Osjecam kako se razilazimo i tjeram se da disem.
Tvoje su me ruke tako toplo prijateljski obavijale,
a sada me pustaju ,jer druga, mozda ona prava, je dosla na red.
Zbunjena si i uplasena, a ja te tjeram naprijed.
Kazem ti – probaj, riskiraj!
A u sebi molim da me ne cujes.
Ali shvacam, srce je konacno odlucilo
i prihvatila si put koji ti se prostro pod nogama.
U labirintu kojim hodam vise me neces moci naci.
Idi i uzivaj u sreci.
Ionako cemo se jednom opet sresti s one strane ulice.
No nije jos vrijeme rastanka,
jos toliko rijeci mora biti izgovoreno.
Prije nego se pustimo, sa grcem u ustima moram ti reci,
ugasila si me ko sibicu..
Post je objavljen 25.01.2009. u 16:04 sati.