nedjelja, 24.09.2006.

posudila sam u knjiznici antologiju spanjolske poezije.Na brzinu sam je prelistala i nasla dvije krasne pjesme.
Malo poezije za ova ubitačna nedjeljna poslijepodneva:

Lijepe oči bez vida,o topazi
svjetlosti mrtve,lune u kristalu,
blizanke tužne,beskrajni prolazi
vode vas,njišu kao zipku malu

vizija tajnih,znamenja i slutnja
svijeta što tone.Pred vama se stvara
od tmine mnoga staza mračna,mutna,
što maglu žive svjetlosti razara.

Lijepe oči bez vida,kada gleda
anđeo svijetla u vas sjaj blistavi,
uzdasima se bestjelesnim preda,

vid bez očiju uputi tvrđavi
božjoj i pripjev,sladak poput meda,
na liri svira o vječnoj ljubavi.

Miguel De Unamuno

Opet me uhvatila neka romantika.

I još jedna,nije ljubavna.Iako bi se moglo čak i reći da je.Naravno,u tom slučaju je jedan posve drugi vid ljubavi.
Ni ta ljubav nije izvan prave Ljubavi niti je Ljubav izvan ljubavi.if u understand me ....

Rastvorite taj stih
Oduzmite mu ukras rima
metar,kadencu,
pa čak i samu ideju.
Otpuhnite riječi
pa ako poslije toga nešto ostane,
to će
biti poezija.

Što znači
ako je zvijezda
daleko
a ruža
uništena?
Svejedno ćemo težiti
za sjajem i mirisom.

Leon Felipe




- 19:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 23.09.2006.

promotivna slika

evo primjer pravog studenta.bas smo ponosne(ja i anya).smijehsmijeh


evo par viceva;razmisljam da si uzmem titulu Master of the crni humor

Trebala žena rodit i eto,dosao termin.Ode ona u bolnicu i sad sve kako to ide.Taman kad je rodila,uzme doktor dijete i pocme ga trest,bacat o zid,na pod,vrtit ga u zraku.
žena sva šokirana: ŠTA TO RADITE!!!!JESTE NORMALNI????
Doktor:šala mala,rodjeno je mrtvo

Sjedi koka sama na klupi u parku, kad sjedne policajac pored nje i počne je dirati.
Kaže ona: "Nemoj ti mene ja imam menstruaciju..."
Odgovori policajac: "Šta se praviš važna, bona, imam i ja policijsku akademiju..."

Dobio jedan drot na poklon vazu - kao "drot mjeseca". Dok je nosio kuci,
on je okrenuo vazu naopacke a da nije ni primjetio. Stavlja on vazu pred
zenu i kaze:
- "Gledaj, zeno, sta ti je muz doneo!"
A ona mu odgovara:
- "Pa sta si mi donio, glupane. Nema otvora, gdje da stavim cvijece?
Ajde, sad lijepo vrati ti to komandiru i trazi drugu..."
Ode drot kod komandira i sav tuzan mu kaze:
- "Sto ste mi, komandire, dali felericnu vazu na poklon, zena zamalo da me
lincuje. Ova uopce nema otvora gde se stavlja cvijece..."
Uzme to komandir da vidi, gleda - ne moze vjerovat:
- "Stvarno nema otvora!", izjavi on ostro.
Onda je pogleda odozdo i zabezeknut uzviknu:
- "Pa nema ni dna, jebote!"

Obavještavam Vas da je u hrvatskom jeziku uveden i osmi padež;
PREZERVATIV
koji odgovara na pitanja: Tko? Koga? Kad? Gdje?
- 18:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.09.2006.

i padoh kao sto mrtvo tijelo pada....

Upravo napisah i procitah lektiru (prvih pet pjevanja iz Danteovog Pakla)...
Bas se osjecam inspirirano smijeh...
Bas sam iskreno uzivala čitajući ovih par pjevanja i mislim da cu se potrudit procitat cijelu Bozanstvenu komediju.
Djelo je tesko ali nakon uvodnih sati na hrvatskom,sve se da skuzit.
Toplo preporucam svima onima koji nisu procitali.thumbup

evo jedan isjecak iz petog pjevanja.U peto pjevanje je smjesten drugi dio pakla u kojem se nalaze preljubnici,gresni ljubavnici....
Dante i Vergilije nailaze na Francesku i njenog djevera Paola koje je ubio njen muž Gianciotto.
Oni mu pripovijedao kako su se zaljubili:

Čitasmo jednom,otimljuć se čami;
o Lancelotu,kog je ljubav splela;
Bez svakog straha bijasmo i sami.

Često se naša dva pogleda srela,
blijedljelo lice kroz to nam je štivo,
al' nas tek jedna stranica je svela.

Kad čitali smo ,kako je cjelivo
ljubavnik ona usta željkovana,
ovaj,što zauvijek sa mnom vezan živo,

dršćuć mi dade cjelov sred usana.
Svodnik je knjiga i njen pisac bio:
već ne čitasmo dalje toga dana."

Dok jedan priča,drugi duh je lio
tolike suze,da se od tog jada
ko da ću umrijet obeznanih cio;

i padoh ko što mrtvo tijelo pada.

- 13:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 12.09.2006.

Čaj

ovo lito smo ja i anja otkrile kuću čaja u Splitu.I uživile smo se skroz :).Kupile smo tri vrste čaja i stalno ga pravile i nosile bocu od litre svagdi sa sobom...:)...Danas sam opet bila u toj Kući i kupila predobar Summer tea od maline.josh se uvik ubijan u ispijanju.:)
Mislim da svi vole čajeve jer ima toliko vrsta i ne možeš da ne nadjes barem jedan koji ti se svidja.Za razliku od kave koju dosta ljudi ne voli.Te dvije kulture su u pravom smislu "kulture" jer imaju zanimljivu povijest i prati ih cijela umjetnost spravljanja ( određene temperature,određena količina itd..) i naravska stvar -ritual ispijanja.
ne moram ni spominjat da je čaj jako zdrav.yes
Preporuka: Odite u Split.Kraj Grgura,u bosanskoj ulici se nalazi Kuća čaja pa malo razgledajte :)


Riječ ČAJ nastala je od kineske riječi, koja se u raznim dijelovima Kine različito izgovara; od ČA’, TSA’, do TSE’. U Europu je stigla preko Rusije kao ČAJ, kako i mi kažemo, a preko Nizozemske i Velike Britanije kao TEA, TEE, THE’ i TE. Svi čajevi potječu od istog grma zimzelene biljke koja ima latinsko ime Camellia sinensis. Čajeve dijelimo na crni, zeleni, crveni i bijeli, što je rezultat tehnološkog procesa proizvodnje. Zeleni je obrađen samo parom da se ne bi uništili enzimi i potom se suši na zraku ili valjcima. Budući da nema procesa oksidacije i fermentacije, on zadržava svoju zelenu boju i gotovo sve druge dragocjene sastojke. Suprotno tome, crni čaj je fermentiran, a proces oksidacije toliko je odmakao da se boja pod utjecajem enzima promjenila u gotovo crnu. Kada se pripremi, on djeluje tamno, ponekad crvenkasto. Bijeli čaj vrlo je rijedak (samo neke oblasti Kine), ali nije bijele boje kao mlijeko, već bezbojan, tj. proziran.




Zeleni čaj već je tisućljećima vrlo cijenjen napitak u azijskim zemljama, ne samo zbog svog osvježavajućeg i aromatičnog okusa, već i zbog toga što je iznimno zdrav. U 12. stoljeću biljka Camellia Sinensis uvezena je iz Kine u Japan i od nje se počeo proizvoditi zeleni čaj. Zeleni čaj obrađuje se samo parom da se ne unište enzimi, te se potom suši na zraku. Budući da prilikom toga ne dolazi do procesa oksidacije i fermentacije, zadržava svoju zelenu boju i gotovo sve dragocjene sastojke. Svakodnevno pijenje zelenog čaja pripada današnjoj kulturi Japana, u kojoj je najmanji postotak oboljevanja od raka. Zanimljivo je da Japanci ne fermentiraju čajeve, stoga su svi njihovi zeleni (Sencha, Bancha, Gyokuro, Gabalong).

Od 17 stoljeća vode se medicinska istraživanja o zelenom čaju, koja su pokazala da sadrži vitamine A1, B2, B12, C i E, kao i mnoge minerale i elemente u tragovima. Također, čisti tijelo od otrova, smanjuje bolove kod problema sa želucem i crijevima, smanjuje masnoću u krvi, dobar je za srce i tlak, spriječava arteriosklerozu, dobar je protiv upala, normalizira rad štitnjače, pospješuje krvotok i regeneraciju kože, povisuje mentalnu i tjelesnu aktivnost, djeluje protiv depresije, pospješuje ozdravljenje jetrenih bolesnika, dobar je za reumu, a zbog floura kojeg sadrži spriječava karijes. Prema najnovijim istraživanjima zeleni čaj sadrži EGCG (EpiGalloCatechin Gallate) koji smanjuje stanice raka, što ga čini uspješnim u borbi protiv raka i Hepatitisa. Dobar je za sportaše jer pospješuje njihovu tjelesnu aktivnost, povećava koncentraciju, motivaciju i izdržljivost. Otkriven je i njegov učinak na mršavljenje. Zeleni čaj ubrzava izmjenu tvari, pospješuje probavu, stimulira razgradnju masnoća i čisti organe od toksina.

Zeleni čaj priprema se da bude jači, ali ipak bi ga trebalo procijediti nakon dvije do tri minute. Isti listići mogu se upotrijebiti i drugi put, ali ih treba duže ostaviti u vodi (oko 5 minuta). Posebnost kod pripreme zelenog čaja je da proključalu vodu prekrijemo listićima tek kad se ohladi na oko sedamdeset stupnjeva.


Najpoznatija i najraširenija vrsta čaja je crni čaj. Nakon branja, listići se rašire u tankom sloju i puste da venu 12 do 18 sati. Tako omekšani listići zarolaju se, prilikom čega membrane lisnih stanica pucaju, a sokovi i eterična ulja izlaze iz njih. U procesu fermentacije, pod utjecajem enzima, listići gube prvotnu trpkost i razvijaju karakterističnu boju i aromu. U trenutku kad su aroma i okus čaja potpuno razvijeni, daljnja fermentacija se prekida prženjem listića u velikim pećima. Time se fermentirani sokovi puni arome sasuše na površini listića i ostaju tamo sve dok ih ne uronimo u šalicu vrele vode. Na kraju procesa, odvajaju se cijeli listići od pokidanih i od prašine, te se čaj sortira prema kvaliteti. Kada se pripremi, on djeluje tamno, ponekad crvenkasto.

Istraživanje je pokazalo da osobe koje piju crni čaj imaju 50% manji rizik od koronarnih srčanih bolesti. Japanski znanstvenici vjeruju da pijenje crnog čaja bogatog antioksidansima i flavonoidima povećava rastezljivost krvnih žila, što dovodi do boljeg protoka krvi. Brojna istraživanja ukazala su na pozitivne učinke konzumacije crnog čaja, kao što su snižavanje razine kolesterola, smanjivanje rizika pojave krvnih ugrušaka i popravljanje funkcije krvnih žila.


Bijeli čaj rijetka je vrsta čaja, jer se proizvodi samo u nekim područjima Kine. Stoljećima je poznat kao čarobni sastojak od kojeg se postaje mlađi, čak je smatran glavnim sastojkom "eliksira mladosti". Za njega se odabiru samo najfiniji, najmlađi listići i pupoljci, još prekriveni kratkim bijelim dlačicama. Zbog tih dlačica, osušeni listići su srebrnkasto-bijele boje i od tuda potječe i ime bijeli čaj. Nježni se listići minimalno obrađuju, tako da se ispare i osuše, prilikom čega ne dolazi do povenuća, rolanja niti fermentacije. Zbog minimalne obrade i pomne selekcije najmlađih listića, bijeli čaj je još bogatiji antioksidansima od zelenog, no za razliku od njega u okusu nema niti malo trpkosti. Dobiveni napitak je blage zlaćane boje i delikatnog osvježavajućeg okusa.





- 18:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 09.09.2006.

moram napisat ovaj post.Novi post,they call it.
nemam nikakvu zanimljivu temu.Mozda bi se i moglo iskopat nesto zanimljivo,ali meni se jednostavno ne da trudit.
Zapravo,jedino sta vam mogu ponudit je poezija(citaj pjesmu ispod) i nesto sta smo ucili iz matise i bas je zakon:Fraktali.To su ugl. skupovi samoslicnih brojeva i ovako izgledaju kad ih lijepo isprogramirate:


Eto,samo da vam malo unesem nekakvih boja u zivot :)




Poskok
David Herbert Lawrence (1885-1930)
Poskok je došao na moje pojilo
Jednog vrućeg, vrućeg dana, i ja u pidžami rad vrućine dođoh

Da pijemo.

U dubokoj mirisnoj sjeni velikog tamnog stabla rogača,
Sišao sam niz stepnice s krčagom
I morao sam čekati, morao sam stajati i čekati,
jer on je bio tamo prije mene.

Došao je iz pukotine u zemljanom zidu, iz tame,
I povlačio je svoje žuto-smeđe mlitavo tijelo, mekog
trbuha, preko ruba kamenog pojila

I položio je grlo na kamen,
I tamo gdje je voda kapala iz slavine, čista,
On je srknuo svojim ravnim ustima, -Polako
pijući kroz ravne desni u mlitavo dugo tijelo,
Šutljivo.

Neko je bio prije mene na mom pojilu,
I ja, kao onaj koji je došao drugi, čekao sam.

On je podignuo glavu od pića, kao što stoka čini,
I nejasno me pogledao, ko što stoka, kada pije, čini,
I zapalucao je rašljastim jezikom s usana, razmislio časak
I sagnuo se i popio još malo,
Jer je bio smeđ kao zemlja, zlatan kao zemlja, iz goruće
utrobe zemlje,

Jednog dana sicilskog kolovoza, dok se dimiIa Etna.
Glas mi je mojeg odgoja rekao,
Da ga moram ubiti,
Jer su u Siciliji crne zmije nedužne, zlatne su otrovne.
I glasovi su u meni rekli: Da si čovjek
Ti bi uzeo štap i presjekao bi ga, dotuko bi ga.

Ali moram li priznati da sam ga volio,
Da mi je bilo drago što je došao u miru kao gost da pije
na mom pojilu,
I ode miran, zadovoljen i nezahvalan
U goruću utrobu ove zemlje?

Bje li to kukavicluk, što ga se nisam usudio ubiti?
Bje li to perverznost, što sam želio s njim razgovarati?
Bje li to poniznost, što sam se osjećao tako počašćen?
Osjećao sam se tako počašćen.

A ipak ovi glasovi:
Da se ne bojiš, ti bi ga ubio!

I stvarno, ja sam se bojao, ja sam se strašno bojao,
Ali čak i tako, bio sam još više počašćen,
Što je potražio moje gostoprimstvo
Iz tamnih vrata tajanstvene zemlje.

Dovoljno se napio
I podignuo je glavu, sanjivo, ko onaj što je pio,
I šibnuo je zrak jezikom, crnim ko rašljasta noć,
I činilo se da liže svoje usnice,
I pogledao je oko sebe kao bog, ne gledajući,
i polako je okrenuo glavu,
I polako, vrlo polako, kao da sanja,
Nastavio je vući svoju sporu duljinu, svijajuć se,
I popeo se opet na srušen nasip mojeg zida.
I kada je stavio glavu u onu strašnu rupu,
I kad se polako privukao, zmijski uvlačeći ramena, i
ušao dublje,
Nekakav užas, nekakav protest protiv njegova odlaska u
tu strahovitu crnu rupu,
Protiv tog, što on promišljeno odlazi u tamu, polako se
privlačeći,
Obuzeo me onda, kad mi je okrenuo leđa.

Ja sam se ogledao, spustio sam krčag,
I dohvatio nekakav nezgrapni panj i bacio ga na pojilo uz buku.

Mislim, da ga nisam pogodio,
Ali naglo, onaj njegov dio, koji je ostao vani, zgrčio se
u nedostojanstvenoj žurbi, savio se kao munja i nestao
U crnu rupu, u pukotinu zida sa zemljanim usnama,
U koju sam, u tiho napeto podne, fascinirano zurio.

I odmah sam to požalio.
Mislio sam kako je sitno, kako vulgarno, kako je nisko to djelo!
Prezirao sam sebe i glasove prokletog ljudskog odgoja.

I mislio sam o albatrosu,
I želio sam da se on vrati, moj poskok.

Jer mi se opet činilo, da je on kao kralj,
Kao kralj u progonstvu, neokrunjen u podzemlju,
Koji sad opet treba biti okrunjen.
I tako, ja sam propustio priliku s jednim od gospodara Života.

I moram nešto ispaštati:
Sitnost.


DESIDERATA
idi smireno kroz buku i užurbanost, i sjeti se mira

Koji se može naći u tišini...

Koliko je to moguće, budi u dobrim odnosima

Sa svim ljudima...

Govori svoju istinu smireno i jasno, slušaj druge,

Čak i glupe i neuke – i oni imaju svoju priču.

Izbjegavaj bučne i agresivne osobe – one su teret duhu.

Ako uspoređuješ sebe s drugima, možeš postati ponosan

Ili ogorčen, jer uvijek će biti većih ili manjih od Tebe...

Raduj se svojim dostignućima, kao i svojim planovima.

Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv,

Ma koliko skroman bio – to je pravo blago u

Promjenjivim vremenima...

Budi obazriv u svojim poslovima, jer svijet je pun

Prijevara. Ali neka te to ne smeta,

Da vidiš vrline koliko ih ima.

Mnogi ljudi teže za visokim idealima

I svuda je život pun hedonizma.

Budi ono što jesi – budi čovjek.

Pogotovo nemoj glumiti ljubav, i ne budi ni ciničan

Prema ljubavi, jer usprkos svoj ograničenosti i svim

Razočaranjima – ona je vječna, kao trava...

Spokojno primi iskustvo godina skladno

Napuštajući stvari iz mladosti.

Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće...

Ali ne žalosti samog sebe izmišljanjima – mnoga

Strahovanja nastaju zbog umora i osamljenosti.

Osim održavanja zdrave discipline budi blag prema sebi.

Ti si dijete svemira, ništa manje nego

Što su to drveće i zvijezde.

Imaš pravo da budeš ovdje, i bilo Ti to jasno ili ne,

Nema sumnje da se svemir razvija

Kao što bi se i ti trebao.

Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako da ga zamišljaš,

I bez obzira na to kakav Ti je posao i aspiracije, u

Bučnom komešanju života zadrži mir u svojoj duši.

Pored svih prljavština, jadikovanja i porušenih snova,

Ovo je ipak divan svijet...

Budi pažljiv...

Teži da budeš sretan.....



Nepoznati Autor

Pronađeno u crkvi Sv. Pavla u Baltomoreu






- 13:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>