I am A Fuckin EMO !
Nakon obećanog vremena (koji je bio u srijedu) trebao je osvanti novi post ... ali nisam ga pisala pošto nisam ima previše inspiracije ...
Ali sada imam .
U srijedu su bili rezultati s testiranja likovne sposobnosti u Primijenjenoj ... i naravno ... nisam prošla ...
Znala sam da ja nemam što raditi tamo kada sam vidjela sve te ljude i sve te crteže oko sebe ... Vidjelo se da nemam toliko potencijala kao drugi i da meni u toj školi nije mjesto ... Iskreno , ne žalim što nisam prošla i što se neću upisati u tu školu ...
Danas je petak i bio je moj zadnji dan u školi ...
Tokom ovog tjedna sam se nekoliko puta posvađala s Marijom i jako mi ja žao zbog toga ... Znam da sam ju ostavila samu s dečkima i otišla piti u Strossmayerov park ... Marija se jako ljuti , a ja ne volim kada se ona ljuti jer onda se čini kao da se brine samo za sebe .. a znam da nije točno ...
Ovih zadnjih tjedan dana nju je postalo briga za mene pošto odlazim ... Nemam pojma što da kažem na to .. Ne želim još da se više ljuti jer sada je isto grozno ...
Osjećam se jadno pošto smo si u jednom trenutku bile najbolje ... zvale smo se ljubavima, dušicama, picekma .. hihihi ... i sada smo odjednom posvađane koliko se meni čini ...
Marija ne želi da odem , ali ja ću samo reći ovo :
Ja želim početi ispočetka i nije me briga ako ću ponavljati tu godinu dana ... To mi nije važno, nego mi je važno da nađem nešto što me zanima i nešto što neću zajebati sa svojom bolesti ...
Da sam barem išla tih jebenih 6 tjedana u školu , a ne da sam bila doma i ubijala vrijeme ...
Sada bih sigurno sa svima ispravljala jedinice za koje bih se potrudila da ih je manje ...
Ma ne znam ...
Ne želim ništa reći ... nema smisla ... mislim da me nitko niti ne sluša ...
ali nadam se da će netko primjetiti ovu rečenicu :
Oprostite ako sam vas povrijedila i ako sam vam učinila nešto nažao ... Nisam htjela ... U zadnje vrijeme mislim samo na sebe , a ne i za ostale prijatelje oko mene ...
Žao mi je ....
