petak, 18.03.2005.
Peeeeeeeetak je moj dan...
Hvala bogu danas je petak a ja sam imao školu ujutro. Dođoh od frizerke (nakon sto godina) i pogledam se u ogledalo. Imala je frizuru iz časopisa, jer sam slučajno naletio na onakvu kakvu sam htio, a ona me ošiša i isfrizira kao da sam Jacqueline Kennedy...
Sva sreća što postoji tuš pa sam tu sramotu odmah splasnuo. Uključio sam se na školski zbor u kojem se ojevaju samo gospel pjesme. Trenuton sam sav ufuran na to i lagano se derem O happy daaaaay! No nevolja je u tome što je ova profa na zamjeni pa ako se vrati onaj naš davež... A šanse su za ostanak ove profe da vodi zbor 50:50 iako će najvjerovatnije biti ona polovica kada ona neće ostati.
Danas su Ćoski (koju inače organski ne podnosim, ali sam se sažalio) ukrali mobitel. Da bi priča bila još zanimljivija mobitel je dečkov. Ostavila ga je sa časopisima kada je bila na kavici prvi sat. Naravno sat je markirala. Koje ironije... Dečko još ništa ne zna ali je samo pitanje vremena. Možda će imati sreće pa ga pronaći kod kuće jer nije bila 100% sigurna jel ga ponjela ili ne. Usput rečeno manekenka je, a dečko nogometaš. I plavuša je...
(0) -
-
četvrtak, 17.03.2005.
Pauza za kavu ili kako je dobro prevaliti buran tjedan (i sitnog)
Ajme koliko je vremena prošlo od mog zadnjeg posta... Nije baš godina ali ipak za ovaj početak i tjedan i sitno je viška. Pa kako da ja objasnim što se dogodilo u ovih skoro 2 tjedna...
Ponedjeljak:
dan koji sam nakanio započeti u laži nenamjerno sam završio u drugoj neplaniranoj laži. Pa pošto se u mojoj školi organiziralo županijsko natjecanje iz jezika odlučio sam ne reći starcima da taj dan nema škole, da se malo odmorim od familije. Sve je bilo dobro dok se ja i stari nismo zakvačili oko TV-a i to taman 20 min prije mog izlaska iz kuće. Tada smo eksplodirali iz čisto glupog razloga. Kako se početak podnevne sapunice i kraj Voyagera poklapaju kojih 10 min svatko je vukao na svoju stranu. Ja sam napokon) uhvatio jednu epizodu nakon dva tjedna i pomislio si kako bi bilo ljepo ju pogledati. Stari je pomislio kako bi bilo ljepo pogledati početak sapunice jer nije gledao u subotu. Kod mene je upravljač. Ja prebacim, on prebaci na TV-u i tako par puta, dok mi nije puklo i ja ugasio. Pogrešan potez. Stari je popizdio i počeo me šorat. A pošto ima tešku ruku možete misliti tko je izvukao kraći kraj... Još mi se danas vidi ožiljak na čelu... Stara, baka i sestra su bile očajne i jedva nas razdvojile. Dijel poslje se slabo sjećam, samo znam da sam bio u kafiću i čekao ekipu. Pukao sam taman pred njima. No koliko god oni bili puni razumjevanja ipak su morali ići doma, na treninge ili... sva sreća što je Kosma išla kod Tine na instrukcije iz kemije, a tamo je još bila i Ljerka. Pa ljpo malo zajebancije i učenja kemije i ja (skoro) zaboravio na incident. A navečer proba zbora. I to do kasna tako da me nitko nije pitao niš kada sam ulazio u kuću...
Utorak:
Naravno ekipa me pita kako sam. Trač se proširio. Sreća u nesreći je ta što je to saznala ekipa kojoj vjerujem, pa su razmjenili informacije u uskom krugu i ne šire. Fala! Dolazim doma a stari se prema meni ponaša kao da nita nije bilo. Dapače čak je ljubazniji nego prije. Jezivo... Uopće ne znam kako da reagiram, a više-manje skrećem pogled i gutam knedle...
Srijeda, Četvrtak:
Niš posebno...
Petak:
Sav u isčekivanju očekujem odlazak u Vukovar na Križni put mladih. No kao loš znak ja se moram spremati u petak navečer i to sa strašnom glavoboljom. Molim boga da me glava prođe i gutam Ibuprofen. Ipak u...
Subota:
...u 4 ujutro ja se dižem sa glavoboljom i temperaturom. Uspjevam poslat SMS Veki da ne idem. nakon 20 minuta me zove Delanc a moj prekrasni mobitel mora pokazati svoj najbolji feler. Naime ima jednu malu manu. A ona je velika. Naime kada razgovaram preko njega moj sugovornik me čuje, ali ja njega ne. I onda kažu da je jednosmjerna ljubav problem. Zamisli da me frend zove da ga je pregazio auto, a jedino što ja mogu napraviti jest reći "nazovi me za sat na fiksni kada se vratim doma" Također ne idem na pripreme, ali ja blenton propuštam i Tru Calling, seriju koju obožavam ali ne pratim zbog priprema za fax subotom popodne. No lježem u krevet pun isčekivanja jer mi je u...
Nedjelja:
... 18 rođendan!!! Naravno da sam prve čestitke dobio odmah iza ponoći i to od Tine, a (doslovno) sekundu poslje od Tammy. Čak me i Chuc zvao ali sam ja zaspao... Ujutro spavam do kad hoću. Na dar sam dobio puuuuuno slatkiša (jel mi je ili nije 18 rođendan :) i film "garfield" Film mi je Jako dobar jer ludim za ti mmačkom. Jedini je feler bio što je kazeta sa greškom, pa sam morao mrdati glavom gore-dolje da bi mogao pratiti sliku. Cijelo popdne provodim na Forumu, a predvečer odlazim sa starom i sestrom na Jarun. eska mi je prorolala! Napokon su moje stare role došle u neki koristan okoliš. Prije su samo čamile na tavanu. Vidili smo labudove, a poslje smo otišli sa maminom frendicom na kavu, gdje nas je ona častila. Njih dvije se nisu vidjele već dosta dugo, pošto se ova u međuvremenu razvela,a kavu dogovaraju od ljeta. Slikovito nam je opisivala kako je imala problema sa WC-om i kako je smrdilo. Zgadila mi je čoko... ne zgadila mi je kakao, jer u kafiću nisu imali čokolade. A sestra je pila gusti jer je uz naraču to bio jedini okus sokova koji su imali. Da se sve to još začini sreli smo jedan kvartet maminih i prijateljičinih frendica. Bljah... Lucrecia Borgia je simpatičnija od njih, ili da pojasnim mlađima, mogu vam se svidjeti samo u slučaju ako volite imati gripu. Još kad se sjetim da u razredu imam sličan kvartet...
Ponedjeljak:Legalno markiram ispit iz zemljopisa. Stara zna jer sam sa njom cijelo jutro, pomažući joj oko posla, a starom nismo rekli da se ne živcira. Priča se nastavlja u sličnom tonu u...
Utorak:
...kada markiram nelegalno prvi sat. Ne zbog ispita nego zbog kave. Scenarij: idem ja prema školi i trebam obići još dva ugla da dođem do ulaza. Nailaze Julka, Milka i Tonka. "Ajde markiraj s nama" "Dooobro..." Teško me nagovorit... No svejedno sam se zbrukao taj dan pa sam na kemiji na ploču napisao narandžasta umjesto narančasta... Navečer pizdim na zboru jer je do koncerta ostalo još jako malo, a ja neznam na jednom jaaaako važnom dijelu upast kako treba (u prijevodu: upadam na tercu, jednoj curi, a ja ju ne hvatam)
Srijeda, Četvrtak:
Nisu pretjerano zanimljivi. Još se neogu odlučit što ću servirati na tulumu u subotu... Primjetih da mi općenito srijede i četvrtci nisu pretjerano zanimljivi. Slučajno ili...?
Sad sam se ispuhao i shvatio kako je život kratak. Zato djeco slušajte roditelje jer zbilja će te bolje živjet na ovoj našoj, maloj Zemlji
(1) -
-
srijeda, 09.03.2005.
Umjetnost... čega?
Sjećate se govora o crtićima iz posta Inspiration? Poput filma i crtići spadaju u sedmu umjetnost (no dobro službeni termin je animirani film ali to je predugačak naziv). Crtići su nekoć bili namjenjeni samo za djecu (samo se sjetitte Disneya i njegove Snjeguljice i 7 patuljaka) ptičice pjevaju kroz cijeli crtić a glavni junaci uvijek pobijede zločestu babu (ili dedu), koji želi globalnu dominaciju i uvijek je na kraju “and they lived happily ever after”. Današnji crtići ne samo da su izašli iz tog okvira nego se glavni negativci opamete i bore se protiv glavnih likova koji su se nekim čudom povampirili. Može se reći da crtići kakve smo znali, polako izumiru. Naravno uvijek će tu biti Disney Company koji će održavati tradiciju gdje dobri uvijek pobijede ali i oni padaju pod utjecaj današnjice, jer se u njima valjaju takve fore da klinci od 4-5 godina ostaju sa otvorenim vilicama i svako malo pitaju mamu (koja s njima gleda) što je Mulan/Herkul rekla/rekao? Takoder se isprobava (i to vrlo uspješno) 3D kompjuterska animacija. Toliko da je Disney ukinuo sve studije za klasičnu animaciju (čitaj 2D). Posljednji crtić koji sam takav gledao je Finding Nemo i mogu reći da je sjajan, bilo da se radi o vizualnom doživljaju ili priči. No takoder se ni film od 3D ne suspreže (jeli tko gledao Final Fantasy? Itko???). Mislim daje budućnost filma u sintezi. Da pojasnim:zamislite si kako Lara Croft i James Bond skupa sa Indiana Jonesom spašavaju svijet; Jonnya Englisha i Austina Powersa u tajnoj misiji; Supermana u borbi protiv Wolwerina; ili Gandalfa,Charlijeve Anđele i Nea u borbi za pravdu (no dobro malo sam zastranio). Doduše to je već počelo jer već ima “FreddyVS.Jason” (lice s ožiljkom susreće hokejsku palicu, doesn’t ring you a bell... ?). No ostavimo se velikog ekrana i okrenimo se drugim umjetnostima. Slikarstvo, kiparstvo i slično ostavljam profesorima iz povijesti likovne umjetnosti. Priznajte si: koliko slikara znate a da to nisu Picasso, Goethe, Michalangelo ili sl.? O glazbi neću govoriti jer svako ima svoj stil i ne bi htio nekoga uvrijediti. Ja osobno slušam sve(osim teških metalaca, Cece i njima sličnih, naravno osim kad sam mrtav pijan). Moja nikad dovoljno cijenjena umjetnost je-strip. Mnogi će sad blenuti i pitati jeli strip umjetnost? Zbilja jest dragi moji (doduše ne znam je li prva, treća, deseta ili neka druga ali jest). Grubu podjelu stripova možemo ovako obaviti. Imamo komercijalne i nekomercijalne stripove. Moj omiljeni strip (i ne propuštam niti jedan broj) je ovaj gore-Garfield. U njemu ima antologijskih izjava.Za one koji ne znaju tu se radi o lijenom debelom mačku koji terorizira sve oko sebe uklućujuči psa Odiea i svog vlasnika Jona (ova dvojica zajedno imaju manju inteligenciju od kućnog fikusa). Mrzi ići doktorici (a tko ne?) i uvijek ga tjeraju na nekakve dijete ali on iz njih izađe kao pravi pobjednik sa svim svojim očuvanim kilama (molim vas nemojte sljediti njegov primjer dame moje..)
(0) -
-
subota, 05.03.2005.
Hrvatska pjesma... ma sranje Europe
Paaa… Ove godine nismo tako loše prošli… Doduše nakon Mikulića i Claudije to baš i nije teško. Iskreno držao sam fige Danijeli (samo zato što je žensko), ali ja imam tradiciju da puknem blizu vrha, a ne na sam vrh. Zanemarujući lošesusjedske odnose (iako to dolazi u pitanje nakon onih naših 12 pointa) odmah sam staroj prošle godina rekao da je Joksimović prvi. Nitko nije vjerovao u Željkeca, pa eto skoro nam Eurosong bio u Beogradu. A sad Bože mi prosti, moram se osvrnuti na Jeruzalem, Nazaret, ili kako god već. Ta dernjava je nedopustiva. Back vokal nikada nesmije biti glasniji od glavnog pjevača. A pri tome je i sama tema pjesme konfuzna, ali koreografija je perfektno odrađena. Još da Jeleni kosa nije cijelo vrijeme zapinjala za sjenilo i sjajilo bilo bi super. Gospodin stražnji vokal je bio takvih povećih dimenzija zbog trika kada se Rozga presvlači. Namjerno je Huljić unajmio mas(ov)ni objekt, a po običaju iskorištavao i ono malo seksualnih Jeleninih atributa (ne može ispast ono čega nema). Danijela je čisto solidna. Potencijalni hit na prostorima bivše Jugoslavije. Dobar vokal, pristojna pjesma i razrađena koreografija. Jedino da je pokrila svoja koljena sprijeda. Ali nitko nije savršen. Ustalom što bi ona htjela, pa već je dvaput bila na Eurosongu, i to jako dobra. Hmm... Mislim da uviđam grešku što nju nismo poslali. Ali možda je Grašo opet nešto isplagijo, pa bolje da se ne sramotimo Boris. Čisti pogodak što se tiče dosadašnjeg eurovizijskog trenda. Ubacio je etno motive taman tamo gdje treba, a ako budu za nas glasovale sve zemlje kroz koje prolazi Dunav na konju smo. Teško je ne povući paralelu sa Joksimovićem. Etno motivi, bubnjevi, muški vokal… Jedino bi se Boris trebao drugačije obući. Odjelu na ovu pjesmu ne ide. Prikladanije je nešto u stilu, onog malog, kako se zove… Proljetnog Nižetića. A da ne zaboravim, moram napomenuti: TKO je dao onom Cigiću, (pardon Ciganoviću, to je uvreda za sve hrvatske rome) da komentira izgled natjecatelja??? Draže bi mi bilo da je komentirala Matija Vuica. Em ima bolji ukus, em je zgodnija (ovo je doduše diskutabilno) Kao da je nakanio postati hrvatska Cher. No da se vratim na Borisa i njegovu facu. Nemogu zanemariti njegov izraz na licu dok pjeva. Ono, baš u stilu “sere mi se”. Molim te promjeni izraz na faci za Eurosong, inače si usrao stvar. Kad ti je već peta sreća nemoj nas osramotiti. Sada moja procjena: ako se ne varam ove godine prolazimo kvalifikacije i ne idemo u sljedeće, već smo među prvih 10. Jesam li pogrješio vidjet ćemo u Kijevu. Do tada šiki riki tajte!
(0) -
-
srijeda, 02.03.2005.
Slava, egzibicionizam, tajkuni i Maroon 5
Slava, slava, slava... Svi seru koji kažu da ne žele biti slavni niti na par sekundi. Tako i ja kada kažem da mi je blog samo da se izjadam... Vraga. Da negdje potajno ne želim u mojoj podsvjesti postati slavan, ne bi pisao ovaj blog...
Uostalom baš se pitam tko je došao na ideju za blog? Veliki brat mi otpada jer u velike teorije zavjere ne vjerujem (ali vjerujem u izvanzemaljce) iako dajem i tu šansu. Moža neki čovjek koji je također htio postat slavan pa mu je to pošlo za rukom (iako ja za njega nisam čuo). Mislim da je ideja da netko svoje prljavo rublje, intimne stvari, izmišljotine i laži izlaže na internetu, pa da to drugi čitaju pokazuje da svi bloggeri imaju dozu egzibicionizma. Kao i ja.
Naravno to nekima dođe kao terapija da se izjadaju, a da ne posjećuju Dr.Freuda&co. a drugima opet kao čitajuća terapija da shvate kako njihov život može biti i gori. Za razliku od bogatih amera Dr.Shrink nam dolazi samo u obzir ako smo slavni ili tajkuni. A takvih kod nas s druge strane ima puno pa mi teorija o siromaštvu pada u vodu. No svi tražimo komplimente i podršku ili suparnike za svađu.
No postoje i oni literarci koji bi mogli pokrenuti vrašku karijeru kao pjesnici, scenaristi, književnici ili novinari. Zapravo ih je sram ili im nitko ne uzima radove, ili pak žele da njihovi fanovi besplatno užvaju u radovima. Svakojakih pisaca na ovom svijetu ima a blog je dokaz da papir ide u fosile. No neće tako brzo.
Zapravo sam se sad sav spetljao jer mi je Maroon 5 u zvučniku i deru se o tome kako će ona biti voljena (She wlill be loved) ali to samo daje krajnju poruku ovoj mojoj analizi. Jednog dana svi će barem na 5 minuta biti poštovani omiljeni, a nakon toga ponovno pasti u beskraj zaborava...
(1) -
-