Na veliki četvrtak sjećamo se Isusove posljednje večere koju je blagovao sa svojim učenicima. Tom je prigodom pretvorio kruh u svoje tijelo i vino u svoju krv; taj se čin i danas ponavlja kod svetih misa (Sakrament euharistije ili Svete pričesti). Na Veliki se četvrtak služi misa Večere gospodnje.
Za blagdanske večere, Isus reče učenicima «Zaista, zaista vam kažem, jedan od vas će me izdati. Bez sumnje, Sin Čovječji odlazi kako je pisano njemu, ali jao onome koji izda Sina Čovječjega!» Učenici su se u čudu pitali tko bito mogao biti. Dok su blagovali, Isus razlomi kruh i dijeleći ga učenicima reče: «Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje.» Zatim im ponudi kalež s vinom govoreći: «Pijete svi, jer ovo je krv moja, koja se prolijeva za sve, za oproštenje grijeha.»
Jutro Velikog Četvrtka biskupi u katedralama posvećuju ulje. Navečer u crkvi za trajanja pjevanja «Slava Bogu» još zvone zvona, nakon toga zvona utihnu (zavezuju se) sve do Vazmenog bdijenja na Veliku subotu. Na veliki se četvrtak služi misa Večere Gospodnje. Umjesto zvona u mnogim krajevima Hrvatske koriste se čegrtaljke, škrebetaljke ili pak klepetaljke.
Veliki četvrtak dan je svećenika.
Dok su zvona zavezana ne rade se nikakvi poljodjelski poslovi. Vjeruje se da onaj tko na veliki četvrtak jede svježe povrće i salatu unosi u sebe snagu proljeća. Nesoljeni maslac napravljen na veliki četvrtak, navodno je liječio sve rane.
U Ščitarjevu je zabilježen običaj sadnje krastavaca na veliki četvrtak prije zavezivanja zvona. Žene su tog dana ujutro išle u polje saditi vugorke, krastavce i s tim su poslom morale završiti do vezanja zvona. Kada su se zvona sa crkve zadnji put oglasila prije vezanja žene su zagrtale krastavce govoreći: «da bi bili dugi i debeli i da bi se bolje vezali.»
Na veliki je četvrtak u nekim krajevima postojao običaj trešnje drveća radi što boljeg uroda.
