Na Veliku Subotu obred počinje u suton blagoslovom vatre i priređivanjem Uskrsne svijeće; potom vjernici ulaze u crkvu s upaljenim svijećama. Te se večeri obavlja blagoslov krsne vode i krste se odrasle osobe. U crkvi se pjeva «Glorija».
Nekad davno vjernici bi donosili od kuće cjepanice, pred crkvom bi obično ministrant naložio vatru. Voda bi stajala u bačvi pored vatra. Svećenik potom posvećuje vatru i vodu. U posvećenu se vatru bacaju žetveni vijenci prošlogodišnje žetve u vjeri i nadi da će ove godine žetva uroditi još većim plodom. Svetom se vodom potom polije žar. Svatko bi od vjernika uzeo u kantici malo vode i svoje drvo te bi nosili kući. To se drvo stavljalo u peć – posvećena bi se vatra održavala do prvog važnijeg posla (npr. sadnje kukuruza) iz bojazni da ukoliko se ugasi odlazi i blagoslov iz kuće, no isto tako i iz teškoća koje je paljenje vatre tada zadavalo (jer nije bilo šibica, tj. vatra se palila kresanjem kamena). Umjesto drva vatra se do kućnog ognjišta znala prenositi na tzv. gubi.
Pri ulasku u kuću se govorilo:»Bešte kukci i stenice, moljci i bolesti, evo ide sveta vatra.»
(naime kako prije nije bilo tekuće vode u kućama tako su one ujedno bile carstva buha i stjenica).
Simbolika svjetla: nad tamom idolopoklonstva mora pobijediti svjetlost života u vjeri: «Zato i Mjesec, završavajući četrnaesti dan svoga hoda nasljeđujući Sunce što zalazi, sam neće zaći prije nego što svoju svjetlost pomiješa sa svjetlošću pravoga Sunca tako da jedna ista svjetlost protegnuta na dan i noć ne bude umanjena nikakvim nastupom tame…Tako neka bude i tvoj život sav jedan blagdan i veliki dan, potpuno lišen noćne tame.
Na veliku subotu posebno se obavlja blagoslov uskrsne svijeće i pjeva pohvala svijeći. Kristov Uskrs znači novi izlazak Božjeg naroda iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje. I kao što je u Starom Zavjetu odabrani narod vodio stup od ognja tako i Božji narod Novog zavjeta vodi uskrsna svijeća.
Voda blagoslovljena na veliku subotu koristila se za škropljenje kuće, okućnice i staje.. («Kud ja z vodum tud Gospodin Bog z blagoslovom») Škropilo se blagoslovljenom vodom uz pomoć grančice blagoslovljene na Cvjetnicu.
Ostatak se spremao te koristio za škropljenje umrlih, kađenje te protiv nevremena i za zaštitu od groma
Na Veliku Subotu postoji običaj umivanja blagoslovljenom vodom i to za vrijeme zvonjenja crkvenih zvona.
Pjegavi i prištavi na veliku su se subotu umivali u vodi u kojoj su se hladila jaja skuhana za sutrašnju posvetu iz praznovjerja da će nestati pjegice i prištevi. Isto tako kad se jaja ogule ljuske se ostave u vodi kako bi onome tko lice pere u toj vodi ono bilo «belo ko jajce».
U šestinama se umivalo «da bi korizma spala s obraza» u posavskim selima oko Županje da se operu Gospine suze koje su na Veliki petak prolivene pod križem, na Velim Ižu umivalo se uz riječi «Oper Bože grihe moje ča učinih do ve dobe» .
Kad se zvona razvežu svatko tko ih čuje zahvati šakom malo vode, umije se i prekriži. Vjeruje se da će biti zdrav cijele godine (vodom od umivanja škropi se što dalje od kuće iz vjerovanja da kud se poškropi tu neće doći lisica po kokoši).
Simbolika vode- u Starom zavjetu voda se često upotrebljavala za liturgijsko čišćenje pa tako i sveti Ivan Krstitelj polijeva vodom one koji su priznavali svoje grijehe i time naznačili da se žele očistiti. U kršćanskoj liturgiji voda je brzo ušla kao znak očišćenja i odganjanja nečistih duhova posebno zato što ju je i sam Isus Krist odabrao kao sredstvo svog posvećenja kod vlastitog krštenja. To želi naglasiti i blagoslov krsne vode za Vazmenog bdijenja gdje svećenik moli:»neka ova voda od Duha Svetog dobije milost tvojega jedinorođenca, da čovjeka na tvoju sliku sazdana krsno otajstvo opere od svake kaljave stareži te on iz vode i duha svetoga uskrsne na novo djetinjstvo.»
Tog dana, a i sljedećih pedeset dana sve do Duhova u crkvama odjekuje veseli «Aleluja» kao znak radosti i sreće («aleluja» znači «hvalite Gospodina»).
Na Veliku bi se Subotu stavljao kamen «položak» u kokošinjac iz vjerovanja da će kokoši cijele godine nesti jaja na tom gnijezdu (odnosno da neće ići k susjedu nesti jaja).
Cijelo Uskrsno bdijenje obiluje simbolikom Tu je još vatra, med u vezi s uskrsnom svijećom, sol i ulje.
