Red Sonya II

.....zagreb, zagreb, tisuću želja nosim ti ja...

i nitko ništa o ovom našem lijepom prljavom gradu. ni riječi.
svi samo putopise iz dalekih krajeva.

kako je krasno u našem zagrebu. više ne peru ulice, smeće se baca kud koji mili moji, a djevojke u ljetnim haljinama i tangama šeću gradom. i japankama. i majicama na bretele.

fali nam vode u gradu, mislim fontana. one kamikaza fontane ispred zgade burze stvarno nisu trebale biti onako ćoškaste.
drveća je sve manje-što će nam parkovi kad možemo imati šoping molove i garaže.
vratite nam parkove u centar! mi bi malo hlada. može i malo kisika, al to nije tako bitno.

a zašto nemamo biciklističke staze, ili ako ih imamo samo u tragovima?
da mi putanja odgovara, ja bi svaki dan bajkom na posao. ili romobilom. rolama ne, jer ih nemam gdje parkirati pred zgradu.


i zašto miču klubove tipa djuro iz centra? sve na jarun.
hej, urbani klub je vezan uz centar, svugdje u svijetu. ok, neki su malo dalje, ali klub znači biti u centru. sve se to da dobro izolirati pa da buka ne smeta.

i tako, što to zgb ima što nije imao prije deset godina, pitam ja vas?
malo dužu prugu, puno više smeća, dosta više rasprodaja, i poneku dobru želju. tek poneku.

godišnji odmor pretvorio se u godišnji umor.
ne, ne, nema mora. more je južnije, a na ovoj koordinati gdje se trenutno nalazim ima dosta za napravit.
tu i tamo navirim se i pogledam 10-ak minuta koje utakmice. fino što su portugalci dobili.
komentirati naše je suvišno. dobri samo kad gube. i nije neka guba.

ponekad poželim da sam bivša misica. bivša, a ne sadašnja. ma ne zbog izgleda, nego radi životnih izgleda.
what are your chances?
životni izgled bivše misice je da se uda za nogometaša, rodi dijete, ostane u formi, nakon čega će sve novine ove zemlje objaviti njen uspjeh što se nije otromboljila.
ima takvih žena puno, a o njima niko ne piše, i još mi sve to uspijeva s puno manje novaca.

čini se da su ti klinci nogometaši ipak preplaćeni. a što je s nama koji smo žuljali, i još žuljamo klupu?
kao oni su sportaši pa imaju sporteske povrede. imam i ja (ne)sportske: žulja me kralježnica od sjedenja, pa su mi se spoustila stopala, pa imam naočale (od čitanja)....pa me boli ruka od klikanja mišom...

nije bitno jesi plava ili crna, bitno je jesi li misica ili ne. izgled ovdje uopće ne igra ulogu. misica je ovdje pitanje mentaliteta.

idem crtati-do ponedjeljka sve gotovo treba biti...

neki ne shvaćaju. neki ponekad.
blog nije mjesto gdje si tražiš sweetheart. ili ne primarno.

neki vrijeđaju mlađe od sebe. volim komunicirati s mlađima od sebe jer su pametni. i nisu opterećni.
prepotencija je osobina nesigurnih.
agresivnost je osobina uplašenih.
ismijavanje je osobina nestrpljivih.
sarkazam je osobina neduhovitih.
podlost je osobina glupih.

pametan je onaj koji traži.
mudar je onaj koji nađe.

kompliciranje vodi u destrukciju.

najgora moguća rečenica je da mladi ništa ne valjaju. mladi uče od starih, htjeli oni to priznati ili ne. mladi su odraz starih.

volim kad mi u parku prilaze djeca i pričaju sa mnom. kao na primjer prošlu subotu kad su došli ivana, ivica i ivo. mislila sam da se šale, al stvarno su se tako zvali. i svi su nekakvi rođaci. zanimljivi sugovornici-nema blefiranja.

klinci me ne zovu teta i nikada mi ne kažu -vi-. to mi je kopliment.

sutra je otvorenje. bit će popraćeno-zato pratite-možda me upoznate. za one nestrpljive koji bi da im šaljem mail-al nema ništa na silu, tako ti je to.

dragi, dragi grad.
in dublin fair city
where girls are so pretty
i first set my eyes on sweet molly malone...

za nevjernike, tamo treba ići-veni, vidi, vidi.
zeleno. pa me to opet asocira na lorcu. koji je bio neko vrijeme zaljubljen u dalija. koji je gali kad ju je upoznao napravio nešto jako ružno. koji nije dugo volio lorcu. koji se bojao mora.

zanimljive su te biografije. neke. nekih slavnih.

uspomene iz dublina su-lijepe. pravi irci nisu crvenokosi, nego imaju crnu kosu, bijelu put i pjegice. tako su bar meni rekli pravi irci. koji su ipak bili crvenokosi.
imali su dva psa: tom i minty. i mamu koja je svaki dan kuhala krumpire:-girls, dinner!-
mi mislimo što to danas ima za diner, a ono krumpiri-varijacija na temu.
jeli smo i rabarbaru.fino.

rabarbara-barbara-baraba
...barbara bješe naša dika, barbara, barbara, lijepa ko slika.

brazen head je najstariji pub u evropi, dakle pretpostavljam i u svijetu-spooky. al treba vidjet.
i onda vam iznose neke takve činjenice u reportažama o irskoj i dublinu, al ne daju vam onaj super filing koji tamo lebdi u zraku.
neka kvazizolacija na zelenom otoku.

al giants' causeway...
i cabo da roca u portugalu.
bila-vidjela-osjetila-vratila se.

moraš imat korjene.
mislim da ću kad odem u penziju imat maslenik negdje tamo kod velebita.
bila-popela se-uživala-vratila se.
mogla bi i bajame sadit.
tko zna...kako će bit.

kad ću opet u dublin? na jesen, života, možda, ako bude sreće.

kažu da mi je ružan blog-pa dobro, kad ste tako navalili, promijenit ću ga. al meni je dobar-to vam dođe ko ove nove manekenke-estetika ružnoga.

osim toga, o ukusima se....

što je lijepo?
bellezza, beaute, beauty...
jeste znali da ime linda na španjolskom znači lijepa? una mujer linda. al to je malo arhaičan izraz.

lijepa je simetrija ili asimetrija? konstrukcija ili dekonstrukcija?
analizirali su lice mona lise, iliti la gioconde, koja predstavlja kanon ženske ljepote onog vremena (vidi knjigu analiza lica). i kao, zaključili su po njenim usnama, očima, nosu, jagodicama i sl. da je bila okrutna i nije imala dobar karakter.
meni ona nikad nije bila nešto, malo previše ko čovječja ribica.
ili pogledaš one manirističke slike-npr, madona dugog vrata-ta mi se sviđa. manirizam mi je cool. maniera na talijanskom znači način.

još je o ljepoti i platon. pa je grcima glavno pitanje bilo može li se ili ne može ljepota definirati.

meni je kod grka dobro što im logos stoji za prapočelo, ili ono što mi zovemo bog. odnosno riječ.

u srednjoj je jedna profesorica sociologije išla definirati bitak. ma kak joj je to samo uspjelo? definirati, pa još bitak.

igraju utakmicu-valjda će pobijediti. a ja slušam norah jones. svaka usporedba između nogometa i muzike nije slučajna. ma volim ja nogomet...ponekad.

ponekad ne.
-the prettiest thing
i ever did see
was lightning from the top of the cloud
moving through the dark a million miles an hour
with somewhere to be-

.....kaže norah jones.....

trebala sam taj cd nabaviti ranije.

ali čini se da na sve dobre stvari treba čekati-da se pojave ili da ih otkriješ.
kao da sve što dolazi prebrzo i prelako i nije tako dobro. ili je to naprosto subjektivan osjećaj da ih nisi zaslužio, pa je i gušt manji.

isto mi se čini i sa ljudima-oni koji su preslatki, uvijek kao da imaju skrivenu kartu u rukavu. istina nije slatka-samo razotkrivajuća, i ponekad bolna. ne volim one koji drže fige u džepu.

i ljepota dolazi s vremenom. čudno? ne, ako se bolje razmisli.
ruža koja prerano procvjeta, ranije i ocvate. to mi je jednom davno rekao jedan prijatelj. mislim da je bio u pravu. pa mi je još rekao puno istina o životu. koje tek sada počinjem polako shvaćati.
dosta sam ga puta već ovdje citirala, na blogu, a da nitko nije ni primijetio. osim možda mene.

onda, neka ovo bude memento na dragog prijatelja kojeg više nema, i koji nam svima koji smo ga znali nedostaje.
puno pozdrava od nas, prijatelja, dragi b.

naporan tjedan. al danas je bilo lijepo. kuhala sam:
obavezno sa češnjakom-uvijek.
inače je bez karaktera.

poslala ja paper-i posebno se zahvaljujem osobi od koje sam slučajno sa bloga saznala cool info o kognitivnom učenju-premda sam mu već rekla hvala preko posta-al još jednom ću: dakle, hvala.

rekla je meni mama: zlatna riječ i željezna vrata otvara.
i
umiljato janje dvije majke siše.

al nekad treba i kontru dati-probala ja na svojoj koži.

gledala mission impossible. tko je rekao da je film loš? baš dobro-pogotovo one security fore kod kompova. i neki drugi elementi nisu loši, što god o njima pisali (ili njemu).

tražim crne hlače-al da nisu skupe. al imam onaj grozni instinkt da uvijek napikiram najskuplju stvar u dućanu. po defaultu.
plava krv. ma svaka je crvena.

joj, ušla mi stonoga u sobu. neka živi-neću joj ništa.
plava krv-crvena krv. svaka je ista.

crveno i crno by stendhal.
previše sam čitala. premalo čitam.
onda, u svakodnevnoj komunikaciji, dolaze mi knjiške, samo meni razumljive asocijacije. pa me samo neki skuže. al stvarno samo neki-ono full. zar je to uopće bitno?
bitno je znati tko si, odakle dolaziš i kamo ideš.
e to je već malo teže-al trudim se, kolko mogu-jedno malo biće mi u tome pomaže, svaki dan.

sa 12 godina pročitala sam knjigu -u službi doktora mengelea-
prerano. u toj si dobi još preosjetljiv za takvu literaturu. dugo sam sanjala.

sanjate li vi u bojama? ja da. intezivnim. mislim da to dolazi iznutra.
volim sanjati zeleno. i plavo.

idem sanjati-možda nešto i usanjam.

i tako oni mene na listu skoro pa hladnih blogova-sad moram pisat. vec sam jednom ugasila blog u sličnoj fazi. zasićenje identitetom. pa sam rebootala. nema racionalnog objašnjenja zašto-došlo mi, na izbačaj.

imam ja i većih briga od severine. bila ja danas na krovu-nitko neće, pa idem ja.
nemam nikakve fobije od onih poznatih, pa mogu.
agorafobija=strah od otvorenog prostora
akrofobija=strah od visine
ksenofobija=strah od stranaca
klaustrofobija=strah od zatvorenih prostora

rekordofobija=strah od snimanja (a ne strah od postizanja rekorda)
dolazo od -record-, što znači snimati.

publikofobija=strah od objavljivanja, u uskoj sprezi sa rekordofobijom
dolazi od -publicirati-

-public record-

kolko para, tolko muzike.
a muzika dolazi od rječi muza, kao i muzej. grčke muze bile su: klio, kaliopa, euterpa, terpsihora....
tko je hrvatska muza?
tko je inačica hrvatske muze?
ima li hrvatska muza muža?

puž-muž vadi roge van...
koje roge? ako muž ima roge, ne da slutiti na dobro.
ako ih ima žena, sluti na još gore.

kuros i kora postaju apolon i afrodita
nike sa samotrake
nike obuva sandale
laokont i sinovi
gal na umoru
pročešljaj memoriju, nađi pojam i poveži asocijaciju

platon-epizoda u spilji sa sjenama. tko ne zna nek sazna.

eufemizam je ublažavanje pojmova-pjesničko.
a što je eufeminizam?-doslovno
o čemu će pjesnici u budućnosti pisati? sve je razotkriiveno. bitno je oku nevidljivo.

vaša je kuća vaše veće tijelo-kaže gibran.
vaša djeca i vi ste kao luk i strijela-vi ste luk koji odapinje strijelu-parafraziram gibrana.

svijest? o čemu? o kome?
svijest je sveprisutna percepcija. kroz sve točke.

tko zna, ah nitko, nitko ništa ne zna
krhko je znanje
možda je pao trag istine u me,
a možda su sanje

za kraj, s.s.k.-čovječe, mrijeti ti ćeš tad kad u ideale svoje počneš sumnjati-

zato, čuvajte ideale, pokažite ideje, obuzdajte misli.

tko se sjeća adama anta?

metroseksulaci. meni to ko seksualci koji žive u metrou. mislim, homo-seksualac je istospolnih preferenci, hetero-seksualac je drugospolnih preferenci-što je onda metro-seksualac?
zamisli ti paradoksa da je metro faca bolje izdepiliran od mene. ili da ima bolji ten. ili njegovanije ruke. ili bolji make-up.

kaj je to muškarac koji žuri na metro? da li to znači da tamo gdje nema metroa, nema ni metroseksualaca? po tome ih u zagrebu nema.

nije mi to baš previše jasno...možda dobiju i dan metroa-ko mi dan žena.
pa ćemo im poklanjati nešto. na primjer kišobrane-da im se ne pokvari frizura ak padne pljusak ko danas u zagrebu.

čisti marketing. prljavi marketing.

zamisli malog u osnovnjaku:
-mama, kad narastem ja ću biti metroseksualac.-
ima da žena već sad počne skupljati novce za plastičnjake.

poduzetni bankari trebali bi osnovati fond za metroseksualce:
-postanite i vi dio štedne zadruge metroseksualaca. uložite sad u budućnost svojeg djeteta.-

ovi iz školstva bi kao htjeli imati seksualni odgoj u školama-još malo pa će i izborni: metroseksualnost

a, sad će i ženski marketing udariti:
novi pojam-avioseksualka.
to je žena koja zna, želi i hoće obavljati muške poslove. odijeva se isključivo u second-hand shopovima u londonu. nosi marte. ima notebook. malo govori-a nekad i puno.

malo je tog marketinškog lupetanja too much.
slow down, ne stignemo vas pratiti-bar ne mi prosječni.