HOT NE TAKO NEW ALI HOT ALBUM: Mark Lanegan Band - Blues Funeral
(4AD, 2012), žanr: alternative blues/rock
Trebala je cijela vječnost da konačno dočekamo drugi studijski album Mark Lanegan Banda nakon izvrsnog debija „Bubblegum“. Ovdje nije baš riječ o standardnom bendu , bolje reći ovo je sve solo rad Marka Lanegana, jer iako s nazivom “Band“ iza imena ne stoji konstantni set glazbenika koji se pojavljuje na albumu, pa čak niti na pojedinim pjesmama, i to na oba albuma.
Lanegan je bio vrlo zaposlen ovih osam godina koliko je prošlo od od prethodnog albuma: napravio je čak tri albuma s partnericom u duetima Isobel Campbell (bivšom članicom omiljenog indie sastava Belle & Sebastian) i još monogočime. Za one koji nisu baš specijalno upoznati s njegovim prethodnim radom tj. karijerom u bendu the Screaming Trees, kao i za vrijeme dok je bio član Queens of the Stone Age, te naročito suradnjom u posve alternativnoj “ljepotica i zvijer” kombinaciji s Campbell – pa propustili ste mnogo, no bez brige, i ova dva njegova samostalna albuma su jednako sjajna i učiniti će svoje. Vrlo vjerojatno će vas oni potaknuti na kopanje po Lanegovim prošlim radovima.
Baš su oba “Bubblegum“ i aktualni „Blues Funeral“ pravi izlog koji predstavlja Lanegana u najboljem svjetlu: ako ste do sada čuli samo za Tom Waitsa i Nicka Cavea, onda vam je vrijeme da se upoznate s trećim Gospodarom Tame. Lanegan je vrlo dojmljiv sa svojim hrpavim glasom a la “nikotin & alkohol” te svojim mračnim, nekad strašnim, ludim, čudnim, ponekad tužnjikavim i melankolčnim tekstovima koji na kraju balade odaju sjajnog tekstopisca, Lanegan bez problema prikuje vašu pažnju na većinu pjesama svojom fantastičnom sposobnošću da napravi neodoljivu glazbu koja se nadoveže na svaki tekst, čak i onaj najmračniji – oni jednostavno sjaje, tamnim ili svijetlim sjajem nevažno, ali sjaje.
Lanegan revitalizira blues uronjen u punokrvni rock material. “Blues Funeral” sadrži manje ćudljive atmosferičnosti prvog albuma što “Blues Funeral” ne čini niti boljim niti lošijim, jer se ta dva albuma toliko nadopunjuju da su kao cjelina sjajni, no jednako fenomenalni albumi i svaki za sebe.
Na albumu surađuje nekoliko poznatih lica: Josh Homme iz QUOTSA i Greg Dulli iz još jednog Laneganovog benda – the Gutter Twins. Svaki od njih, uz manje poznate glazbenike (Duke Garwood na briljantnoj “Bleeding Muddy Water”), donosi svoj obol i ono nešto posebno što čini ovaj album toliko konzistentnim, čini vam se da jedna mračna priča uranja i nastavlja se na drugu. Laneganov bariton, koji će vas na trenutke podsjetiti i na Iana Astburya iz the Culta, sve pjesme povezuje s lakoćom, divno i tekuće pa i onda kada pjeva “bolesne”, mračne ljubavne pjesme u stilu Nick Cave & Kylie Minogueine “Where the Wild Roses Grow” – s ubitačnim tekstom iz prve “The Gravedigger’s Song”: “… Sanjao sam o tebi/sa svojim zubima kao u pirane…”.
Atmosfera na “Blues Funeral” je mješavina one slične albumu Amy Winehouse “Back in Black” iako u posve drugom žanru glazbe, one kakvu čine tugaljive, usamljene gitare lutalice proizvodivši posve apstraktnu melodiju, rezonantni zvuk gitare kao u U2 sa albuma “Joshua Tree”, zvuk Morriconeovih špagetti- westerna i na kraju onog zvuka driving “vozeće” gitare kakvog znamo iz opusa The Nationala. Mješavina je nevjerojatna jer je to na kraju ipak posve prepoznatljivi i jedino Mark Laneganov zvuk.
Utoliko mi je teže pao njegov koncert krajem prošle godine u Zagrebu u akustično posve neadekvatnoj dvorani PAUKA. Zvuk je bio grozan, i pola onoga što čini Laneganovu glazbu nismo mogli doživjeti, tekstove uopće, ništa se nije razumijelo. No čak i tada je Lanegan stvorio nevjerojatnu atmosferu, pjesmama od kojih se nisi mogao odvojiti i danima nakon koncerta.
Teško mi je izdvojiti favorite na albumu, no nekoliko pjesama jednostavno iskaču: “Grey Goes Black”, “Bleeding Muddy Water”, “Riot in My House”…
Ovaj album je bez dvoumljenja jedan od najboljih albuma 2012. inspiriran blues-rockom. Jednostavno ga morate zapaziti. A kada ga zapazite, nećete se htjeti odijeliti od njega.
Popis pjesama:
1. The Gravedigger’s Song
2. Bleeding Muddy Water
3. Gray Goes Black
4. St. Louis Elegy
5. Riot in My House
6. Ode to Sad Disco
7. Phantasmagoria Blues
8. Quiver Syndrome
9. Harborview Hospital
10. Leviathan
11. Deep Black Vanishing Train
12. Tiny Grain of Truth
Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma
Mark Lanegan Band - jedan od najdojmljivijih koncerata godine
MARK LANEGAN BAND – Zagreb, Pauk, 24.11.2012.
(support Creature With the Atom Brain + Duke Garwood + Lyenn)
Ove godine je bilo rijetkih koncerata koji su rasprodani, pa makar bili i oni u najmanjim rock klubovima. Da ste pitali ne previše upućene tko je Mark Lanegan, posve sigrno bi rekli da nemaju pojma a još manje zašto se koncert selio z prvobitno planirane dvorane NKC Park u Pauk. Pa se i tu brzo rasprodao. Generalno je dobro da se koncert održao u Pauku nego u Parku, no ni to baš nije bila bajna opcija. S premalo koncertne kilometraže, Pauk sasvim sigurno nije mjesto za ovako vrijedne koncerte. Ako zanemarimo (ne)pušenje cigareta i marihuane u dvorani, nesnosnu gužvu, konobare kao da su pali s Marsa, garderobu koja dere više para nego u Hotel Westinu, na kraju je najvažnije ono da je zvuk uglavnom na svim mjestima bio skomiran. Ako je 30 ljudi shvatilo što je Lanegan tijekom koncerta rekao (a rekao je „dvije i pol“ riječi) onda sam puno rekla.
Još je gore bilo onima koji njegov opus (i tekstove) baš i ne poznaju toliko detaljno, na koncertu sasvim sigurno ništa nisu niti saznali. Šteta što agilni organizator Žednog Uha nije uspio ovaj koncert ugurati u bolju dvoranu, SC recimo, ali je zato za svaku pohvalu što nam konstantno dovlači sjajne alternativne i indie bendove, koji očito itekako imaju publiku ovdje u Hrvatskoj. Čak ispada da ti bendovi bolje prolaze kod nas nego negdje vani. Prisjetimo se samo The Nationala koji su kod nas bili zvijezde nad zvijezdama prije negoli ih je vlastita Amerika i ostatak svijeta ustoličila na tron.
Slično se očito događa s grunge mračnjakom zvanim Markom Laneganom. Čim čuješ prvih par tonova njegovog vokala odmah ti je jasno da će to bit jedna opaka kombinacija Nicka Cavea, Toma Waitsa i neki „summary“ grungera koji su se, za razliku od njegovog prvobitnog benda iz kasnih 80.-tih Screaming Trees, nekim spletom okolnosti proslavili (Pearl Jam, Soundgarden, Nirvana itd.). Lanegan je proveo nekoliko godina (točnije tri albuma) i u kultnima Queens of the Stone Age, pa eto ako niste bili na koncertu jer niste znali o kome je riječ sada znate što ste propustili.
Da ne mislite da ste propustiti neki show. Onih par bijednih lampi, plavih i naročito crvenih, koje su (kao) osvijetljivale pozornicu i da ih nije bilo – bio bi isto. Prateći bend je moćno pratio Lanegana, ali što je mnogo važnije, Lanegan se manirom „ja sam bog i batina, i briga me za sve“, oslanjao uglavnom statično na mikrofonski stalak, zdrapanim ali izuzetnim vokalnom „pričao“ nam te svoje fantastično darkersko-mistične detalje vlastitog misaonog i emotivnog svemira.
Publika je, iako je zvuk totalno podbacio, svejedno bila u polutransu. Lanegan je s lakoćom prelazio iz jedne pjesme u drugu, bez pauzi, bez pričanja, bez obraćanja publici. Inače mi takvi nastupi „kao na tvorničkoj traci“ malo idu na živce, no uz izvođače poput Lanegana, sve drugo je nezamislio i neumjesno. Zadnje što bi itko želio čuti od njega je neku neslanu šalu, podilaženje publici ili čak toliko da ispriča „kako mu se sviđa u Hrvatskoj i kako je lijep grad Zagreb“. Bullshit, složili bismo se svi.
Pjevaj ti Mark, nemamo priliku ovakve koncerte često slušati, čak niti uz shitty razglas. Što možda i nije bilo loše. Jer, naviknuta na uglavnom odličan zvuk na koncertima i samim time frustrirana što nisam mogla u svoj punini doživjeti Laneganov koncert, prvo što sam napravila kada sam došla doma je bilo klik na player i ajmo sad Lanegana slušati kak treba. Barem audio. Pa ti se dojam koncert provuče i na dan dva nakon njega.
Video je bio poseban i trebalo ga je doživjeti jer Lanegan je uživo upravo ono što bismo očekivali: podmukla tutnjava jednog moćnog lika koji ti ne da niti da p… (dopunite sami).
Krenulo je s „The Gravedigger’s Song“ i dosta vremena posvetio aktualnom albumu „Blues Funeral“ koji je jako fino sjeo publici, pa je štrikanje novih stvari sa starima bio pun pogodak.
Onako posebno hipnotički moment koncerta je svakako bio „Devil in my Mind“, a opće burno prihvaćena rockin’ rollin’ „Black Rose Way“ od Screaming Treesa.
Bis je došao u obliku najglasnije prihvaćene „Hangin’ Tree“ iz QUOTSA faze. Za kraj jednoipolsatnog koncerta čuli smo još „Methamphetamine Blues“. Po nekima koncert ili barem poslastica godine – možda, da mi glava nije zujala još pola noći nakon koncerta – ovako, sjajno ali moglo je biti mračno dobro, ako je već bilo mračno u dvorani i mračno u glazbi.
Treba spomenuti i jednu zanimljivost. Lanegan je imao čak tri predgrupe. I to ne bilo kakve. Sve tri su bile neka kombinacija članova Mark Lanegan Banda, no najjače se dojmila i sasvim sigurno ostavila dojam legitimnog headlinera za neki koncert, treća predgrupa Creature With the Atom Brain. Zapamtite to ime. Možda jednom dođu samostalno na neki koncert. A i po tome Lanegan djeluje kao centar nekog posebnog glazbenog svemira poput Nicka Cavea, koji je također okupio oko sebe glazbenike od kojih ama baš svi imaju neki bend i to ne bilo kakav.
srpanj 2014
01.07. Neurosis, Zagreb, Jedinstvo
03.07. TOP GEAR, Zagreb
09.07. Metallica, Alice In Chains, COB Beč, Krieau
09.07. John Fogerty, Piazza Unita Trieste
10.7-13.7. Masters Of Rock, Vizovice, Češka
10.-13.7. EXIT festival, Novi Sad
15.07. Deep Purple + Gibonni, Zadar, Jazine
15.07. Hugh Laurie, Zagreb, Šalata
17.07. Deep Purple + Gibonni, Ljubljana, Križanke
17.-.19.07. Medvedgradske glazbene večeri, Zagreb, Medvedgrad
18.07. Scorpions, Piazza sul Brenta Padova
20.-26.7. Metaldays Tolmin, Slovenia
23.7.2014. Neil Young, Beč, Austria
kolovoz 2014
01.-2.8. Seerock Graz, Graz Austria
01.8. Joss Stone, Pula, Arena
01.-3.8. Schengenfest (HIM, 2Cellos, Morcheeba, Kiril Džajkovski), Slovenija, Vinica Bela Krajica
02.8. Status Quo, Pula, Arena
02.8. The National, Superuho festival Šibenil
03.-5.8. SuperUho Festival (The National / Fuck Buttons / Black Lips / Repetitor / Punčke / Bernays Propaganda...), Šibenik
06.-9.8. Brutal Assault, Jaromer, Češka
11.-18.8. Sziget festival, Budimpešta Mađarska
12.8. Zaz, Zadar
14.-16.8. Sabaton Open Air, Falun, Švedska
rujan 2014.
04.9. Editors, Zagreb, Tvornice kulture
08.9. Jack Oblivian & Shieks, Zagreb, Tvornice kulture
29.9. Finntroll, Gala Hala, Ljubljana
30.9. Alestorm & Brainstorm, Vintage Industrial Bar, Zagreb
studeni 2014.
06.11. Michael Buble, Arena, Zagreb
09.11. Gaslight Anthem, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. Stiff Little Fingers, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. One Republic, Ljubljana, Dvorana Stozice
19.11. Slash, Austrija,Beč, Stadthalle
prosinac 2014.
04.12. Pips,Chips&Videoclips, Zagreb, Dom Sportova
14.12. Bryan Adams, Ljubljana, Dvorana Stožice