Joakim je, kažu stari spisi, bio imućan i pobožan; prihode je dijelio siromasima a jednako tako i prinosio žrtve Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad je jednom tako u hramu prinosio žrtvu jedan mu je čovjek predbacio nevrijednost jer nema djece ( u Izraelu naime nijedan pravednik nije bio bez potomaka). To ga je jako uzdrmalo te se na 40 dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.
U međuvremenu je i Ana molila plodnost od Gospodina - ukazao joj se anđeo Gospodnji te joj navijestio Marijino rođenje. Mariju su roditelji u trećoj godini prikazali Gospodinu.
Joakim na hebrejskom znači «pripremanje Gospodinovo» što i odgovara roditelju Majke Božje. Sv. Anu naročito zazivaju žene željne poroda, trudnice i porodilje, majke općenito. U Njemačkoj su je naročito štovali zlatari, rezbari drveta i rudari. Na papinskom dvoru slavili su je konjušari pa su na njezin blagdan priređivali svečanu procesiju. Svjedok tog štovanja je crkva Sv. Ane u Vatikanu podignuta 1505.godine. U sjevernoj Europi u vezi sa štovanjem sv. Ane bila je u upotrebi tzv. «voda sv. Ane» - voda blagoslovljena njoj u čast s kojom su škropljeni bolesnici u groznici, a i opsjednuti. Svetoj Ani ja kao poseban dan u tjednu posvećen utorak jer se misli da se ona u taj dan rodila i umrla.
