I Can't Take It
Nakon nekog vremena, shvatila sam da su frendovi najvažniji od mene same .
Nikada se nisam previše brinula za sebe nego uvijek za druge . Ne mogu dopustiti da netko bude tužan iako svatko ima pravo na svoje trenutke žalosti ...
Trenutno slušam jednu pjesmu koja mi je postala među omiljenima ...
Ne znam što da napišem nego samo da sam se danas tj. jučer rasplakala od sreće jer sam došla u školu i vidjela sve svoje prijatelje ...
Bila sam presretna što ih vidim ...
Stara me pita zašto ne želim ići u školu, a ja joj ne mogu reći da ja više ne želim tamo kročiti na nastavu pošto više ne mogu tamo izdržati niti sekunde ...
Profesori (barem neki) su korektni prema meni, a neki se ponašaju kao da ih nije briga za mene ... Pogotovo moj razrednik, Krpan koji me muči sa sata u sat , iz dana u dan ...
Ja to ne želim , niti ne mogu podnostiti, a bojim se da ću mu opsovati mater pošto me toliko iživcira ...
Ali kada dobijem papire u ruke, ja se onda neću suzdržavati ...
Neki koji sada ovo čitaju, misle da govorim gluposti, ali ja ću ima samo reći da misle što hoće, a ako hoću, imaju komentare pa neka napišu što misle ...
Nemam ništa protiv ...
A sada dva spotića :
Apocalyptica – Hope Vol. II.
Lacuna Coil – Swamped
To je sve ...
Pusa i hug svima ...
I am A Fuckin EMO !
Nakon obećanog vremena (koji je bio u srijedu) trebao je osvanti novi post ... ali nisam ga pisala pošto nisam ima previše inspiracije ...
Ali sada imam .
U srijedu su bili rezultati s testiranja likovne sposobnosti u Primijenjenoj ... i naravno ... nisam prošla ...
Znala sam da ja nemam što raditi tamo kada sam vidjela sve te ljude i sve te crteže oko sebe ... Vidjelo se da nemam toliko potencijala kao drugi i da meni u toj školi nije mjesto ... Iskreno , ne žalim što nisam prošla i što se neću upisati u tu školu ...
Danas je petak i bio je moj zadnji dan u školi ...
Tokom ovog tjedna sam se nekoliko puta posvađala s Marijom i jako mi ja žao zbog toga ... Znam da sam ju ostavila samu s dečkima i otišla piti u Strossmayerov park ... Marija se jako ljuti , a ja ne volim kada se ona ljuti jer onda se čini kao da se brine samo za sebe .. a znam da nije točno ...
Ovih zadnjih tjedan dana nju je postalo briga za mene pošto odlazim ... Nemam pojma što da kažem na to .. Ne želim još da se više ljuti jer sada je isto grozno ...
Osjećam se jadno pošto smo si u jednom trenutku bile najbolje ... zvale smo se ljubavima, dušicama, picekma .. hihihi ... i sada smo odjednom posvađane koliko se meni čini ...
Marija ne želi da odem , ali ja ću samo reći ovo :
Ja želim početi ispočetka i nije me briga ako ću ponavljati tu godinu dana ... To mi nije važno, nego mi je važno da nađem nešto što me zanima i nešto što neću zajebati sa svojom bolesti ...
Da sam barem išla tih jebenih 6 tjedana u školu , a ne da sam bila doma i ubijala vrijeme ...
Sada bih sigurno sa svima ispravljala jedinice za koje bih se potrudila da ih je manje ...
Ma ne znam ...
Ne želim ništa reći ... nema smisla ... mislim da me nitko niti ne sluša ...
ali nadam se da će netko primjetiti ovu rečenicu :
Oprostite ako sam vas povrijedila i ako sam vam učinila nešto nažao ... Nisam htjela ... U zadnje vrijeme mislim samo na sebe , a ne i za ostale prijatelje oko mene ...
Žao mi je ....
No Text ... Just Videos
Hy ... Dugo nisam napisala novi post ... ali za sada nemam inspiracije pa ću jednostavno staviti neke spotiće ...
Gay Barbie Song - pjesma je glupa do boli ... P.S : Dečki nisu gay
Jake and Chris with original Barbie song
Harry Potter Parody
Chimaira - Resurrection
Ajde ... pusa
U srijedu novi , pravi post ... ovo je samo za malu zanimaciju ...
pozz svima
Falling Again
Ovaj tjedan je bio užasan ...
Neću sada nabrajati što mi se dogodilo u školi nego razočaranje mojih roditelja ...
Iako me podržavaju u promjeni škole ... Otac mi govori kako mi u životu bude teško ...
Moj vlastiti otac se razočarao u mene .
Ja nemam probleme privatno kao neki ljudi i ja bi prema svemu tome nemam pravo glasa ... ali ja ću ipak napisati ono što želim reći ...
Otac se razočarao, mama mi govori kako sam bahata i cinična .
U zadnje vrijeme se sve više svađamo pa se pomirimo, pa opet posvađamo ... i tako cijeli dan ...
Nikada nisam na miru ...
Te me jebe škola , te me jebu frendovi koji imaju također problema i ja im nastojim pomoći ...
I sada ovaj odlazak iz ŽTŠa koji planiram ...
Sve je gore od goreg ...
Ne sjećam se dana kada nisam zaplakala cijeli ovaj tjedan ...
Najviše me pogađa to što sam razočarala svoje roditelje ...
Čak sam se i od brata udaljila dok sam si s njim bila najbolja u cijeloj obitelji ...
Iskreno , nemam pojma na koga se osloniti ... ali jedno znam – moram vjerovati samo sebi !
Jedna moja prijateljica se rasplakala dok smo pričale o mom preseljenju u drugu školu ...
Ja sam joj rekla da obećajem da ću dolaziti, ako bude potrebno svaki dan da se vidimo prije i poslje škole i pod velikim odmorom ... i da joj obećavam da ćemo svaki ponedjeljak kada idemo popodne prije matematike ići na biljar kao što smo počele odlaziti u zadnje vrijeme ...
Onda se rasplakala ... Ne mogu podnjeti da netko plače za mnom ... Ja jednostavno mislim da nisam vrijedna toga ...
Ja sam osoba (tako barem ja sebe smatram) koja ponekad nije od povjerenja, koja misli samo na sebe i želi uništiti sve što joj se nađe na putu do uspjeha ... a takve osobe u društvu nisu potrebne ...
Ja ne znam što drugi misle o meni ... možda misle da sam irtantna, glupa, ljena i dosadna ... ne znam ...
A ako netko misli da mi to mora reći neka slobodno kaže jer ja ću cjeniti svaku iskrenu riječ ...
Nadam se da ću ispuniti obećanje jer ja već sada znam da me ništa neće spriječiti u tome ...
Nadam se da ću uspjeti u životu jer ne mogu gledati svoje roditelje kako me gledaju razočarano ...
Ponekad poželim da nisam njihova kći jer onda nebi imali toliko muka i nebi bili u brigama ...
Ne znam više što bi željela ... ali u ovome trenutku samo želim okončati svoju i tuđu patnju svojom smrću ...
Ali to su sigurno glupe priče jer ja nisam dovoljno hrabra za takvo nešto ...
A s vremena na vrijeme ... možda to i učinim ...
Zavisi kakav si život stvorim i jel ću ga moći podnjeti ili neću ...
Ima još vremena ... nadam se ...
Goodbye for now ....
Nakon mog povratka u školu, stvari su se zakomplicirale sve više ...
Razrednik mi stalno govori da ispravim jedinice koje sam stekla u 1.polugodištu, a tu je i novo gradivo koje trebam odgovarati ...
Još k tome imam problema s profesorom iz prakse ...
Da stvar bude još bolja ... ja se njemu moram ispričati za moje ne dolaženje na nastavu ...
Ja se ne mislim nikome ispričavati jer da on osjeti bol koja je nalik probadanju nožem pa neka onda se ima pravo žaliti ...
Frendovi mi govore da prestanem plakati, da se prestanem živcirati ... jer to je samo škola ...
Ja uz školu imam i privatnih problema ...
Frendovi su mi u kurcu, sve je krenulo nizbrdo ...
Jučer sam otišla na upise, tj. za predavanje prijevnice za testiranje likovne sposobnosti u školi Primjenjene umjestnosti ....
Drago mi je ako prođem da ću imati novi početak koji neću zajebati ...
Moja stara mi je rekla, da ako prođem na testiranju da me smjesta ispisuje iz ŽTŠ škole jer ja sam pod velikim stresom, slamam se i plačem iz dana u dan ...
Mnogi moji prijatelji i frendovi nisu upoznati s time, a oni koji znaju pokušavaju me odgovoriti od te 'sulude ideje' ...
Ja sam odlučila ...
Ne mogu više ovako ... Dosta mi je svega ...
Ne mogu ... Odustajem iako ja nikada nisam odustajala ...
Previše se bojim poraza ... ali ovaj put sam preslaba da se borim ...
Niti jedna utješna riječ mi ne znači ništa, a opet je posebna ...
Obećala sam im da ćemo se viđati, ići na kave i čuti preko MSNa ....
Boje se da ih više neću prepoznati na ulici niti im priči pitati kako su ? ....
Ja nisam takva ... Svih ću se sjećati iako će neki mene zaboraviti ... ali to je žrtva koju ću primiti ...
Neću otići bez pozdrava kao Dimitirijević i Vonić ...
Nikada ...
Sve ću izljubiti, zagrliti i reći im koju riječ koja će im možda nešto značiti ...
Ako odem, nedostajat će mi Barbićeve provale (npr. Zrće!), Marijina udaranja iz šale ili zato jer sam ju razljutila, Sanjine provale gluposti od kojih se nasmiješ ali uvijek na pozitivan način, Sebachove gluposti i odlasci na kave i moja briga za njega kada čujem da ga boli srce ... putovanje u školu s Elly koja mi je od velike pomoći i ja se nadam da sam ja njoj također ... Alex koja mi daje pametne savjete, koja mi kaže skoro sve i ja joj pomognem, Anamaria i njezin smisao za humor, Viktor s kojim si nisam najbolja ali ipak ... odličan je dečko ... Novak i njegove gluposti pod satovima, Katardžićeve lude ideje i izrečene gluposti pod satovima engleskog ...
Ahh , kada se svega sjetim što sam s njima proživjela u ovih 8 mjeseci ...
Ne želim otići ali meni je sada najvažnije da pronađem ispravan put koji ću zavoljeti i neću skretati s njega ...
Jer se nadam da ću uspjeti na drugome mjestu ispočetka ...
Jer uspjeh mi tu nije bio zagarantiran ...
Ne želim da itko pretjerano tuguje za mnom jer ja nisam toga vrijedna ....
Obećajem da ću vas prepoznati, pozdraviti, vidjeti i porazgovarati ... bilo kad, bilo gdje i uvijek ću naći vremena za kave u Mon Cherryu ...
Sve vas pozdravljam , ljubim i grlim ...
ŽTŠ = ) rulez ... u novoj školi ... s novim ljudima ... ja znam da ništa neće biti isto jer Vi niste pokraj mene ...
Heavy Metal ! (only for you Boxy my love)
Hehe ... naslov koji obično pišem po elektrotehnici Sanji već ide na živce ...
Ali mene iskreno briga ...
Meni se spava, neda mi se na MSN i dopisivati se s ljudima ...
Iako se meni priča i sve živo samo ja NEĆU TIPKAT !
Jedva sam napisala ovaj post (napokon) ....
Ja volim ove jebene točkice koje stavljam iza ....
Kaj da napišem ?
Kaj da napišem ?
Hmmm ...
Znam ....
Pozzam Elly, Mariju i Sebacha (moja djeca) , Boxya (moj muž, ne pitati), Nikky, Sanju (moja unuka) i ....... Petru (Sretan Ti Rođendan koji imaš 11.5) , Ivanu, Božu, Goca ... i još neke ljude čija mi se imena nedaju ispisivati ....
Pusa, hug i pozz svima ...
Idem ja i dalje slušati Ektomorf - Destroy .....
Iako je sada P.O.D - Youth of the Nation .... (tužna pjesma - We are , We are ... Youth of the nation ! )
Evo jedna pjesma koja mi je prejebena ...
Chimaira -- Cleansation
What do you expect from me
Will I ever be what you want me to be
Will I ever live up to your standards
Will you always look down on me
Maybe I'm not who you are
Maybe I want to be myself
Live the lifeI've always dreamed about
This is not your path to choose
Yes I taste it
Yes I breathe it
Yes I hate it
Yes I feel strain from
Our separation
But
This is my life, this is my life
My Cleansation
Our separation
This is my life, this is my life
It'd not yours anymore
Why did you insits on ruling
Why did you try and control
Why didn't you ever listen to me
Ignored me like a dog
Maybe I'm glad we're apart
Maybe I'm glad we don't speak
anymore
I feel better now
Now that you're gone
I za Boxya koji je 'Heavy metal !' vikao na konceru Blackouta ...
evo refren za njega :
Sukpila se tama, sukpila se tama oko nas, sad sve je blackout, sad sve je blackout oko nas !
