|
Znam, znam, znam... Kao da opet dajem prazna obećanja- vraćam se. I opet izlike... Ovaj put je za moj nestanak kriv Osijek. Tj, moj boravak u istom. Kao što ste u nekom od prethodnih postova mogli pročitati, meni najdraže biće na privremenom je radu u Osijeku, a zahvaljujući produženom vikendu i slobodnom ponedjeljku, odlučila sam krenuti na dalek put u ravnu Slavoniju. Prilažem i fotografije, nadam se da će vam se svidjeti (naravno, prevladava zelenilo-mislim da vam je svima jasno da mi je to uvjerljivo najdraža boja).
Drava
Bosut
Bosut again
Pšenica, kamilica, makovi
Slavonska šuma
O samom provodu u Osijeku neću puno-znate i sami da nije toliko bitno gdje ste, već s kim ste. A pošto sam bila sa najdražim mi bićem, nekako se da zaključiti da mi je bilo predivno. Osim Osijeka, obišli smo i Đakovo i Vinkovce-kak bi moja majka rekla, tek tolko da nam rit puta vidi.
No neću sad izražavati oduševljenje Slavonijom, radije bih se posvetila jednoj drugoj temi. Zapravo, jednoj koja povlači više njih.
Ogovaranje. Budimo realni, jako je malo ljudi imuno na ogovaranje. Svi ćemo mi tvrditi da NIKAD ne ogovaramo, ali razmislimo...kad vam netko digne tlak do nebesa, kad ste ljuti na tu osobu...zar apsolutno nikad nemate potrebu to podijeliti s nekim, izbaciti iz sebe frustracije? Možda ne sa nekim usmeno, ali baciti sve što vas muči na papir, strpati u novi post, samo se izjadati nekome preko msn-a.... Možda "ogovaranje" nije prikladna riječ za to, ali ovaj put ću sve to strpati u isti koš. Dakle, da se izjasnim- nisam imuna na to. Ne činim to često, ali zalomi se ponekad. Ali ima osoba koje bih nazvala khm...bolesnima. Ovisnicima o ogovaranju. Koji imaju nešto loše za reći o svima. To mi jednostavno ne ide u glavu- zašto pobogu? Smatram to pukim kompliciranjem vlastitog života- pred nekim bacati drvlje i kamenje na jednu osobu,a s druge strane, pred tom osobom glumatati veliku ljubav i prijateljstvo. Iskreno, smatram da takvi ne vole ni sami sebe. Ako nisi u stanju voljeti druge, nisi u stanju voljeti uopće. Na prvi se pogled može činiti da vole samo i isključivo sebe, ali činjenica jest da ljudi kod drugih najlakše prepoznaju svoje mane. A ako druge mrziš i osuđuješ zbog njihova nesavršenstva, ne možeš voljeti ni sebe, jer- budi iskren prema sebi- NISI SAVRŠEN!
Lako je nekoga popljuvati pred drugima- možeš li mu u lice reći što te smeta kod njega?
Lako je naći riječi hvale za nekoga dok je kraj tebe- zašto ti to ne uspijeva dok si s nekim drugim u društvu?
Kako je lako vidjeti tuđe mane- jesi li svjestan svojih?
Lako je reći "volim te"...- ali možeš li barem jednom biti siguran u to što govoriš?
Kakav ti je dokaz potreban da bi znao da je to to...ljubav? Je li potrebno posrnuti, prevariti, i tada shvatiti da nekoga iskreno voliš? Ili postoje i drugi načini da saznaš na čemu si?
Glasam za drugu opciju. Bit ću savršeno iskrena s vama. Osuđujem prevaru. A ipak sam varala. Je li mi trebala prevara da shvatim volim li ili ne osobu koju sam varala? Nije. Znala sam da ga ne volim, da nikad i neću, i samo sam skupljala hrabrost za reć mu to u facu. To je jedna od činjenica iz mog života koje se stidim.
Sada otvoreno govorim- JA VOLIM. Što se trebalo dogoditi da bih postala svjesna toga? Odgovor je- apsolutno ništa. Zapravo, ništa vidljivo, opipljivo, fizičko.
Jednostavno znaš kad se to dogodi. Bujica osjećaja koju je nemoguće opisati. I napokon shvaćanje kako ljubav boli. Nije stvar u tome da te netko povrijedi, fizički ili emocionalno- boli kada ne možeš nekome pokazati koliko ga voliš, jer ne postoje te riječi niti ta djela...
Znam, klinka sam, vjerojatno će nekolicini vas ovo biti samo zaljubljeno trabunjanje...ali ako i griješim, uživat ću dok traje. Jer ulaziti u nešto čiji se kraj nazire od samog početka, potpuna je besmislica. A ovo je prvi put da ne vidim kraj puta...
Eto. Čini se da i ja spadam u ogovarače. Ne treba detaljna analiza napisanog da bi se shvatilo da me nešto, tj, bolje rečeno, netko, inspirirao za ovakav post. Nadam se samo da ćete biti dovoljno veliki da me prihvatite onakvom kakva jesam- nesavršena...
Voli vas vaša mala fizičarka!
|
