..like a rose on the grave of love..

utorak, 12.05.2009.

It had to be you, wonderful you..

Najveca su sjecanja. Najsjetnija, najtuznija, mozda cak i najsretnija.. Ono cime se ponosim jest pogledati iza i nasmijati se. Zatim se sjetiti onog sto je sad i nasmijati se jos ljepse.
Dotaknuti rubove neba i ne pasti dolje. Tako sam se osjecala kad sam te pronasla. Sve one noci nisu znacile nista.
„Jednog dana“, rekla je, „napisat cu knjigu o nama. Napisat cu knjigu o ljubavi, tipicnu, mozda malo manje tipicnu, o nama. Kao podsjetnik na ono što je na kraju krajeva zaista bitno, tko smo i što želimo. Da se ne izgubimo.. jer ne želim se više izgubiti. Pronašla sam sve.“

- 22:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.