utorak, 19.05.2009.
ready to fly.. with you..
|
Kroz tvoje oci sezu moje misli, uranjaju duboko u njih misleci da ceka iz prostranstvo mora. Obrisi tvoga tijela slijevaju se po zidovima sobe i uranjaju duboko u ljepote mraka, stopljene za tijelom nalik na covjeka. Lijevaju se, burkaju poput valova pokrenutih vjetrom, pokrenutih sada zeljom. Mislim da ti vidim krila, poput baletana si koji je dotaknuo obrise zraka i nestao u visini. Pricinjava mi se, no volim se gubiti u svojoj masti satkanoj od najposebnijih detalja. Ni koza vise nije granica kako bih provirila u tebe. Tvoje me oci gledaju i mislim da se vise ne sjecam pogleda, samo ociju prikovanih i zacaranih u neku drugu dimenziju. I nema rijeci, sto je dobro za mene, samo tihi zvuk dodira pracen melodijom naseg daha. Sjene su zapocele svoj ples nasred plesnog podija, pracene uzvicima, zveckanjem casa i zivahnom glazbom negdje duboko skrivenoj na kraju dvorane. Ljudi su neocekivano prestali pljeskati i smijati se, glazba je utihnula i sve je to postalo samo nase. Plesnim smo koracima odlazile, ne znajuci kamo idemo i sto nas ceka iza vratiju. Ipak, jos uvijek mislim da sam ti vidjela krila..
|
utorak, 12.05.2009.
It had to be you, wonderful you..
|
Najveca su sjecanja. Najsjetnija, najtuznija, mozda cak i najsretnija.. Ono cime se ponosim jest pogledati iza i nasmijati se. Zatim se sjetiti onog sto je sad i nasmijati se jos ljepse.
Dotaknuti rubove neba i ne pasti dolje. Tako sam se osjecala kad sam te pronasla. Sve one noci nisu znacile nista. „Jednog dana“, rekla je, „napisat cu knjigu o nama. Napisat cu knjigu o ljubavi, tipicnu, mozda malo manje tipicnu, o nama. Kao podsjetnik na ono što je na kraju krajeva zaista bitno, tko smo i što želimo. Da se ne izgubimo.. jer ne želim se više izgubiti. Pronašla sam sve.“ |
