The devil inside

Malo sam zbedirana danas. Ne brinite, nije se dogodilo nikaj prestrašno. Samo malo tuge. Kak bi moja seka rekla, proći će ti dok buš se udavala. A obzirom na činjenicu da pred oltar ne namjeravam stati nikad, pa ni tad, ta izjava ispada jako optimistična. Ma seruckam, naravno da će proći, ne brinem se ja za to. Bila sam u bedu i prije, bit ću i poslije, fala bogu pa je samo prolazna faza. Ionak znam u čemu je fora. Danas bi mom tati bio 60. rođendan.
Za dva i pol mjeseca bit će 15 godina otkak nije s nama. No neću o tome, ionak nema smisla ubijat se razmišljanjem o nečemu kaj nemreš promijenit, i kaj te samo bedira.

Božić prošo super. Cijeli dan doma sa svojima, i sa sekom koju nisam vidla već mjesec i pol dana il kolko već, bila čak i na polnoćci. A navečer na Božić lijepo otišla sa svojom divnom ekipicom na cugicu, dvije u Melin. A poslije završila u Globalu, di je ekšli bio besplatan upad. Zato je cuga skupa beskrajno, a o hrpetini napirlitanih gayeva da ne pričam. Majko mila, zanimalo me čisto kak zgleda, al mogu samo reć da je prerazvikano. E, da, samo za info, ukoliko neki od vas nisu upućeni, Global je gay klub u Zagrebu. Pa kao, zatvara se na novu godinu, pa da i ja vidim to čudo neviđeno. Nije nikaj posebno tak da sam mogla i bez toga. Osim toga, moš si mislit kak ga zatvaraju na novu, ima sređen program do 6.1., tak da radi barem do tada. A ionak svi misle da je u pitanju marketinški trik, samo da privuku ekipu tam. Pa jebala vas ja, jel vam palo na pamet staviti upad manji od 30 kn vikendom i jeftiniju cugu???

Usput, mislim da nijedan dan od kad su mi počeli praznici nisam išla spavat prije nekih 4 ujutro. Nemam obaveza preko dana pa mogu uživat s meni dragim ljudima. Meni to ne predstavlja nikakav problem. Osim toga, ak nebum sad, kad bum? Držite mi fige da do nove uspijem skontat di ću. Znam s kim, al ne znam kud...

Sve najbolje za blagdane, pusa od vaše fizičarke

Ma sve je ok, opet, al zadnja dva dana bila su mi katastrofa. Niš se loše nije dogodilo, ne brinite, ali nekaj me pucalo, tak da se moje raspoloženje mijenjalo svakih 10-15 minuta. Na štetu onih kojima sam otkazivala dogovore svako toliko. Mislim, na kraju sam ispunila sve kaj sam trebala, al nekak mi se ne čini zabavno da ti netko svakih 10 minuta kaže-ok, idemo van, a 10 minuta nakon toga- ne, ja ne idem, ne mogu, skroz sam zdrmana, bla bla, žlabr...
Ono kaj me u cijeloj priči tješi je činjenica da nisam jedina takva. Zapravo, od cijelog društva samo jedan frend mogao bi se nazvati našom pozitivnom konstantom.


Ne znam čini li se to samo meni, al ko da nas je Božić nekak zaskočio ove godine? Mislim, iako su davnih dana još sredili izloge trgovina, al nekak nisam imala osjećaj da je blizu. Ostala sam u šoku kad sam skontala početkom ovog tjedna da su nam to zadnja predavanja u 2007. A tek jučer skužila da nemam baš više vremena za traženje božićnih poklona što stvara određene poteškoće obzirom na činjenicu da uopće nemam pojma kaj bi kome kupila... Jedno je krenut sa zacrtanim ciljem, a lutat okolo ko muha bez glave dok ju netko pokušava opaliti čini mi se ko korak u sigurnu smrt (sjetimo se gužvi u dućanima pred blagdane....jooooj....bljuc). Držite mi fige da i to preživim...


I...jedna pjesmica za kraj. Pjeva ju Morrissey. Totalni žilorez, ali toliko divna da ne povjerujete.

LET ME KISS YOU

There's a place in the sun
For anyone who has the will
To chase one
And I think I found mine
Yes, I do believe
I have found mine
So...

Close your eyes
And think of someone
That you physically admire
And let me kiss you, oh
Let me kiss you, oh...

I've zig-zagged all of the America
And I cannot find
A safety haven
Say would you let me cry
On your shoulder
I've heard that you'll try
Anything twice
So...

Close your eyes
And think of someone
That you physically admire
And let me kiss you, oh
Let me kiss you, oh

But then
You open your eyes
And you see someone
That you physically despise
But my heart is open
My heart is open
To you...

Pozdravček i pusa od male fizičarke!!!

Evo, i čuda se događaju, ergo, ja pišem novi post. Nema novosti, tj ima, al koji je smisao ekšli da nabrajam kaj se sve dogodilo od mog zadnjeg javljanja? Jedino kaj imam za reći je to da sam beskrajno (kad bi mogla biti više od tog, bila bih) sretna. Jednostavno mi je je sve presavršeno zadnjih par tjedana. Vremena malo, što se da i primjetiti, ali ovdje sam, i osjećam se bolje nego ikad. Mislim da bez obzira na još dva preostala tjedna mogu reći da mi je ovo bila najbolja godina.

Zadnjih par dana sam kontemplirala nad međuljudskim odnosima, pa me lupilo u glavu da bi mogla to izbacit iz sebe, ionak mi je glava pretrpana...Ergo, da se bacim na spiku.

Za početak, znam da je dosta vas već pisalo o upoznavanju ljudi, stjecanju prvog dojma i slično. Ne bih se htjela ponavljati, ali ipak moram reć da je važno dati priliku osobi, jer nemaš pojma što se u trenutku upoznavanja događa u njegovoj/njezinoj glavi. Često nenamjerno iskaljujemo svoj bijes zbog nečega na potpuno nedužnoj osobi. Najbezazlenija zafrkancija može zapalit fitilj samo tako. Znam iz vlastitog iskustva, tj, na meni je bio iskaljen bijes.
Ugl, pričica o mom prijatelju. Upoznali smo se preko moje frendice s faksa, i to, ne bi čovjek vjerovao, na chatu
Imam lošu naviku stvarat zajebanciju na temelju ironije, i oni koji me znaju, kuže to, ali očito nije baš najbolja ideja za komunikaciju s nepoznatima... Recimo samo da nisam ostavila najbolji prvi dojam, a according to my friend, on komunikaciju nastavlja onako kako mu je vraćena prva lopta. A ja sam ju očito zakucala njemu u glavu....
U svakom slučaju, upoznali se, izlazimo svi skupa van, al se i dalje nemremo baš smisliti. Al je prije par dana došlo do određene krizne situacije (nebitne za ovu priču), što je rezultiralo time da smo proveli skoro sat vremena pričajući na mobitel. Rekli si stvari koje ne govoriš baš svima i slično. Najljepše od svega-čuti od osobe kako ti iskreno priznaje da te nije mogla smislit u početku, da nemre zamislit da priča s tobom o takvim stvarima, i da te gleda potpuno drukčijim očima... Žao mi je što je uopće krenulo krivo,al jebiga, nemre apsolutno sve bit savršeno.
Sad smo si fakat super, i drago mi je zbog toga. Zato i dalje tvrdim da osobi bez obzira na prvi dojam treba dati šansu. Been there, done that.
Potpuno nevezano, nadam se da vam ne smeta, htjela bih prokomentirati važnost određenih stvari u životu. Bilo je nekih trzavica s gS-om oko toga, pa da i to hitim na ekran. Uglavnom, razočarala me činjenica da na poslu mulja kako ide bogtepitaj kud za novu kako ne bi bio dežuran, umjesto da iskreno kaže da ide sa svojom curom. Shvatila sam napokon da danonoćno ostajanje na poslu ipak nije sasvim krivnja "zločestih" šefova, već to što su ih određene osobe navikle na to.
Ugl, istresla sam sve što me smeta oko činjenice da je posao uvijek prvi, da je vlastito dupe uvijek važnije od svega, i da se prečesto osjećam posrano jer nisam ni blizu liste prioriteta. Mislim da smo riješili sve.
Htjela sam samo reć da kad mi je stalo do nekoga, dajem maksimum od sebe. Možda i nije to dobro, pošto se iscrpljujem do krajnjih granica, ali tako sam navikla...

Sve za danas, moram gibat. Niš mi ne pada na pamet oko lanca, sjetit ću se već...

Pozdrafff od vaše fizičarke anđeoskog lica

Moj savršen dan počinje u cik zore, dakle, oko 11 sati. Budim se odmorna i kao takva spremna za nove radne pobjede. Pijem svoju prvu jutarnju kavu uz obavezno listanje Jutarnjeg. Mobitel do podneva ne zvoni. Volim tišinu prvih sat vremena. Obavezni dio mog jutarnjeg rituala je i pregledavanje mailova, pa se šalica sa mnom seli do kompjutera. Za divno čudo, nijedan religiozni mail niti odurni lanac sreće koji dolazi do mene 5.put. Savršeno.

Predavanje počinje u 2 popodne, ali se profesor ne pojavljuje. A doma mi se ne ide. Pa odvlačim svoje lude fizičare na kavicu do grada. Tema za razgovor, uobičajeno, ne nedostaje. Birtijom odzvanja naš smijeh, a pošto nije gužva, dobroguzi konobar iz Pinte se ne ljuti (užasno, ali morala sam...) Jedino je šteta što vrijeme tako brzo prolazi, a ja već laganini gladna...Možda bi bilo zgodno krenut doma? Možda... Za ručak NIJE poriluk, ergo, dan je i više nego dobar.

Za večer nemam planova, namjeravam ostati doma. E, da, inače, petak je. Ali se moji planovi (tj, nedostatak istih) izjalovljuju. Schmutzi me ipak uspijeva izvuć van. Idemo u grad. A dalje nije važno, ionako se prepustimo valu... Spontani izlasci su uvijek najbolji.

To bi otprilike bio moj savršen dan, kad ne pizdim. Zapravo, moja realnost. Ok, bilo je i malo izmišljanja (samo jedan dio, a to je onaj sa mailovima-bez ljigavih ne prolazi), ali to se događa kod mene. To je i razlog zašto baš i nisam bila aktivna ovdje prošli tjedan-nije bilo predavanja, dakle, tjedan apsolutne slobode. Doma sam samo spavala, ponekad. A kaj bute, nemirna sam dušica.

Fala bogu, sa uhom je sve prošlo super. Izdržala sam tjedan dana bez pivice, čak i malo duže. Čak sam i dobila pohvalu za odgovornost od strane svoje ekipice- bezuspješno su me pokušavali nagovoriti na prekršaj, ali nisam se dala. Jooooj, kak sam ponosna na sebe!

Novosti nekih i nema... Jedino kaj se više stvarno ne živciram ni zbog čega. Uživam u svakoj sekundi života, i trudim se da bude sretna. A u zadnje vrijeme stvarno je.
Pusu vam šaljem, i primite puno pozdrava od vaše fizičarke
Usput, namjeravam proslijediti ovo dalje, al ne znam još kaj bi kome, pa bute dobili apdejt za dan,dva