Kako bi se naši stari lakše snalazili u vremenu postojali su tzv. „Trikavci“.
Trikavci u stvarnosti ne traju točno tri tjedna – počevši od Petrova ritam je 21+26+24+21+19+24+25+19 dana iz razloga što su kao granični datumi za „trikavce“ uzeti važniji crkveni blagdani koji se lako pamte. Npr: od Petrova (29.6.) do Ilinja (20.7.), od Ilinja do Velike Gospe (15.8.), od Velike Gospe do Male Gospe (8.9.), Od Male Gospe do Miholja (29.10.), od Miholja do Lučenja (sv. Luka 18.10.), od Lučenja do Martinja (11.11.), od Martinja do Nikolinja (6.12.), od Nikolinja do Božića (25.12), itd.
Detaljnu shemu „Trikavaca“ možete pogledati u knjizi „Pajdaško društvo Pipa“, a shemu vezanih blagdana (Uskrs i Advent) u Knjizi narodne baštine i vjerskih običaja „Veternica“.
Postojali su i danas postoje tzv. vezani blagdani – oni vezani na blagdan Uskrsa i oni vezani uz blagdan Sv. Andrije (Advent).
Dvojbe oko termina slavljenja blagdana Uskrsa okončane su odlukom Nicejskog koncila 325 g. da se Uskrs svetkuje na prvu nedjelju nakon prvog mladog mjeseca poslije proljetnog ekvinocija.
Inače termin slavljenja blagdana Uskrsa veže blagdane prije (sve do Fašnika i Pepelnice) i poslije Uskrsa (sve do Presvetog Srca Marijina).
Redom idu: Pelnica (+ 40 dana Korizme)-Cvjetnica-Veliki tjedan-Uskrs-Uskrsni ponedjeljak-(+40 dana) Spasovo-(+10 dana) Duhovi-(+7 dana) Presveto Trojstvo-Tijelovo (četvrtak poslije Presvetog Trojstva)-(+8 dana) Presveto srce Isusovo (petak)- Presveto srce Marijino (subota)
Predbožično vrijeme obilježeno je također vezanim blagdanima. Naime nedjelja Krista kralja (završetak crkvene godine) pomični je blagdan – prva nedjelja po blagdanu Krista kralja je prva nedjelja došašća. Vrijeme došašća sadržava četiri nedjelje prije Božića, s tim da je prva nedjelja došašća ona koje je najbliža svetkovini sv. Andrije (30.11). Tim danom ujedno počinje i nova crkvena godina. Došašće pak završava iza četvrte advenstke nedjelje danom Badnjaka 24. prosinca.
Malu zbrku u snalaženju kao i u običajima donijela je reforma kalendara pape Grgura XIII – Bula Inter gravissimas 22. veljače 1582.g. Prema odredbama Bule te je godine ispušteno deset dana kako bi se uskladio tekući kalendar sa sunčevom godinom, pa je iza 4. listopada nastupio 15. U Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu te je odredba prihvaćena pet godina kasnije (1587.g. i to tako da je nakon 22. listopada došao 31. Kada je deset dana kasnije trebalo biti proslavljeno Martinje puk je što radi intertnosti, a što radi nepovjerenja u novotarije koje prave zbrku u svetom redu dana, tek bio proslavio Sve Svete i Dušni dan (1. i 2. studenog). Ovime se može lako protumačiti činjenica da se u nekim krajevim podudaraju pojedini običaji provođeni na dan Svih Svetih i na Martinje (darivanje pastira, zadnji dan paše).
