RENATA TUNJIC

KOŠNJA
Kakovo je vrijeme na Medardovo (08.06) takvo će biti cijeli mjesec.
U mjesecu lipnju blagdan je svetog Medarda kojeg je naš narod «prekrstio» na svetog Medura i uz njega vezao jednu anegdotu. Naime u želji da obrazlože kišu u vrijeme košnje i sabiranja sijena izmislili su priču o nagluhom svecu Meduru.

Gospodin je Bog svakom svecu odredio ulogu, ono što taj svetac može ispuniti ljudima koji mu se mole. Tako je Meduru rekao: «Ti daj kišu kad te prose». No kako je Medur bio nagluh on je razumio: «Ti daj kišu kad kose» i zato sijeno puno puta pokisne.

Kosci su ranom zorom (oko 2 sata ujutro) kretali na polje. Kosilo se kosom koju su oštrili brusom (svaki je kosac imao posudicu s brusom i vodom). Prvi se kosac zvao «kozbaša», zadnji pritucalo (natjecali su se tko će biti prvi).

Pri «obedu» zalijevaju suho grlo rakijom iz čuture od klenova drva. Kose počivaju obješene o hrast. Doručak je obilan (žganci s maslom, kukuruzni kruh i «stepka» za piti).
Nakon što bi se trava pokosila, sušila se, roglama su je prevrtali, natepali, a kad bi bila suha skupljali bi je u kupce kako bi je lakše pokupili s kolima.

Sijeno se kod kuće spremalo na štalu ili pak ako nije bilo mjesta slagalo se je u velike kupce.
U dobroj se godini moglo kositi i tri puta, sijelo druge košnje naziva se otava, a treće otavić.

Kakvo je vrijeme na Medardovo (08.06.) takvo će biti cijeli mjesec. Izreka kaže: „Sveti Medard što nam daje četrdeset dana traje.“

Strašno je to kad luđaci, neuračunljivi i neodgovorni tipovi dođu na vlast. Tada prijete mnoga ali ne i ugodna iznenađenja. Tip neodgovorne i samovoljne vladavine bio je rimski car Neron. On je tipičan primjer umišljene veličine. Smatrao je da bi svojim pjesničkim darom nadmašio čak i staroga Homera samo kad bi mu se pružio prizor sličan onome kod pada Troje. Zato je 16. srpnja godine 64. dao podmetnuti požar koji je djelomično ili posve uništio više gradskih četvrti u velikom Rimu. U gradu je nastalo silno neraspoloženje koje se lako moglo pretvoriti u bunu protiv samovoljna tiranina u carskom grimizu. U strahu za vlastitu kožu Neron je bacio krivnju na nedužne kršćane. I tako je buknulo prvo progonstvo protiv kršćana u samome Rimu. Štovanje rimskim prvomučenika razvilo se zajedno sa štovanjem apostolskim prvaka Petra i Pavla, koji su također bili žrtve istoga progonstva

Sveti Petar bio je Galilejski ribar, brat Andrijin. Kao prvome od apostola Isus mu je rekao: «Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.»
Umro je razapet naglavce na križ. To je učinjeno na njegovo traženje jer se nije smatrao dostojnim umrijeti jednako kao Krist. Zaštitnik je klera, ribara i pokajnika.

Sveti Pavao se prije krštenja zvao Savao. Nakon krštenja postao je najveći širitelj kršćanstva svih vremena. Predaja tvrdi da je mučeništvo podnio u Rimu gdje je kao rimski građanin pogubljen mačem. Napisao je niz poslanica prvim kršćanskim općinama i pojedincima. Zaštitnik je teologa, katoličkog tiska, šatorara i tkalaca.

Sveti Petar i Pavao smatraju se pravim utemeljiteljima kršćanske Crkve i kao takvi predmet su bezbrojnih umjetničkih prikaza.
U životu su se Petar i Pavao rijetko susretali ali ih je zajednička mučenička smrt zauvijek sjedinila.

Oko blagdana svetog Petra i Pavla dozrijevaju jabuke petrovke. Kuka li dugo kukavica dan poslije sv. Petra i Pavla sljedeća godina bit će loša.

Rođenje Isusova preteče i događaje u vezi s njime opisuje nam sveti evanđelist Luka u I. glavi svoga evanđelja ovako:
«Elizabeti dođe vrijeme da rodi. I rodi sina. Kad njezini susjedi i rodbina doznaše da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovali su se s njom. Osmog dana dođoše da obrežu dijete. Htjedoše ga po ocu nazvati Zaharijom ali majka njegova reče: «Ne tako, nego neka se zove Ivan! « Odvrate joj: «Pa nitko se u tvojoj rodbini ne zove tim imenom.» Znakovima upitaju oca njegova kako bi on htio da se zove. On zatraži pločicu i napisa: «Ivan mu je ime» Svi se tome začude. U isti čas otvore mu se usta, a jezik mu se razriješi ta je govorio i hvalio Boga.»
Svetog Ivana Krstitelja obično slikaju kako krsti Isusa ili kao propovjednika pokore obučena u odijelo od kože, sa štapom u obliku križa i natpisom:»Evo Jaganjca Božjeg!» Prikazuju ga i s janjetom pokraj sebe ili čak na ruci. Slikari koji su željeli prikazati njegovu smrt prikazuju mu glavu na pladnju. Njemu se za zagovor preporučuju pastiri, seljaci i razni obrtnici. U pomoć ga zazivaju i bolesnici pogođeni raznim bolestima. Dobro je da mu preporučujemo i svoje duhovne potrebe, osobito da bi nam izmolio milost da Isusa što bolje upoznamo, ljubimo i slijedimo.

Najvažniji običaj je paljenje Ivanjskih vatri, kresova primjerice u Senju: 10 dana pred blagdan sv. Ivana Krstitelja počinju se sakupljati veliki kupovi borovice (smriča) potpaljuju se i preskaču; postojao je običaj da se mala djeca nakađuju nad tim vatrama. To traje do 8 dana nakon Ivanja. Te se lomače nazivaju KOLEĐE po neznabožački štovanoj božici COLEDA kojoj su u čast palili takve vatre.
Po čitavoj Hrvatskoj oko Ivanjskih kresova pjevale su se pjesme:

«Lep nam Ivo kres nalaže na ivanjsko navečerje
Oj lado lado , oj Ivo lado
Z desnum rukum kres nalaže, z levum rukum frulu svira
Njega majka domu zvala: «Hodi Ivo na večerju»
«Večerajte ne čekate , divojke su u kolo došle
se divojke i snašice, ja ih moram nadigrati, nadigrati , naplesati.»

Ivanjske se vatre razlikuju od Vuzemki koje se slažu u obliku stošca, dok su ove rađene više u širinu nego u visinu. Tako je postojao običaj plesanja preko vatre ali i preskakanja preko njih. Znale su se i potpaliti dvije vatre jedna do druge pa su između njih prolazile majke s nejakom djecom u vjeri da će taj očisni čin očuvati njih i djecu cijelu godinu dana.
Kad vatra sutradan dogori protjerivala bi se stoka (blago) preko pepela zbog očuvanja od stočnih bolesti i drugih nedaća.
Ponegdje se na kresove išlo s bakljama (običaj zabilježen u Slavoniji) koje su se bacale u krijes. Isto bi tako dječaci s bakljama trčali po selu, preko polja odgoneći tako zle sile.

Evo priče kojom je narod objasnio paljenje Ivanjskih kresova: Neka žena kojoj je kuga ubila devetero djece htjela se ubiti tako što je zapalila hrpu smrekovine. Susjedi su je spasili no od tog časa kad je smrekovina izgorjela prestala je harati kuga. Od tada se na taj dan pale vatre «da se kuga opet ne povrati».

Osim vatre u užem hrvatskom području običaj je ophoda zvan ladarice, krsevalje, krisnice, ivančice i sl. Djevojke obilaze selo obučene u svečano ruho s vijencima od cvijeća na glavi ili s poznatim djevojačkim dijedemima (partama). Često ih prate i dečki (kresničari, pobirači) koji sakupljaju darove.
Ladarice pjevaju i plešu kolo oko košare – ukućani su im znali negdje nasuti paprati i cvijeća (ivančica) ukrug pa su stale u taj krug i ladale.

«Lado, lado, falen budi Jezuš Kristuš;
Jezuš Kristuš i Marija, lepa lado
Bog pomogne tomu stanju, tomu stanju gospodaru
Ponajbolje gazdarici pri si hiži družinici
Od najvekšega do najmenšega
Rodilo vam pole žitkom saka laca pol vaganca
Rodilo vam trsje vinom saka loza pol vedarca
Rodil vam lug žirom saka grana pol vagona

Ne držite nas totu duže tu je blaca do kolenca
Belem volem do jermenca šarem kravam do vimenca
Mi idemo prašnim potom –ostalo vam totu zdravje
Vam na domu nam na putu!»

Ili

«Darujte nas ne držite nas mi ne mremo pri vas biti moramo dale iti
darujte nas ne držite nas, ne držite nas otpravlajte nas
mi smo noćas malo spale, malo spale rano stale.

Kad su ih darovali:
«Lepa fala stari majki ki su dare daruvali
mi vam fali Bog im plati i denešnji slavljenik sv. Ivan.»

Ako nisu ništa dobili:
«Pred kućom vam borovica nestala vas polovica
pred kućom vam stara ruška, ubila vas Boža puška» …

Od davnina je postojao još jedan običaj na Ivanje koji je danas gotovo svugdje u Hrvatskoj isčezao – vijanje vijenca koje djevojke udavače bacaju u tekuću vodu i kamo vijenac dopliva tamo će se (po vjerovanju) udati. Prilikom bacanja vijenca pjevale su:

«Djevojka je berberiku brala, nabrala je krilce i rukavce
isplela je tri zelena vijenca, jednoga je svojoj seki dala
drugoga je na glavu metala, trećega je niz vodu spuščala
«plivaj plivaj moje zeleni vjenče, dok doplivaš do Ivina dvora
ti upitaj lijepog Ive majku je li Ivu sina oženila
ako ga nije oženila nek ne uzima mladu udovicu
već nek uzme mladu djevojčicu
udovice obljubljeno lice u djevojke bijelo i rumeno.»

Rašireno je gatanje po Ivanjskom cvijeću: vjerovalo se da će cvijeće zataknuto uoči Ivanja u pukotine kućnih zidova (ili ostavljeno drukčije npr. u kanti s vodom) pokazati sudbinu života, bolest smrt i dr. u idućoj godini onima kojima je svaki cvijet bio namijenjen.

Vjeruje se da se na taj dan ne smije odbiti kumstvo ako vas netko zamoli. Po Dalmaciji ovaj blagdan ima još i naziv sv. Ivan Kupovac jer je postojao običaj kupovanja stoke na Ivanje.

Prije Ivanja treba se moliti za kišu jer kiša poslije Ivanja znači da će i u vrijeme žetve padati. Kiša na samo Ivanje znači da orasi neće roditi. Ako kukavica još dugo poslije Ivanja kuka trebamo se bojati neplodnosti i skupih vremena.

«Dođi dragi k meni na Ivanje, spremit ću ti provu i tikvanje.» - stihovi su ih jedne narodne pjesmarice koja nam pokazuje da su nekad u davna vremena već za Ivanje dozrijevale tikve.

Osim kod bolesti Blaženoj Djevici Mariji molimo se i u trenucima tjeskobe; naime danas je puno nesretnih ljudi koji su žrtve civiliziranog načina življenja jer želje su prevelike. Ljudi su vođeni željama postali otuđeni (sebični); pritom se izgubila ona prisnost među susjedima/rodbinom jer su dobrosusjedski i rodbinski odnosi opterećeni zavišću.

Gotovo svakodnevno možemo naići na osobu kojoj je potrebna naša pomoć no ljudi kao ljudi prečesto traže sami za sebe opravdanje govoreći «zasuči rukave i radi kao i ostali» ili pak za starce «što si radio cijeli život da sada prosiš». Tako sami sebe tješimo i dajemo si lažne razloge da ne pomognemo drugima, da ostanemo škrti i sebični. Ako premostite vlastitu sebičnost i pomognete ne očekujte zahvalnost jer je u većini slučajeva od ljudi nećete dobiti. Dobivate bogatstvo na nebu. Jer kaže se : «Sve što čovjek čini, dobro ili zlo to i nasljeđuje – svih svojih djela svako je nasljednik», «Zla djela (jednako kao i dobra) su kao procesije – obavezno se vraćaju otkud su krenula.»
Stihovi jedne krasne pjesme kažu: «Ne budite srca tvrda živeč svoje sretne dane
Dopustite da u njega malo tuđe patnje stane.»

Sveti Vid pripada među one svece koje puk veoma štuje ali i one o kojima malo povijesno zajamčeno znamo. Uvršten je u slavnu skupinu takozvanih 14 zaštitnika u velikoj nevolji. Među tim svecima nosi rekordan broj 34, tj. 34. patronata, bilo raznih životnih nezgoda u kojima ga ljudi zazivaju, bilo što ga pojedini staleži slave kao svoga zaštitnika. Tako npr. svetog Vida zazivaju u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti. Njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara, neplodnosti i jalovosti, kad valja izvesti neke teške zadatke. Kao svoga zaštitnika slave ga apotekari, pivari, gostioničari, podrumari, kazandžije, vinogradari, glumci. Preporučuju mu se i ljudi slabog sluha i vida.
«Sveti Vid daj nam dobar vid.»

Sveti pomoćnici
Spomendan svetog Vida daje nam povod da upoznamo skupinu svetaca koje, kao i njega pučka predaja smatra naročito moćnim zagovornicima u raznim potrebama i teškim situacijama. Broj svetih pomoćnika kreće se između 14 i više. Najčešći je broj 14. To su Sveti Akacije, pomoćnik protiv glavobolje i tjeskobe, Sveta Barbara (zazivaju je u pomoć protiv groma i nenadane smrti), Sveti Blaž (pomoćnik u bolestima grla), Svata Katarina (djevica i mučenica, zaštitnica kršćanskim filozofa i pomoćnica u fiziološkim nedostacima jezika), Sveti Cirijak (pomoćnik protiv đavolskog opsjednuća osobito u času smrti), Sveti Kritstofor (zaštitnik protiv prometnik nesreća, uragana i kuge), Sveti Dionizije (mučenik, koga slikaju s glavom u ruci kao aluziju na njegovo mučeništvo, a zazivaju ga u pomoć protiv đavolskog opsjednuća i glavobolje), Sveti Egidije (koga prikazuju u benediktinskog kukuljici s košutom kraj njega, a zazivaju ga u svim nevoljama, a osobito da odstrani opasnost ognja, uključujući i onaj pakleni), sveti Juraj (zaštitnik srednjevjekovnih vitezova, vojnika, zazivaju ga u kožnim bolestima), Sveta Margareta (djevica i mučenica, koju zazivaju trudnice), Sveti Pantaleon (zaštitnik liječnika i sušičavih bolesnika) i sv. Vid o kojem smo već pisali.

Treći petak po Duhovima (osam dana po Tijelovu) slavi se blagdan koji na poseban način časti Krista Boga i čovjeka, te njegovu ljubav, koju simbolizira Isusovo Srce. To je blagdan Presvetog Srca Isusova. Za mnoge je jedan od najomiljenijih blagdana. Početak štovanja Presvetog Srca Isusova neki vide već kog crkvenih otaca. A u 13. i 14. stoljeću to se štovanje bitno raširilo jer su jak poticaj za štovanje dali mistici onog vremena.
U 17. stoljeću štovanje Srca Isusova dostiže vrhunac. Ukazavši se sestri Margareti Mariji Alacoque, iz reda Pohođenja (između 1673. i 1675.) Isus je objavio kako on želi da se u Crkvu uvede blagdan u čast njegova Srca i da se on slavi u Petak po Tijelovskoj osmini. Također je objavio kako će se beskrajno Božje milosrđe izlijevati na one koji će se u prvi petak kroz devet mjeseci uzastopce pričestiti, naravno, nakon što su se ispovjedili. No blagdan, kao obvezatan za cijelu Crkvu, uveo je 1856.g. godine papa Pio IX. A 1956.g., prilikom proslave stogodišnjice uvođenja blagdana Presvetog Srca Isusova Papa Pio XII. Objavio je encikliku „Haurietis aquas“ koju je posvetio Srcu Isusovu.

Dan kasnije je obilježavamo Presveto Srce Marijino.

Lipanj je mjesec posvećen Presvetom Srcu Isusovu. U crkvama se obavljaju lipanjske pobožnosti li barem devetnica pred blagdan Srca Isusova.

1.06. Svjetski dan mlijeka
4.06. Međunarodni dan nevine djece – žrtava agresije
Sveti Quirin, Zaštitnik grada Siska
5.06. Svjetski dan zaštite čovjekova okoliša, Dan planinske prirode RH, Dan iseljenika
7.06. Dan hrvatske diplomacije
8.06. Svjetski dan oceana
13.06. Sveti Antun Padovanski
14.06. Svjetski dan dobrovoljnih davatelja krvi
15.06. Sveti Vid
17.06. Svjetski dan suzbijanja nestašice voda i suša
18.06. Dan zaštite planinske prirode
20.06. Svjetski dan izbjeglica
21.06. Svjetski dan glazbe
22.06. Dan antifašističke borbe
24. 06. Rođenje svetog Ivana Krstitelja
25.06. Dan Državnosti
26.06.Međunarodni dan borbe protiv droge, Međunarodni dan podrške žrtvama mučenja
29.06. Blagdan svetog Petra i Pavla
30.06. Sveti prvomučenici Rimske crkve

Napomena: blagdane koji datumski ovise o datumu obilježavanja blagdana Uskrsa ne navodimo ponaosob jer se mijenjaju iz godine u godinu.