RENATA TUNJIC

Pohod BDM po starom crkvenom kalendaru obilježavao se 02. srpnja, po novom kalendaru blagdan je premješten prije rođenja Ivanova, na kraj mjeseca svibnja, da taj, po novm svetkovanju Marijin mjesec, ima lijep završetak.
U one dane Marije se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: «Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina!»
Tako Djevica zacrtava put naše vjere – vjera nikad ne prestaje koracati i biti na hodočašću.

U četvrtak po blagdanu Presvetog Trojstva, Crkva slavi jedan od četiri zapovijedana blagdana – svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, tj. Tijelovo. Tijelovo je blagdan u katoličkoj crkvi gdje se časti Tijelo Isusovo i održavaju tijelovske procesije.
Blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove, blagdan je sakramenta u kojem prebiva sama Ljubav što se tijelom učinila iz prevelike samilosti prema ljudima. Slavljenje tog blagdana za cijelu Crkvu uveo je papa Urban IV, 1264.g.
Tijelovo je blagdan Božje ljubavi koja se neiscrpno darujem pod prilikama kruha i vina.
„Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu, govori Gospodin. (Iv 6, 55-56).

Blagdan Presvetog Trojstva slavi se na prvu nedjelju poslije Duhova. Trojstvo je kršćanska dogma koja definira da je Bog u svojoj naravi jedan, ali da su u njemu sadržane tri osobe; Otac, Sin i Duh Sveti.
Kapelica i nova crkva u Lekeniku posvećene su Presvetom Trojstvu pa se taj dan od davnina svečano slavi.
Narodna predviđanja vremena: Jasno Križevo, blagoslovi srčeno košejne. Če su o Trojaki jagode zrele viteško vino v jesen bere. Če vezda dobro cvete rastine bu masti i slanine. Mokri Trojaki, tusti Božić.

Svetkovina Duhova zasniva se na dolasku Duha Svetog pedeseti dan nakon uskrsnuća, ali ima i određenu antologiju u Starom zavjetu gdje se pedeseti dan poslije Pashe slavi spomendan primanja zakona na Sinaju.

Tog se dana sjećamo silaska Duha svetoga na apostole. To je i posljednji dan uskrsnog vremena pa se na glas zvona još moli „Kraljica neba“. Tjedan dana kasnije je Presveto Trojstvo.

Običaj obilaska kraljeva, kraljica, ljelja selom poznat je u sjeverno istočnom dijelu Hrvatske koji se često poklapa s područjem «križara»
Određeni broj djevojaka obuku najljepšu opravu- dvije grupe od kojih ona glavna (njih 8-10) ima na glavama muške šešire okićene perom, cvijećem ponekad i dukatima. Osobito su ukrašeni šeširi «kraljica» (1 ili 2 djevojke) koje su znale imati i ogledalo i par vrpci obješenih straga. U rukama nose sablje (prave ili drvene) na kojima su obješene šarene trake (obično trobojnica) ; na vrhu sablje nabodena je naranča ili jabuka.
Ponekad su imale 1-2 barjaktara koji je nosio na štapu šareni barjak.
I one su kao i mnogi drugi ophodari sakupljale selom darove. Išle su u pratnji tamburaša i pjevale pjesme:
( u kući gdje je naudata djevojka ili dečko)
«Falen Isus mi smo čuli, da tu ima seka seka neudata
mi bi ju prosli na našega kralja, u našega kralja sablja okovana
u naše kraljice suknja od zvezdice, okreni se snašo i dva i tri puta
od dvora do dvora do smiljeva polja, tu beremo smilje, smilje i bosilje
pa kitimo kralja, kralja i kraljicu i našu snašicu.

Postojale su i rugalice – kraljice iz jednoga sela rugale su se onima iz drugog sela. Kada su završili ophod kraljice se vraćaju otkud su i pošle te pjevaju:
Oj kraljeva majko iziđi prid kralja, kralj se umorio perje polomio
Vazdan igrajući, sabljom zveckajući.

Ponegdje se izvode i različite igre plesovi sa sabljama. Taj je ophod važna prilika odraslim djevojka da lijepo obučene i nakićene s popevkom i vještom igrom pokažu po cijelom selu kao udavače i da kao takve zađu u mnoge kuće u tzv. oglede. Rijetki su tzv. Duhovni kresovi.
Vjerovalo se da je kiša na Duhove loš predznak jer da će tada navodno padati 40 dana te će trećina do polovica poljskih plodova istrunuti zbog kiše, voće će nezrelo padati sa drveća, a zemlju napasti miševi. Za kiticu svježeg zelenila koju se na Duhove donese kući vjerovalo se da može otjerati oluju i bolest, čaroliju i gamad.

Stara predaja crkve od pamtivijeka je slavila vrijeme Pedesetice, tj. 7 tjedana po Uskrsu kao produljeni blagdan. U to vrijeme posebno mjesto zauzima blagdan Uzašašća Gospodnjega. Uzašašće predstavlja krunu Kristova zemaljskog života i njegov svečani ulazak u Očevo kraljevstvo.
Spasovo, Križevo, Križi, Sensa, Sensovo (lat. Ascensio=uzašašće) slavimo 40 dana po Uskrsu ove godine 13. 05.2010.

Po starom običaju na taj se je dan išlo u crkvu na svetu misu. Nakon svete mise s okićenim križom išlo se po poljima i po vinogradima uz molitvu i pjesmu. Od Križeva u svibnju sve do Križeva u jeseni zvonar križa oblake protiv nevremena. Na križevske dane ljudi vele: Nebo je otprto!
Prosna su tri dana pred Spasovo. Sva tri dana pale se vatre i moli se: „Od munje, groma, leda, rata, kuge i gladi oslobodi nas Gospodine.“
To su tzv. „prosni dani“, dani prošnje i molitve jer je na te dane „nebo otprto“. Tko moli uslišat će mu se. Tko kuca, otvorit će mu se, a tko se pokaje, pola će mu se oprostiti.

Ponegdje u ophode s križem idu djeca npr. u Slavoniji - križari dječaci i djevojčice, večer uoči Spasova priređuju osobit križ od lakšeg drva, okite ga cvijećem, maramom često i zrcalom; ostave ga preko noći vani da cvijeće ostane svježe. Jedan dječak ili djevojčica nosi križ ostali idu u svečanim odorama iza njega ( po dvoje). Jedan par nosi košarice i lonce za darove. Prilikom ophoda pjevaju se posebne križarske popevke:
«Svi križi božji podigoše se
a mi idemo u vaše dvore na pune stole
tko nas daruje ti njega Bože.»
--Pred kućom gdje je momak ili djevojka za ženidbu:
Ovdi nam kažu Kirijo leližo
Momče neženjeno il ga vi ženite
Il ga nama dajte da ga mi ženimo
S našom križaricom.

.. Molimo se višnjem Bogu
da popuhne tihi vitar da udari sitna kiša
da porosi sitno polje i travicu litnicu da nam blago paše ima.


Izreka «Sensa, prodaj gaće, kupi mesa» - smatralo se da se na taj dan treba jesti mesa. Od Križeva (Spasova) započinje u župnoj crkvi i kod sviju kapela zvonjenje na oblake (Križaju se oblaci da nas Bog očuva od zločestoga zraka i tako svaki dan poslije večernjeg pozdravljenja sve do jesenskog Križeva).
To je i pastirska svetkovina gdje gospodari daruju svoje pastire

Vjerovalo se da trave koje bi se nabrale na Spasovo natašte i šutke imaju sigurno ljekovito djelovanje. Isto se tako vjerovalo da se tikva mora sijati na dan prije Spasova dok zvone večernja zvona koja najavljuju praznik, jer će tada plodovi biti naročito veliki.

«Tada se apostoli vratiše u Jeruzalem s gore zvane Maslinske, koje je udaljena od Jeruzalema jedan subotnji hod. Čim uđoše u grad uziđoše u gornju sobu gdje su redovito boravili. To bijahu Petar i Ivan, Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Jakovljev brat Juda. Svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno s nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i braćom njegovom» (1,12-14)

Temelj blagdana i naslova Gospe od Kraljice apostola nalazi se u navedenom biblijskom tekstu. Apostoli se pred početak svoje velike navještalačke misije okupljaju u molitvi najprije oko Marije u očekivanju Duha Svetoga. Potrebna im je njezina prisutnost, primjer njezina života, nadahnuće što struji iz njezina bića, njezin majčinski utjecaj i zagovor. Ako su tu potrebu osjetili prvi apostoli posve je razumljivo da će je isto osjećati i svi oni koji će se kasnije baviti apostolatom.

To osjećamo i mi danas pa je Crkva na II vatikanskom saboru u Dekretu o apostolatu laika svečano izjavila: «Savršen uzor duhovnog i apostolskog života jest Blažena Djevica Marija, Kraljica apostola, koja je, dok je na zemlji slično svima nama provodila život pun obiteljskih briga i napora uvijek bila intimno povezana sa svojim Sinom i na sasvim je poseban način surađivala u Spasiteljevu djelu; sada pak na nebo uznesena, brine se svojom majčinskom ljubavi za braću svoga Sina koja još putuju zemljom u opasnosti i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu. Neka je najodanije svi štuju i neka povjere svoj život i apostolat njezinoj majčinskoj brizi.»

Ime Matija po svom hebrejskom korijenu znači «Božji dar». On je doista Crkvi i bio velik Božji dar jer postade jedan od njezinih stupova.
Matija je po misijskoj dužnosti poslan u neku zemlju ljudoždera. U njoj je bio oslijepljen te bačen u tamnicu. Iz nje ga je Bog po Andriji oslobodio i vratio mu vid. Apostol je poginuo mučeničkom smrću. Odrubljena mu je glava. Zbog toga ga na slikama i kipovima prikazuju uvijek s bradvom a mesari i stolari slave ga kao svoga zaštitnika.
Vidi mjesec veljaču (24.02)

Druge nedjelje u mjesecu svibnju je majčin dan, dan kada djeca svojim majkama poklanjaju cvjetić kao znak zahvalnosti za sve dobro što im ga svakodnevno pružaju jer «Bog nije mogao biti svugdje zato je stvori majku».
Bog zapravo sebe uspoređuje s majkom, a svoju ljubav prema nama s ljubavlju majke prema djeci. Ime u nama želi pobuditi slično raspoloženje prema sebi kakvo imaju djeca prema majci. Zato i veli: „Kao što majka tješi sina, tako ću ja vas tješiti.“

Donosim Vam jednu prekrasnu priču nepoznatog autora koja kruži internetom.
„Anđeo jednog djeteta“
Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doži u svijet. Jednog dana ono upita Boga.
„Gospodine rekli su mi da ćeš me sutra poslati na svije, a ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori: „Od svih anđela ja sam izabrao jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki će ti dan pjevati i smiješiti se. Osjetit ćeš njegovu ljubav i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti kad mi nešto kaže kad ne znam njihov jezik“ – upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći ćuti na svijetu i pažljivo i s ljubavlju naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji ima pno loših ljudi. Tko će me štititi?“ –zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče: „Tvoj će te anđeo uvijek štititi pa bilo to i po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga i molećivim glasom reče: „Ali ja sam tako tužan što te više neću vidjeti.“
„Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putovima koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba poći pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine ako sad moram ići reci mi molim te kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješii reče: „Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA …“

Proslava Majčinog dana u svijetu, duboko je ukorijenjena kod mnogih naroda. Prvi zapisi spominju proljetne proslave drevnih Grka u čast božice Ree, majke bogova. Kako se kršćanstvo počelo širiti Europom, tako se i proslava promijenila i počela se slaviti Majka Crkva –duhovna snaga koje je dala život i štiti od zla. Tijekom vremena ljudi su počeli slaviti majke, jednako kao i crkvu.
Majčin dan možemo smatrati američkim proizvodom nastalim 1877.g. koji je službenim posato tridesetak godina kasnije (1914.g. američki predsjednik Woodrow Wilson proglasio je Majčin dan nacionalnim praznikom). Utemeljila ga je Anna Jarvis iz Philaderphije koja je okupila američke majke i izborila se da svake godine, drugu nedjelju u svibnju, odaju počast svim majka na Zemlji.
Evo par stihova:
«Oj budite nam sjajne zvijezde koje sjaju svome rodu
kad mu uče njegvu djecu ljubit dom svoj i slobodu.»

«Kakvo sjeme- takva klica
Kakvo prelo – takva žica
Kakva biljka – takav cvijet
Kakva majka – takav narod.»

Florijan je bio veteran rimske vojske, a tada u obližnjem gradu Cetinum (danas Zeiselmaur) visoki državni činovnik. U poganski je hram doveden da ondje na žrtveniku, koji se i danas može vidjeti, žrtvuje bogovima. Okrivljen je što je kršćanin, što je u Lauriacumu posjećivao i bodrio na ustrajnost u vjeri tamošnje pozatvarane kršćane. Pozvan je da se i sam odrekne svoga kršćanskog uvjerenja. Florijan o tome nije htio ni čuti a kamoli izvršiti otpad od vjere. Stoga je stavljen na muke i nemilo izbijen. Napokon je osuđen na smrt i bačen u rijeku Enns. Njegovo je štovanje silno rašireno po Austriji, Bavarskoj a i po našim krajevima. Narod zaziva njegovu zaštitu protiv požara i poplava, oluje i suše, protiv neplodnosti polja, a kao svoga zaštitnika štuju ga i vatrogasci, kovači, pećari, dimnjačari i lončari.
Izuzetno se štuje u Turopolju.

Dok još nije bilo tvornica ni industrije već je cvao samo obrt, kršćanski su zanatlije u svojim cehovima slavili pojedine svece kao svoje zaštitnike. Tako su sv. Filipa kao svog zaštitnika štovali kipari i šeširdžije.
Na njihov su se blagdan u seoskim sredinama održavala natjecanja.
Udomaćio se običaj da se postavi visoko oguljeno stablo (majuš) koje je bilo ravno kao jarbol sa zelenom kitom na vrhu ili zastavom na koji su se dečki i muževi penjali. Natjecali su se u različitim igrama (trčanje u vreći, penjanje na jarbol, trčanje s jajetom i dr.)
Odrasle djevojke tzv. «filipovčice» išle su selom kako bi se pokazale kao udavače sa svojim novim ruhom, nakitom ….
Ne ulaze u dvorišta nego cestom pjevaju:
«Filipovčice, jakobovčice!
Drvce zeleno, jajce šareno
Filip i Jakob goru lomio
Goru lomio, Boga molio
Da nam Bog dade, da kiša pade,
Da kiša pade da trava raste..»

Na Filipovo su zaljubljeni mladići svojim djevojkama pravili maj (bila je to grana bora, masline ili višnje okićena cvijećem, bombonima ili kolačima; neki su čak znali pred djevojčinu kuću staviti tortu). Mladić je čuvao «maj» da drugi ne bi preuzeo zasluge. Ako je neka djevojka bila napuhana, osorna, radili su joj opačine odnosno stavili bi joj pred kuću «ružni» maj – granu okićenu starim krpama ili su joj pred kuću vezali magarca i dali mu kupusa da se dobro najede kako bi što više uprljao ispred kuće.
Na Filipovo je u Velikoj Gorici bio sajam na kojem su roditelji» prodavali» djecu za pastire. Djeca koja su trebala ići za pastire imala su na glavi šešir sa zataknutom grančicom. Plaća im je bila vagon kukuruza, hlače, kaputić i opanci.

Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja na dan koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik. Godine 1889.tzv. Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries te u njoj «radnike i sve ljude skromnih životnih prilika upućuje na sv. Josipa kao uzor i primjer za nasljedovanje.»
Marija i Josip bili su radnici, ljudi koji su u trudu pribavljali svakidašnji skroman kruh. Opravdano je boriti se za radnikova prava ali ne samo za njegova već za prava svakog čovjeka.

Svibanj je najbogatiji mjesec narodnim i pobožnim svečanostima; po svibju koje cvijeta u tom mjesecu dobio je ime. Najljepši proljetni mjesec posvećen je Majci Božjoj. Naš je narod poznat po brojnim pjesmama posvećenim Blaženoj Djevici Mariji koje je iznjedrio iz velike ljubavi i poštovanja prema njenom liku. Tako se npr. pjeva: «Marijo svibnja kraljice», «Čuj nas majko», «O Marijo, zvijezdo mora» i brojne druge.
Ako je svibanj topao, lipanj će biti vlažan.
Svibanjski hlad obećaje mnogo sijena pa i dobra vina. Ako hrastovi lijepo cvatu biti će dosta masla. Ako se na prvi svibnja mraz zabijeli, nadajmo se obilnom žitu. Vlažan svibanj jamči pune podrume i štaglje. Hladan svibanj obećaje puno sijena i slame.


1.05. Sveti Josip radnik
Međunarodni praznik rada
2.05. Dan duhovnih zvanja
3.05. Sveti Filip i Jakov, apostoli
Svjetski dan slobode medija, Dan Sunca
4.05. Sveti Florijan, Dan vatrogastva
5.05. Dan Vijeća Europe
Dan osoba s cerebralnom paralizom, Međunarodni dan primalja
Dan hrvatske leksikografije
8.05. Međunarodni dan crvenog križa
9.05. Dan Europe – pobjede nad fašizmom
10.05. Međunarodni dan tjelesne aktivnosti
11.05. Svjetski dan pisanja pisama
12.05. Međunarodni dan medicinskih sestara
Katolički svjetski dan medija
14. 05. Sveti Matija apostol
15.05. Međunarodni dan obitelji
Međunarodni dan progovora savijesti
Svjetski dan borbe protiv moždane kapi
Dan spomena na Bleiburške žrtve
16.05. Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost
17.05. Svjetski dan telekomunikacija
18.05. Međunarodni dan muzeja
21.05. Svjetski dan kulturnog razvitka
22.05. Međunarodni dan biološke raznolikosti, Dan zaštite prirode RH
28.05. Dan oružanih snaga RH
29.05. Svjetski dan športa
30.05. Dan hrvatskog SABORA
31.05. Pohod Blažene Djevice Marije
Svjetski dan nepušenja