Nedjelju ujutro Marija iz Magdale i Marija, mati Jakovljeva i Josipova, krenule su pogledati grob. Na odmaknutom kamenu uz prazan grob sjedio je anđeo i rekao da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Dok su se žurile da objave kući ukazao im se putem Isus i rekao: «Ne bojte se» Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju. Tamo će me vidjeti.»
«Isus je uskrsnuo, svaku kuću pohodio, ko ga voli nek mu vrata otvori da mu kuću blagoslovi»
Dvojbe oko termina slavljenja blagdana Uskrsa okončane su odlukom Nicejskog koncila 325 g. da se Uskrs svetkuje na prvu nedjelju nakon prvog mladog mjeseca poslije proljetnog ekvinocija.
Inače termin slavljenja blagdana Uskrsa veže blagdane prije (sve do Fašnika i Pepelnice) i poslije Uskrsa (sve do Presvetog Srca Marijina).
Redom idu: Pelnica (+ 40 dana Korizme)-Cvjetnica-Veliki tjedan-Uskrs-Uskrsni ponedjeljak-(+40 dana) Spasovo-(+10 dana) Duhovi-(+7 dana) Presveto Trojstvo-Tijelovo (četvrtak poslije Presvetog Trojstva)-(+8 dana) Presveto srce Isusovo (petak)- Presveto srce Marijino (subota)
Hrvati kajkavci (Podravina, Međimurje, Turopolje, Posavina Pokuplje, Bilogorskog podbrežje, Moslavine, Vukomeričke Vrhovine, Samoborštine, Hrvatskog zagorja, Gorskog kotara i svih prigorja) blagdan Uskrs nazivaju Vuzem slaveći njime Uskrsnuće sina Božjeg od mrtvih. Pretpostavlja se da riječ Vuzem potječe od kajkavskog «vuzeti» što znači uzeti, odreći se, postiti. Za svetkovinu Vuzma ( one dane koji mu prethode) obavljaju se u svim našim krajevima velika čišćenja, uređenje domova.
Na Uskrs ujutro ili pak na Veliku subotu navečer žene su u košarama u crkvu nosile hranu na blagoslov. Nosila se obično: pogača, šunka, kuhana jaja, hren, kobasice, vino, ponegdje i pečenka. Košare su obično prekrivene raskošno našivenim prostirkama ili ručnicima.
Nakon blagoslova utrkuju se koja će prije doći doma s košarom poslije blagoslova. Pri ulasku kuću pjeva se pjesma: «Sveto vam bilo svetenje; i u domu zdravlje i veselje
I u polju bjelica šenica, i u brdu vinova lozica
A na polju buve i stenice.
Faljen Isusu i Marija, Bože daj dio svetog blagoslova!
Ili se kaže:»Evo blagoslova u kuću, sve zlo iz kuće»
Običaj blagovanja blagoslovljene hrane zadržao se u svim selima do danas. Kad posvećeno jelo dođe u kuću najstariji muški član obitelji iz košarice najprije izvadi hren i razrezuje ga na onoliko komada koliko je članova obitelj. Prvo se mora pojesti komad hrena da bi se podsjetilo na muke i stradanja Otkupitelja.
S ostacima hrane (mrvicama kruha, kostima od šunke, ljuskama jaja) pažljivo se postupalo; u nekim su krajevima spremane kao lijek pri različitim bolestima ljudi i stoke. Pepeo od sagorjele hrane bacao bi se u polja i vrtove i govorilo bi se: «Bježi buvač, tjera te uskršnji pokrivač» (vjerovalo se da pepeo rastjeruje nametnike s nasada). Tamo gdje se u vrtu zakopaju mrvice s uskršnjeg stola nikne sitno bijelo cvijeće zvano «bijela blažena».
Ako je nekog iz kuće zabolio zub, palili su te mrvice u loncu, vjerujući da će dim koji je išao na bolesni zub otkloniti bol i izliječiti zub. Preostalo blagoslovljeno jelo spremalo se za narednu ili tzv. Belu nedelu. Kost od šunke zakopala se u vrtu da bude na tom mjestu lijepog cvijeća. Ljuske od jaja spremale su se kao lijek za blago.
Vjerovalo se da oblačenje nove odjeće na Uskrs kada se obnavlja cijela priroda sigurno donosi sreću. Ljudi su vjerovali da će ih poštedjeti hladna groznica ako na Uskrs ujutro progutaju prve tri ljubičice koje nađu. Uskrsni buketi od vrbinih macica i ispuhanih jaja smatrani su zaštitom od vještica. Ako je na Uskrs padala kiša vjerovalo se da će tako biti svih šest nedjelja iza Uskrsa. U Mariji Bistrici još se zna da je dobro bukove grančice staviti u mlijeko kako bi ga uvijek imali dosta.
VUZEM (D. Domjanić)
Macice male nam dragaju Sveto vam bilo svetenje,
Ruku i lice i čelo, I u domu zdravlje i veselje,
Tičice v lugu popevaju i u polju bjelica šenica
V dol i daljine i selo. I u brdu vinova lozica.
Šafrani rosni odpiraju
Kelihe bele i plave
Kak da i prve fijolice Kako krasno svršuje se
Stiha dišiju z trave
Kako krasno svršuje se, o Isuse život tvoj
Sunce na nebu je jesnomu preobražen vraćaš nam se, na nebeski prijesto svoj
Zlatno, kak ni bilo zdavna Da od onud svaki čas, u životu braniš nas.
Vsa ga stvorenja pozdravljaju
Bregi i polja vsa ravna. Kano da se dobri otac na daleki sprema put
Skuplja svoju tužnu djecu oko sebe zadnju put
V cirkvah bu sa, kaj nam hrana je da se od njih rastavi u očinskoj ljubavi.
Blagoslov dobilo novi
Ja bi pak Boga štel prositi: I ti skupiv učenike vjernu svoju dječicu
«Srca takoj blagoslovi!» izvede ih tad iz grada na Maslinsku goricu
pun dobrote milosti tu se s njima oprosti.
Blagoslov i nauk dade posljednji im u čas taj
Podiže se u visine k višnjem ocu u svoj raj
Kod na zemlji proslavi, a rod ljudski izbavi.
Uskrsni krijes ili tzv. Vuzemku čine četiri duga drvena stupa (tzv. ražnjevi) 8-15 m visine zabijeni u zemlju i povezani na vrhu (čine tzv. piramidu). Unutrašnjost između stupova ispunjena je pomno crnogoricom i drugim drvom. Vuzemka je izvana obložena grančicama borovice. Sela su se između sebe natjecala tko će sagraditi višu vuzemku i čija će dulje gorjeti, tako da su ponegdje kraj glavne vuzemke gradili pomoćne koje bi zapalili prije dok su glavnu čuvali za kraj. Vuzemke su se obično palile na veliku subotu navečer ili na uskrsno rano jutro.
