Ajme koliko se toga dogodilo u ova dva tjedna što mi je komp na popravku…
Najprije Uskrs i tradicionalni koncert mojeg zbora, sa tulumom poslje. Priča za sebe. Oženili se Čarls i Kamila. Ajme užasa. Ali ono što je obilježilo Ove dane jest odlazak jednog od najvećih ljudi uopće. Čovjek koji je obilježio svjet. Papa Ivan Pavao II ili vam ga krsno Karol Woytila. Pošto mi je glupo govoriti o njegovoj autobiografiji po tko zna koji put pokušat ću složiti par stihova u njegovu čast:
“Poput oblaka došao si polako ali iznenada
Okrenuo si svjet naglavce kao orkan
Na kraju si stvorio dugu koja će dugo sjati
Molimo te ne zaboravi nas tamo gore
Tvoja pomoć nam i dalje treba i to baš sada
Kad te više na zemaljskom putu nema
Gledaš nas, siguran sam,odozgora
Jer osim tebe tko je proputovao pola svijeta
Pronoseći Riječ mira (možda Majka Tereza)
I pri tome osto tako dosljedan, staložen i miran
Tvoja pojava u bjelom nije bila prva
Nije bila najbolja (jer jedan je Isus)
Ali je bila dostojna onoga što ti jesi
Predstavnik Krista na ovoj maloj Zemlji”
Nadam se da ste koliko-toliko zadovoljni jer je ovo moj drugi poetski uradak (prvi nitko nije vidio) jer sam ga pisao brzo iz rukava i nisam ga prepravljao. Bitno je da je iz srca.
Post je objavljen 17.04.2005. u 22:21 sati.