..like a rose on the grave of love..

četvrtak, 04.05.2006.

Cudan osjecaj…dalek i hladan… rastrgane misli utjelovljene u jednom jedinom trenutku… tisuce stranica napisane sitnim detaljima…vaznim i potpuno nevaznim… nekontroliran bijes na rubu olovke ispisuje stranice bijelog papira…unakazuje ga… dokaz prokletstva… dodje mi da ih sve poderem… da spalim sve dokaze koji su ikad postojali i dokazivali da postoji…ono nesto… ali tko ce se pobrinuti za sve one unutarnje glasove? Tko ce njih spaliti? Tko ce se usuditi odigrati igru s njima? Meni se vise neda… mozda umor… mozda lijenost… mozda vrijeme… mozda rizik… mozda… I ako pustim sve to na miru… prespavam…hoce li biti bolje sutra? Hocu li i ko danas osjecati tezinu boli u sebi? Hoce li i danas hod ljudi biti tako tezak i spor… ?…ako se slucajno tresnem o nekog, hocu li se usuditi pogledati ga u oci i reci « oprosti «?…. Ili cu samo produljiti bez obzira na sve oko sebe… I danas je kao bio lijep i suncan dan, i ljudi su bili kao sretni, i ja sam na trenutak bila kao nasmijesena… A htjela sam prije par sati napisati nesto potpuno drugacije… htjela sam svima dati do znanja da vise ne postoji praznina u meni…htjela sam napisati kakav je osjecaj osjecati toplinu u sebi…kako je predivan osjecaj misliti na nekog…i samo sam htjela napisati « volim te «….
- 23:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.