srijeda, 02.03.2005.
Slava, egzibicionizam, tajkuni i Maroon 5
Slava, slava, slava... Svi seru koji kažu da ne žele biti slavni niti na par sekundi. Tako i ja kada kažem da mi je blog samo da se izjadam... Vraga. Da negdje potajno ne želim u mojoj podsvjesti postati slavan, ne bi pisao ovaj blog...
Uostalom baš se pitam tko je došao na ideju za blog? Veliki brat mi otpada jer u velike teorije zavjere ne vjerujem (ali vjerujem u izvanzemaljce) iako dajem i tu šansu. Moža neki čovjek koji je također htio postat slavan pa mu je to pošlo za rukom (iako ja za njega nisam čuo). Mislim da je ideja da netko svoje prljavo rublje, intimne stvari, izmišljotine i laži izlaže na internetu, pa da to drugi čitaju pokazuje da svi bloggeri imaju dozu egzibicionizma. Kao i ja.
Naravno to nekima dođe kao terapija da se izjadaju, a da ne posjećuju Dr.Freuda&co. a drugima opet kao čitajuća terapija da shvate kako njihov život može biti i gori. Za razliku od bogatih amera Dr.Shrink nam dolazi samo u obzir ako smo slavni ili tajkuni. A takvih kod nas s druge strane ima puno pa mi teorija o siromaštvu pada u vodu. No svi tražimo komplimente i podršku ili suparnike za svađu.
No postoje i oni literarci koji bi mogli pokrenuti vrašku karijeru kao pjesnici, scenaristi, književnici ili novinari. Zapravo ih je sram ili im nitko ne uzima radove, ili pak žele da njihovi fanovi besplatno užvaju u radovima. Svakojakih pisaca na ovom svijetu ima a blog je dokaz da papir ide u fosile. No neće tako brzo.
Zapravo sam se sad sav spetljao jer mi je Maroon 5 u zvučniku i deru se o tome kako će ona biti voljena (She wlill be loved) ali to samo daje krajnju poruku ovoj mojoj analizi. Jednog dana svi će barem na 5 minuta biti poštovani omiljeni, a nakon toga ponovno pasti u beskraj zaborava...
(1) -
-
