The devil inside

Evo, i čuda se događaju, ergo, ja pišem novi post. Nema novosti, tj ima, al koji je smisao ekšli da nabrajam kaj se sve dogodilo od mog zadnjeg javljanja? Jedino kaj imam za reći je to da sam beskrajno (kad bi mogla biti više od tog, bila bih) sretna. Jednostavno mi je je sve presavršeno zadnjih par tjedana. Vremena malo, što se da i primjetiti, ali ovdje sam, i osjećam se bolje nego ikad. Mislim da bez obzira na još dva preostala tjedna mogu reći da mi je ovo bila najbolja godina.

Zadnjih par dana sam kontemplirala nad međuljudskim odnosima, pa me lupilo u glavu da bi mogla to izbacit iz sebe, ionak mi je glava pretrpana...Ergo, da se bacim na spiku.

Za početak, znam da je dosta vas već pisalo o upoznavanju ljudi, stjecanju prvog dojma i slično. Ne bih se htjela ponavljati, ali ipak moram reć da je važno dati priliku osobi, jer nemaš pojma što se u trenutku upoznavanja događa u njegovoj/njezinoj glavi. Često nenamjerno iskaljujemo svoj bijes zbog nečega na potpuno nedužnoj osobi. Najbezazlenija zafrkancija može zapalit fitilj samo tako. Znam iz vlastitog iskustva, tj, na meni je bio iskaljen bijes.
Ugl, pričica o mom prijatelju. Upoznali smo se preko moje frendice s faksa, i to, ne bi čovjek vjerovao, na chatu
Imam lošu naviku stvarat zajebanciju na temelju ironije, i oni koji me znaju, kuže to, ali očito nije baš najbolja ideja za komunikaciju s nepoznatima... Recimo samo da nisam ostavila najbolji prvi dojam, a according to my friend, on komunikaciju nastavlja onako kako mu je vraćena prva lopta. A ja sam ju očito zakucala njemu u glavu....
U svakom slučaju, upoznali se, izlazimo svi skupa van, al se i dalje nemremo baš smisliti. Al je prije par dana došlo do određene krizne situacije (nebitne za ovu priču), što je rezultiralo time da smo proveli skoro sat vremena pričajući na mobitel. Rekli si stvari koje ne govoriš baš svima i slično. Najljepše od svega-čuti od osobe kako ti iskreno priznaje da te nije mogla smislit u početku, da nemre zamislit da priča s tobom o takvim stvarima, i da te gleda potpuno drukčijim očima... Žao mi je što je uopće krenulo krivo,al jebiga, nemre apsolutno sve bit savršeno.
Sad smo si fakat super, i drago mi je zbog toga. Zato i dalje tvrdim da osobi bez obzira na prvi dojam treba dati šansu. Been there, done that.
Potpuno nevezano, nadam se da vam ne smeta, htjela bih prokomentirati važnost određenih stvari u životu. Bilo je nekih trzavica s gS-om oko toga, pa da i to hitim na ekran. Uglavnom, razočarala me činjenica da na poslu mulja kako ide bogtepitaj kud za novu kako ne bi bio dežuran, umjesto da iskreno kaže da ide sa svojom curom. Shvatila sam napokon da danonoćno ostajanje na poslu ipak nije sasvim krivnja "zločestih" šefova, već to što su ih određene osobe navikle na to.
Ugl, istresla sam sve što me smeta oko činjenice da je posao uvijek prvi, da je vlastito dupe uvijek važnije od svega, i da se prečesto osjećam posrano jer nisam ni blizu liste prioriteta. Mislim da smo riješili sve.
Htjela sam samo reć da kad mi je stalo do nekoga, dajem maksimum od sebe. Možda i nije to dobro, pošto se iscrpljujem do krajnjih granica, ali tako sam navikla...

Sve za danas, moram gibat. Niš mi ne pada na pamet oko lanca, sjetit ću se već...

Pozdrafff od vaše fizičarke anđeoskog lica