utorak, 19.04.2005.
Grom iz vedra neba
Iznenađenje. Šok.
Što reći frendici koja je ostala trudna? Evo što sam ja reko.
"Ti mene zajebavaš?"
"Ne najozbiljnije. Vjenčat ćemo se."
"Pa koliko već?"
"Dva mjeseca."
Druga frendica se upliće
"Jebate za tri mjeseca će ti trbuh narast."
Opet ja
"Kanite se prije poroda ženit? Kanite se uopće? Zna li on?"
"Naravno da zna. Mislimo se ženit i to prije poroda."
"Ako ne želiš da ti se trbuh vidi morat ćeš pred oltar... norijada, maturalna, matura... Odma iza mature!"
"Pa da."
"A stara?"
"Pa ono u početku je bilo malo.."
"Ono WTF?"
"Da ali ipak na kraju..."
Opet se frendica upliće
"A tko će čuvat bebu? Kako misliš na fax?"
"Upisat ću godinu bilo kaj da imam studentska prava. A kad krene imam staru da mi čuva bebu."
Neznam jel to namjerno ili nije ali u svakom slučaju znam da je prije koristila tic-tac. No ipak ima samo 18 godina. No što ako niš ne upiše? Dijete je ipak velika odgovornost. Njen dečko zna i odlučila je čvrsto ne pobaciti. Dobra odluka. Ipak je to u njoj novi život. Abortusom se može puno toga zakomplicirati, a da ne spominjem i kako je ilegalan, osim u nekim određenim slučajevima.
Da ispričam jednu priči u ženi koja je pobacila.
Saznala je da nosi dijete koje će imati određeni defekt kojeg se ne sjećam. Zbog zdravstvenih komplikacija i vremenskog roka (nakon 10tj. se nesmije pobaciti, mislim) odlučila ga je pobaciti.
Nakon nekog vremena opet je zatrudnila. Ovaj put su bili blizanci. No jedno dijete je imalo Downow sindrom. Žena je naravno opet htjela pobaciti.
No naišla je na prepreku. Niti jedan doktor nije htio petljati se u to jer ipak je jedno dijete bilo zdravo, a nemožeš pobaciti samo jedno bez drugog.
Huh, poetska pravda ili?
Sa štovanjem, Ribac
(3) -
-
