srijeda, 28.01.2009.
|
ja ne trebam tvoje misljenje, i ne trebam tvoje rijeci, ja ne trebam samilost ili objasnjavanje same sebe. sve sto ikad vrijedilo je reci, vec je izreceno. vise ne zelim da me gledas i ne zelim da me slusas, ljutim se kad progovoris i sutim kada pricas. sve sto nikad nije zapocelo jednom mora biti gotovo. a ovo je nas kraj. okupan suncevim znojem i prljavstinom sa ulica, gledam u njezine oci kako vec dugo nikog nisam gledao. i opet sam ziv, opet se osjecam sretnim, jer ljubav tece mojim venama. i nema veze sto u ljubavi ovoj ja sam sam i nema veze sto sam ju sa sobom dijelim dok moja druga polovica sece pod ruku sa drugim. jer svijet opet izgleda saren i djetinjast, a ja opet cujem cvrkut ptica i travu kako ponosno raste. mogu lezati na zemlji i hodati po zraku da li mi itko vjeruje, ne marim za to. jer svijet je samo jedan, a ljubavi moje na stotine su, a danas punim plucima uzivam u samo jednoj, predivno tuznoj ljubavi. |
nedjelja, 25.01.2009.
Ugasila si me ko šibicu
|
Osjecam kako se razilazimo i tjeram se da disem. Tvoje su me ruke tako toplo prijateljski obavijale, a sada me pustaju ,jer druga, mozda ona prava, je dosla na red. Zbunjena si i uplasena, a ja te tjeram naprijed. Kazem ti – probaj, riskiraj! A u sebi molim da me ne cujes. Ali shvacam, srce je konacno odlucilo i prihvatila si put koji ti se prostro pod nogama. U labirintu kojim hodam vise me neces moci naci. Idi i uzivaj u sreci. Ionako cemo se jednom opet sresti s one strane ulice. No nije jos vrijeme rastanka, jos toliko rijeci mora biti izgovoreno. Prije nego se pustimo, sa grcem u ustima moram ti reci, ugasila si me ko sibicu.. |
