15.07.2008., utorak
Je li Crkva desničarska organizacija?
|
U vezi odnosa Crkve i politike u Hrvatskoj često čujemo sljedeću tezu: “Crkva se u nezavisnoj Hrvatskoj uvijek veže uz desnu političku opciju. Svojim vjernicima suptilno sugerira za koga glasovati, a kad ta stranka dođe na vlast, onda Crkva obilato naplati svoje lobiranje.” Ovaj prigovor je djelomično osnovan. Ponašanje na koje se tu ukazuje je suprotno smjernicama univerzalne Crkve, a da ne spominjemo smjernice Evanđelja, te ga je stoga potrebno napustiti. No, takav odnos ima i svoje povijesne korijene koje je potrebno poznavati. Naime, već od samog formiranja moderne podjele na lijevu i desnu stranu političkog spektra, a što se zbilo u Francuskoj nakon Revolucije, lijeva opcija zauzima oštar antiklerikalni stav, što je bila posljedica težnje za zbacivanjem svih elemenata monarhističkog režima. Antiklerikalizam kasnije kulminira u marksističkim strankama, a samim time i u komunističkim državama. Negativan stav prema Crkvi nije se ispoljavao samo u kritičkim razmišljanjima, već u otvorenim progonima i masakrima, pa je tako npr. u Francuskoj u rujnu 1792. ubijeno više od 200 svećenika u samo 48 sati, do početka 20. st. je u zapadnoeuropskim zemljama bilo uobičajeno da vlast odjednom protjera sve redovnike iz zemlje (npr. za vrijeme Bismarcka u Njemačkoj), a u 20. st. se najagresivniji progoni ostvaruju u SSSR-u i njegovim satelitima, gdje se klerici nesmetano ubijaju, a roditeljima koji žele odgajati djecu u vjeri se ona čak prisilno oduzimaju.  Uništenje crkvenih zvona u SSSR-u Nakon demokratskih promjena u bivšim komunističkim zemljama Crkvi se ponovno otvara prostor društvenog djelovanja, te se postavlja pitanje metode njegova prakticiranja. Uslijed nerazvijenosti građanskog društva u ranom postkomunističkom razdoblju, kao jedina se alternativa nametao pokušaj djelovanja na političkom području. Logično je bilo za očekivati kako će Crkva i nadalje ostati distancirana od sada reformiranih komunističkih partija koje su je progonili kroz pola stoljeća, pa se rješenje našlo u približavanju desnim strankama. Ipak, s otvaranjem mogućnosti djelovanja kroz aspekte građanskog društva takvu je suradnju trebalo prekinuti, budući da se na primjerima mnogih država pokazalo kako vezivanje uz jednu političku stranku ima loše reperkusije za Crkvu. Stav o tome univerzalna Crkva je zauzela još na 2. vatikanskom koncilu, kada je u Konstituciji Gaudium et spes (točka 76) ustvrđeno kako Crkva "ne stavlja nade u povlastice što joj ih pruža građanska vlast. Štoviše, ona će se odreći korištenja nekih zakonito stečenih prava kad se ustanovi da bi se njihovim korištenjem moglo dovesti u sumnju iskrenost njezina svjedočanstva." Crkva, jednako tako, ne želi neke specifično religijske norme nametnuti društvu. U svojoj Poruci za svjetski dan mira 1991. godine papa Ivan Pavao II. navodi kako "iznimno osjetljive situacije nastaju kada specifično religijske norme postanu, ili teže da postanu, zakoni države, bez da se uzme u obzir distinkcija između domena koje pripadaju religiji i političkom društvu. U praksi, identifikacija religijskih zakona s civilnim zakonima mogu zagušiti religijske slobode, pa čak i do te mjere da ograniče ili negiraju druge neotuđiva ljudska prava." Kongregacija za nauk vjere pod vodstvom kardinala Ratzingera donijela je 2002. godine "Doktrinarnu nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu", gdje se ističe da svrha angažmana Crkve u politici nije “osvajanje vlasti” preko preferiranih stranaka, već utjecanje na (relativističku) kulturu preko društveno pozicioniranih vjernika. Dakle, kao i svi drugi svjetonazori, religije, ideologije ili pokreti koji postoje u pluralizmu građanskih društava, i Crkva želi preko svojih “članova” lobirati za što veću prisutnost vlastitih (univerzalnih) vrednota u zakonima i kulturi. Ujedno Doktrinarnom notom Crkva poručuje katolicima, bilo da pripadaju lijevoj ili desnoj opciji, da ne žive “dvostruki život”. Ne može se voditi jedan “duhovni život” u crkvi, te drugi “svjetovni” u javnom životu – na radnom mjestu, u parlamentu i dr. Iste vrednote moraju prožimati oba područja. Nota kaže da je zadaća katolika da se u skladu s vjerničkom savješću “suprotstave svakom zakonu koji bi značio atentat na ljudski život” u njegovoj cijelosti, a ako to nije moguće, onda bar neka se trude “ograničiti štete jednog takvog zakona umanjujući mu negativne učinke na planu kulture i javnog morala”. Crkva ne smije dovoditi u pitanje politički pluralizam, tj. pravo katolika da imaju raznolika mišljenja o uređenju društvenih pitanja. Zlatno pravilo unutarcrkvenog pluralizma uspostavio je još Augustin, a ono pojednostavljeno glasi: “U bitnome jedinstvo, u nebitnome, provizornome, raznolikost.” Kada su u pitanju temeljne vjerske istine tu ne bi trebalo biti nesuglasica. No kada su u pitanju vremenite stvari, politička opredjeljenja, pa i moralna pitanja u kojima ne postoji sigurnost, te znanstveno i eklezijalno utemeljeni konsenzus, raznolikost je poželjna, dapače, ona je nužna. Nažalost, za prosječni je hrvatsku svijest katoličko identično s desnim, što nikako nije slučaj u ostatku Zapadne Europe, a pogotovo ne u SAD-u i Latinskoj Americi (o primjeru salvadorskog biskupa Oscara Romera govori se ovdje). No, jednako je tako kod nas “lijevo” opterećeno komunističkim stereotipima, te se od ljevičara očekuje odioznost spram Crkve i vjere. No, u sferi politike niti drugdje stvari ne stoje bajno. Tako je slavni katolički pisac i obraćenik G. K. Chesterton jednom izjavio: ”Čitav se moderni svijet podijelio na konzervativce i liberale. Zadaća liberala je da neprestano čine nove pogreške. Zadaća konzervativaca je da sprječavaju ispravljanje pogrešaka.” Ako je ova misao istinita, a iskustvo nas uči da umnogome jest, jasno je da kršćani ne mogu robovati takvim opcijama, makar svima drugima bilo lakše strpati ih u uobičajene stereotipe. Sličnu misao, ali iz obrnute perspektive izrekao je njemački filozof Karl Jaspers. On razlikuje liberalnost kao bezgraničnu otvorenost uma i komunikacije u svrhu omogućavanja dozrijevanja svih čistih sadržaja, od liberalizma kao netolerantnog apsolutiziranja nekog navodno konačnog razumskog znanja o slobodi i jednakosti svih ljudi koje u stvari daje prostora proizvoljnim nagonima. S druge strane razlikuje konzervativni osjećaj kao strahopoštovanje sjećanja i čuvanja, sprjećavanja lakoumnog odbacivanja i uništavanja, od konzervativizma kao životu neprijateljskog fiksiranja nepokretnih institucija, misaonih formi i sadržaja govora. U tom je smislu kršćanin pozvan biti ujedno i liberalan i konzervativan, u onim pozitivnim segmentima tih dvaju stavova. |
- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Svibanj 2011 (1) Srpanj 2010 (3) Lipanj 2010 (4) Svibanj 2010 (1) Travanj 2010 (1) Ožujak 2010 (3) Veljača 2010 (1) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (2) Studeni 2009 (3) Listopad 2009 (2) Kolovoz 2009 (1) Srpanj 2009 (1) Svibanj 2009 (1) Ožujak 2009 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (1) Studeni 2008 (2) Listopad 2008 (1) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (12) Lipanj 2008 (12) Svibanj 2008 (15) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Blog Responder (eng. onaj koji pruža pomoć) je mjesto promišljanja o nekim teološkim temama koje se autoru čine zanimljivima. Ako nekome bude od pomoći ili ga tkogod nađe interesantnim, ispunit će svoju funkciju. kontakt: responder.hr@gmail.com Drugi o Responder blogu: “Eto danas sam po prvi puta otkrio ovaj blog i 3h se nisam maknuo od njega, moram priznat da me se izrazito dojmio i na neka pitanja me je stvarno prosvjetlio, mogu samo da pohvalim autora i da mu dam potporu da samo tako i nastavi.” "Svakako najkvalitetniji blog na ovu temu na čitavom hrvatskom webu." Anonimac "Htio bi reći samo da pratim redovito tvoj blog, neke tekstove i koristim u svome radu. Moram reći da je blog jedinstven i fantastičan. Mnogo se toga dobrog može naći i u komentarima." Supek “Čini se pomalo modernistički inficiran.” Toma Blizanac “Blog s katoličkim podvalama o evoluciji.” ProtestantZg “Tipičan primjer zlobnih laži o Isusovoj povijesnosti.” My Exercises "Skoro pa profesionalni antiateista i branitelj križa." Pavaogc “Hvala bogu što još ima mislećih bića, koji ne potiskuju bitna i goruća pitanja Crkve. Teme koje otvarate već dugo i predugo nas glođu i bojimo se da nas ne izglođu. Utješno je uočiti da nas more ista pitanja. Dao vam bog bistar um, zašiljeno pero, dar znanja i poseban dar da nam na ovakav način služite! Bog vas blagoslovio! Pišite nam!” demokracija Katkad svratim na: Portali → Spiritus movens → National Catholic Reporter → Clerical Whisper Progresivizam → Young Adult Catholics → The Progressive Catholic Voice → J. Cecil's Progressive Catholic Reflections → Vatican II Voice Tradicionalizam → Toma Blizanac → Romancatholicism → Tradition in Action Ekumenizam → Faith and Theology → The Piety That Lies Between Tiskovine → Svijetlo riječi  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||