Ajme koliko je vremena prošlo od mog zadnjeg posta... Nije baš godina ali ipak za ovaj početak i tjedan i sitno je viška. Pa kako da ja objasnim što se dogodilo u ovih skoro 2 tjedna...
Ponedjeljak:
dan koji sam nakanio započeti u laži nenamjerno sam završio u drugoj neplaniranoj laži. Pa pošto se u mojoj školi organiziralo županijsko natjecanje iz jezika odlučio sam ne reći starcima da taj dan nema škole, da se malo odmorim od familije. Sve je bilo dobro dok se ja i stari nismo zakvačili oko TV-a i to taman 20 min prije mog izlaska iz kuće. Tada smo eksplodirali iz čisto glupog razloga. Kako se početak podnevne sapunice i kraj Voyagera poklapaju kojih 10 min svatko je vukao na svoju stranu. Ja sam napokon) uhvatio jednu epizodu nakon dva tjedna i pomislio si kako bi bilo ljepo ju pogledati. Stari je pomislio kako bi bilo ljepo pogledati početak sapunice jer nije gledao u subotu. Kod mene je upravljač. Ja prebacim, on prebaci na TV-u i tako par puta, dok mi nije puklo i ja ugasio. Pogrešan potez. Stari je popizdio i počeo me šorat. A pošto ima tešku ruku možete misliti tko je izvukao kraći kraj... Još mi se danas vidi ožiljak na čelu... Stara, baka i sestra su bile očajne i jedva nas razdvojile. Dijel poslje se slabo sjećam, samo znam da sam bio u kafiću i čekao ekipu. Pukao sam taman pred njima. No koliko god oni bili puni razumjevanja ipak su morali ići doma, na treninge ili... sva sreća što je Kosma išla kod Tine na instrukcije iz kemije, a tamo je još bila i Ljerka. Pa ljpo malo zajebancije i učenja kemije i ja (skoro) zaboravio na incident. A navečer proba zbora. I to do kasna tako da me nitko nije pitao niš kada sam ulazio u kuću...
Utorak:
Naravno ekipa me pita kako sam. Trač se proširio. Sreća u nesreći je ta što je to saznala ekipa kojoj vjerujem, pa su razmjenili informacije u uskom krugu i ne šire. Fala! Dolazim doma a stari se prema meni ponaša kao da nita nije bilo. Dapače čak je ljubazniji nego prije. Jezivo... Uopće ne znam kako da reagiram, a više-manje skrećem pogled i gutam knedle...
Srijeda, Četvrtak:
Niš posebno...
Petak:
Sav u isčekivanju očekujem odlazak u Vukovar na Križni put mladih. No kao loš znak ja se moram spremati u petak navečer i to sa strašnom glavoboljom. Molim boga da me glava prođe i gutam Ibuprofen. Ipak u...
Subota:
...u 4 ujutro ja se dižem sa glavoboljom i temperaturom. Uspjevam poslat SMS Veki da ne idem. nakon 20 minuta me zove Delanc a moj prekrasni mobitel mora pokazati svoj najbolji feler. Naime ima jednu malu manu. A ona je velika. Naime kada razgovaram preko njega moj sugovornik me čuje, ali ja njega ne. I onda kažu da je jednosmjerna ljubav problem. Zamisli da me frend zove da ga je pregazio auto, a jedino što ja mogu napraviti jest reći "nazovi me za sat na fiksni kada se vratim doma" Također ne idem na pripreme, ali ja blenton propuštam i Tru Calling, seriju koju obožavam ali ne pratim zbog priprema za fax subotom popodne. No lježem u krevet pun isčekivanja jer mi je u...
Nedjelja:
... 18 rođendan!!! Naravno da sam prve čestitke dobio odmah iza ponoći i to od Tine, a (doslovno) sekundu poslje od Tammy. Čak me i Chuc zvao ali sam ja zaspao... Ujutro spavam do kad hoću. Na dar sam dobio puuuuuno slatkiša (jel mi je ili nije 18 rođendan :) i film "garfield" Film mi je Jako dobar jer ludim za ti mmačkom. Jedini je feler bio što je kazeta sa greškom, pa sam morao mrdati glavom gore-dolje da bi mogao pratiti sliku. Cijelo popdne provodim na Forumu, a predvečer odlazim sa starom i sestrom na Jarun. eska mi je prorolala! Napokon su moje stare role došle u neki koristan okoliš. Prije su samo čamile na tavanu. Vidili smo labudove, a poslje smo otišli sa maminom frendicom na kavu, gdje nas je ona častila. Njih dvije se nisu vidjele već dosta dugo, pošto se ova u međuvremenu razvela,a kavu dogovaraju od ljeta. Slikovito nam je opisivala kako je imala problema sa WC-om i kako je smrdilo. Zgadila mi je čoko... ne zgadila mi je kakao, jer u kafiću nisu imali čokolade. A sestra je pila gusti jer je uz naraču to bio jedini okus sokova koji su imali. Da se sve to još začini sreli smo jedan kvartet maminih i prijateljičinih frendica. Bljah... Lucrecia Borgia je simpatičnija od njih, ili da pojasnim mlađima, mogu vam se svidjeti samo u slučaju ako volite imati gripu. Još kad se sjetim da u razredu imam sličan kvartet...
Ponedjeljak:Legalno markiram ispit iz zemljopisa. Stara zna jer sam sa njom cijelo jutro, pomažući joj oko posla, a starom nismo rekli da se ne živcira. Priča se nastavlja u sličnom tonu u...
Utorak:
...kada markiram nelegalno prvi sat. Ne zbog ispita nego zbog kave. Scenarij: idem ja prema školi i trebam obići još dva ugla da dođem do ulaza. Nailaze Julka, Milka i Tonka. "Ajde markiraj s nama" "Dooobro..." Teško me nagovorit... No svejedno sam se zbrukao taj dan pa sam na kemiji na ploču napisao narandžasta umjesto narančasta... Navečer pizdim na zboru jer je do koncerta ostalo još jako malo, a ja neznam na jednom jaaaako važnom dijelu upast kako treba (u prijevodu: upadam na tercu, jednoj curi, a ja ju ne hvatam)
Srijeda, Četvrtak:
Nisu pretjerano zanimljivi. Još se neogu odlučit što ću servirati na tulumu u subotu... Primjetih da mi općenito srijede i četvrtci nisu pretjerano zanimljivi. Slučajno ili...?
Sad sam se ispuhao i shvatio kako je život kratak. Zato djeco slušajte roditelje jer zbilja će te bolje živjet na ovoj našoj, maloj Zemlji
Post je objavljen 17.03.2005. u 21:22 sati.