2.listopada – Međunarodni dan mira i Blagdan svetih Anđela čuvara
„Mir Vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ (Biblija)
«Najgorim događajem na ovom planetu smatram Oktobarsku revoluciju. …
U određenom razdoblju, oružje općenito, a osobito nuklearno oružje imalo je dobru ulogu i poslužilo je u preventivne svrhe. Srušen je berlinski zid, sovjetsko komunističko carstvo ostaje još samo komunistička Kina. Sad kad više nema opasnosti od komunizma mislim da je nuklearno oružje odigralo svoju ulogu. Više ga ne trebamo. «
«Pitanje svjetskom mira, obiteljskom mira, mira između muža i žene, roditelj i djece sve počiva na osjećaju ljubavi i toplini srca. Univerzalna odgovornost ključ je ljudskog opstanka i najbolji temelj ljudskog mira.
No mir u smislu odsutnosti rata malo vrijedi čovjeku koji umire od gladi ili studeni. Mir može potrajati samo tamo gdje se poštuju ljudska prava, gdje ljudi imaju dovoljno hrane, gdje pojedinci i narodi uživaju slobodu.» (Dalaj Lama)
A čovjek se rađa u svijet koji je sam stvorio (Budha). Uostalom u današnjem svijetu nije teško umrijeti, izgraditi život puno je teže.
Evo Vam par izreka o ratu/miru: « Tko želi rat bio mu u kući. Tko vjetar sije buru će žeti.»
ili «Tko od rata živi mora znati da mu i sam mora nešto dati» (B.Brecht).
Rekli su naši stari da je čovjek sam ko i okleštreno drevo i da od dobre volje nema ništa bolje.
„Umjetnosti rata je umijeće uništavanja ljudi kao što je i politika umijeće da se oni prevare“ (D. Alambert)
Blagdan svetih anđela čuvara obilježavamo drugog listopada.
Isus je jednom rekao «pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog».
Svaki anđeo, tako i anđeo čuvar nebesko je biće koje stalno gleda Božje lice. Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakog zla po dušu i tijelo, našoj duši davati spasonosne poticaje.
Papa Pio IX rado je i često pripovijedao o doživljaju što ga je kao dječak doživio, a koji dokazuje čudesnu pomoć anđela čuvara. On je u očinskoj kućnoj kapelici kao dječak svaki dan imao dužnost posluživati kod svete mise. Dok je tako jednoga dana ministrirao, osjetio je u srcu neku neobičnu tjeskobu i strah. Nije znao zbog čega. Nehotice je okrenu pogled na drugu stranu oltara, kao da traži nečiju pomoć. Tamo je ugledao lijepog mladića koji ga je pogledom zvao k sebi. Zbunjen tim viđenjem, nije se usudio maći s mjesta. No ta ga je svijetla prilika zvala k sebi još jače i izrazitije. Dječak je tada skočio i prešao na drugu stranu. Prikaze nestade. No u isti čas pade s oltara teški svetački kip i to upravo na ono mjesto na kojem je mali ministrant netom klečao. Dječak, kasnije svećenik, biskup i papa, često je pripovijedao o tom nezaboravnom doživljaju svoga djetinjstva, slaveći ga kao zaštitu i vodstvo svog anđela čuvara.
Upravo zato prva molitva koju naša djeca nauče je upravo «Anđele čuvare mili, svojom snagom me zakrili, prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću danju, ….»
