utorak, 16.05.2006.
|
proslu noc je nebo plakalo
i zvijezde, i zvijeri ispod njih, i mrak, i andjeli, a ja sam lezala prekrivena laticama i u snu sanjala o bozanstvu kojeg volim... cula sam da je neko dijete umrlo vidjela sam kako njegova majka i otac placu nad njegovim bezivotnim tijelom a ja sam plakala za sve njih... spustila se nevidljiva mreza na cestu zabranjeno nam je hodati netko se ipak usudio zakoraciti nitko ne zna sto se s njim dogodilo sve zivo i mrtvo je proslu noc plakalo i osjecala sam njihove suze na vlastitom licu... nekako je hladan osjecaj kad se probudis i shvatis da sanjas... a sam si...  FEEDER - FEELING A MOMENT Feeling the moment slip away Losing direction you're losing faith You're wishing for someone Feeling it all begin to slide Am I just like you All the things you do - can't help myself How do you feel when there's no sun And how will you be when rain clouds come and pull you down again How do you feel when there's no one Am I just like you Turning to face what you've become Bury the ashes of someone Broken by the strain Trying to fill that space inside Am I just like you All the things you do - can't help myself How do you feel when there's no sun And how will you be when rain clouds come and pull you down again How do you feel when there's no one Am I just like you All the things you do Don't ever feel That you're alone I'll never let you down I'll never leave you dry Don't fall apart Don't let it be Carry the notion Carry the notion back to me Feeling the moment slip away Feeling the moment slip away Cause I'm just like you How do you feel when there's no sun And how will you be when rain clouds come and pull you down again How do you feel when there's no one Am I just like you? |
četvrtak, 04.05.2006.
|
Cudan osjecaj…dalek i hladan… rastrgane misli utjelovljene u jednom jedinom trenutku… tisuce stranica napisane sitnim detaljima…vaznim i potpuno nevaznim… nekontroliran bijes na rubu olovke ispisuje stranice bijelog papira…unakazuje ga… dokaz prokletstva… dodje mi da ih sve poderem… da spalim sve dokaze koji su ikad postojali i dokazivali da postoji…ono nesto… ali tko ce se pobrinuti za sve one unutarnje glasove? Tko ce njih spaliti? Tko ce se usuditi odigrati igru s njima? Meni se vise neda… mozda umor… mozda lijenost… mozda vrijeme… mozda rizik… mozda… I ako pustim sve to na miru… prespavam…hoce li biti bolje sutra? Hocu li i ko danas osjecati tezinu boli u sebi? Hoce li i danas hod ljudi biti tako tezak i spor… ?…ako se slucajno tresnem o nekog, hocu li se usuditi pogledati ga u oci i reci « oprosti «?…. Ili cu samo produljiti bez obzira na sve oko sebe… I danas je kao bio lijep i suncan dan, i ljudi su bili kao sretni, i ja sam na trenutak bila kao nasmijesena… A htjela sam prije par sati napisati nesto potpuno drugacije… htjela sam svima dati do znanja da vise ne postoji praznina u meni…htjela sam napisati kakav je osjecaj osjecati toplinu u sebi…kako je predivan osjecaj misliti na nekog…i samo sam htjela napisati « volim te «….
|
