(photos by Rujana & Mayday) Dosta kiše dosta košenja trave dosta poludjelog zelenja u vrtu... Rujana* je došla po mene, osunčanom rukom čvrsto uhvatila moju i rekla: - Idemo van, danas je moj dan i ne želim čuti ne kao odgovor! - Idemo - nasmijala sam se, jer tko bi Rujani proturiječio? Zelene ravnice, zelena brda sve je bilo prezeleno za moju Rujanu. Vozila sam brzo, pjevale smo glasno, a ona je, slobodna i divlja kroz otvoren krov u plavo nebo iznad nas uz obijesne vriskove bacala varnice, rumene i zlatne. Zavojita cesta za nama, zavojita cesta pred nama; žubor izvora nakon prijevoja i planinski put. Blejanjem ovaca praćene zvoncanjem kravljih zvonaca pozdravljene na obronke Male Učke stigle smo već posve opijene suncem i svježim zrakom. - Daj mi fotoaparat, daj, brzo - skakala je Rujana oko mene - i stani tamo, pred onu staru crkvicu! Visoravan je odjekivala našim smijehom; povlačeći konop probudila sam uspavano zvono i prestrašila ptice što su negodujući prhnule iznad dimnjaka iz čije se kamene lule vijorio sivkasti pramičak kao znak da nismo same, ipak. - Dođite, ima još vina i sira - začulo se iznenada s terase - a ni glazbala ne manjka, hej-ha! Prihvativši poziv, unaprijed smo pristale na ispraćaj dana i notama dočekan dugom obojen sumrak. - Večerat ćemo plodove mraka - odlučila je Rujana posižući za posljednjom ružom ovlaš ju u plamenu kosu uplićući. Noć, prohladna i bistra, preuzela je nebo i zemlju. - Znaš - tiho će Rujana, u tamu zagledana - ja moram u kulu; zmajeva ima, baziliska naoružanih i opasnih i još pokoja čudnovata spodoba, da ali idem, jer to je moje društvo i zabava tek što nije počela; ovaj dan ne završava zalaskom sunca ni otkucajima ponoći do svitanja traje, a ti, pratilja i družbenica moja, nemaš se čega bojati. Ideš li? - Idem. Rame uz rame, kuckajući crvenim, oštrim potpeticama po glatkom kamenu Rujana i ja prelazimo s onu stranu željeznih rešetaka kapije u posvemašnju slobodu. "Some dance to remember, some dance to forget" - odzvanjalo mi je u ušima dok se zraka podnevnog sunca mazila uz moj obraz, meko klizeći niz vrat i spuznutu tanku spavaćicu do golog ramena. - Rujana? - sneno i pomalo promuklo prošaptala sam - Rujana, gdje si? Odgovora niotkud. Ustala sam, bosim nogama jedva dotičući pod i požurila hodnikom do kuhinje, prazne gostinjske sobe, prazne dnevnog boravka, praznog, još od sinoć zamračenog. - Rujana! - glas mi je odjekivao praznim prostorijama - Ru-ja-naaa!!! Brzim sam pokretima širom rastvorila škure, zavjese razmaknula u stranu iskoračila na terasu, rujnim lišćem i kotrljajućim kestenjem urešenu i sve onako zubatim suncem zaslijepljena, jasno sam vidjela: Rujana je vani rumena i zlatna i srebrna pružila se, prelijepa darežljiva, ogoljavajuća, sunčana, maglovita, ledena, snježna ...posvuda... *Rujana - u slavenskoj mitologiji boginja jeseni i obilja koje donosi raskošna jesen. Oznake: priča. Ili ne. Kako vam drago. |
(photo by mayday) ...pomisli kiša će. Smračilo se sasvim i Učka kapu navlači do ušiju; trebalo bi pokupiti rublje dok još po suncu i tek pokošenoj travi miriše trebalo bi u podrum, spustiti škure i spriječiti jesen da zaposjedne i zagrize temelje, temeljito kako ona već umije (dok joj gospođa Zima zube zubima zaleđenim ne izbije) trebala bi u nabavku namirnica, živežnih, kažu trebala bi uglancati gležnjače jer sezona starki polako puzi ka izlazu trebala bi pospremiti šarene bikinije tamo gdje im je i mjesto sada tama najdonje ladice ionako jedva čeka skriti elastične niti toliko suncem i solju izmučene da poput pametnijih popuštaju pomalo. Crnina skandalozno minijaturne kvadrature okrzne joj oka kutak i munjevito, tek na trenutak pomisli - skarabej, privjesak najveći od svih onaj što se pregrijavao u procjepu, o grudnjak oskudni okačen nedostaje dok oni manji poput ružarija nanizani na tanašne tračice, gaćica vezačice, na svojim su mjestima kao vojska, sve do jednog smjerno posloženi čvrsto prišiveni omertom. ***************************************************************** Kiša... ***************************************************************** ...pomislih kiša će. Smračilo se sasvim s levanta, a naleti vjetra sve su jači; valovi bijele zube pokazuju dok stavljaš kamenje na rubove plavog ručnika vidim ti suro nebo u očima i pohlepni pogled orla što nad plijenom kruži vikendaši užurbano skupljaju raznobojne stvarčice navodno neophodne ljetu vrlo brzo ostajemo sami na kamenju sitnom i sjajnom od kapljica što, već osiljene, drsko zauzimaju položaje na šišarkama šljunku šutnji što poput ljepila nam spaja usne i ruke i rebra magnetizmom naelektrizirani (sve naopako) ne možemo se odvojiti nikako i ne želimo, nikako uroniti u ultramarin uzburkani, to želimo, da, to živom žudnjom želimo o, kako nam topla kiša čita misli! Je li to moguće, baš takvom preciznošću kapima lijenim i maznim crtati smjerokaze po glatkim, golim grudima sve do vršaka poljubaca i zubiju željnih crtati smjerokaze nestrpljivim, sluđenim jezicima prstima noktima zarivanja pod kožu žednih crtati točnu točku urona užarenih tijela u more urona ramena pod bedra tek ovlaš odmaknuta urona zavitlanih do ušiju i preko urona tebeumene urona meneutebe odrona ruku tvojihmojih ka koljenima i među njih zavučenih odrona posljednjih ostataka srama, sumnje, sapetosti puti tkaninama. Kiša. I valovi. Valovi što plavom lagunom potpuno opčinjeni kruže valovi sve razigraniji, razuzdaniji, nerazumniji valovi preplavljuju sve od sparnog dana što odjednom noć je vihorna postao od znojem kišom solju slijepljene kose od iskrenja sraza mojegtvojeg, uzajamno gladnog od neutažive, halapljive kletve puti, bačene na nas odavno do otisaka stopala na netom napuštenoj plaži do otisaka nas nagih, algama i sitnom pijesku dna poklonjenih do otisaka tvojih na meni mojih na tebi do onog posljednjeg, najmoćnijeg vala što preklapa se nad pjenom trzajima tijela probuđenom što poklapa se s valovima našim što vuče u svemogući i sve dublji i tamniji vir što napokon dotiče svemir i mir i nakon svega u smiraju bonacu ničim pomućenu (samo cvrčanjem cvrčaka, sve glasnijim i usklađenijim sramežljivom zrakom ponovo pronađenog sunca ohrabrenim i šapatom levanta sve daljim i tišim, u modre dubine pučine povučenim poput skarabeja mog, za svagda izgubljenog za spomen, za jednom, za uvijek) tek kišom našom probodenu. ***************************************************************** Tap tap tap tap taptaptaptaptap... Počela je, pomisli ona jesam li sklonila jastučiće s terase? (gdje je jučer još, toplinom sunca opijena, snenim pogledom pratila polazak regate tisuću otoka s tisuću tajnih uvala uramljenih) Žurnim korakom prolazeći pored košare s na brzinu pokupljenim rubljem umjesto pomno odabranog omekšivača ovlaš okrznuta osjetila je (ili naslutila tek nekim duboko pospremljenim osjetilom za nestalnost nestvarnosti nešto poput daha obale s neverom nasukanim morenama morske trave, mrtvih školjaka i soli) miris jednog kišom otplavljenog ljeta. Oznake: priča. Samo priča. Ili ne. Kako vam drago. |
(photo by mayday) Već kraći dani otupješe sunčeve sablje Nebom plove oblaci kao velike korablje Zadnji dani ljeta...i neka sjeta. I sve kaže kiša će...leti ljeto bablje Kroz grane će vjetar protegnuti grablje Zadnji dani ljeta...baš šteta. Stihovi: Dragan Gortan - Boljun ...još uvijek tražeći svoje riječi pronalazim se u prijateljskim... Daniel Načinović: Zadnji dani lita u portu Rap-tapa-tap ka i mačak je pasalo to zmućeno lito tik-tak s hotela zletile su borše, valiđe s terace pitura i lak. Na zvrnjenu barku Anita je sila u laptop još gleda, muči u fajlu je zbrisala najlipše slike i sad se za glavu lovi. Zadnji dani lita tu, u portu a vrime kroz prste mi biži rasteže se hlad od lanterne na plaži već ninega ni. Zadnji dani lita tu, u portu brodić se torniva u snu blišće se u glavi rikordi ka iskre na morskemu dnu. Rap-tapa-tap glej, mačak je skočija na hlad svoj i još ga lovi a tamo nad gradon na velemu điru rulot za rulotom leti. Anitu ne briga ča sve gre in fondo na zvrnjenoj barki sidi baj-baj mi je rekla, kalala oćale i sad se od srca smiji. Zadnji dani lita tu, u portu... |
< | rujan, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |