ja ne trebam tvoje misljenje, i ne trebam tvoje rijeci,
ja ne trebam samilost ili objasnjavanje same sebe.
sve sto ikad vrijedilo je reci, vec je izreceno.
vise ne zelim da me gledas i ne zelim da me slusas,
ljutim se kad progovoris
i sutim kada pricas.
sve sto nikad nije zapocelo jednom mora biti gotovo.
a ovo je nas kraj.
okupan suncevim znojem i prljavstinom sa ulica,
gledam u njezine oci kako vec dugo nikog nisam gledao.
i opet sam ziv,
opet se osjecam sretnim,
jer ljubav tece mojim venama.
i nema veze sto u ljubavi ovoj ja sam sam
i nema veze sto sam ju sa sobom dijelim
dok moja druga polovica sece pod ruku sa drugim.
jer svijet opet izgleda saren i djetinjast,
a ja opet cujem cvrkut ptica i travu kako ponosno raste.
mogu lezati na zemlji i hodati po zraku
da li mi itko vjeruje, ne marim za to.
jer svijet je samo jedan, a ljubavi moje na stotine su,
a danas punim plucima uzivam u samo jednoj,
predivno tuznoj ljubavi.
Post je objavljen 28.01.2009. u 11:40 sati.