna onoga što ti jesi
Predstavnik Krista na ovoj maloj Zemlji”
Nadam se da ste koliko-toliko zadovoljni jer je ovo moj drugi poetski uradak (prvi nitko nije vidio) jer sam ga pisao brzo iz rukava i nisam ga prepravljao. Bitno je da je iz srca.
(3) -
-